14.11.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 419/27

1.

Treba li članak 4. stavak 2. Direktive 2000/78/EZ (1) tumačiti na način da poslodavac, kao u predmetnom slučaju tuženik – odnosno crkva za njega – može sam odlučiti na obvezujući način, da je određena vjera kandidata, prema prirodi djelatnosti ili okolnostima u kojima se ona obavlja, stvaran, legitiman i opravdan uvjet za obavljanje zanimanja s obzirom na njegov sustav vrijednosti?

2.

U slučaju negativnog odgovora na prvo pitanje:

Mora li odredba nacionalnog prava – kao u ovom slučaju članak 9. stavak 1. prva mogućnost AGG – u skladu s kojom je različito postupanje na temelju vjere u slučaju zapošljavanja pri vjerskim zajednicama i s njima povezanima ustanovama također zakonito ako je, uzimajući u obzir vlastitu predodžbu vjerske zajednice s obzirom na njezino pravo samoodređenja, određena vjera opravdan uvjet za obavljanje zanimanja, ostati neprimijenjena u sporu poput ovog u predmetnom slučaju?

3.

U slučaju negativnog odgovora na prvo pitanje, također:

Koje uvjete glede prirode djelatnosti ili okolnosti u kojima se ona obavlja treba odrediti kao stvarne, legitimne i opravdane uvjete za obavljanje zanimanja, s obzirom na sustav vrijednosti organizacije u skladu s člankom 4. stavkom 2. Direktive 2000/78/EZ?