1.

Članak 8. stavak 3. Uredbe (EZ) br. 261/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. veljače 2004. o utvrđivanju općih pravila odštete i pomoći putnicima u slučaju uskraćenog ukrcaja i otkazivanja ili dužeg kašnjenja leta te o stavljanju izvan snage Uredbe (EEZ) br. 295/91 treba tumačiti na način da, u slučaju kada je let preusmjeren u zračnu luku koja opslužuje isto mjesto kao i zračna luka za koju je izvršena rezervacija, snošenje troškova transfera putnikâ između dviju zračnih luka, predviđeno tom odredbom, nije uvjetovano time da se prva zračna luka nalazi na području istog mjesta, grada ili regije kao i druga zračna luka.

2.

Članak 5. stavak 1. točku (c), članak 7. stavak 1. i članak 8. stavak 3. Uredbe br. 261/2004 treba tumačiti na način da zbog preusmjerenog leta koji završava u zračnoj luci različitoj od zračne luke za koju je izvršena rezervacija, ali koja opslužuje isto mjesto, grad ili regiju, za putnika ne može nastati pravo na odštetu s osnove otkazivanja leta. Međutim, putnik leta preusmjerenog u zamjensku zračnu luku koja opslužuje isto mjesto, grad ili regiju kao i zračna luka za koju je izvršena rezervacija u načelu ima pravo na odštetu na temelju te uredbe kada na svoje konačno odredište dođe tri ili više sati nakon vremena dolaska koje je izvorno predvidio stvarni zračni prijevoznik.

3.

Članke 5. i 7. te članak 8. stavak 3. Uredbe br. 261/2004 treba tumačiti na način da, kako bi se odredila duljina kašnjenja u dolasku koje je pretrpio putnik preusmjerenog leta koji je završio u zračnoj luci različitoj od one za koju je izvršena rezervacija, ali koja opslužuje isto mjesto, grad ili regiju, kao referentno vrijeme treba uzeti ono u koje je putnik, nakon transfera, stvarno stigao u zračnu luku za koju je izvršena rezervacija ili, prema potrebi, u drugo obližnje odredište dogovoreno sa stvarnim zračnim prijevoznikom.

4.

Članak 5. stavak 3. Uredbe br. 261/2004 treba tumačiti na način da se stvarni zračni prijevoznik, kako bi se oslobodio svoje obveze isplate odštete putnicima u slučaju dužeg kašnjenja leta u dolasku, može pozvati na „izvanrednu okolnost” koja nije utjecala na navedeni zakašnjeli let, nego na prethodni let koji je on izveo istim zrakoplovom tijekom pretpredzadnje rotacije tog zrakoplova, pod uvjetom da postoji izravna uzročna veza između nastanka te okolnosti i dužeg kašnjenja kasnijeg leta u dolasku, ocjena čega je na sudu koji je uputio zahtjev, uzimajući osobito u obzir način na koji predmetni stvarni zračni prijevoznik izvodi let zrakoplovom.

5.

Članak 8. stavak 3. Uredbe br. 261/2004 treba tumačiti na način da je stvarni zračni prijevoznik, u slučaju kada preusmjereni let završava u zračnoj luci različitoj od one za koju je izvršena rezervacija, ali koja opslužuje isto mjesto, grad ili regiju, dužan na vlastitu inicijativu putniku ponuditi snošenje troškova transfera do zračne luke za koju je izvršena rezervacija odnosno, prema potrebi, do drugog obližnjeg odredišta u dogovoru s navedenim putnikom.

6.

Članak 8. stavak 3. Uredbe br. 261/2004 treba tumačiti na način da zbog povrede obveze stvarnog zračnog prijevoznika da snosi troškove transfera putnika između zračne luke dolaska i zračne luke za koju je izvršena rezervacija odnosno drugog obližnjeg odredišta u dogovoru s putnikom, za putnika ne nastaje pravo na paušalnu odštetu iz članka 7. stavka 1. te uredbe. Međutim, putnik zbog povrede te obveze ima pravo na povrat iznosa troškova koji su mu nastali te koji su, s obzirom na okolnosti svakog pojedinačnog slučaja, nužni, prikladni i razumni kako bi se nadoknadio taj prijevoznikov propust.