12

Tužbom podnesenom tajništvu Općeg suda 8. ožujka 2019. tužitelj je pokrenuo ovaj postupak.

13

Aktom podnesenim tajništvu Općeg suda 20. lipnja 2019. Kraljevina Švedska zatražila je intervenciju u ovom predmetu u potporu zahtjevu Komisije. Komisija i tužitelj su se složili s navedenim zahtjevom za intervenciju 9. srpnja odnosno 17. srpnja 2019. Odlukom predsjednika prvog vijeća Općeg suda od 25. srpnja 2019. prihvaćen je zahtjev za intervenciju Kraljevine Švedske.

14

Komisija je 24. lipnja 2019. tajništvu Općeg suda podnijela odgovor na tužbu.

15

Replika i odgovor na repliku podneseni su tajništvu Općeg suda 21. kolovoza odnosno 22. listopada 2019.

16

Kraljevina Švedska je 9. listopada 2019. tajništvu Općeg suda podnijela intervencijski podnesak.

17

Komisija i tužitelj podnijeli su 5. odnosno 7. studenoga 2019. tajništvu Općeg suda svoja očitovanja na intervencijski podnesak Kraljevine Švedske.

18

Odlukom predsjednika Općeg suda od 16. listopada 2019. ovaj je predmet dodijeljen novom sucu izvjestitelju, koji zasjeda u drugom vijeću.

19

Na temelju članka 106. stavka 2. Poslovnika Općeg suda, tužitelj je 3. prosinca 2019. iznio obrazloženo stajalište o održavanju rasprave.

20

Odlukom od 16. srpnja 2020. Opći je sud na temelju članaka 88. do 90. Poslovnika donio mjeru upravljanja postupkom. Komisija je na njega odgovorila u određenom roku. Druge stranke nisu postupile u skladu s pozivom koji im je upućen da podnesu svoja očitovanja o Komisijinu odgovoru.

21

Stranke su tijekom rasprave 6. listopada 2020. usmeno iznijele svoja stajališta i odgovore na pitanja Općeg suda.

22

Rješenjem od 11. ožujka 2021. Opći sud odlučio je ponovno otvoriti usmeni dio postupka te je odlukom od istog dana donio mjeru upravljanja postupkom, na temelju članaka 88. do 90. Poslovnika, pozivajući tužitelja da pojasni svoju pravnu vezu s društvom Brunswick Bowling & Billiards, koje je navedeno u uvodnoj izjavi 1. pobijane odluke kao proizvođač spornih proizvoda.

23

U svojem odgovoru od 26. ožujka 2021., tužitelj je podnio svoja pojašnjenja i dokaze kojima se dokazuje da ga je pobijana odluka obuhvaćala pod njegovom ranijom tvrtkom. Dopisom od 16. travnja 2021. Komisija je navela da neće podnijeti očitovanje na tužiteljev odgovor. Kraljevina Švedska nije podnijela očitovanja u određenom roku.

24

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

25

Komisija, koju podupire Kraljevina Švedska, od Općeg suda zahtijeva da:

42

Tako se Direktivom 2006/42 uspostavlja sustav nadzora i regulacije unutarnjeg tržišta, u kojem je, kao prvo, na nadležnim nacionalnim tijelima da procijene može li neki stroj ugroziti zdravlje i sigurnost osoba, i, u slučaju potvrdnog odgovora, da poduzmu mjere povlačenja ili zabrane koje su nužne. Samu zaštitnu klauzulu koja je u tu svrhu predviđena člankom 11. Direktive 2006/42 treba razmatrati s obzirom na članak 114. stavak 10. UFEU‑a, koji državama članicama omogućava da poduzmu takve mjere zbog jednog ili više gospodarskih razloga iz članka 36. UFEU‑a, među kojima se nalazi zaštita zdravlja i života ljudi. Iz sudske prakse proizlazi da takva aktivnost može od nadležnih nacionalnih tijela zahtijevati složene tehničke ili znanstvene ocjene. Komisija mora provjeriti pravnu i činjeničnu utemeljenost mjera koje su države članice poduzele u okviru Direktive 2006/42 (vidjeti presudu od 3. svibnja 2018., Grizzly Tools/Komisija, T‑168/16, neobjavljenu, EU:T:2018:246, t. 52. i navedenu sudsku praksu).

43

U tom okviru Opći sud već je presudio, s jedne strane, da se Komisiji mora priznati široka diskrecijska ovlast kako bi mogla učinkovito ostvarivati cilj koji je dodijeljen uzimajući u obzir složena tehnička ocjenjivanja koja mora provoditi. S druge strane, sudski nadzor osnovanosti pravnih razloga zbog kojih je Komisija utvrdila da su predmetne nacionalne mjere opravdane može biti, kad se radi o pravnom pitanju, samo puni nadzor (vidjeti u tom smislu presudu od 15. srpnja 2015., CSF/Komisija, T‑337/13, EU:T:2015:502, t. 48. i 80. i navedenu sudsku praksu).

[omissis]

54

Tako u skladu sa sudskom praksom, uz Kraljevinu Švedsku, i sve druge države članice zbog pobijane odluke moraju poduzeti sve odgovarajuće mjere u vezi sa stavljanjem spornih proizvoda na svoje tržište i zadržavanjem na njemu te tako, s obzirom na mjere koje su poduzela švedska tijela i nakon što ih je Komisija utvrdila opravdanima, osigurati pravilnu i ujednačenu primjenu Direktive 2006/42. Izravna posljedica pobijane odluke jest pokretanje nacionalnih postupaka kojima se dovodi u pitanje tužiteljevo pravo prodaje stroja u cijeloj Uniji, koje je postojalo sve do tada, a za koji je vrijedila pretpostavka sukladnosti određena u članku 7. navedene direktive jer je imao oznaku „CE” i popratnu EZ izjavu o sukladnosti (vidjeti u tom smislu presudu od 15. srpnja 2015., CSF/Komisija, T‑337/13, EU:T:2015:502, t. 28.).

[omissis]

65

Kao prvo, što se tiče tužiteljevih argumenata koji se temelje na povredi načela proporcionalnosti jer Komisija nije uzela u obzir njegov plan modernizacije predstavljen u kuglani u Gustavsbergu 2016. i pozitivne primjedbe iz nezavisne studije u tom pogledu, valja istaknuti, kao što je to učinila Komisija, da se pobijana odluka odnosi na pitanje jesu li zaštitne mjere koje je OSET donio 2013. bile opravdane ili ne.

66

U tom pogledu, valja primijetiti da članak 95. stavak 10. UEZ‑a, koji je pravna osnova Direktive 2006/42, određuje da mjere za usklađivanje koje su donesene na tom temelju u odgovarajućim slučajevima uključuju zaštitnu klauzulu kojom se državama članicama odobrava da iz jednog ili više razloga navedenih u članku 36. UFEU‑a, a koji nisu gospodarske naravi, poduzmu „privremene mjere koje podliježu postupku nadzora Unije”. Iz toga prema sudskoj praksi proizlazi da, iako su zapravo države članice te koje moraju pravilno primijeniti Direktivu 2006/42 i paziti na to da su strojevi koji su na njihovu području stavljeni na tržište ili u uporabu u skladu s njezinim odredbama, osobito s obzirom na načelo proporcionalnosti, pa prema potrebi poduzeti mjere poput onih određenih u njezinu članku 11., ipak je Komisija ta koja mora nadzirati opravdanost tih mjera, osiguravajući pritom osobito osnovanost pravnih i činjeničnih razloga za njihovo donošenje i osobito proporcionalnost poduzetih mjera. O rezultatu tog nadzora ovisi hoće li se predmetna nacionalna mjera u konačnici zadržati, tako da je država članica može zadržati samo ako je Komisija utvrdi opravdanom, a ako ne, mora je okončati (vidjeti u tom smislu presudu od 3. svibnja 2018., Grizzly Tools/Komisija, T‑168/16, neobjavljenu, EU:T:2018:246, t. 51. i navedenu sudsku praksu).

67

Iz sudske prakse navedene u točki 66. ove presude proizlazi da je, na temelju nadzora koji izvršava, jedino Komisija ovlaštena provjeriti jesu li nacionalne zaštitne mjere, kako ih je donijela i zatim priopćila Kraljevina Švedska na temelju članka 11. stavaka 1. i 2. Direktive 2006/42, opravdane ili ne te, slijedom toga, mogu li se konačno zadržati navedene mjere nakon navedenog nadzora.

68

Štoviše, budući da je, kao što to proizlazi iz navedene sudske prakse, na Komisiji da nadzire opravdanost dotičnih zaštitnih mjera, tako što se će se osobito uvjeriti u osnovanost pravnih i činjeničnih razloga na kojima se temeljilo njihovo donošenje, valja utvrditi da se nadzor koji provodi Komisija može temeljiti samo na okolnostima koje su postojale u trenutku donošenja odluke OSET‑a, a ne na kasnijim okolnostima.

69

Zbog razloga izloženih u točkama 66. do 68. ove presude, okolnosti nakon odluke OSET‑a na koje se poziva tužitelj, poput poboljšanja spornih proizvoda u kuglani u Gustavsbergu 2016., nisu relevantne za potrebe ocjene osnovanosti pobijane odluke. Isto tako, valja utvrditi da se tužiteljevi argumenti o „pozitivnim primjedbama” iz nezavisne studije u pogledu spornih proizvoda odnose na poboljšanja navedenih proizvoda koja su ostvarena nakon donošenja OSET‑ove odluke. Ti su argumenti stoga također irelevantni.

70

Kao drugo, iz tužiteljeve argumentacije proizlazi da on prigovara Komisiji, s jedne strane, da nije ispitala jesu li otkriveni nedostaci bili toliko značajni da su zaštitne mjere bile opravdane i, s druge strane, da je potvrdila zaštitne mjere koje nadilaze ono što je nužno za osiguranje zdravlja i sigurnosti ljudi.

71

U tom pogledu, kao prvo, valja podsjetiti da iz članka 11. stavka 1. Direktive 2006/42 proizlazi da, kad strojevi na koje se odnosi taj članak, poput onih u predmetnom slučaju, ne ispunjavaju relevantne temeljne zdravstvene i sigurnosne zahtjeve i time riskiraju ugrožavanje zdravlja i sigurnosti ljudi, države članice poduzimaju sve potrebne mjere kako bi ih povukle s tržišta, zabranile njihovo stavljanje na tržište ili stavljanje u uporabu ili ograničile njihovo slobodno kretanje. Prema tome, utvrđenje da strojevi ne ispunjavaju relevantne temeljne zdravstvene i sigurnosne norme i da mogu ugroziti zdravlje ili sigurnost ljudi opravdava da nadležna tijela donose odluke o povlačenju strojeva s tržišta i zabrane stavljanja na tržište.

72

Osim toga, valja naglasiti da, prema sudskoj praksi, cilj zaštite zdravlja i života ljudi zauzima prvo mjesto među dobrima ili interesima zaštićenima člankom 36. UFEU‑a (vidjeti u tom smislu presudu od 23. prosinca 2015., Scotch Whisky Association i dr., C‑333/14, EU:C:2015:845, t. 35.), u pogledu koje države članice mogu donijeti zaštitne mjere predviđene Direktivom 2006/42, kao što to proizlazi iz sudske prakse navedene u točki 42. ove presude.

73

Međutim, u ovom slučaju, iz svih povreda temeljnih zdravstvenih i sigurnosnih zahtjeva koje je Komisija utvrdila u uvodnim izjavama 9. do 13. pobijane odluke proizlazi da te povrede predstavljaju rizik za zdravlje i sigurnost ljudi, osobito nepostojanje cjelovitog pregleda nad opasnim područjem, rizik od ozljeda, rizik od padanja u stroj, rizik od pokretnih dijelova i rizik od nepravilne uporabe. Stoga je Komisija u uvodnoj izjavi 14. pobijane odluke pravilno utvrdila da bi navedene nepravilnosti mogle ugroziti zdravlje i sigurnost ljudi.

74

Posljedično, s obzirom na to da predmetni strojevi nisu u skladu s temeljnim zdravstvenim i sigurnosnim zahtjevima i predstavljaju rizike za zdravlje i sigurnost ljudi, valja utvrditi da je Komisija osnovano, u skladu s člankom 11. Direktive 2006/42 i bez povrede načela proporcionalnosti, zaključila da su zaštitne mjere, odnosno zabrana stavljanja na tržište i povlačenje s tržišta spornih proizvoda koje je donio OSET, same po sebi bile opravdane.

75

Kao drugo, što se tiče navedenog povlačenja, valja dodati da je, kao što to proizlazi iz uvodne izjave 2. pobijane odluke, bilo predviđeno više alternativnih rješenja za njegovu provedbu, odnosno mogućnost otklanjanja nedostataka koji se odnose na radno okruženje operatera, preuzimanja spornih proizvoda i njihovu zamjenu drugim tehnički ispravnim proizvodima iste ili slične vrste ili preuzimanja spornih proizvoda i naknada štete vlasniku.

76

Valja primijetiti da je Komisija u uvodnoj izjavi 5. pobijane odluke navela sljedeće:

„U pogledu poduzetih mjera švedska su tijela objasnila da su poštovala načelo proporcionalnosti utvrđeno u članku 18. Uredbe […] br. 765/2008 […]. Na temelju navedenog načela, uzimajući u obzir ozbiljnost rizika i troškove povlačenja, neke od mjera koje su se zahtijevale za otklanjanje nedostataka [novih spornih proizvoda] nisu se zahtijevale u slučaju povlačenja postojećih [spornih proizvoda], konkretno mjere koje se odnose na postavljanje triju odvojenih svjetala koja označavaju različite načine rada na upravljačkoj ploči, proširenje pristupnih točaka između strojeva koji se koriste i kao radne platforme te pregled opasnog područja.”

77

Valja smatrati da je Komisija, s obzirom na to da nije dovela u pitanje objašnjenja Kraljevine Švedske iz točke 76. ove presude, potvrdila utvrđenje da je pristup OSET‑a proporcionalan.

78

Stoga iz pobijane odluke proizlazi da je, s obzirom na načelo proporcionalnosti, provedeno odvagivanje ozbiljnosti rizika i troška povlačenja. U tom su pogledu proizvodi koji su naknadno prodavani bili različiti od spornih proizvoda koji su već postavljeni na tržištu, i to, u pogledu potonjih, primjenom suženog popisa nepravilnosti koje podrazumijevaju njihovo povlačenje. Osim toga, tri alternativna rješenja za provedbu povlačenja spornih proizvoda, kako je objašnjeno u točki 75. ove presude, doprinose poštovanju načela proporcionalnosti od strane OSET‑a i, prema tome, Komisije.

79

Kao treće, s obzirom na prethodna utvrđenja, tužiteljevi argumenti o neproporcionalnom financijskom opterećenju koje proizlazi iz zaštitnih mjera ne mogu se prihvatiti. S jedne strane, rizici kojima tužiteljevi strojevi izlažu zdravlje i sigurnost ljudi, kako su navedeni u točki 73. ove presude, opravdavaju nužnost zabrane stavljanja na tržište i uklanjanja spornih proizvoda s tržišta, neovisno o trošku koji bi to mogao predstavljati na teret tužitelja. S druge strane, razlikovanje zaštitnih mjera između postojećih spornih proizvoda i novih kao i triju alternativnih rješenja u pogledu povlačenja spornih proizvoda i činjenice da je, na temelju prvog od navedenih rješenja, broj nepravilnosti koje treba ispraviti kako bi se navedeni proizvodi zadržali na tržištu bio smanjen u tom pogledu dokazuju da je pristup koji su primijenili OSET i Komisija bio proporcionalan u odnosu na financijsko opterećenje koje zaštitne mjere mogu predstavljati za tužitelja.

80

Kao četvrto, valja utvrditi da, uzimajući u obzir i precizna upućivanja na opravdanja koja je dostavila Kraljevina Švedska kao i temeljitu analizu rizika u pogledu uporabe spornih proizvoda koju je izvršila Komisija, tužiteljevi argumenti koji se odnose na nepostojanje odgovarajućeg obrazloženja u pobijanoj odluci što se tiče proporcionalnosti zaštitnih mjera nisu osnovani.

81

S obzirom na sva prethodna razmatranja, valja zaključiti da Komisija nije povrijedila načelo proporcionalnosti kada je smatrala da su predmetne zaštitne mjere bile opravdane.

82

Kao peto, što se tiče tužiteljevih argumenata u pogledu povrede načela proporcionalnosti jer su sve ostale države članice dužne poduzeti mjere na temelju pobijane odluke, najprije valja istaknuti da je, prema sudskoj praksi, odluka koju je Komisija donijela u smislu članka 11. Direktive 2006/42 upućena svim državama članicama Unije, u skladu s obvezama dostave i obavještavanja koje Komisiji nalaže članak 11. stavci 3. i 6. Direktive 2006/42. Zato je ta odluka, u skladu s člankom 288. UFEU‑a, u cijelosti obvezujuća za sve države članice (vidjeti u tom smislu presudu od 15. srpnja 2015., CSF/Komisija, T‑337/13, EU:T:2015:502, t. 24.).

83

Dakle, posljedice na koje se poziva tužitelj svojstvene su Komisijinu postupku ispitivanja opravdanosti zaštitnih mjera predviđenih u članku 11. Direktive 2006/42. Kako se podsjeća u točki 54. ove presude, iz svih odredaba Direktive 2006/42, kako ih tumači sudska praksa, proizlazi da pobijana odluka podrazumijeva da države članice poduzmu odgovarajuće mjere u vezi sa stavljanjem spornih proizvoda na svoje tržište i zadržavanjem na njemu. Naime, riječ je o bitnom elementu postupka zaštitne klauzule iz članka 11. Direktive 2006/42, kojim se jamči njezina ujednačena primjena.

84

Nadalje, iz odredaba članka 11. Direktive 2006/42 proizlazi da je Komisija bila dužna djelovati nakon što je OSET priopćio zaštitne mjere poduzete u pogledu spornih proizvoda i donijeti odluku o opravdanosti tih mjera. Stoga se tužiteljevi argumenti u tom pogledu ne mogu prihvatiti.

85

Osim toga, valja primijetiti da se zaključci izneseni u točkama 82. do 84. ove presude ne mogu opovrgnuti sadržajem članka 9. Direktive 2006/42, na koji se tužitelj pozvao tijekom rasprave u potporu svojem argumentu prema kojem je Komisija raspolagala diskrecijskom ovlasti u pogledu posljedica pobijane odluke u državama članicama.

86

Naime, članak 9. Direktive 2006/42, kojim se ustanovljuju „[p]osebne mjere za potencijalno opasne strojeve”, među ostalim, određuje da, kada u skladu s postupkom na koji upućuje članak 11. Komisija smatra da su mjere koje je poduzela neka država članica opravdane, Komisija može poduzeti mjere koje zahtijevaju od država članica da zabrane ili ograniče stavljanje na tržište strojeva koji predstavljaju isti rizik zbog tehničkih karakteristika ili da takve strojeve učine podložnima posebnim uvjetima. Usto je u uvodnoj izjavi 13. navedene direktive pojašnjeno da se takve mjere, usvojene na razini Unije, ne mogu izravno primijeniti na gospodarske subjekte i da države članice trebaju poduzeti sve mjere koje su nužne za njihovu primjenu (presuda od 15. srpnja 2015., CSF/Komisija, T‑337/13, EU:T:2015:502, t. 33.).

87

U tom pogledu, u skladu s ustaljenom sudskom praksom, valja utvrditi da, premda države članice moraju osigurati pravilnu i ujednačenu primjenu Direktive 2006/42 – iz čega proizlaze posljedice nacionalne zaštitne mjere koja je poduzeta glede nekog stroja i koju je Komisija utvrdila opravdanom – a pri čemu nemaju marginu prosudbe kad je riječ o rezultatu koji moraju postići, one ipak očito ne mogu na svoju vlastitu inicijativu i izvan postupovnog i materijalnog okvira određenog u članku 11. stavku 1. te direktive proširiti područje primjene te mjere na druge strojeve zato što bi ti strojevi predstavljali istovjetan rizik jer bi time prekršile načelo slobodnog kretanja iz članka 6. stavka 1. navedene direktive i pretpostavku o sukladnosti iz njezina članka 7. Zato je zakonodavac Unije takvo proširenje uvjetovao provedbom posebnog postupka, na koji se odnosi članak 9 Direktive 2006/42, koji, među ostalim, uključuje usvajanje, s jedne strane, izričite Komisijine odluke u tu svrhu i, s druge strane, nacionalne mjere za provedbu te odluke. Nasuprot tomu, takvi akti nisu ni predviđeni ni potrebni u svrhe članka 11. te direktive, uzimajući u obzir njegov doseg (vidjeti presudu od 15. srpnja 2015., CSF/Komisija, T‑337/13, EU:T:2015:502, t. 34. i navedenu sudsku praksu).

88

Valja zaključiti da, s obzirom na sudsku praksu iz točaka 86. i 87. ove presude, u okolnostima ovog predmeta, koje se odnose jedino na ispitivanje predmetne zaštitne mjere, odredbe članka 9. Direktive 2006/42 nisu primjenjive u ovom slučaju.

89

S obzirom na sva prethodna razmatranja, valja odbiti kao neosnovan drugi dio prvog tužbenog razloga u vezi s povredom načela proporcionalnosti, i slijedom toga, prvi tužbeni razlog u cijelosti.

[omissis]

108

Uvodno valja podsjetiti na to da je u članku 7. stavcima 1. i 2. Direktive 2006/42 osobito predviđeno da države članice smatraju da su u sukladnosti s odredbama te direktive strojevi koji imaju CE oznaku sukladnosti i uz njih priloženu EZ izjavu o sukladnosti te da se za strojeve proizvedene u skladu s usklađenim normama čiji su podaci objavljeni u Službenom listu Europske unije, pretpostavlja da su u skladu s temeljnim zdravstvenim i sigurnosnim zahtjevima koje obuhvaća takva usklađena norma. Drugim riječima, na temelju poštovanja usklađene norme može se pretpostaviti da je stroj u skladu s temeljnim zdravstvenim i sigurnosnim zahtjevima. Isto tako, na temelju članka 2. točke (l) Direktive 2006/42, usklađena norma je neobvezujuća tehnička specifikacija usvojena od tijela za normizaciju na temelju ovlasti koje je izdala Komisija. Iz tih odredaba proizlazi da tehnička rješenja koja nudi usklađena norma nisu obvezna, ali njihova primjena predmetnom proizvodu daje prednost pretpostavke sukladnosti s odredbama Direktive 2006/42.

109

Međutim, iako su slobodni izabrati načine ocjene sukladnosti proizvoda s temeljnim zdravstvenim i sigurnosnim zahtjevima, proizvođač ili njegov zastupnik obvezni su osigurati tu sukladnost, ali i dokazati je u tehničkoj dokumentaciji kako se predviđa u prilogu VII. Direktivi 2006/42. Izbor da se ne primijene usklađeni standardi za posljedicu pak ima da se ranije navedena pretpostavka sukladnosti ne može primijeniti, tako da se sukladnost proizvoda mora dokazati drugim sredstvima.

110

Valja pojasniti da se, s obzirom na tužiteljeve argumente, treći tužbeni razlog odnosi na uvodnu izjavu 10. pobijane odluke, u kojoj je Komisija potvrdila da temeljni zdravstveni i sigurnosni zahtjevi navedeni u točkama 1.1.6., 1.6.1. i 1.6.2. Priloga I. Direktivi 2006/42, prema kojima se strojevi moraju dizajnirati i izraditi na način kojim se olakšava rad operatera, omogućavajući mu neometani rad, izvan zone opasnosti. Konkretnije, Komisija je na temelju odluke OSET‑a smatrala da postoji opasnost od ozljeda prilikom pristupa spornim strojevima, koja je uzrokovana uskim prolazom od 190 mm između navedenih strojeva odnosno naglim izbočenjem od 1000 mm ispred tih strojeva.

111

Valja istaknuti da se, što se tiče navedene širine prolaza od 190 mm, tužiteljevi argumenti odnose osobito na Komisijina utvrđenja, odnosno izravno OSET‑ova. U biti, s jedne strane, tužitelj im prigovara da nisu vodili računa o načelu stanja tehnike jer u njihovim odlukama nije bilo upućivanja na to načelo. S druge strane, prema tužiteljevu mišljenju, njegovo tehničko rješenje odgovaralo je stanju tehnike u trenutku ispitivanja, jer zahtjev predviđen usklađenom normom EN ISO 14122 – 2:2001 prekoračuje stanje tehnike.

112

Najprije valja podsjetiti na to da je nesporno da se u EZ izjavi o sukladnosti tužitelj osobito pozvao na usklađenu normu EN ISO 14122 – 2:2001. Drugim riječima, tužitelj je slobodno izabrao primijeniti tu usklađenu normu kako bi utvrdio sukladnost spornih proizvoda s temeljnim zdravstvenim i sigurnosnim zahtjevima navedenima u točkama 1.1.6., 1.6.1. i 1.6.2. Priloga I. Direktivi 2006/42.

113

Nadalje, usklađenom normom EN ISO 14122‑2:2001 utvrđuju se sigurnosni tehnički zahtjevi za trajni način prilaza strojevima, a posebno za radne platforme i prolaze. Iako predmetna norma predviđa širinu 500 mm, nesporno je da su prolazi ugrađeni u sporne strojeve bili široki 190 mm. Stoga valja utvrditi, kao što je to učinila Komisija, da tužitelj nije poštovao usklađenu normu EN ISO 14122 – 2:2001, iako ju je odlučio primijeniti.

114

Naposljetku, što se tiče uvjeta primjene temeljnih zdravstvenih i sigurnosnih zahtjeva, uvodna izjava 14. Direktive 2006/42 propisuje da se temeljni zdravstveni i sigurnosni zahtjevi moraju dosljedno primjenjivati kako bi se uzelo u obzir stanje tehnike prilikom izgradnje, kao i tehničke i gospodarske zahtjeve. Osim toga, točka 3. prve glave, naslovljena „Opća načela”, Priloga I. navedenoj direktivi predviđa da se, iako su temeljni zdravstveni i sigurnosni zahtjevi navedeni u tom prilogu obvezni, ne može isključiti da se ciljevi koje utvrđuju, uzimajući u obzir stanje tehnike, ne mogu postići. Pojašnjava se da u takvim slučajevima strojevi moraju biti konstruirani i izrađeni tako da se što više približe tim ciljevima.

115

U ovom slučaju, kao prvo, tužitelj prigovara Komisiji i OSET‑u da su prekršili postupovna pravila predviđena u Prilogu I. Direktivi 2006/42 jer se ni u pobijanoj odluci ni u odluci OSET‑a uopće nije upućivalo na načelo stanja tehnike. Kao prvo, valja istaknuti da tužitelj uopće ne pojašnjava postupovna pravila koja su povrijeđena, nego navodi odredbe kojima se predviđa poštovanje načela stanja tehnike u primjeni temeljnih zdravstvenih i sigurnosnih zahtjeva. Međutim, valja utvrditi da, iako je u uvodnoj izjavi 14. Direktive 2006/42 i u točki 3. prve glave Priloga I. navedenoj direktivi, kako je navedeno u prethodnoj točki, predviđeno uzimanje u obzir stanja tehnike na temelju primjene temeljnih zdravstvenih i sigurnosnih zahtjeva, Direktivom se ne predviđa nikakvo postupovno pravilo koje bi obvezivalo da se u odluci nadležnog nacionalnog tijela ili u odluci Komisije, donesenoj u okviru postupka zaštitne klauzule, dostavi analiza koja se odnosi na primjenu načela stanja tehnike. Kao drugo, činjenica da analiza primjene načela stanja tehnike nije dostavljena u pobijanoj odluci ili u odluci OSET‑a sama po sebi ne znači da je povrijeđeno to načelo. Zbog tih razloga tužiteljevi argumenti koji se odnose na nepostojanje upućivanja na navedeno načelo u predmetnim odlukama ne mogu se prihvatiti.

116

Kao drugo, važno je naglasiti da se, na temelju članka 11. stavka 2. točke (b) Direktive 2006/42, među razlozima nesukladnosti stroja koje država članica mora dostaviti Komisiji i drugim državama članicama na temelju zaštitne mjere koju je donijela, nalazi i nepravilna primjena usklađenih normi. Drugim riječima, čak iako usklađene norme nisu obvezne, odabir njihove primjene i pozivanja na njih u EZ izjavi o sukladnosti zahtijeva njihovu pravilnu primjenu. U slučaju nepravilne primjene tih normi, nadležno nacionalno tijelo ima pravo utvrditi nesukladnost proizvoda u mjerama poduzetima u okviru postupka zaštitne klauzule, u smislu članka 11. Direktive 2006/42. Iz tih razloga, Komisija je u uvodnoj izjavi 10. pobijane odluke, u pogledu zaštitne mjere koju je donio OSET, pravilno utvrdila da se u odnosu na sporne strojeve nisu poštovali temeljni zdravstveni i sigurnosni zahtjevi utvrđeni u točkama 1.1.6., 1.6.1. i 1.6.2. priloga I. Direktivi 2006/42, zbog nepravilne primjene usklađene norme.

117

Kao što Komisija pravilno tvrdi, budući da se tužitelj odlučio pozvati na usklađenu normu u EZ izjavi o sukladnosti, morao je u potpunosti poštovati tu normu. Ako, kao u ovom slučaju, norma nije bila poštovana u pogledu širine prolaza između spornih strojeva, tužitelj je morao ponuditi drugo tehničko rješenje kojim se osigurava ista razina sigurnosti i dokazati sukladnost spornih proizvoda s temeljnim zdravstvenim i sigurnosnim zahtjevima, što on nije učinio.

118

Kao treće, što se tiče primjene načela stanja tehnike u pogledu zahtjeva širine 500 mm za prolaz između spornih strojeva, valja istaknuti tri aspekta.

119

Prvo, valja pojasniti da je usklađena norma čija su upućivanja objavljena u Službenom listu dio prava Unije (vidjeti po analogiji presudu od 27. listopada 2016., James Elliott Construction, C‑613/14, EU:C:2016:821, t. 40.).

120

Kao drugo, Komisija pravilno tvrdi da, iako usklađene norme nisu obvezne, one odražavaju zahtijevanu razinu sigurnosti i vode računa o stanju tehnike.

121

U tom pogledu važno je istaknuti da se u točki 162. Smjernica za primjenu Direktive o strojevima 2006/42, koje je Komisija objavila u lipnju 2010., među ostalim, pojašnjava da usklađene norme daju dobru naznaku stanja tehnike u trenutku njihova donošenja. Osim toga, u skladu s istim dokumentom, razvoj stanja tehnike odražava se u naknadnim izmjenama ili revizijama usklađenih normi.

122

Kao treće, valja dodati da se tužitelj poziva na zaključke neovisne studije kako bi potkrijepio svoje argumente u pogledu nepostojanja bolje opcije. U tom pogledu valja utvrditi da ti zaključci, koji se odnose na mogućnosti ispravljanja manjkavosti već ugrađenih strojeva a ne na stanje tehnike općenito na dan OSET‑ove odluke, u vezi sa situacijom u kuglani u Gustavsbergu, nakon izmjena izvršenih na spornim proizvodima nakon donošenja OSET‑ove odluke. Međutim, kao što je već zaključeno u točki 69. ove presude, navedeni zaključci nisu relevantni u ovom slučaju.

123

Iz prethodnih razmatranja proizlazi da tužiteljev argument, prema kojem zahtjev u pogledu širine prolaza spornih strojeva prekoračuje stanje tehnike, valja odbiti kao neosnovan.

124

S obzirom na prethodna razmatranja, treći tužbeni zahtjev valja odbiti kao neosnovan.

[omissis]

Slijedom navedenoga,

OPĆI SUD (drugo vijeće)

proglašava i presuđuje: