18.12.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 437/33

Tužba podnesena 21. rujna 2017. – Alkarim for Trade and Industry protiv Vijeća

(Predmet T-667/17)

(2017/C 437/41)

Jezik postupka: francuski

Stranke

Tužitelj: Alkarim for Trade and Industry LLC (Tal Kurdi, Sirija) (zastupnici: J.-P. Buyle i L. Cloquet, odvjetnici)

Tuženik: Vijeće Europske unije

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—

poništi Odluku (ZVSP) 2017/1245 od 10. srpnja 2017. o provedbi Odluke 2013/255/ZVSP o mjerama ograničavanja protiv Sirije, u dijelu u kojem se odnosi na tužitelja;

—

poništi Provedbenu uredbu Vijeća (EU) 2017/1241 od. srpnja 2017. o provedbi Uredbe (EU) br. 36/2012 o mjerama ograničavanja s obzirom na stanje u Siriji, u dijelu u kojem se odnosi tužitelja;

—

naloži Vijeću snošenje svih troškova postupka, uključujući i tužiteljeve.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe pet tužbenih razloga.

1.

Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na očitoj pogrešci u ocjeni činjenica jer Vijeće nije podnijelo nikakav dokaz činjenice da je tužitelj sirijski konglomerat koji je međunarodno priznat.

Prema mišljenju potonjega, ta tvrdnja, koja je u potpunosti pogrešna, otkriva mnoge materijalne netočnosti u pristupu Vijeća.

Tužitelj usto želi dokazati da nije veliko društvo već da odgovara definiciji malog ili srednjeg poduzeća u skladu s europskim zakonodavstvom i nema nikakav međunarodni ugled.

On također smatra da Vijeće nije uzelo u obzir ni presudu od 6. travnja 2017., Alkarim for Trade and Industry/Vijeće (T-35/15, neobjavljena, EU:T:2017:262), ni presudu od 11. svibnja 2017., Abdulkarim/Vijeće (T-304/15, neobjavljena, EU:T:2017:327), u kojima je Opći sud poništio sankcije izrečene tužitelju i Waelu Abdulkarimu, zbog očitih pogrešaka u ocjeni koje je počinilo Vijeće.

2.

Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na povredi općeg načela proporcionalnosti, jer:

—

pobijane mjere tužitelju onemogućuju međunarodnu trgovinu, s obzirom na to da on veći dio svoje djelatnosti obavlja s europskim dobavljačima i klijentima;

—

pobijane su mjere osim toga takve da neopravdano čine mnoge prošle i trenutačne ugovore nevaljanima, te prouzrokuju ugovornu i kvazideliktnu odgovornost tužitelja u odnosu na njegove klijente i suugovaratelje. Potonji smatra da je takva sankcija potpuno neproporcionalna.

3.

Treći tužbeni razlog, koji se temelji na neproporcionalnoj povredi prava vlasništva i prava na obavljanje profesionalne aktivnosti jer je Vijeće donošenjem sankcija nedvojbeno zadiralo u tužiteljevo pravo vlasništva, kao i unjegovo pravo obavljanja gospodarskih aktivnosti, i to kršeći prvi dodatni protokol uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Tužitelj smatra da je neopravdano bio spriječen mirno uživati svoju imovinu i gospodarsku slobodu, što opravdava poništenje pobijanih mjera u dijelu u kojem se odnose na njega.

4.

Četvrti tužbeni razlog, koji se odnosi na zlouporabu ovlasti jer mjere koje je donijelo Vijeće nemaju nikakav učinak na sirijski režim i jer je tužitelj čitavo vrijeme bio neovisan u odnosu na taj režim. Dakle, potonji smatra da su sankcije koje je donijelo Vijeće neutemeljene i bez dokaza i cilj im nije obuhvatiti sirijski režim nego samo tužitelja, iz razloga koji tužitelju nisu poznati.

5.

Peti tužbeni razlog, koji se temelji na povredi obveze obrazlaganja predviđenoj u članku 296. stavku 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU). U tom pogledu, tužitelj ističe da je obrazloženje Vijeća u prilog pobijanim mjerama nepotpuno i ne upućuje niti na jedan konkretni relevantni element koji bi mu omogućio da identificira razlog zbog kojeg ga se smatra „sirijskim konglomeratom koji je međunarodno priznat i povezan s Waelom Abdulkarimom, utjecajnim poslovnim čovjekom koji obavlja svoje aktivnosti u Siriji”.