1. 

Spor u glavnom postupku odnosi se na stavljanje na tržište u Francuskoj elektroničke cigarete čija tekućina sadržava kanabidiol (u daljnjem tekstu: CBD), molekulu koja je ekstrakt biljke konoplje, ali koja, za razliku od tetrahidrokanabinola (u daljnjem tekstu: THC), koji je također ekstrakt konoplje, barem prema trenutačnim znanstvenim spoznajama nema psihotropnih učinaka. Tribunal correctionnel de Marseille (Sud za lakša kaznena djela u Marseilleu, Francuska) je B. S.-u i C. A.-u, direktorima društva koje na tržište stavlja tu električnu cigaretu pod nazivom Kanavape, izrekao osuđujuću kaznenu presudu jer je CBD‑ovo ulje sadržano u njezinim punjenjima bilo dobiveno iz cijele biljke konoplje, uključujući iz listova i cvjetova. Naime, francuski propisi ograničavaju uzgoj, uvoz, izvoz te industrijsko i komercijalno korištenje konoplje samo na njezina vlakna i sjemenke.

2. 

Budući da je CBD‑ovo ulje sadržano u proizvodu Kanavape u ovom slučaju bilo uvezeno iz Češke Republike, gdje je biljka konoplje uzgojena i gdje je provedena ekstrakcija CBD‑a, sud koji je uputio zahtjev, odnosno cour d’appel d’Aix‑en‑Provence (Žalbeni sud u Aix‑en‑Provenceu, Francuska), pita se o usklađenosti francuskih propisa s odredbama UFEU‑a koje se odnose na slobodno kretanje robe, kao i s propisima sekundarnog prava usvojenog u okviru zajedničke poljoprivredne politike, konkretno s Uredbom (EU) br. 1307/2013 ( 2 ) i Uredbom (EU) br. 1308/2013 ( 3 ).

3. 

U ovom će se predmetu stoga Sudu pružiti prilika da odluči o usklađenosti nacionalnih propisa kojima se ograničava uvoz tvari dobivenih iz konoplje, odnosno CBD‑ova ulja za koje stranke tvrde da je sve popularnije, s odredbama UFEU‑a i, osobito, s člankom 36. UFEU‑a kojim se državama članicama dopušta donošenje mjera kojima se zabranjuje ili ograničava uvoz zbog zaštite zdravlja i života ljudi.

4.

U članku 38. UFEU‑a propisuje se:

„1.   Unija utvrđuje i provodi zajedničku poljoprivrednu i ribarstvenu politiku.

Unutarnje tržište obuhvaća poljoprivredu, ribarstvo i trgovinu poljoprivrednim proizvodima. ,Poljoprivredni proizvodi' su plodovi zemlje, proizvodi stočarstva i ribarstva te proizvodi prvog stupnja prerade neposredno vezani uz te proizvode. Kada se upućuje na zajedničku poljoprivrednu politiku ili poljoprivredu te kada se rabi izraz ,poljoprivredni', podrazumijeva se da se to odnosi i na ribarstvo, uzimajući u obzir posebne značajke tog sektora.

[…]

3.   Proizvodi na koje se odnose odredbe članaka od 39. do 44. navedeni su u Prilogu I.

[…]”

5.

U Prilogu I. Ugovorima, naslovljenom „Popis predviđen u članku 38. [UFEU‑a]”, upućuje se na tarifni broj 57.01 „Briselske nomenklature” ( 4 ), koji se odnosi na „[k]onoplja (Cannabis sativa) sirova, močena, trta, češljana ili na drugi način obrađena ali nepredena; kučina i otpaci od konoplje (uključujući rastrgane tekstilne materijale)”. U tom prilogu se također upućuje na poglavlje 12. Briselske nomenklature koje se odnosi na „Sjemenke i uljani plodovi; sjemenke, sjemenke i različiti plodovi; industrijsko i medicinsko bilje; slama i stočna hrana” [neslužbeni prijevod]

6.

U članku 32. stavku 6. Uredbe br. 1307/2013 propisuje se:

„Površine koje se koriste za proizvodnju konoplje smatraju se prihvatljivim hektarima samo ako sadržaj tetrahidrokanabiola u sortama koje se koriste ne prelazi 0,2 %.”

7.

U članku 189. Uredbe br. 1308/2013 propisuje se:

„1.   Sljedeći se proizvodi mogu uvesti u Uniju jedino ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:

[…]

2.   Ovaj se članak primjenjuje ne dovodeći u pitanje restriktivnija pravila koja donesu države članice u skladu s UFEU‑om te obveze iz Sporazuma o poljoprivredi WTO‑a.”

8.

Članak R. 5132‑86 Zakonika o javnom zdravlju glasi:

„I. Zabranjena je proizvodnja, izrada, prijevoz, uvoz, izvoz, posjedovanje, stavljanje na ponudu, prijenos, stjecanje ili uporaba:

1. Kanabisa, njegove biljke i smole, proizvoda koji ga sadržavaju ili proizvoda dobivenih od kanabisa, njegove biljke plana ili smole;

2. Tetrahidrokanabiola, osim delta-9-tetrahidrokanabinola, njihovih estera, etera, soli i soli ranije navedenih derivata i proizvoda koji ih sadržavaju.

II. – Odstupanja od prethodno navedenih odredbi mogu se odobriti u svrhu istraživanja i nadzora te proizvodnje derivata koju je odobrio glavni direktor Nacionalne agencije za sigurnost lijekova i zdravstvenih proizvoda.

Uzgoj, uvoz, izvoz te industrijsko i komercijalno korištenje sorti kanabisa koje nemaju narkotička svojstva ili proizvoda koji sadržavaju takve sorte mogu se odobriti na prijedlog glavnog direktora agencije odlukom ministara zaduženih za poljoprivredu, carinu, industriju i zdravstvo.

[…]”

9.

Na temelju odstupanja predviđenih člankom R. 5132 – 86 Zakonika o javnom zdravlju donesena je Odluka od 22. kolovoza 1990. o primjeni članka R. 5181 (današnji članak R. 5132 – 86) Zakonika o javnom zdravlju za kanabis ( 5 ) izmijenjena 2004. ( 6 ) (u daljnjem tekstu: Odluka od 22. kolovoza 1990.).

10.

U članku 1. Odluke od 22. kolovoza 1990. propisuje se:

„U smislu članka R. 5181 tog zakonika dopušteni su uzgoj, uvoz, izvoz te industrijsko i komercijalno korištenje (vlakna i sjemenke) sorta Cannabis sativae L. koje ispunjavaju sljedeće kriterije:

[…]”

11.

Okružnicom od 23. srpnja 2018. ( 7 ) ministar pravosuđa pozvao je državna odvjetništva da „posebno čvrsto” progone i kažnjavaju kaznena djela u vezi s prodajom proizvoda dobivenih od kanabisa u javnosti. U točki 2.2. te okružnice navodi se sljedeće: „[…] treba pojasniti da se kanabidiol uglavnom nalazi u listovima i cvjetovima biljke, a ne u vlaknima i sjemenkama. Stoga se, u skladu s primjenjivim zakonodavstvom, ekstrakcija kanabidiola u uvjetima koji su u skladu s Zakonikom o javnom zdravlju ne čini mogućim”.

12.

Kao što je to navedeno u točki 1. ovog mišljenja, društvo SAS Catlab (u daljnjem tekstu: društvo Catlab), sa sjedištem u Marseilleu (Francuska), a čiji su direktori B. S. i C. A., stavlja na tržište elektroničku cigaretu Kanavape čija tekućina sadržava CBD. CBD je molekula dobivena iz konoplje, točnije iz Cannabisa sativa L. Iako CBD, u skladu s argumentom prodaje proizvoda Kanavape, ima opuštajuća svojstva, on, za razliku od THC‑a, nema nikakvih poznatih psihotropnih učinaka.

13.

U prosincu 2014. društvo Catlab je provelo inforamtivnu kampanju za puštanje u prodaju proizvoda Kanavape. Nakon te kampanje državni odvjetnik pri Sudu za lakša kaznena djela u Marseilleu (Francuska) naložio je istragu. On je utvrdio da je CBD‑ovo ulje koje se koristi za proizvod Kanavape bilo dobiveno od biljaka uzgojenih u Češkoj Republici, gdje se također provela ekstrakcija tog ulja. Iz te istrage također proizlazi da je cijela biljka konoplje, uključujući njezine listove i cvjetove, bila upotrijebljena za proizvodnju CBD‑ova ulja. To je ulje zatim društvo Catlab uvezlo u Francusku koje ga je pakiralo u punjenja za proizvod Kanavape ( 8 ).

14.

Presudom od 8. siječnja 2018. (u daljnjem tekstu: presuda Suda za lakša kaznena djela u Marseilleu) Sud za lakša kaznena djela u Marseilleu proglasio je direktore B. S. i C. A. krivima, među ostalim, zbog povrede propisa o trgovini otrovnim biljkama. Ta je povreda predviđena člankom L. 5432 – 1 I, 1°, Zakonika o javnom zdravlju, kojim je inkriminirano nepoštovanje odredbi donesenih na temelju članka L. 5132 – 8 tog zakonika, poput Odluke od 22. kolovoza 1990. Sud za lakša kaznena djela u Marseilleu je, među ostalim, istaknuo da je, u skladu s tom odlukom, proizvodnja ulja od konoplje namijenjenog stavljanju u proizvod Kanavape „zakonita samo onda kada je ono dobiven[o] pritiskivanjem sjemenki”, dok je „umetanje u taj proizvod listova, zalistaka ili cvjetova dovoljno da korištenje biljke kanabisa u industrijske ili komercijalne svrhe učini nezakonitim”. S obzirom na to da je cijela biljka konoplje, uključujući njezine listove i cvjetove, bila upotrijebljena za proizvodnju CBD‑ova ulja ubrizganog u proizvod Kanavape, utvrđena je povreda. Sud za lakša kaznena djela u Marseilleu je stoga B. S.-u izrekao uvjetnu zatvorsku kaznu u trajanju od osamnaest mjeseci i naložio plaćanje novčane kazne u iznosu od 10000 eura. C. A.-u je pak izrečena uvjetna zatvorska kazna u trajanju od petnaest mjeseci i naloženo plaćanje novčane kazne u iznosu od 10000 eura.

15.

Iz zahtjeva za prethodnu odluku proizlazi da se protiv B. S.-a i C. A.-a nije vodio postupak zbog toga što su na tržište stavljali proizvod koji sadržava udio THC‑a koji je viši od zakonskog praga od 0,20 % jer je analizom koju je provela Nacionalna agencija za sigurnost lijekova i zdravstvenih proizvoda utvrđeno da taj prag nije dosegnut.

16.

B. S. i C. A. podnijeli su žalbu protiv presude Suda za lakša kaznena djela u Marseilleu Žalbenom sudu u Aix‑en‑Provenceu. Taj sud postavlja pitanje o usklađenosti Odluke od 22. kolovoza 1990. s načelom slobodnog kretanja robe, s obzirom na to da se tom odlukom ograničava uvoz proizvoda koji se, zbog toga što je sadržaj THC‑a manji od zakonskog praga od 0,20 %, ne može smatrati opojnom drogom. Taj se sud također pita o usklađenosti Odluke od 22. kolovoza 1990. s uredbama br. 1307/2013 i 1308/2013, kojima se dopušta uzgoj i uvoz u Uniju konoplje koja sadržava manje od 0,20 % THC‑a.

17.

Stoga je Žalbeni sud u Aix‑en‑Provenceu prekinuo postupak i Sudu uputio sljedeća prethodna pitanja:

„Treba li uredbe [br. 1307/2013 i 1308/2013] kao i načelo slobodnog kretanja robe tumačiti na način da derogatorne odredbe uvedene odlukom od 22. kolovoza 1990. time što ograničavaju uzgoj konoplje, njezinu industrijalizaciju i komercijalizaciju samo na vlakna i sjemenke, nameću ograničenje koje nije u skladu s pravom [Unije]?”

18.

Pisana očitovanja u pogledu prethodnog pitanja podnijeli su B. S. i C. A., francuska i grčka vlada te Europska komisija. Navedeni su iznijeli i svoje usmene argumente na raspravi koja je održana 23. listopada 2019.

19.

Sud koji je uputio zahtjev pita Sud treba li uredbe br. 1307/2013 i 1308/2013, s jedne strane, i „načelo slobodnog kretanja robe”, s druge strane, tumačiti na način da im se protivi mjera poput Odluke od 22. kolovoza 1990. kojom se ograničava uzgoj, uvoz te industrijsko i komercijalno korištenje konoplje samo na vlakna i sjemenke biljke, pri čemu se isključuje listove i cvjetove.

20.

Najprije želim iznijeti dvije napomene o predmetu prethodnog pitanja.

21.

Kao prvo, upućivanje suda koji je uputio zahtjev na „načelo slobodnog kretanja robe”, kao što to tvrdi Komisija, treba shvatiti kao upućivanje na članke 34. i 36. UFEU‑a koji se odnose na količinska ograničenja uvoza i na mjere s istovrsnim učinkom među državama članicama. Nije važno to što sud koji je uputio zahtjev u obrazloženju odluke kojom se upućuje prethodno pitanje upućuje na članke 28., 29., 30. i 32. UFEU‑a. Naime, ti se članci odnose na zabranu uvoznih i izvoznih carina i davanja s istovrsnim učinkom. Međutim, iako Odluka od 22. kolovoza 1990. ograničava, među ostalim, uvoz konoplje na određene dijelove biljke, ona ne sadržava nijednu odredbu koja se odnosi na carine ili davanja s istovrsnim učinkom. Stoga usklađenost mjere poput one o kojoj je riječ u glavnom postupku s „načelom slobodnog kretanja robe” na koje se poziva sud koji je uputio zahtjev treba ocijeniti samo s obzirom na članke 34. i 36. UFEU‑a.

22.

Kao drugo, ne slažem se s mišljenjem B. S.-a, prema kojem radi davanja korisnog odgovora sudu koji je uputio zahtjev valja proširiti predmet prethodnog pitanja.

23.

Prema mišljenju B. S.-a, Sud treba ocijeniti usklađenost s pravom Unije ne samo zabrane stavljanja na tržište listova i cvijetova konoplje, nego i triju drugih uvjeta kojima se francuskim propisima podređuje stavljanje na tržište konoplje, to jest, kao prvo, činjenicom da predmetna biljka pripada određenim taksativno nabrojanim sortama Cannabisa sativae L., kao drugo, da ta biljka ne sadržava više od 0,20 % THC‑a te, kao treće, da gotovi proizvod ne sadržava THC ( 9 ). Međutim, prema mojem mišljenju, Sud ne može provesti takvo ispitivanje. Naime, pitanje jesu li ta tri potonja uvjeta u skladu s člancima 34. i 36. UFEU‑a nema nikakve veze s predmetom spora u glavnom postupku s obzirom na to da su, prema mišljenju suda koji je uputio zahtjev, B. S. i C. A. bili osuđeni „zbog korištenja cijele biljke konoplje za proizvodnju spornih proizvoda, uključujući listova i cvjetova”, a ne zbog toga što što je korišteno CBD‑ovo ulje bilo dobiveno iz sorte konoplje na koju se Odluka od 22. kolovoza 1990. nije odnosila ili zbog toga što sadržaj THC‑a u tom ulju, iako manji od 0,20 %, nije bio jednak nuli.

24.

Osim toga, prema mišljenju B. S.-a, Sud također treba utvrditi može li se proizvod Kanavape smatrati lijekom za humanu uporabu u smislu Direktive 2001/83/EZ ( 10 ). Točno je da to pitanje nije nepovezano s predmetom glavnog postupka. Naime, Sud za lakša kaznena djela u Marseilleu osudio je B. S.-a i C. A.-a ne samo zbog povrede propisa o trgovini otrovnim biljkama nego i zbog stavljanja u promet lijeka (zbog njegova predstavljanja, a ne zbog njegove funkcije) za koji nije bilo izdano odobrenje za stavljanje u promet. Ipak ostaje činjenica da Sud ne može, prema mojem mišljenju, pristupiti ispitivanju koje je predložio B. S., s obzirom na to da, prema ustaljenoj sudskoj praksi, odgovor na dodatna pitanja koja su stranke navele ne bi bio u skladu s obvezom koju Sud ima u skladu s člankom 23. svojeg statuta da vladama država članica omogući podnošenje očitovanja, s obzirom na to da je jedino odluka kojom se upućuje zahtjev za prethodnu odluku dostavljena zainteresiranim osobama ( 11 ). Zbog istog razloga Sud ne može, suprotno tvrdnjama B. S.-a, ispitati usklađenost propisa poput onoga o kojem je riječ u glavnom postupku s člancima 15., 16. i 17. Povelje Europske unije o temeljnim pravima na koje se zahtjev za prethodnu odluku ni u jednom trenutku ne poziva.

25.

Iz toga zaključujem da se ispitivanje Suda mora ograničiti na ocjenu usklađenosti nacionalnih propisa, kojima se uvoz konoplje iz druge države članice ograničava samo na njezina vlakna i sjemenke, s uredbama br. 1307/2013 i 1308/2013 te člancima 34. i 36. UFEU‑a.

26.

Stoga ću, kao prvo, u nastavku ispitati usklađenost takvih propisa s tim uredbama i, kao drugo, njihovu usklađenost s člancima 34. i 36. UFEU‑a.

27.

Ističem da u ovom slučaju, s obzirom na to da se uzgoj kao i ekstrakcija CBD‑a odvija u Češkoj Republici, proizvod koji su uvezli B. S. i C. A. jest CBD‑ovo ulje ( 12 ). Riječ je, dakle, o tome da se utvrdi protivi li se uredbama br. 1307/2013 i 1308/2013 to da država članica zabrani uvoz CBD‑ova ulja iz druge države članice kada se ono dobiva iz cijele biljke konoplje, a ne samo iz njezinih vlakana i sjemenki.

28.

U tom pogledu B. S. tvrdi da je CBD poljoprivredni proizvod u smislu članka 38. stavka 1. UFEU‑a i da, po toj osnovi, potpada pod uredbe br. 1307/2013 i 1308/2013, kojima se protivi to da država članica ograniči uporabu biljke konoplje na njezina vlakna i sjemenke. Isto tako, C. A. tvrdi da su uredbe br. 1307/2013 i 1308/2013 primjenjive na cijelu biljku konoplje, dakle, i na CBD dobiven iz njezinih cvjetova i listova te da Odluka od 22. kolovoza 1990. nanosi štetu zajedničkoj organizaciji tržišta konoplje.

29.

Suprotno tomu, francuska vlada tvrdi da uredbe br. 1307/2013 i 1308/2013 nisu primjenjive s obzirom na to da se prva odnosi na uzgoj konoplje, a ne na njezino stavljanje na tržište, i da se druga ne odnosi na listove i cvijeće konoplje, nego samo na stabljiku i sjemenke. U svakom slučaju, mjera poput one o kojoj je riječ u glavnom postupku ne protivi se samo jednoj relevantnoj odredbi tih uredbi, odnosno članku 189. Uredbe br. 1308/2013.

30.

Grčka vlada je na raspravi navela da CBD nije obuhvaćen područjem primjene uredbi br. 1307/2013 i 1308/2013. Isto tako, Komisija naglašava da je CBD organski kemijski proizvod koji u tom pogledu ne može biti obuhvaćen tim uredbama.

31.

Prema mojem mišljenju, uredbama br. 1307/2013 i 1308/2013 ne protivi se to da država članica zabrani uvoz CBD‑ova ulja iz druge države članice kada se ono dobiva iz cijele biljke konoplje. Naime, prema mojem mišljenju, CBD‑ovo ulje se ne nalazi među proizvodima na koje se primjenjuju uredbe br. 1307/2013 i 1308/2013. U svakom slučaju, te uredbe, pod pretpostavkom da su primjenjive, ne bi zabranile državi članici donošenje propisa poput onog opisanog u točki 27. ovog mišljenja, pod uvjetom da je on prikladan za osiguranje zaštite zdravlja ljudi i da se njime ne prelazi ono što je nužno za postizanje tog cilja.

32.

U nastavku ću ispitati primjenjivost uredbi br. 1307/2013 i 1308/2013, a zatim, podredno, njihovu primjenu.

33.

Ističem da se u članku 4. stavku 1. točki (d) Uredbe br. 1307/2013 definiraju „poljoprivredni proizvodi” na koje se ta uredba primjenjuje kao „proizvodi, osim ribarskih proizvoda, navedeni u Prilogu I. Ugovorima, i pamuk”. Također u članku 1. stavku 1. Uredbe br. 1308/2013 navodi se da se njome uspostavlja zajednička organizacija tržištâ „poljoprivrednih proizvoda, što podrazumijeva sve proizvode navedene u Prilogu I. Ugovorima, uz izuzetak proizvoda ribarstva i akvakulture kako su definirani u zakonodavnim aktima Unije o zajedničkoj organizaciji tržištâ proizvoda ribarstva i akvakulture”. Kada je riječ o konoplji, Prilog I Ugovorima odnosi se, s jedne strane, na tarifni broj 57.01 Briselske nomenklature, odnosno na „konoplju (Cannabis sativa) sirovu, močenu, trtu, češljanu ili na drugi način obrađenu ali nepredenu; kučinu i otpatke od konoplje (uključujući rastrgane tekstilne materijale)” i, s druge strane, na poglavlje 12. Briselske nomenklature, odnosno na „Sjemenke i uljane plodove; sjemenke, sjemenke i različite plodove; industrijsko i medicinsko bilje; slamu i stočnu hranu”, uključujući sjemenke konoplje.

34.

Ovdje treba uputiti na napomene s objašnjenjem Harmoniziranog sustava nazivlja i brojčanog označavanja robe ( 13 ). Naime, iz ustaljene sudske prakse proizlazi da one znatno pridonose tumačenju opsega različitih tarifnih brojeva, ali nemaju obvezujuću pravnu snagu ( 14 ). Napomena s objašnjenjem Harmoniziranog sustava nazivlja i brojčanog označavanja robe koja se odnosi na tarifni broj 5302 navodi da je njime obuhvaćena ( 15 ): „ 1.) sirova konoplja, kako je dobivena čupanjem, gratinirana ili ne; 2.) močena konoplja, čija se vlakna, djelomično odvojena od drvenog dijela biljke, još uvijek za njega drže; 3.) trta konoplja, odnosno sama kučina, sastavljena od snopova vlakana (tekstilna vlakna) ponekad duljih od 2 m; 4.) kučina od konoplje, češljana ili na drugi način obrađena za predenje (ali nepredena), obično u obliku vrpci ili pramenova ( 16 ).”

35.

CBD‑ovo ulje, o kojem je riječ u ovom predmetu, dobiveno je iz biljke konoplje dodavanjem ugljikova dioksida pod visokim pritiskom i niskom temperaturom. Stoga se CBD‑ovo ulje ne može smatrati sirovom konopljom jer je ona definirana kao konoplja „kako je dobivena čupanjem”. Ne može ga se smatrati ni močenom ili trtom konopljom, ni kučinom, s obzirom na to da postupak dobivanja CBD‑a ne podrazumijeva odvajanje vlakana od ostatka biljke.

36.

CBD‑ovo ulje stoga nije proizvod iz Priloga I. Ugovorima. Iz toga slijedi da CBD‑ovo ulje nije obuhvaćeno područjem primjene uredbi br. 1307/2013 i 1308/2013, s obzirom na to da se u članku 4. stavku 1. točki (d) Uredbe br. 1307/2013 i članku 1. stavku 1. Uredbe br. 1308/2013 određuje da se oni primjenjuju na proizvode „iz Priloga I. Ugovorima”.

37.

U potporu tom zaključku ističem, kao prvo, da se, osim pamuka, koji je izričito naveden u članku 4. stavku 1. točki (d) Uredbe br. 1307/2013, ni u toj odredbi ni u članku 1. Uredbe br. 1308/2013 ne predviđa da se oni primjenjuju na proizvode različite od onih iz Priloga I. Ugovorima. Izričito uključenje pamuka u članku 4. stavku 1. točki (d) Uredbe br. 1307/2013, kao i izričito isključenje proizvoda ribarstva i akvakulture, među kojima su neki međutim obuhvaćeni Prilogom I. Ugovorima, u članku 4. stavku 1. točki (d) Uredbe br. 1307/2013 i u članku 1. stavku 1. Uredbe br. 1308/2013, potvrđuje se taksativnost upućivanja na proizvode navedene u Prilogu I. Ugovorima.

38.

Kao drugo, ističem da se Prilog I. Uredbi br. 1308/2013, u kojem se, u skladu s člankom 1. stavkom 2. te uredbe, nabrajaju „poljoprivredni proizvodi definirani u stavku 1.”, u pogledu konoplje, odnosi na tarifni broj 5302 i tarifni podbroj 12079991 Kombinirane nomenklature koji odgovaraju tarifnim brojevima Briselske nomenklature iz Priloga I. Ugovorima. Prilog I. Uredbi br. 1308/2013 stoga se u pogledu konoplje ne odnosi ni na jedan tarifni broj koji već nije bio naveden u Prilogu I. Ugovorima. Konkretno, Prilog I. Uredbi br. 1308/2013 ne odnosi se na CBD‑ovo ulje ni na CBD.

39.

Kao treće, ne može se smatrati da je CBD‑ovo ulje obuhvaćeno područjem primjene uredbi br. 1307/2013 i 1308/2013 kao proizvoda prvog stupnja prerade konoplje u smislu članka 38. stavka 1. UFEU‑a.

40.

U tom pogledu ističem da su „poljoprivredni proizvodi” definirani u članku 38. stavku 1. UFEU‑a kao „proizvodi plodovi zemlje, proizvodi stočarstva i ribarstva te proizvodi prvog stupnja prerade neposredno vezani uz te proizvode”. Prema sudskoj praksi, pojam „prvog stupnja prerade” podrazumijeva očitu gospodarsku međuovisnost između osnovnih proizvoda i proizvoda dobivenih produktivnim procesom, neovisno o broju transakcija koje taj postupak podrazumijeva ( 17 ). Međutim, druga definicija poljoprivrednih proizvoda nalazi se u članku 38. stavku 3. UFEU‑a. Prema toj odredbi, poljoprivredni su proizvodi proizvodi s popisa koji je predmet Priloga I. Ugovorima. Međutim, iz sudske prakse proizlazi da su te dvije definicije samo jedna, tako da se proizvod koji zadovoljava definiciju poljoprivrednog proizvoda iz članka 38. stavka 1. UFEU‑a, ali koji nije naveden u Prilogu I. Ugovorima, ne može smatrati poljoprivrednim proizvodom ( 18 ) i stoga ne može biti podvrgnut, među ostalim, članku 43. UFEU‑a, koji je pravna osnova uredaba o zajedničkoj organizaciji tržišta. Drugim riječima, popis iz Priloga I. Ugovorima je taksativan.

41.

Međutim, s jedne strane, sumnjam da se CBD‑ovo ulje može smatrati proizvodom prvog stupnja prerade konoplje. U tom pogledu valja se osvrnuti na očitovanja grčke vlade i Komisije, prema kojima CBD‑ovo ulje, koje je dobiveno iz biljke konoplje složenim i skupim postupkom, nije „u izravnoj vezi” s tom biljkom, kao što se to zahtijeva u članku 38. stavku 1. UFEU‑a.

42.

S druge strane, čak i pod pretpostavkom da se CBD‑ovo ulje može smatrati proizvodom prvog stupnja prerade konoplje, ono ipak ne bi ulazilo u područje primjene uredbi br. 1307/2013 i 1308/2013.

43.

Naime, kako bi CBD‑ovo ulje bilo obuhvaćeno područjem primjene tih uredbi, nije dovoljno da ga se kvalificira kao proizvod prvog stupnja prerade u smislu članka 38. stavka 1. UFEU‑a. Naime, kao što sam to naveo u točkama 36. do 38. ovog mišljenja, uredbe br. 1307/2013 i 1308/2013 izričito propisuju da se ne primjenjuju na poljoprivredne proizvode u smislu članka 38. stavka 1. UFEU‑a, uključujući proizvode prvog stupnja prerade, nego samo na poljoprivredne proizvode navedene u Prilogu I. Ugovorima. Takvo bi tumačenje bilo protivno sudskoj praksi koja se odnosi na taksativnost popisa iz Priloga I. Ugovorima, navedenog u točki 40. ovog mišljenja.

44.

Također se ne može smatrati da je CBD‑ovo ulje obuhvaćeno područjem primjene uredbi br. 1307/2013 i 1308/2013 kao proizvod prvog stupnja prerade proizvoda iz Priloga I. Ugovorima, to jest kao sirova konoplja. Takvo bi tumačenje bilo protivno toj sudskoj praksi.

45.

Iz toga zaključujem da CBD‑ovo ulje nije obuhvaćeno područjem primjene uredbi br. 1307/2013 i 1308/2013. Međutim, u slučaju da Sud bude smatrao da su uredbe br. 1307/2013 i 1308/2013 primjenjive na CBD‑ovo ulje, sada ću utvrditi protive li se tim uredbama propisi poput onih o kojima je riječ u glavnom postupku.

46.

Kao što je navedeno u točki 31. ovog mišljenja, čak i pod pretpostavkom da su uredbe br. 1307/2013 i 1308/2013 primjenjive na ulje od konoplje, smatram da im se ne protivi to da država članica donese propise poput onih o kojima je riječ u glavnom postupku, pod uvjetom da su oni prikladni za osiguranje zaštite zdravlja ljudi i da se njima ne prelazi ono što je nužno za postizanje tog cilja.

47.

Naime, prema ustaljenoj sudskoj praksi, u okviru zajedničke poljoprivredne politike, koja potpada pod podijeljenu nadležnost između Unije i država članica, države članice raspolažu zakonodavnom ovlašću koja im omogućava izvršavanje njihove nadležnosti u mjeri u kojoj Unija nije izvršavala svoju nadležnost. Stoga, kada postoji uredba o zajedničkoj organizaciji tržišta u određenom području, države članice dužne su ne poduzimati nikakve mjere kojima bi se moglo odstupiti od takve organizacije ili joj nanijeti štetu ili spriječiti njezino pravilno funkcioniranje. Međutim, uspostava zajedničke organizacije tržišta ne sprečava države članice da primijene nacionalna pravila kojima se nastoji postići cilj od općeg interesa različit od onih obuhvaćenih tom zajedničkom organizacijom tržišta, čak i ako ta pravila mogu utjecati na funkcioniranje unutarnjeg tržišta u predmetnom sektoru ( 19 ).

48.

U ovom mi se slučaju čini da se nacionalnim propisima kojima se zabranjuje uvoz CBD‑ova ulja iz druge države članice kada se ono dobiva iz cijele biljke ne odstupa ni od jedne od odredaba uredbi br. 1307/2013 i 1308/2013 koje se odnose na konoplju, kao što se njima ni ne krše te odredbe.

49.

Naime, članak 32. stavak 6. Uredbe br. 1307/2013, na koji upućuje sud koji je uputio zahtjev, određuje da površine koje se koriste za proizvodnju konoplje ne predstavljaju prihvatljive hektare i stoga ne mogu dovesti do izravnih plaćanja poljoprivrednicima ako uzgojena sorta ima udio THC‑a veći od 0,20 %. Članak 32. stavak 6. Uredbe br. 1307/2013 stoga se odnosi na uzgoj konoplje, a ne na njezin uvoz iz druge države članice o kojem je riječ u ovom predmetu. Također nije relevantan članak 35. stavak 3. te uredbe, koji sud koji je uputio zahtjev također navodi, s obzirom na to da se tom odredbom Komisiju samo ovlašćuje da donesi delegirane akte čiji je cilj utvrditi, među ostalim, postupak provjere sadržaja THC‑a predviđen člankom 32. stavkom 6. iste uredbe. Što se tiče Uredbe br. 1308/2013, iako se njezinim člankom 189. stavkom 1., na koji se također poziva sud koji je uputio zahtjev, zabranjuje uvoz sirove konoplje ako je sadržaj THC‑a veći od 0,20 %, radi se o uvozu „u Uniju” konoplje iz treće države, a ne o uvozu konoplje iz druge države članice. Članak 189. Uredbe br. 1308/2013 uostalom pripada dijelu III. te uredbe, naslovljenom „Trgovina s trećim zemljama”, a ne njegovu dijelu II. naslovljenom „Unutarnje tržište”.

50.

Međutim, moglo bi se smatrati da nacionalni propisi kojima se zabranjuje uvoz CBD‑ova ulja iz druge države članice kada se ono dobiva iz cijele biljke sprečava pravilno funkcioniranje zajedničke organizacije tržišta konoplje uređene Uredbom br. 1308/2013, u smislu sudske prakse navedene u točki 47. ovog mišljenja. Naime, ustaljena je sudska praksa da su odredbe ugovora kojima se zabranjuje svako količinsko ograničenje ili mjera s istovrsnim učinkom sastavni dio zajedničke organizacije tržišta u predmetnom sektoru ( 20 ). Svaku mjeru države članice koja može izravno ili neizravno, stvarno ili potencijalno ometati trgovinu unutar Unije treba smatrati mjerom koja ima istovrstan učinak kao količinska ograničenja uvoza u smislu članka 34. UFEU‑a ( 21 ). Stoga, nacionalni propisi kojima se zabranjuje uvoz CBD‑ova ulja kada se ono dobiva od cijele biljke konoplje, a osobito njezina lišća i cvjetova, mora se smatrati kao mjera koje ima istovrstan učinak u smislu članka 34. UFEU‑a. Naime, takva uredba onemogućuje uvoz CBD‑ova ulja u Francusku, s obzirom na to da je, kao što je to na raspravi navela francuska vlada, tehnički vrlo teško i gospodarski neodrživo proizvoditi CBD od vlakana i sjemenki konoplje.

51.

Pojašnjavam da je, prema mojem mišljenju, Unija iscrpno izvršavala svoju nadležnost u području slobodnog kretanja proizvoda obuhvaćenih Uredbom br. 1308/2013 ( 22 ). U tom pogledu nije važno što se nijednom odredbom Uredbe br. 1308/2013 izričito ne predviđa zabrana količinskih ograničenja i mjera s istovrsnim učinkom, s obzirom na to da je takva zabrana, čak i u nedostatku izričite odredbe, sastavni dio Uredbe o zajedničkoj organizaciji tržišta u dotičnom sektoru ( 23 ). Također nije važno što članak 189. stavak 2. Uredbe br. 1308/2013 ovlašćuje države članice da donesu „strože odredbe” od onih predviđenih u njegovu stavku 1. i opisanih u točki 49. ovog mišljenja. Naime, u članku 189. stavku 2. Uredbe br. 1308/2013 predviđa se da države članice moraju donijeti takve odredbe „uz poštovanje [UFEU‑a]”, dakle, među ostalim, članka 34. UFEU‑a. Stoga se članak 189. stavak 2. Uredbe br. 1308/2013 ne može, prema mojem mišljenju, tumačiti na način da dopušta državi članici da zabrani uvoz ulja konoplje iz druge države članice.

52.

Prema tome, iz sudske prakse navedene u točki 47. ovog mišljenja proizlazi da Uredba br. 1308/2013 državama članicama zabranjuje donošenje propisa kojim se zabranjuje uvoz CBD‑ova ulja iz druge države članice kada je ono dobiveno iz cijele biljke, osim ako ti propisi imaju cilj od općeg interesa različit od onih obuhvaćenih tom uredbom.

53.

U tom je pogledu francuska vlada navela da je Odlukom od 22. kolovoza 1990. nastojala postići cilj zaštite zdravlja i života ljudi.

54.

Međutim, prema mojem mišljenju, ne može se smatrati da su rizici za zdravlje ljudi koje predstavlja ili bi mogla predstavljati konoplja i tvari koje su od nje dobivene taksativno obuhvaćeni Uredbom br. 1308/2013 ( 24 ).

55.

Točno je da iz presude od 16. siječnja 2003., Hammarsten (C‑462/01, EU:C:2003:33, t. 34. i 35.) proizlazi da su rizici za zdravlje ljudi koje podrazumijeva korištenje opojnih droga uzeti u obzir u okviru zajedničke organizacije tržišta u sektoru konoplje. Stoga bi se moglo smatrati da su rizici koje za zdravlje ljudi predstavlja konoplja iscrpno uzeti u obzir Uredbom br. 1308/2013 bilo da se radi o rizicima koje predstavlja THC ili, ovisno o slučaju, o rizicima koje predstavlja CBD.

56.

Međutim, ističem da se, za razliku od prve i druge uvodne izjave Uredbe (EEZ) br. 1430/82 ( 25 ), o kojoj je riječ u presudi navedenoj u prethodnoj točki, u Uredbi br. 1308/2013 izričito ne poziva na zaštitu zdravlja ljudi u pogledu uzgoja konoplje. Naime, u uvodnoj izjavi 154. Uredbe br. 1308/2013 navodi se da je „kako nezakonite kulture ne bi poremetile tržište” određena maksimalna količina THC‑a za konoplju uvezenu u Uniju ( 26 ).

57.

Također ističem da se drugi akti prava Unije koji imaju za cilj zaštitu zdravlja ljudi mogu primijeniti na konoplju i, osobito, na CBD koji je od nje dobiven.

58.

Tako iz očitovanja C. A.-a i Komisije proizlazi da se CBD koristi u kozmetičkim proizvodima koji se mogu staviti na tržište samo ako odgovorna osoba jamči da su sigurni za zdravlje ljudi i sastavlja izvješće o njihovoj sigurnosti. Ako proizvod predstavlja rizik za zdravlje ljudi, ta osoba o tome mora odmah obavijestiti nadležna nacionalna tijela ( 27 ).

59.

Iz očitovanja C. A.-a, grčke vlade i Komisije također proizlazi da se CBD može smatrati novom hranom u smislu članka 3. Uredbe (EU) 2015/2283 ( 28 ). Naime, zahtjev je u tom smislu podnesen Komisiji. Trenutačno je u tijeku. Ako bi CBD bio nova hrana u smislu Uredbe 2015/2283, Komisija bi trebala odobriti njegovo stavljanje na tržište i uvrštavanje na Unijin popis nove odobrene hrane, koje je moguće samo ako ta hrana „ne predstavlja nikakav rizik u pogledu sigurnosti za zdravlje ljudi, uzimajući u obzir raspoložive znanstvene podatke” ( 29 ).

60.

Naposljetku, lijek na osnovi CBD‑a nedavno je bio predmet Komisijine odluke kojom se odobrava njegovo stavljanje u promet ( 30 ) na temelju članka 10. stavka 2. Uredbe (EZ) br. 726/2004 ( 31 ).

61.

Rizici za zdravlje ljudi koje predstavlja konoplja i tvari koje su od nje dobivene stoga nisu taksativno obuhvaćeni Uredbom br. 1308/2013. Iz toga slijedi da država članica može donijeti propise čiji je cilj zaštita zdravlja ljudi od rizika koje predstavlja CBD, pod uvjetom da su, kao što to zahtijeva sudska praksa ( 32 ), ti propisi prikladni za osiguranje ostvarenja takvog cilja i da se njima ne prelazi ono što je nužno za njegovo postizanje. Ispitivanje nužnosti i proporcionalnosti takvih nacionalnih propisa provodit će se u nastavku ovog mišljenja, u okviru odjeljka C.

62.

U nastavku ću ispitati protivi li se člancima 34. i 36. UFEU‑a to da država članica zabrani uvoz CBD‑ova ulja iz druge države članice kada je ono dobiveno iz cijele biljke konoplje, s obrazloženjem da je cilj takvih propisa zaštita zdravlja i života ljudi. Također, prethodno treba utvrditi jesu li članci 34. i 36. UFEU‑a primjenjivi na nacionalne propise o CBD‑ovu ulju ili je riječ o robi „izvan trgovine”, s obzirom na to da ga treba smatrati opojnom drogom i jer se ono ne koristi u medicinske ili znanstvene svrhe.

63.

B. S. tvrdi da se proizvod Kanavape ne može smatrati opojnom drogom i da se stoga na njega primjenjuju članci 34. i 36. UFEU‑a. Njima se protive propisi poput onih o kojim je riječ u glavnom postupku, kojima se uvoz proizvoda Kanavape ograničava iako nije dokazan nikakav rizik za zdravlje. C. A. također smatra da tekućine za elektroničke cigarete koje sadržavaju CBD potpadaju pod članke 34. i 36. UFEU‑a, kojima se protivi Odluka od 22. kolovoza 1990. Grčka vlada smatra da ta odluka nije u skladu s člancima 34. i 36. UFEU‑a

64.

Suprotno tomu, francuska vlada tvrdi da je Odluka od 22. kolovoza 1990., pod pretpostavkom da je protivna članku 34. UFEU‑a, opravdana zaštitom zdravlja i života ljudi u smislu članka 36. UFEU‑a, s obzirom na to da se njome, među ostalim, samo zabranjuje uvoz listova i cvjetova konoplje, a ne cijele biljke, što je u skladu s međunarodnim obvezama Francuske Republike.

65.

Komisija smatra da se članci 34. i 36. UFEU‑a primjenjuju na CBD. Smatra da se članku 34. UFEU‑a protive propisi poput onih o kojem je riječ u glavnom postupku, ali da je na sudu koji je uputio zahtjev da provjeri jesu li ti propisi prikladni za zaštitu zdravlja i života ljudi i jesu li ti propisi proporcionalni u smislu članka 36. UFEU‑a.

66.

Najprije napominjem da su članci 34. i 36. UFEU‑a, prema mojem mišljenju, primjenjivi i da im se protive propisi poput onih opisanih u točki 62. ovog mišljenja, s obzirom na to da CBD‑ovo ulje nema psihotropne učinke i da propisi o kojem je riječ u glavnom postupku stoga nisu prikladni za jamčenje zaštite zdravlja ljudi. Međutim, na sudu koji je uputio zahtjev je da se uvjeri da nikakva opasnost od mogućih štetnih učinaka, osobito onih koje se razlikuju od psihotropnih, ne nastaje uporabom CBD‑ova ulja i da se, ako takva opasnost postoji, propisima o kojima je riječ u glavnom postupku ne prekoračuje ono što je nužno za zaštitu zdravlja ljudi.

67.

Stoga ću, kao prvo, u nastavku razmotriti primjenjivost, a zatim primjenu članaka 34. i 36. UFEU‑a.

68.

Iz sudske prakse proizlazi da je, s obzirom na to da se opojnim drogama općenito priznaje štetnost, njihovo stavljanje na tržište zabranjeno u svim državama članicama, uz iznimku trgovine koja je strogo nadzirana s ciljem korištenja u medicinske i znanstvene svrhe ( 33 ). Prema tome, opojne droge koje, poput kanabisa koji se prodaje u nizozemskim coffee shopovima, ne spadaju u krug koji nadležna tijela strogo nadziru radi korištenja u medicinske i znanstvene svrhe, ne uživaju slobodu kretanja robe ( 34 ). S druge strane, opojne droge, poput dijamorfina, opijumskog derivata koji se u okviru liječenja koristi kao sredstvo protiv bolova, spadaju u taj krug koji uživa slobodu kretanja robe ( 35 ).

69.

CBD‑ovo ulje o kojem je riječ u ovom predmetu ne stavlja se na tržište u okviru kruga koji strogo nadziru nadležna tijela radi korištenja u medicinske i znanstvene svrhe. Stoga, ako CBD‑ovo ulje treba smatrati opojnom drogom, ono ne bi bilo obuhvaćeno područjem primjene članaka 34. i 36. UFEU‑a.

70.

Smatram da to nije slučaj.

71.

U tom pogledu ističem da iz očitovanja C. A.-a i Komisije proizlazi da u francuskom pravu CBD, za razliku od THC‑a, nije klasificiran kao opojna droga.

72.

Također ističem da, iako je Sud u dva navrata smatrao da proizvodi na bazi kanabisa nisu obuhvaćeni područjem primjene pravila o slobodnom kretanju robe, ni jedan od tih predmeta nije se odnosio na CBD. U prvom se predmetu radilo o hašišu, koncentratu smole kanabisa ( 36 ), a u drugom predmetu o kanabisu koji se prodavao u nizozemskim cofee‑shopovima i koji je stoga zasigurno imao visok udio THC‑a ( 37 ).

73.

Naposljetku, napominjem da se CBD ne smatra opojnom drogom u međunarodnim konvencijama kojih su države članice stranke, odnosno u Jedinstvenoj konvenciji Ujedinjenih naroda o opojnim drogama sklopljenoj u New Yorku 30. ožujka 1961., kako je izmijenjena Protokolom iz 1972. o izmjeni Jedinstvene konvencije iz 1961. (u daljnjem tekstu: Jedinstvena konvencija) ( 38 ), i u Konvenciji Ujedinjenih naroda o psihotropnim tvarima sklopljenoj u Beču 21. veljače 1971. (u daljnjem tekstu: Konvencija o psihotropnim tvarima) ( 39 ).

74.

Naime, u članku 1. stavku 1. točki (j) Jedinstvene konvencije kao „opojne droge” definiraju se sve tvari navedene u tablicama I. i II. priloženima toj konvenciji. U tablici I. priloženoj Jedinstvenoj konvenciji nalazi se sljedeći unos: „Kanabis, smola kanabisa, ekstrakti i tinkture kanabisa”. Točno je da se CBD može smatrati „ekstraktom kanabisa”, s obzirom na to da se uglavnom dobiva iz listova i cvjetova kanabisa ( 40 ) i jer, u skladu s člankom 1. stavkom 1. točkom (b) Jedinstvene konvencije, „pojam ,cannabis' znači cvjetonosne ili plodonosne vrhove biljke kanabisa (osim sjemenki i listova koji nemaju vrhove) […]”. Međutim, s jedne strane, iz članka 28. stavka 2. Jedinstvene konvencije proizlazi da se ta konvencija ne primjenjuje na uzgoj biljke kanabisa „isključivo u industrijske (vlakana i sjemenki) ili u hortikulturne svrhe” i, s druge strane, iz komentara Jedinstvene konvencije objavljene u Ujedinjenim narodima ( 41 ) proizlazi da uzgoj te biljke „u sve druge svrhe [osim proizvodnje kanabisa i smole kanabisa] te ne samo u [industrijske ili hortikulturne svrhe] ne potpada pod režim nadzora predviđen u članku 23. te konvencije. Drugim riječima, uzgoj konoplje nije podvrgnut nadzoru ako on za svrhu nema proizvodnju opojne droge. Međutim, iako se u Konvenciji o psihotropnim tvarima THC smatra psihotropnom tvari ( 42 ), CBD se takvom ne smatra.

75.

Naposljetku ističem da je Svjetska zdravstvena organizacija Ujedinjenim narodima preporučila da izmijene tablicu I. priloženu Jedinstvenoj konvenciji na način da pojasne da CBD nije opojna droga, s jedne strane, i izbrišu u toj tablici upućivanje na „ekstrakte i tinkture kanabisa” te, s druge strane, unesu bilješku u kojoj se navodi da „preparati koji uglavnom sadržavaju [CBD] i čiji udio THC‑a ne premašuje 0,20 % ne podliježu međunarodnoj kontroli” ( 43 ). Okolnost, koju je francuska vlada navela na raspravi, da Jedinstvena konvencija još nije bila izmijenjena u skladu s preporukom Svjetske zdravstvene organizacije, prema mojem mišljenju, ne znači da se CBD treba smatrati opojnom drogom u smislu te konvencije, s obzirom na to da se trenutačno ne nalazi među psihotropnim tvarima koje su navedene u Konvenciji o psihotropnim tvarima.

76.

Iz toga proizlazi da CBD‑ovo ulje potpada pod područje primjene članaka 34. i 36. UFEU‑a.

77.

Iz točke 50. ovog mišljenja proizlazi da nacionalni propisi koji, poput onih o kojima je riječ u glavnom postupku, zabranjuju uvoz CBD‑ova ulja kada se ono dobiva iz cijele biljke konoplje treba smatrati mjerom s istovrsnim učinkom u smislu članka 34. UFEU‑a.

78.

Međutim, nacionalna mjera koja ograničava slobodno kretanje robe može biti opravdana, među ostalim, razlozima zaštite zdravlja i života ljudi u smislu članka 36. UFEU‑a. U tom pogledu ističem da, iako je na državama članicama da odluče o razini zaštite koju žele osigurati u pogledu zdravlja i života ljudi, činjenica je da se propisi kojima se može ograničiti temeljna sloboda zajamčena UFEU‑om, poput slobodnog kretanja robe, mogu opravdati razlozima zaštite zdravlja i života ljudi u smislu članka 36. UFEU‑a samo ako je ta mjera prikladna za jamčenje ostvarenja cilja koji se želi postići i njome se ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tih ciljeva ( 44 ).

79.

Francuska vlada ističe da je odluka od 22. kolovoza 1990. opravdana razlozima koji se odnose na zaštitu zdravlja ljudi iz članka 36. UFEU‑a. Tvrdi da su, iako toksičnost i opasnost CBD‑a trenutačno nisu dokazane, u nedavnim znanstvenim studijama, preuzetima u studiji Centra za evaluaciju i informiranje o izazivanju ovisnosti o drogama iz Pariza iz 2018., istaknute određene nuspojave CBD‑a, poput pospanosti, letargije, ataksije, psihijatrijskih poremećaja ili oštećenja jetre. S obzirom na takvu znanstvenu nesigurnost u pogledu štetnosti CBD‑a, prema mišljenju francuske vlade, načelo opreznosti dopušta državama članicama donošenje propisa poput onih o kojima je riječ u glavnom postupku.

80.

U ovom slučaju, s jedne strane, iz zahtjeva za prethodnu odluku proizlazi da, s obzirom na sadašnje stanje znanstvenih spoznaja, CBD nema psihotropne učinke, što potvrđuje okolnost, navedena u točkama 74. i 75. ovog mišljenja, da CBD nije obuhvaćen Konvencijom o psihotropnim tvarima. S druge strane, napominjem da Komisija osporava tvrdnje francuske vlade prema kojima postoji opasnost da CBD‑ovo ulje ima štetne učinke različite od psihotropnih.

81.

Međutim, francuska vlada tvrdi da se pozvala na načelo opreznosti kako bi zabranila uvoz CBD‑ova ulja.

82.

Prema sudskoj praksi, ako postoji znanstvena nesigurnost u pogledu postojanja ili opsega stvarnih rizika za javno zdravlje, država članica može, na temelju načela opreznosti, poduzeti zaštitne mjere a da ne mora čekati da se u potpunosti i u punoj težini ti rizici ostvare. U tom pogledu pravilna primjena načela opreznosti pretpostavlja, kao prvo, identifikaciju mogućih negativnih posljedica dotičnih tvari ili hrane za zdravlje i, kao drugo, sveobuhvatnu procjenu rizika za zdravlje temeljenu na najpouzdanijim dostupnim znanstvenim podacima i najnovijim rezultatima međunarodnih istraživanja ( 45 ).

83.

Međutim, s obzirom na informacije dostavljene Sudu, čini mi se teškim smatrati da je francuska vlada jasno utvrdila štetne učinke, osobito psihotropne, koje uključuje uporaba CBD‑ova ulja u elektroničkim cigaretama, a još manje da je provela sveobuhvatnu procjenu rizika za zdravlje utemeljenu na najpouzdanijim dostupnim znanstvenim podacima i najnovijim rezultatima međunarodnog istraživanja.

84.

Međutim, s obzirom na malo preciznih informacija dostavljenih Sudu, na sudu koji je uputio zahtjev je da provjeri sadržava li upotreba CBD‑ova ulja u elektroničkim cigaretama rizike za zdravlje ljudi i osobito ima li CBD‑ovo ulje štetne učinke različite od psihotropnih. Ako je to slučaj, također će biti odgovoran za utvrđivanje prelazi li se Odlukom od 22. kolovoza 1990. ono što je nužno za zaštitu zdravlja ljudi, s obzirom na to da se tom odlukom jednostavno zabranjuje uvoz CBD‑ova ulja dobivenog iz listova i cvjetova konoplje, tamo gdje je možda bilo moguće predvidjeti maksimalni udio CBD‑a, poput praga od 0,20 % određenog za THC.

85.

Iz toga zaključujem da se člancima 34. i 36. UFEU‑a protive propisi poput onih o kojem je riječ u glavnom postupku, kojim se zabranjuje uvoz CBD‑ova ulja kada je ono dobiveno iz cijele biljke konoplje, s obzirom na to da prema sadašnjem stanju znanstvenih spoznaja nije utvrđeno da CBD‑ovo ulje ima psihotropne učinke. Međutim, na sudu koji je uputio zahtjev je da se uvjeri da nikakav rizik povezan, među ostalim, s nepsihotropnim učincima CBD‑a nije utvrđen i da on nije bio predmet sveobuhvatne znanstvene procjene te, ako utvrdi postojanje takvog rizika i takve procjene, da provjeri je li se mogla donijeti druga mjera kojom se manje ograničava slobodno kretanje robe, poput određivanja najvišeg sadržaja CBD‑a.

86.

S obzirom na sva prethodna razmatranja, predlažem Sudu da na pitanja koja je uputio Žalbeni sud u Aix‑en‑Provenceu (Francuska), odgovori kako slijedi: