12.11.2018 |
HR |
Službeni list Europske unije |
C 408/16 |
Presuda Suda (peto vijeće) od 19. rujna 2018. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Juzgado de Primera Instancia no 5 de Cartagena – Španjolska) – Bankia SA protiv Juana Carlosa Marija Merina, Juana Péreza Gavilána, Maríje Concepción Mari Merino
(Predmet C-109/17) (1)
((Zahtjev za prethodnu odluku - Direktiva 2005/29/EZ - Nepoštena poslovna praksa poduzetnika prema potrošačima - Ugovor o zajmu osiguran hipotekom - Postupak hipotekarne ovrhe - Nova procjena vrijednosti nekretnine prije prodaje na dražbi - Valjanost ovršnog naslova - Članak 11. - Prikladna i učinkovita sredstva protiv nepoštene poslovne prakse - Zabrana nacionalnom sudu da ocjenjuje postojanje nepoštene poslovne prakse - Nemogućnost prekida postupka hipotekarne ovrhe - Članci 2. i 10. - Pravila postupanja - Pravno neobvezujući značaj tih pravila))
(2018/C 408/18)
Jezik postupka: španjolski
Sud koji je uputio zahtjev
Juzgado de Primera Instancia no 5 de Cartagena
Stranke glavnog postupka
Tužitelj: Bankia SA
Tuženik: Juan Carlos Mari Merino, Juan Pérez Gavilán, María Concepción Mari Merino
Izreka
1. |
Članak 11. Direktive 2005/29 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. svibnja 2005. o nepoštenoj poslovnoj praksi poslovnog subjekta u odnosu prema potrošaču na unutarnjem tržištu i o izmjeni Direktive Vijeća 84/450/EEZ, direktiva 97/7/EZ, 98/27/EZ i 2002/65/EZ Europskog parlamenta i Vijeća, kao i Uredbe (EZ) br. 2006/2004 Europskog parlamenta i Vijeća treba tumačiti na način da mu se ne protive nacionalni propisi poput onih o kojima je riječ u glavnom postupku, kojima se sudu nadležnom za postupak hipotekarne ovrhe zabranjuje da, bilo po službenoj dužnosti ili na zahtjev stranaka, preispituje valjanost ovršnog naslova s obzirom na postojanje nepoštene poslovne prakse te se u svakom slučaju sudu nadležnom za meritorno odlučivanje o postojanju te prakse zabranjuje određivanje privremenih mjera poput prekida postupka hipotekarne ovrhe. |
2. |
Članak 11. Direktive 2005/29 treba tumačiti na način da mu se ne protive nacionalni propisi kojima se pravilima postupanja poput onih iz članka 10. te direktive ne priznaje obvezujući pravni značaj. |