1

Europska komisija je u okviru financiranja zajedničke poljoprivredne politike morala provesti određen broj potrebnih provjera u vezi s izdacima nastalima tužitelju, Helenskoj Republici. Prvo je izvršila provjeru dokumenata (IR/2009/017/GR) u određenom broju pojedinačnih slučajeva, nastavno na svoje pisano očitovanje od 10. veljače 2009., a zatim od 8. do 10. rujna 2009. provela provjeru na licu mjesta (IR/2009/004/GR).

2

U svojem pisanom očitovanju od 4. siječnja 2010. Komisija je Helenskoj Republici iznijela nedostatke i nepravilnosti koje je utvrdila tijekom te provjere na licu mjesta, u vezi s, kao prvo, zakašnjenjima u postupku povrata, bilo zbog proteka više od četiri godine između izvješća o kontroli i prvog upravnog ili sudskog nalaza nepravilnosti, bilo zbog proteka više od jedne godine između prvog upravnog ili sudskog nalaza nepravilnosti i izdavanja naloga za povrat, kao drugo, nepostojanjem prijeboja tražbina između Europskog fonda za jamstva u poljoprivredi (EFJP) i Europskog poljoprivrednoga fonda za ruralni razvoj (EPFRR), kao treće, pogrešnim utvrđenjem iznosa dugovanih kamata kao i, ponekad, nenavođenjem dugovanih kamata kada se nije izvršio povrat i, kao četvrto, pojedinačnim slučajevima zakašnjenja povrata. Komisija je stoga predložila da se iz financiranja Europske unije isključi iznos od 11467310,85 eura i Helenskoj Republici naloži njegovo plaćanje.

3

Helenska Republika dopisom od 3. ožujka 2010. izrazila je svoje neslaganje s tom ocjenom. Bilateralni sastanak održan je 1. travnja 2011., na temelju kojeg je sastavljen zapisnik 12. srpnja 2011. Komisija je izrazila žaljenje što helenske vlasti nisu bile u mogućnosti dostaviti podatke o svim slučajevima zakašnjenja povrata, povrh individualnih slučajeva koje je ona već identificirala. Helenska Republika je sa svoje strane istaknula poteškoće u vezi s postupkom prijeboja između fondova i to da ona nije umanjila iznose kamate koje je trebala platiti. Kada je riječ o pojedinačnim slučajevima, Helenska Republika izjavila je da smatra da se njihova starost ili njihovo sudsko osporavanje protive tomu da se uzmu u obzir izdaci koji se na njih odnose.

4

Dopisom od 24. siječnja 2013. Komisija je na grčkom jeziku obavijestila Helensku Republiku o svojem prijedlogu za isključivanje iz financiranja Unije iznosa od 11467310,85 eura (u daljnjem tekstu: obavijest). Helenska Republika zatražila je 7. ožujka 2013. intervenciju tijela za mirenje.

5

Tijelo za mirenje utvrdilo je tijekom postupka mirenja u svojem mišljenju od 19. listopada 2013. prije svega da stranke mogu postići dogovor osobito u vezi s osnovicom za paušalni financijski ispravak, koja je predložena u visini od 10 %, i da nadalje, ono ne može pomoći strankama ni na koji način u vezi s visinom predloženog ispravka jer grčke vlasti nisu dostavile tablicu slučajeva u kojima rokovi nisu poštovani, i, naposljetku, da je potrebno privući Komisijinu pažnju na članak 33. stavak 3. točku (c) Uredbe Vijeća (EZ) br. 1290/2005 od 21. lipnja 2005. o financiranju zajedničke poljoprivredne politike (SL 2005., L 209, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 14., svezak 1., str. 44.) za koji „se čini da isključuje prijeboj ako su sredstva koja je isplatio EPFRR predmet povrata”. Tijelo za mirenje je u vezi s ostalim navelo da nema razlog dovoditi u pitanje zaključke službi Komisije.

6

Komisija, koja je u međuvremenu zaprimila nove podatke, povisila je u dopisu od 17. srpnja 2015. (u daljnjem tekstu: dopis od 17. srpnja 2015.) s jedne strane, izračun osnovice za paušalni financijski ispravak od 10 % i, s druge strane, u jednom slučaju prihvatila da neće primijeniti ispravak, a u drugome da će smanjiti iznos na polovinu. To je dovelo do povećanja konačnog iznosa izdataka isključenih iz financiranja Unije, koji je sada iznosio 11534827,97 eura.

7

Provedbenom odlukom Komisije (EU) 2015/2098 od 13. studenoga 2015. o isključenju iz financiranja Europske unije određenih izdataka nastalih za države članice u okviru Europskog fonda za jamstva u poljoprivredi (EFJP) i Europskog poljoprivrednog fonda za ruralni razvoj (EPFRR) (SL 2015., L 303, str. 35.) (u daljnjem tekstu: pobijana odluka) konačno je isključila iz financiranja Unije izdatke nastale Organismos Pliromon kai Elegchou Koinotikon Enischyseon Prosanatolismou kai Eggyiseon (grčka agencija za plaćanje i kontrolu potpora Zajednice za usmjeravanje i jamstva) (u daljnjem tekstu: Opekepe) u ukupnom iznosu od 12647843,53 eura.

8

Tužbom podnesenom tajništvu Općeg suda 22. siječnja 2016. Helenska Republika pokrenula je ovaj postupak.

[omissis]

15

Izlaganja stranaka i njihovi odgovori na pitanja Općeg suda saslušani su na raspravi održanoj 16. veljače 2017.

16

Helenska Republika od Općeg suda zahtijeva da:

17

Komisija od Općeg suda zahtijeva da:

Pravo

19

U prilog svojoj tužbi za poništenje Helenska Republika navodi pet tužbenih razloga, koji glase kako slijedi:

20

Helenska Republika u prilog svojem prvom tužbenom razlogu ističe da je u ovom slučaju paušalni financijski ispravak primijenjen bez pravnog temelja. Naime, utvrđene nepravilnosti nisu bile u vezi s povredama povezanima s kontrolom prihvatljivosti izdataka, na koje se može primijeniti paušalni ispravak na temelju članka 31. stavka 2. Uredbe br. 1290/2005, već u vezi s kasnijim postupanjem s nepravilnim plaćanjima, na koje su se mogli primijeniti samo posebni ispravci na temelju članaka 32. i 33. te uredbe. Međutim, na slučajeve posebnih nepravilnosti iz gore navedenih članaka 32. i 33. primjenjuje se samo članak 31. stavak 3. te uredbe, s obzirom na to da ta dva članka na njega izrijekom upućuju. Paušalni financijski ispravak spada samo u članak 31. stavak 2. Uredbe br. 1290/2005, koji se ne primjenjuje na nepravilnosti koje su predmet članaka 32. i 33. te uredbe. Tekst članka 31. stavaka 4. i 5. te uredbe govori u prilog tom tumačenju. Helenska Republika poziva se također na zajedničko tumačenje članka 3. stavka 1. točke (a) i članka 8. stavka 1. točke (c) podtočke (iii.) Uredbe br. 1290/2005 i njezinih uvodnih izjava 25. i 26.

21

Usto, Komisijin dokument VI/5330/97 od 23. prosinca 1997. naslovljen „Smjernice o izračunu financijskih posljedica prilikom pripreme odluke o poravnanju računa Komponente za jamstva EFSJP‑a” (u daljnjem tekstu: smjernice), odnosi se isključivo na kriterije iz članka 31. stavka 2. Uredbe br. 1290/2005, kao što je to navedeno u sudskoj praksi, osobito u presudi od 13. prosinca 2012., Grčka/Komisija (T‑588/10, neobjavljena, EU:T:2012:688, t. 98.). Komisija je stoga sama ograničila svoju diskrecijsku ovlast i u ovom se slučaju nije mogao primijeniti paušalni financijski ispravak iz pobijane odluke, čak i da se dokazalo postojanje predmetnih nepravilnosti.

22

Naglašavajući izvanredni karakter paušalnih financijskih ispravaka, Helenska Republika ističe da se, u ovom slučaju, stvarni iznos sredstava za koja nije izvršen povrat može u cijelosti utvrditi, osobito zahvaljujući tablicama iz Priloga III. Uredbi br. 885/2006, koje su Komisiji dostavile države članice, a što čini paušalnu metodu bespredmetnom.

23

Helenska Republika u replici pridodaje da bi, u slučaju da je Komisijino tumačenje relevantnih odredbi točno, određivanje paušalnih financijskih ispravaka bilo također moguće u području državnih potpora ili povreda obveza države članice, a što je slučaj iz članka 31. stavka 5. točke (b) Uredbe br. 1290/2005.

24

Komisija osporava argumente Helenske Republike.

25

Ispitivanje prvog tužbenog razloga podrazumijeva provjeravanje, kao prvo, toga ima li Komisija pravni temelj za primjenu paušalnog financijskoga ispravka u slučaju utvrđivanja nepravilnosti iz članaka 32. i 33. Uredbe br. 1290/2005 i kao drugo, u slučaju pozitivnog odgovora, je li u ovom slučaju primjena takvog ispravka opravdana s obzirom na utvrđene povrede.

26

Prije svega treba istaknuti da je u ovom slučaju postupanje Komisije, od njezinih provjera dokumenata i provjera na licu mjesta iz 2009. do ispitivanja koje je provela u vezi s mišljenjem tijela za mirenje od 19. listopada 2013., bilo uređeno tad primjenjivom Uredbom 1290/2005. U uvodnoj izjavi 1. pobijane odluke Komisija je također uputila na članak 52. Uredbe (EU) br. 1306/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o financiranju, upravljanju i nadzoru zajedničke poljoprivredne politike i o stavljanju izvan snage uredaba Vijeća (EEZ) br. 352/78, (EZ) br. 165/94, (EZ) br. 2799/98, (EZ) br. 814/2000, (EZ) br. 1290/2005 i (EZ) br. 485/2008 (SL 2013., L 347, str. 549.), koja se primjenjuje od 1. siječnja 2015. na temelju članka 121. stavka 2. točke (c) te uredbe. Međutim, članak 52. Uredbe 1306/2013 u biti preuzima tekst članka 31. Uredbe br. 1290/2005 i dalje ga razvija. Zbog navedenog razloga i zato što stranke temelje svoje argumente na toj uredbi, za rješavanje ovog spora treba ispitati relevantne odredbe Uredbe br. 1290/2005.

27

Mogućnost povrata paušalnog financijskoga ispravka temelji se na širokoj diskrecijskoj ovlasti Komisije koju ona ima na temelju odredbi članka 31. stavaka 1. i 2. Uredbe br. 1290/2005. Komisija na temelju tih odredbi može donijeti odluku, „[a]ko utvrdi da su izdaci naznačeni u članku 3. stavku 1. i članku 4. nastali na način koji predstavlja povredu pravila [Unije], […] o iznosima koji se isključuju iz financiranja [Unije]” i također je ovlaštena odrediti „iznose koji se isključuju na temelju težine zabilježene nesukladnosti”, „[uzimajući u obzir] vrstu i težinu povrede te financijsku štetu prouzročenu [Uniji]” (vidjeti u tom smislu presudu od 17. svibnja 2013., Grčka/Komisija, T‑294/11, neobjavljenu, EU:T:2013:261, t. 150. do 154. i navedenu sudsku praksu).

28

Treba također podsjetiti da je za mehanizam paušalnog ispravka i kriterije iz smjernica presuđeno da su u skladu s pravom Unije (vidjeti u tom smislu presude od 9. rujna 2004., Grčka/Komisija, C‑332/01, EU:C:2004:496, t. 70.; od 7. listopada 2004., Španjolska/Komisija, C‑153/01, EU:C:2004:589, t. 73. i od 17. svibnja 2013., Grčka/Komisija, T‑294/11, neobjavljenu, EU:T:2013:261, t. 155.), jer je cilj ispravka koji Komisija određuje u skladu sa smjernicama izbjegavanje terećenja FEAGA‑e i Feadera iznosima koji nisu služili za financiranje cilja kojem se teži predmetnim propisima Unije i on nije sankcija (presude od 31. ožujka 2011., Grčka/Komisija, T‑214/07, neobjavljena, EU:T:2011:130, t. 136., i od 17. svibnja 2013., Grčka/Komisija, T‑294/11, neobjavljena, EU:T:2013:261, t. 175.). Prema sudskoj praksi paušalne stope iz smjernica istodobno omogućavaju poštovanje prava Unije i dobro upravljanje sredstvima Unije kao i izbjegavanje toga da Komisija upotrijebi svoju diskrecijsku ovlast na način da državama članicama odredi prekomjerne i nerazmjerne ispravke (presude od 10. rujna 2008., Italija/Komisija, T‑181/06, neobjavljena, EU:T:2008:331, t. 234., i od 17. svibnja 2013., Grčka/Komisija, T‑294/11, neobjavljena, EU:T:2013:261, t. 175.).

29

U vezi s postojanjem pravnog temelja koji bi omogućavao primjenu paušalnog financijskoga ispravka u vezi s nepravilnostima iz članaka 32. i 33. Uredbe br. 1290/2005, treba napomenuti da niti jedna odredba te uredbe, a osobito njezini članci 31. do 33. ne isključuju mogućnost primjene članka 31. stavka 2. te uredbe na nepravilnosti iz njezinih članaka 32. i 33.

30

Točno je da članci 32. i 33. Uredbe br. 1290/2005 upućuju na članak 31. te uredbe samo radi navođenja Komisijine obveze da, kada na temelju tih članaka 32. i 33. odluči da će „teretiti državu članicu za iznose čiji je povrat potrebno osigurati” (članak 32. stavak 4. i članak 33. stavak 5. Uredbe br. 1290/2005) ili „isključiti iz financiranja [Unije] iznose za koje se tereti proračun [Unije]” (članak 32. stavak 8. Uredbe br. 1290/2005), provede „postup[ak] iz članka 31. stavka 3.” te uredbe. U tom pogledu treba podsjetiti da ta odredba koja je isključivo procesne naravi, propisuje da „[p]rije donošenja odluke o odbijanju financiranja, nalazi inspekcije Komisije i odgovori države članice priopćuju se u pisanom obliku, nakon čega dvije strane nastoje postići dogovor o mjerama koje je potrebno poduzeti” i da „[ako se ne postigne dogovor], država članica može zatražiti pokretanje postupka usklađivanja međusobnih stajališta u roku od četiri mjeseca. Izvješće o ishodu postupka dostavlja se Komisiji, koja ga proučava prije donošenja odluke od možebitnom odbijanju financiranja”. Upravo taj postupak primijenjen je u ovom slučaju.

31

Međutim, činjenica da članci 32. i 33. Uredbe br. 1290/2005 izričito ne upućuju na članak 31. stavak 3. te uredbe ne znači da je primjena paušalnog financijskoga ispravka isključena u slučajevima nepravilnosti iz tih članaka 32. i 33.

32

Naime, iz teksta članka 31. stavka 5. točke (a) Uredbe br. 1290/2005 proizlazi da se članak 31. stavak 4. te uredbe „ne primjenjuje […] u slučaju nepravilnosti predviđenih u člancima 32. i 33.”, iz čega a contrario proizlazi da se drugi stavci članka 31. Uredbe br. 1290/2005, uključujući stavak 2., primjenjuju na nepravilnosti iz članaka 32. do 33. te uredbe.

33

To tumačenje je među ostalim u skladu s ciljem, navedenim u uvodnim izjavama 25. i 26. Uredbe br. 1290/2005, koji se sastoji u zaštiti financijskih interesa Unije, na kojem se temelje pravila o kontroli pravilnog izvršenja proračuna poljoprivrednih fondova iz glave IV. te uredbe, u kojoj se nalaze njezini članci 31. do 33. Naime, isključivanje mogućnosti primjene paušalnog financijskog ispravka dovelo bi do, s jedne strane, uskraćivanja Komisiji svih sredstava za zaštitu financijskih interesa Unije kada ona ne može precizno odrediti iznose koje treba isključiti iz financiranja iz proračuna Unije na temelju članaka 32 i 33. Uredbe br. 1290/2005, i to zato jer joj država članica o kojoj je riječ nije dostavila s tim u vezi potrebne informacije, i, s druge strane, omogućavanja državi članici koja je napravila povredu da izbjegne svoje obveze, ostvarujući tako korist na temelju vlastitih povreda obveza.

34

Stoga, suprotno navodima Helenske Republike, primjena paušalnog financijskoga ispravka nije kao takva propisana kada se primjenjuju članci 32. i 33. Uredbe br. 1290/2005.

35

Niti jedan argument Helenske Republike ne može dovesti u pitanje taj zaključak.

36

Kao prvo, kada je riječ o tvrdnji Helenske Republike iz točke 23. ove presude – koja se temelji na tome da, ako je određivanje paušalnog financijskoga ispravka moguće kada je riječ o financijskim posljedicama nepravilnosti iz članaka 32. i 33. Uredbe br. 1290/2005, onda bi ono također bilo moguće u slučaju iz članka 31. stavka 5. točke (b) te uredbe u vezi s državnim potporama i povredama obveza države članice – treba napomenuti da je cilj isključenja iz navedene odredbe precizirati da se rok od 24 mjeseca iz članka 31. stavka 4. te uredbe očito ne primjenjuje u postupcima u vezi s državnim potporama i povredama obveza države članice, na koje se ne primjenjuje Uredba br. 1290/2005.

37

Kao drugo, članak 3. stavak 1. točka (a) i članak 8. stavak 1. točka (c) podtočka iii. Uredbe br. 1290/2005 i njezine uvodne izjave 25. i 26., na koje se poziva Helenska Republika, a da pritom ne navodi posebne argumente na temelju tih odredbi, nisu izravno povezani s pitanjem pravnog temelja paušalnog financijskoga ispravka usvojenoga u ovom slučaju, i stoga ne utječu na to pitanje.

38

Kao treće, ne može se prihvatiti ni argumente koje Helenska Republika izvodi na temelju smjernica.

39

U tom pogledu treba prije svega precizirati da ništa u smjernicama ne isključuje primjenu članka 31. stavka 2. Uredbe br. 1290/2005 na financijske posljedice nepravilnosti iz članaka 32. i 33. te uredbe. Naime, iz sudske prakse proizlazi to da se navedene smjernice „ograničavaju na preciziranje metode i parametara koje će Komisija koristiti za izračun iznosa koje treba isključiti iz financiranja, na temelju kriterija iz članka 31. stavka 2. Uredbe br. 1290/2005” (presuda od 13. prosinca 2012., Grčka/Komisija, T‑588/10, neobjavljena, EU:T:2012:688, t. 98.).

40

Nadalje, iz priloga II. smjernicama proizlazi da se, kada nije moguće utvrditi stvarni iznos nepravilnih plaćanja, pa tako ni iznos pretrpljenih Unijinih financijskih gubitaka, primjenjuju paušalni financijski ispravci na temelju procjene rizika gubitka nastaloga za proračun Unije zbog nedostatka u kontrolama. Međutim, do takve nemogućnosti utvrđivanja točnog iznosa nepravilnih plaćanja može doći kako u vezi s kontrolama dopuštenosti izdataka tako i u vezi s kontrolama koje se odnose na povrat neosnovano plaćenih sredstava i, to, kao što se navodi i u samim smjernicama, zbog „same naravi ex‑post kontrole”.

41

Naposljetku, i u svakom slučaju, čak i pod pretpostavkom da se smjernice ne primjenjuju na nepravilnosti iz članaka 32. i 33. Uredbe br. 1290/2005, ta okolnost sama po sebi ne dovodi do gubitka pravnog temelja za primjenjivanje takvog paušalnog ispravka jer tumačenje tih nepravilnosti ne smije biti protivno tumačenju na temelju sekundarnoga zakonodavstva. Međutim, Komisija je na temelju same Uredbe br. 1290/2005 i, osobito, široke diskrecijske ovlasti koju joj ona priznaje, mogla usvojiti mehanizam paušalnog ispravka iz smjernica (vidjeti t. 27. i 28. ove presude).

42

Stoga treba zaključiti da je postojao pravni temelj, odnosno članak 31. stavak 2. Uredbe br. 1290/2005, koji je Komisiji omogućavao primjenjivanje paušalnog financijskog ispravka na financijske posljedice nepravilnosti utvrđene na temelju članaka 32. i 33. te uredbe kada ona nije mogla utvrditi točan iznos sredstava za koje nije izvršen povrat. Osim toga, isto obrazloženje se može primijeniti na članak 52. Uredbe br. 1306/2013, tim više jer članak 52. stavak 2. te uredbe izrijekom propisuje mogućnost primjene paušalnih financijskih ispravaka „ako zbog prirode slučaja ili zbog toga što država članica nije dostavila Komisiji potrebne informacije nije moguće uz razmjeran napor preciznije utvrditi financijsku štetu prouzročenu Uniji”.

43

Sada treba provjeriti je li primjena tog ispravka bila opravdana u ovom slučaju s obzirom na utvrđene povrede (vidjeti točku 25. ove presude).

44

Prije svega treba podsjetiti na obvezu informiranja koju države članice imaju u odnosu na Komisiju, kada je riječ i o izdacima u okviru EFJP‑a i onima u okviru EPFRR‑a. Tako članak 32. stavak 3. prvi podstavak Uredbe br. 1290/2005, kao i članak 33. stavak 4. prvi podstavak te uredbe propisuju da „prilikom slanja godišnjih financijskih izvještaja u skladu s člankom 8. stavkom 1. točkom (c) podtočkom (iii.), države članice Komisiji predaju sažeto izvješće o postupcima povrata poduzetim zbog nepravilnosti. Izvješće sadržava raščlambu iznosa čiji povrat još nije osiguran, prema upravnom i/ili sudskom postupku i prema godini prvog upravnog ili sudskog nalaza nepravilnosti”. Usto, iz članka 32. stavka 3. drugog podstavka Uredbe br. 1290/2005 proizlazi da „[d]ržave članice daju Komisiji na raspolaganje detaljne podatke o pojedinačnim postupcima povrata i pojedinačnim iznosima čiji povrat još nije osiguran”.

45

Međutim, kako je navelo tijelo za mirenje u točki 6.2. svojeg mišljenja od 19. listopada 2013., „grčka tijela nisu dostavila tablicu iz koje bi bili vidljivi slučajevi u kojima se nisu poštovali rokovi”. Stoga, suprotno navodima Helenske Republike iz točke 32. tužbe, Komisija nije mogla sa sigurnošću utvrditi iznose čiji povrat nije osiguran, jer ta država članica nije na pravilan način ispunila tablice iz Priloga III. Uredbi br. 885/2006, unatoč tomu što je to Komisija opetovano tražila. Taj propust, kao što to proizlazi iz točke 19.6.3. sažetka izvješća, odnosi se na određen broj ključnih kontrola koje „nisu provedene ili su toliko slabo ili rijetko provedene da su bile potpuno neprimjerene za sankcioniranje nepravilnosti u skladu s uvjetima [koji proizlaze iz uredbe]”. Te ključne kontrole sastojale su se u primjerenim postupcima i kontrolama u svrhu osiguravanja, kao prvo, pravodobnog utvrđivanja neosnovano plaćenih iznosa, njihova povrata i naknađivanja fondovima, kao drugo, točnosti računovodstvenih zapisa i podataka u vezi s upravljanjem podacima, i, kao treće, potpunosti knjige dužnika i priloga III. Uredbi br. 885/2006.

46

U tom pogledu treba podsjetiti da, u skladu sa smjernicama, nepostojanje ključnih kontrola ili njihovo slabo ili rijetko primjenjivanje može opravdati primjenu paušalnog financijskog ispravka.

47

Stoga, s obzirom na to da je Komisija tijekom provjera 2009. godine pri ispitivanju više pojedinačnih spisa utvrdila da povrati tražbina predmetnih fondova nisu izvršeni ili su izvršeni sa zakašnjenjem, ona je osnovano mogla posumnjati u postojanje sličnih praznina u vezi sa svim spisima i, stoga, odrediti u skladu sa smjernicama paušalni ispravak jer nije bilo moguće precizno procijeniti gubitke koje je pretrpjela Unija (vidjeti u tom smislu, i analogijom, u vezi s nepravilnostima u kontrolama koje je provela jedna država članica, presudu od 24. travnja 2008., Belgija/Komisija, C‑418/06 P, EU:C:2008:247, t. 136. i navedenu sudsku praksu).

48

Stoga prvi tužbeni razlog treba odbiti kao neosnovan.

[omissis]

65

Helenska Republika u okviru trećeg razloga u biti osporava osnovanost paušalnog financijskoga ispravka u vezi s navodnim nepostojanjem prijeboja tražbina između poljoprivrednih fondova i smatra, u okviru svojeg četvrtog razloga, da je osnova tog ispravka, koja se temelji na obvezi obračunavanja kamata u tablicama iz Priloga III. Uredbi 885/2006, nezakonita.

66

U tom pogledu treba utvrditi da iz obavijesti izrijekom proizlazi da paušalni financijski ispravak u iznosu od 10 % iz točke 1.1. njezina priloga zbog zakašnjenja u postupku povrata „obuhvaća, također, rizik za fondove iz točke 1.2. (prijeboj) i točke 1.3. (navođenje kamata u [tablicama iz Priloga III. Uredbi br. 885/2006]).” U točki 1.2. in fine priloga obavijesti precizirano je to da „niti jedan dodatni ispravak zato nije [bio] naknadno predložen” na temelju nepostojanja posebnog postupka prijeboja između fondova. Isto je obrazloženje usvojeno u vezi s nepostojanjem navođenja kamata u tablicama iz Priloga III. Uredbi br. 885/2006, s time da je Komisija u točki 1.3. in fine priloga obavijesti navela da je s tim povezani ispravak „obuhvaćen paušalnim ispravkom od 10 % iz točke 1.1. (zbog zakašnjenja u postupku povrata)”.

67

Dopis od 17. srpnja 2015. sadržava također prilog sa sažetkom Komisijina stava nakon intervencije tijela za mirenje. To tijelo u točki 2. drugoj alineji navodi da „paušalni financijski ispravak od 10 % iz točke A (zakašnjenja u postupku povrata) obuhvaća također točke B i C (prijeboj između fondova i prijenos kamata u tablicu iz Priloga III. [Uredbi br. 885/2006])”. Ista formulacija koristi se u sažetom izvješću, u drugoj alineji točke 19.6.5., in fine.

68

Taj je pristup usto u skladu sa smjernicama, iz kojih proizlazi da se stope financijskoga ispravka ne zbrajaju kada isti sustav ima više nepravilnosti, već se najteža nepravilnost smatra indikativnom za opasnosti koje postoje u cjelokupnom sustavu kontrole.

69

Iz prethodnih razmatranja jasno proizlazi da dva nedostatka na koje se odnosi treći i četvrti razlog nisu dovela ni do kakvog povećanja paušalnog financijskoga ispravka od 10 % određenoga na temelju zakašnjenja u povratu tražbina. Iz toga slijedi da ispitivanje trećeg i četvrtog razloga ne utječe na zakonitost pobijane odluke.

70

Naime, iz sudske prakse proizlazi da, ako određeni razlozi za neku odluku sami po sebi mogu u dovoljnoj mjeri opravdavati tu odluku, pogreške koje se odnose na druge razloge akta u svakom slučaju ne utječu na njezinu izreku. Usto, budući da izreka Komisijine odluke počiva na više stupova obrazloženja, od kojih bi svaki za sebe bio dostatan temelj za izreku, taj se akt načelno mora poništiti samo ako je svaki od tih stupova nezakonit. U tom slučaju, pogreška ili neka druga nezakonitost koja bi utjecala na samo jedan od stupova obrazloženja ne bi bila dovoljna da se opravda poništenje sporne odluke jer ta pogreška nije mogla imati odlučujući utjecaj na izreku institucije koja donosi tu odluku (rješenje od 26. veljače 2013., Castiglioni/Komisija, T‑591/10, neobjavljeno, EU:T:2013:94, t. 44.; presude od 15. siječnja 2015., Francuska/Komisija, T‑1/12, EU:T:2015:17, t. 73., i od 28. rujna 2016., Ujedinjena Kraljevina/Komisija, T‑437/14, EU:T:2016:577, t. 73.).

71

Slijedom toga treći i četvrti tužbeni razlog treba odbiti kao bespredmetne.

72

U okviru svojeg petog tužbenog razloga, Helenska Republika zahtijeva poništenje pobijane odluke u dijelu u kojem se ona odnosi na devet pojedinačnih situacija i smatra da se svakoj od tih situacija može prigovoriti na različite načine, a što će biti ispitano od slučaja do slučaja.

[omissis]

114

S obzirom na sve prethodno navedeno, peti tužbeni razlog i tužbu treba odbiti u cijelosti.

115

Sukladno članku 134. stavku 1. Poslovnika, stranka koja ne uspije u postupku dužna je, na zahtjev protivne stranke, snositi troškove.

116

Budući da je Helenska Republika izgubila spor, valja naložiti snošenje troškova sukladno zahtjevu Komisije.

Slijedom navedenoga,

OPĆI SUD (sedmo vijeće)

proglašava i presuđuje: