Žalba koju su 18. studenoga 2016. podnijeli H. Lundbeck A/S, Lundbeck Ltd protiv presude Općeg suda (deveto vijeće) od 8. rujna 2016. u predmetu T-472/13: H. Lundbeck A/S, Lundbeck Ltd protiv Europske komisije

(Predmet C-591/16 P)

(2017/C 030/30)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Žalitelji: H. Lundbeck A/S, Lundbeck Ltd (zastupnici: R. Subiotto QC, barrister, T. Kuhn, rechtsanwalt)

Druge stranke u postupku: Europska komisija, Europska federacija farmaceutske industrije i njezinih udruga (EFPIA)

Zahtjev

Žalitelji od Suda zahtijevaju da:

Žalbeni razlozi i glavni argumenti

Prvim žalbenim razlogom žalitelji navode da je OS počinio pogrešku koja se tiče prava prihvativši zaključak Komisije da je cilj sporazumâ bio ograničavanje tržišnog natjecanja. OS je počinio pogrešku koja se tiče prava utvrdivši da sporazum ograničava tržišno natjecanje s obzirom na cilj čak i ako je obuhvaćen područjem primjene patenata društva Lundbeck. Takav sporazum ne može se po svojoj naravi smatrati štetnim za tržišno natjecanje s obzirom na to da sadrži ograničenja usporediva onima koja je vlasnik patenta mogao steći nametnutim sudskim odlukama kojima ostvaruje zaštitu svojih patenata. Samo plaćanje ne može promijeniti inače zakonit i jednostavan sporazum, poput predmetnog sporazuma o nagodbi o patentu, u ograničenje tržišnog natjecanja s obzirom na cilj. Posljedično, sporazum GUK UK, koji je OS smatrao obuhvaćenim područjem primjene patenata društva Lundbeck, nije trebalo smatrati takvim da ograničava tržišno natjecanje s obzirom na cilj. Isti zaključak primjenjuje se na drugih pet sporazuma jer je OS počinio pogrešku koja se tiče prava kada ih je kvalificirao tako da nisu obuhvaćeni područjem primjene patenata društva Lundbeck.

Drugim žalbenim razlogom žalitelji navode da je OS počinio pogrešku koja se tiče prava propustivši primijeniti ispravan pravni test radi ispitivanja je li pet od šest sporazuma sadržavalo ograničenja koja nisu bila obuhvaćena područjem primjene patenata društva Lundbeck. OS je trebao ispitati je li između društva Lundbeck i svakog društva koji se bave proizvodnjom generičkih lijekova postojala „suglasnost volja” u smislu članka 101. UFEU-a o tome da su odgovarajući sporazum(i), uz iznimku GUK UK sporazuma, nametnuli ograničenja koja nisu obuhvaćena područjem primjene patenata društva Lundbeck. Primjena tog testa navodi na neizbježan pravni zaključak da su sporazumi bili obuhvaćeni predmetom zaštite patenata društva Lundbeck.

Trećim žalbenim razlogom žalitelji navode da je čak i u slučaju da je OS-ova pravna kvalifikacija bila točna, odnosno da pet (ili manje) od šest sporazuma nisu bili obuhvaćeni područjem primjene patenata društva Lundbeck, taj sud počinio pogrešku koja se tiče prava zaključivši da su sporazumi izvan područja primjene ograničili tržišno natjecanje s obzirom na cilj. S obzirom na njihov gospodarski i pravni kontekst, sporazumi nisu po svojoj naravi bili štetni za tržišno natjecanje i nisu usporedivi sa sporazumima o podjeli tržišta te je OS počinio pogrešku koja se tiče prava s obzirom na to da je propustio ispitati činjenice o suprotnom.

Četvrtim žalbenim razlogom žalitelji navode da je OS počinio pogrešku koja se tiče prava, pogrešku u ocjeni dokaza i iznio proturječne razloge prihvativši Komisijin zaključak da su društvo Lundbeck i društva koja se bave proizvodnjom generičkih lijekova, neovisno o tome jesu li proizvodi društva koja se bave proizvodnjom generičkih lijekova povrijedili patente društva Lundbeck, bili stvarni ili mogući konkurenti u trenutku sklapanja sporazumâ. Prvo, OS je počinio pogrešku koja se tiče prava s obzirom na to da nije uzeo u obzir postojanje pravnih prepreka, odnosno patenata društva Lundbeck, koje su spriječile ulazak društva koja se bave proizvodnjom generičkih lijekova s proizvodima koja sadrže citalopram i kojima se vrši povreda. Drugo, OS-ov zaključak da je društvo Lundbeck sumnjalo u valjanost svojih patenata zahvaćen je pogreškom koja se tiče prava, očitom pogreškom u ocjeni dokaza i proturječnim obrazloženjem. Treće, OS je počinio pogrešku koja se tiče prava smatrajući da dokazi nastali nakon zaključivanja sporazumâ, ali ipak u većini slučajeva prije prestanka važenja sporazumâ, ne mogu biti odlučujući za ocjenjivanje jesu li društva koja se bave proizvodnjom generičkih lijekova bili mogući konkurenti društvu Lundbeck. Ti dokumenti sadržavaju znanstvene dokaze da su društva koja se bave proizvodnjom generičkih lijekova ili proizvođači njihova API-a povrijedili patente društva Lundbeck, rješenja nacionalnih sudova kojima se u korist društva Lundbeck određuju privremene mjere ili druge mjere pravne zaštite u odnosu na proizvode koji sadrže citalopram koji se temelje na API-ju i koje su neki od društava koja se bave proizvodnjom generičkih lijekova koristili te potvrdu valjanosti Lundbeckova patenta o postupku kristalizacije koju je izdao Europski patentni ured („EPO”) glede svih relevantnih aspekata u čiju je dokaznu snagu Komisija sumnjala. Konačno, OS je počinio pogrešku koja se tiče prava i nije iznio razloge utvrdivši da je svako društvo koje se bave proizvodnjom generičkih lijekova imalo stvarne i konkretne mogućnosti ulaska na tržište bez odgovarajućeg ocjenjivanja jesu li to mogli učiniti bez da povrijede zaštitu citalopram proizvoda.

Petim žalbenim razlogom žalitelji navode da je OS počinio pogrešku koja se tiče prava prihvativši novčane kazne koje je Komisija izrekla društvu Lundbeck. Prvo, OS je počinio pogrešku koja se tiče prava jer je nepravilno primijenio kriterij krivnje. Drugo, OS je počinio pogrešku koja se tiče prava prihvativši Komisijin zaključak da društvo Lundbeck nije moglo biti nesvjesno protutržišne naravi svojeg postupanja. Treće, OS je povrijedio načelo pravne sigurnosti i zabrane retroaktivnosti potvrdivši izrečenu novčanu kaznu koja je viša od simbolične.

Šestim žalbenim razlogom žalitelji navode, podredno, da je OS počinio pogrešku koja se tiče prava i nije ispunio svoju obvezu davanja odgovarajućeg obrazloženja potvrdivši Komisijin obračun novčanih kazni koje su bile izrečene žaliteljima. Vrijednost prodaje na kojoj se temelje novčane kazne uključuje Lundbeckovu prodaju u određenim državama članicama EGP-a u koje je ulazak društvima koja se bave proizvodnjom generičkih lijekova bio zapravo spriječen jer do isteka sporazumâ nisu pribavila odobrenje za stavljanje u promet (u daljnjem tekstu: MA) ili jer je, u odnosu na Austriju, Lundbeckov patent sastavljen od citaloprama i dalje bio na snazi značajni dio vremena trajanja sporazumâ. Usto, ovaj slučaj opravdava primjenu niže stope za ozbiljnost povrede, posebice s obzirom na to da sporazumi nisu usporedivi s kartelima i njihov je stvaran zemljopisni opseg bio znatno uži od zemljopisnog opsega određenog sporazumima.