Žalba koju je 21. srpnja 2021. podnijelo Veliko Vojvodstvo Luksemburg protiv presude Općeg suda (drugo prošireno vijeće) od 12. svibnja 2021. u spojenim predmetima T-516/18 i T-525/18

Veliko Vojvodstvo Luksemburg i Engie Global LNG Holding i dr./Komisija

(Predmet C-451/21 P)

(2021/C 481/21)

Jezik postupka: francuski

Stranke

Žalitelj: Veliko Vojvodstvo Luksemburg (zastupnici: A. Germeaux, T. Uri, agenti, D. Waelbroeck, J. Bracker, odvjetnici)

Druge stranke u postupku: Europska komisija, Irska

Žalbeni zahtjev

Veliko Vojvodstvo Luksemburg od Suda zahtijeva da:

—	ukine presudu Općeg suda Europske unije od 12. svibnja 2021. u spojenim predmetima T-516/18 i T-525/18, Luksemburg i Engie Global LNG Holding i dr./Komisija;

—

u prvom redu konačno odluči o meritumu, sukladno članku 61. Statuta Suda i prihvati tužbene zahtjeve Velikog Vojvodstva Luksemburga u prvom stupnju i time poništi Odluku Komisije (EU) 2019/421 od 20. lipnja 2018. o državnoj potpori SA.44888 (2016/C) (ex 2016/NN) koju je proveo Luksemburg u korist grupe ENGIE (SL 2019., L 78, str. 1.);

—	podredno, vrati predmet Općem sudu na ponovno suđenje te;

—	naloži Komisiji snošenje troškova koje je Veliko Vojvodstvo Luksemburg imalo.

Žalbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog žalbi, Veliko Vojvodstvo Luksemburg ističe četiri žalbena razloga:

Prvi žalbeni razlog, koji se temelji na povredi članka 107. UFEU-a jer je Opći sud potvrdio da se dvama nizovima dotičnih prethodnih poreznih mišljenja dodjeljuje „selektivna prednost” u kontekstu „uskog” referentnog okvira koji je utvrdila Komisija. (i) Utvrdivši postojanje „uskog” referentnog okvira (odnosno pravila luksemburškog sustava oporezivanja društava koja se odnose na izuzimanje prihoda od udjela i oporezivanje podjele dobiti), Opći je sud počinio više pogrešaka koje se tiču prava. On je potvrdio nepotpuni te umjetno ograničeni referentni okvir, ali i iskrivio luksemburško pravo potvrđujući tumačenje contra legem dotičnih odredaba. Osim toga, pobijana presuda potvrđuje diskriminaciju prekograničnih u odnosu na isključivo nacionalne transakcije jer iz referentnog okvira isključuje luksemburška društva koja imaju udjele u društvima drugih država članica. (ii) Pogrešno je utvrđenje o postojanju odstupanja od „uskog” referentnog okvira. To se temelji na prepisivanju nacionalnog prava i protivno je sudskoj praksi Suda u pogledu analize selektivnosti, te osobito sudskoj praksi koja zahtijeva dokazivanje diskriminacije u odnosu na društva u sličnoj situaciji.

Drugi se žalbeni razlog temelji na povredi članka 107. UFEU-a jer je Opći sud potvrdio postojanje „selektivni prednosti” zbog neprimjene luksemburške odredbe o zlouporabi prava i podredno povrede Uredbe (EU) 2015/1589 (1) i prava obrane. (i) Pravna kvalifikacija Općeg suda „selektivnosti” zbog neprimjene luksemburške odredbe o zlouporabi prava temelji se na pogrešnoj premisi i na iskrivljavanju nacionalnog prava. Naime, suprotno onomu što ističe Opći sud, korištenje „izravne” ZORA-e omogućilo bi postizanje iste oporezive dobiti. (ii) Razmatranje Općeg suda o određivanju referentnog okvira sadržava više pogrešaka koje se tiču prava i pogreške u obrazloženju. (iii) Razmatranje Općeg suda o postojanju odstupanja bilo je pogrešno. Utvrđenje da su u ovom slučaju ispunjeni kriteriji potrebni za primjenu odredbe o zlouporabi prava utemeljeno je na pogrešnoj premisi da primjena „izravne” ZORA-e ne bi dovela do iste oporezive dobiti. Pobijanom se presudom također krši članak 107. UFEU-a jer se njome pretpostavlja zlouporaba prava i osobito nepostojanje razloga koji nisu povezani s porezom. Opći je sud također povrijedio svoju obvezu obrazlaganja i nije u potpunosti ispitao činjenice zanemarivši određene činjenice kojima se potvrđuje da se ne može utvrditi povreda luksemburškog prava. Konačno, prekršio je članak 107. UFEU-a jer nije dokazao nikakvu diskriminaciju u korist društva Engie u odnosu na društva u sličnoj činjeničnoj i pravnoj situaciji. (iv) Napokon, podredno, pobijanom se presudom krše prava obrane Velikog Vojvodstva Luksemburg.

Treći žalbeni razlog temelji se na povredi članaka 4. i 5. UEU-a. Veliko Vojvodstvo Luksemburg tvrdi da se pobijanom presudom ograničava samostalnost nacionalnih poreznih tijela u području u kojem su isključivo nadležne države članice, te se time krše članci 4. i 5. UEU-a i načela koja uređuju raspodjelu nadležnosti između država članica i Europske unije.

Četvrti žalbeni razlog temelji se na povredi članka 296. UFEU-a jer Opći sud nije poštovao obvezu obrazlaganja.

---

(1)  Uredba Vijeća (EU) 2015/1589 od 13. srpnja 2015. o utvrđivanju detaljnih pravila primjene članka 108. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (SL 2015., L 248, str. 9.)