1.

Treba li članak 3. točku (e) Direktive 2003/87/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 13. listopada 2003. o uspostavi sustava trgovanja emisijskim jedinicama stakleničkih plinova unutar Zajednice i o izmjeni Direktive Vijeća 96/61/EZ (1), kako je izmijenjena Direktivom br. 2009/29/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. travnja 2009 (2)., tumačiti na način da pojam „postrojenje” obuhvaća situaciju kao što je ona u ovom slučaju, u kojoj je kogenerator koji je tužitelj izgradio u svojem industrijskom pogonu kako bi osigurao energiju za svoj proizvodni pogon potom prenesen, prijenosom grane djelatnosti na drugo društvo specijalizirano u području energetike, ugovorom kojim je predviđen, s jedne strane, prijenos certifikata, dokumenata, izjava o sukladnosti, licencija, koncesija, odobrenja i dozvola koje su potrebne za poslovanje samog postrojenja i obavljanje djelatnosti stjecatelju kogeneracijskog postrojenja električne i toplinske energije, osnivanje, u korist stjecatelja, prava građenja na području pogona koje je prikladno i funkcionalno za upravljanje postrojenjem i njegovo održavanje, osnivanje prava služnosti u korist objekta koji se upotrebljava za kogeneraciju, uz isključivo okolno područje, i, s druge strane, opskrba energijom, koju proizvodi to postrojenje, prenositelja od strane stjecatelja u trajanju od 12 godina, po cijenama sadržanima u ugovoru?

2.

Konkretno, uključuje li pojam „tehnički povezane” iz članka 3. točke (e) vezu između kogeneratora i proizvodnog pogona, koja je takva da potonji, koji pripada drugom subjektu, iako ima povlašteni odnos s kogeneratorom radi opskrbe energijom (povezanost mrežom za distribuciju električne energije, poseban ugovor o opskrbi s energetskim društvom kojemu je postrojenje preneseno, njegova obveza opskrbe proizvodnog pogona minimalnom količinom energije, pod uvjetom naknade iznosa koji je jednak razlici između troškova opskrbe energijom na tržištu i cijena predviđenih ugovorom, popust na prodajnu cijenu energije nakon deset godina i šest mjeseci od početka ugovora, osnivanje prava ponovne kupnje kogeneratora u bilo kojem trenutku u korist društva prenositelja, zahtijevanje odobrenja prenositelja za obavljanje radova na kogeneracijskom postrojenju), može nastaviti obavljati svoju djelatnost čak i u slučaju prekida opskrbe energijom ili u slučaju kvara ili prestanka rada kogeneratora?

3.

Naposljetku, u slučaju stvarnog prijenosa pogona za proizvodnju energije od strane subjekta koji je izgradio pogon, koji je vlasnik površine na kojoj se nalazi industrijski pogon, drugom društvu specijaliziranom u području energetike, iz razloga učinkovitosti, predstavlja li mogućnost izdvajanja relevantnih emisija iz dozvole ETS vlasnika industrijskog postrojenja, nakon prijenosa i mogućeg učinka „propuštanja” emisija iz sustava ETS, određenog time što postrojenje za proizvodnju energije, ako ga se razmatra zasebno, nije prekoračilo prag za razvrstavanje u „male emitente”, povredu pravila o zbrajanju izvora iz Priloga I. Direktivi 2003/87/EZ ili, nasuprot tomu, jednostavnu i zakonitu posljedicu organizacijskih odluka gospodarskih subjekata, koje nisu zabranjene sustavom ETS?