—

predvidjela da neispunjenje odnosno nepotpuno ili nepravodobno ispunjenje obveze pružanja informacija o dobrima i pravima koja se nalaze u inozemstvu dovodi do oporezivanja, kao „neopravdane kapitalne dobiti”, neprijavljenih prihoda koji odgovaraju vrijednosti te imovine, pri čemu se nije moguće pozvati na zastaru;

—

za neispunjenje odnosno nepotpuno ili nepravodobno ispunjenje obveze pružanja informacija o dobrima i pravima koja se nalaze u inozemstvu propisala razmjernu novčanu kaznu u visini od 150 % poreza izračunanog na iznose koji odgovaraju vrijednosti tih dobara odnosno prava, koju je moguće kumulirati s paušalnim novčanim kaznama, i

—

za neispunjenje odnosno nepotpuno ili nepravodobno ispunjenje obveze pružanja informacija o dobrima i pravima koja se nalaze u inozemstvu propisala novčane kazne čiji je iznos nerazmjeran sankcijama predviđenima za slične povrede u isključivo nacionalnoj situaciji te čiji ukupni iznos nije ograničen,

povrijedila je obveze koje ima na temelju članka 63. UFEU-a i članka 40. Sporazuma o Europskom gospodarskom prostoru od 2. svibnja 1992.