–

za DOCERAM GmbH, M. Bergermann, Rechtsanwalt, i P. Rätsch, Patentanwalt,

–

za CeramTec GmbH, A. Mittelstein i A. Bothe, Rechtsanwälte,

–

za vladu Helenske Republike, G. Alexaki, u svojstvu agenta,

–

za vladu Ujedinjene Kraljevine, J. Kraehling i G. Brown, u svojstvu agenata, uz asistenciju B. Nicholsona, barristera,

–

za Europsku komisiju, J. Samnadda i T. Scharf, u svojstvu agenata,

1

Zahtjev za prethodnu odluku odnosi se na tumačenje članka 8. stavka 1. Uredbe Vijeća (EZ) br. 6/2002 od 12. prosinca 2001. o dizajnu Zajednice (SL 2002., L 3, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 13., svezak 24., str. 45.).

2

Zahtjev je podnesen u okviru spora između društava Doceram GmbH i CeramTec GmbH u vezi s povredom dizajnâ Zajednice.

3

U skladu s uvodnim izjavama 5., 7. i 10. Uredbe br. 6/2002:

[…]

[…]

4

Članak 3. navedene uredbe određuje:

„Za potrebe ove Uredbe primjenjuju se sljedeće definicije:

[…]”

5

Članak 4. Uredbe br. 6/2002, naslovljen „Uvjeti za zaštitu”, u stavku 1. navodi:

„Dizajn se štiti dizajnom Zajednice u onoj mjeri u kojoj je nov i u kojoj ima individualni karakter.”

6

Članak 5. navedene uredbe, naslovljen „Novost”, određuje:

„1.   Dizajn se smatra novim ako ni jedan istovjetni dizajn nije bio učinjen dostupnim javnosti […]

[…]

2.   Dizajni se smatraju istovjetnima ako se njihova obilježja razlikuju samo u beznačajnim pojedinostima.”

7

U skladu s člankom 6. Uredbe br. 6/2002, naslovljenim „Individualni karakter”:

„1.   Smatra se da dizajn ima individualan karakter ako se ukupni dojam koji ostavlja na upućenog korisnika razlikuje od ukupnog dojma koji na takva korisnika ostavlja bilo koji dizajn koji je bio učinjen dostupnim javnost […]

[…]”

8

Članak 8. stavak 1. navedene uredbe propisuje:

„Dizajnom Zajednice ne štite se obilježja izgleda proizvoda koja su isključivo uvjetovana njegovom tehničkom funkcijom.”

9

Članak 10. stavak 1. iste uredbe navodi:

„Opseg zaštite priznat dizajnom Zajednice uključuje bilo koji dizajn koji na upućenog korisnika ne ostavlja drugačiji ukupni dojam.”

10

DOCERAM je društvo koje proizvodi dijelove od tehničke keramike. Ono opskrbljuje automobilsku i strojarsku industriju te industriju tekstilnih strojeva, među ostalim, šipkama za centriranje pri zavarivanju. Nositelj je prava na više registriranih dizajna Zajednice za šipke za centriranje koji imaju tri različita geometrijska oblika, od kojih se svaki proizvodi u šest različitih vrsta.

11

Društvo CeramTec također proizvodi i prodaje šipke za centriranje u istim varijantama kao što su one zaštićene dizajnima društva DOCERAM.

12

Pozivajući se na povredu dizajnâ Zajednice, društvo DOCERAM podnijelo je Landgerichtu Düsseldorf (Zemaljski sud u Düsseldorfu, Njemačka) tužbu radi prestanka povrede protiv društva CeramTec, koje je podnijelo protutužbu za proglašavanje ništavima spornih dizajna na temelju toga da su obilježja izgleda predmetnih proizvoda isključivo uvjetovana njihovom tehničkom funkcijom.

13

Landgericht Düsseldorf (Zemaljski sud u Düsseldorfu) odbio je tužbu društva DOCERAM i proglasio ništavima sporne dizajne, uz obrazloženje da su potonji isključeni iz zaštite sukladno članku 8. stavku 1. Uredbe br. 6/2002.

14

Društvo DOCERAM podnijelo je žalbu protiv te presude Oberlandesgerichtu Düsseldorf (Visoki zemaljski sud u Düsseldorfu, Njemačka). Taj sud napominje, s jedne strane, da su predmetni dizajni novi i imaju individualni karakter i, s druge strane, da postoje alternativni dizajni šipki za centriranje koji nisu zaštićeni na temelju prava dizajna Zajednice. On smatra da je stoga potrebno odrediti može li se na temelju postojanja tih alternativnih dizajnâ zaključiti da predmetna obilježja izgleda spomenutih proizvoda nisu obuhvaćena člankom 8. stavkom 1. Uredbe br. 6/2002 ili je potrebno usto provjeriti je li tehnička funkcija jedini čimbenik koji je odredio ta obilježja.

15

Taj sud ističe da u vezi s tim pitanjem postoje različiti pristupi u sudskoj praksi i pravnoj teoriji. Jedan dio zastupa stajalište da je jedini kriterij primjene članka 8. stavka 1. Uredbe br. 6/2002 postojanje alternativnih dizajna koji omogućavaju ostvarivanje iste tehničke funkcije jer to dokazuje da predmetni dizajn nije bio isključivo uvjetovan njegovom tehničkom funkcijom u smislu te odredbe. Prema suprotnoj tezi, spomenuta odredba primjenjiva je ako su različita obilježja izgleda proizvoda određena isključivo potrebom razvijanja tehničkog rješenja i ako estetika nije ni od kakve važnosti. U tom slučaju stoga ne postoji kreativna djelatnost koju treba zaštiti na temelju prava dizajna.

16

U tim je okolnostima Oberlandesgericht Düsseldorf (Visoki zemaljski sud u Düsseldorfu) odlučio prekinuti postupak i uputiti Sudu sljedeća prethodna pitanja:

17

Svojim prvim pitanjem sud koji je uputio zahtjev u biti pita treba li članak 8. stavak 1. Uredbe br. 6/2002 tumačiti na način da je pri ocijeni toga jesu li obilježja izgleda proizvoda isključivo uvjetovana njegovom tehničkom funkcijom odlučujuće postojanje alternativnih dizajna ili je potrebno dokazati da je ta funkcija jedini čimbenik koji je odredio ta obilježja.

18

Članak 8. stavak 1. Uredbe br. 6/2002 propisuje da se dizajnom Zajednice ne štite obilježja izgleda proizvoda koja su isključivo uvjetovana njegovom tehničkom funkcijom.

19

Što se tiče izraza „obilježja izgleda proizvoda koja su isključivo uvjetovana njegovom tehničkom funkcijom”, on se pobliže ne pojašnjava ni člankom 8. stavkom 1. Uredbe br. 6/2002 ni drugim odredbama te uredbe kao ni Direktivom 98/71/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 13. listopada 1998. o pravnoj zaštiti dizajna (SL 1998., L 289, str. 28.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 13., svezak 44., str. 49.), iz koje, kao što je to istaknuo nezavisni odvjetnik u točki 36. svojeg mišljenja, proizlazi sadržaj tog članka 8. stavka 1. Osim toga, ta uredba i ta direktiva u pogledu značenja koje valja dati tom izrazu ne upućuju na nacionalna prava.

20

U skladu s ustaljenom sudskom praskom Suda, iz zahtjeva za ujednačenu primjenu prava Unije proizlazi da, ako neka odredba tog prava ne upućuje na pravo država članica u pogledu određenog pojma, treba mu dati autonomno i ujednačeno tumačenje u cijeloj Uniji, uzimajući u obzir ne samo tekst odredbe nego i njezin kontekst i cilj koji se želi postići propisom kojeg je dio (presude od 19. srpnja 2012., A, C‑33/11, EU:C:2012:482, t. 27. i od 7. rujna 2017., Schottelius, C‑247/16, EU:C:2017:638, t. 31. kao i navedena sudska praksa).

21

Slijedom navedenog, izraz „obilježja izgleda proizvoda koja su isključivo uvjetovana njegovom tehničkom funkcijom” jest autonomni pojam prava Unije, koji treba tumačiti ujednačeno u svim državama članicama.

22

Što se tiče, najprije, sadržaja članka 8. stavka 1. Uredbe br. 6/2002, treba utvrditi da se njime, u nedostatku definicije tog izraza, ne određuje nikakav kriterij za ocjenjivanje jesu li predmetna obilježja izgleda proizvoda isključivo uvjetovana njegovom tehničkom funkcijom. Stoga ni iz tog članka ni iz bilo koje druge odredbe te uredbe ne proizlazi da je postojanje alternativnih dizajna koji omogućavaju ispunjavanje iste tehničke funkcije kao i predmetni proizvod jedini kriterij na temelju kojeg se može odrediti primjena spomenutog članka.

23

Nadalje, što se tiče konteksta članka 8. stavka 1. Uredbe br. 6/2002, treba istaknuti da je ta odredba dio odjeljka 1. glave II te uredbe, naslovljenog „Uvjeti za zaštitu”, i da se odnosi na slučaj u kojem se dizajnom Zajednice ne dodjeljuje zaštita obilježjima izgleda proizvoda ako su isključivo uvjetovana njegovom tehničkom funkcijom. U skladu s uvodnom izjavom 10. navedene uredbe, isključenje zaštite u tom slučaju ne znači da dizajn mora imati estetsku vrijednost. Estetski aspekt izgleda predmetnog proizvoda stoga nije nužan kako bi se on mogao zaštititi na temelju te uredbe, kao što je to istaknuo nezavisni odvjetnik u točki 27. svojeg mišljenja.

24

Međutim, članak 3. točka (a) Uredbe br. 6/2002 definira pojam „dizajn” kao vanjski izgled proizvoda u cijelosti ili dijela proizvoda koji proizlazi iz njegovih obilježja, posebno crta, obrisa, boja, oblika, teksture i/ili materijala tog proizvoda ili njegove ornamentacije. Osim toga, članak 6. stavak 1. te uredbe, o individualnom karakteru dizajna, koji je jedan od uvjeta za zaštitu, i članak 10. stavak 1. spomenute uredbe, o opsegu zaštite, odnose se na „ukupni dojam” koji taj dizajn ostavlja na upućenog korisnika.

25

Iz toga slijedi da je u okviru sustava predviđenog Uredbom br. 6/2002 vanjski izgled odlučujući element dizajna (presuda 21. rujna 2017., Easy Sanitary Solutions i EUIPO/Group Nivelles, C‑361/15 P i C‑405/15 P, EU:C:2017:720, t. 62.).

26

Međutim, takvo utvrđenje govori u prilog tumačenju članka 8. stavka 1. Uredbe br. 6/2002 prema kojem ta odredba iz zaštite koja se dodjeljuje tom uredbom isključuje slučaj u kojem je potreba ispunjavanja tehničke funkcije jedini čimbenik koji je odredio dizajnerov izbor obilježja tog proizvoda, dok razmatranja drukčije naravi, osobito ona povezana s vizualnim aspektom spomenutog proizvoda, nisu igrala nikakvu ulogu prilikom izbora tog obilježja.

27

Naposljetku, takvo tumačenje te odredbe također potvrđuje cilj koji se želi postići Uredbom br. 6/2002.

28

Naime, iz uvodnih izjava 5. i 7. spomenute uredbe proizlazi da ona ima za cilj stvaranje dizajna Zajednice koji je izravno primjenjiv u svakoj državi članici i koji je zaštićen na jednom području koje obuhvaća sve države članice te poticanje inovacije i razvoja novih proizvoda kao i ulaganja u njihovu proizvodnju davanjem poboljšane zaštite industrijskom dizajnu.

29

Konkretnije, što se tiče članka 8. stavka 1. Uredbe br. 6/2002, u vezi s uvodnom izjavom 10. te uredbe, cilj te odredbe je spriječiti da tehnološke inovacije budu sputavane priznavanjem zaštite obilježjima izgleda koja su isključivo uvjetovana tehničkom funkcijom proizvoda.

30

Međutim, kao što je to naveo nezavisni odvjetnik u točkama 40. i 41. svojeg mišljenja, ako bi samo postojanje alternativnih dizajna koji omogućavaju ostvarivanje iste funkcije kao i predmetni proizvod bilo dovoljno da se članak 8. stavak 1. Uredbe br. 6/2002 ne primijeni, ne može se isključiti da gospodarski subjekt ne bi kao dizajn Zajednice registrirao nekoliko mogućih oblika proizvoda koji uključuju obilježja njegova izgleda koja su isključivo uvjetovana njegovom tehničkom funkcijom. To bi omogućilo takvom subjektu da u odnosu na takav proizvod uživa zaštitu koja je u praksi isključiva i jednaka onoj koju pruža patent, a da pritom ne podliježe uvjetima koji su primjenjuju na njegovo stjecanje, i moglo bi spriječiti konkurente da ponude proizvod koji uključuje određene funkcionalne karakteristike ili ograničiti moguća tehnička rješenja, čime bi se članak 8. stavak 1. lišio korisnog učinka.

31

S obzirom na prethodno navedeno, treba zaključiti da članak 8. stavak 1. Uredbe br. 6/2002 isključuje zaštitu obilježja izgleda proizvoda na temelju prava dizajna Zajednice ako razmatranja različita od potrebe da spomenuti proizvod ispuni svoju tehničku funkciju, osobito ona povezana s vizualnim aspektom, nisu igrala nikakvu ulogu prilikom izbora tih obilježja, i to čak i ako postoje drugi dizajni koji omogućavaju ostvarivanje te iste funkcije.

32

Slijedom navedenog, na prvo pitanje treba odgovoriti da članak 8. stavak 1. Uredbe br. 6/2002 treba tumačiti na način da pri ocijeni toga jesu li obilježja izgleda proizvoda isključivo uvjetovana njegovom tehničkom funkcijom treba dokazati da je ta funkcija jedini čimbenik koji je odredio ta obilježja, pri čemu postojanje alternativnih dizajna nije odlučujuće u tom pogledu.

33

Svojim drugim pitanjem sud koji je uputio zahtjev u biti pita treba li članak 8. stavak 1. Uredbe br. 6/2002 tumačiti na način da pri određivanju toga jesu li obilježja izgleda proizvoda isključivo uvjetovana njegovom tehničkom funkcijom kao osnovu treba uzeti gledište „objektivnog promatrača”.

34

S tim u vezi valja istaknuti da Uredba br. 6/2002 ne sadržava pojašnjenja o načinu na koji treba ocijeniti jesu li predmetna obilježja izgleda proizvoda uvjetovana njegovom tehničkom funkcijom.

35

Osim toga, za razliku od članka 6. stavka 1. i članka 10. stavka 1. Uredbe br. 6/2002, koji izričito predviđaju da se ocjena koju treba provesti za potrebe njihove primjene temelji na ukupnom dojmu koji na „upućenog korisnika” ostavlja dizajn, članak 8. stavak 1. te uredbe ni na koji način ne propisuje da se za potrebe njegove primjene mora uzeti u obzir gledište „objektivnog promatrača”.

36

U tom kontekstu, s obzirom na cilj koji se želi postići Uredbom br. 6/2002, koji se osobito sastoji od, kao što to proizlazi iz točke 28. ove presude, stvaranja dizajna Zajednice izravno primjenjivog i zaštićenog u svim državama članicama, na nacionalnom je sudu da pri utvrđivanju toga jesu li predmetna obilježja izgleda proizvoda obuhvaćena člankom 8. stavkom 1. te uredbe uzme u obzir sve relevantne objektivne okolnosti svakog pojedinog slučaja.

37

Kao što je to u biti istaknuo nezavisni odvjetnik u točkama 66. i 67. svojeg mišljenja, takva ocjena mora se osobito provesti uzimajući u obzir predmetni dizajn, objektivne okolnosti koje upućuju na razloge izbora obilježja izgleda predmetnog proizvoda, informacije o njegovu korištenju ili pak postojanje alternativnih dizajna koji omogućavaju ostvarivanje iste tehničke funkcije, pod uvjetom da su te okolnosti, te informacije ili te alternative potkrijepljene pouzdanim dokazima.

38

S obzirom na prethodna razmatranja, na drugo pitanje valja odgovoriti da članak 8. stavak 1. Uredbe br. 6/2002 treba tumačiti na način da nacionalni sud pri utvrđivanju toga jesu li predmetna obilježja izgleda proizvoda isključivo uvjetovana njegovom tehničkom funkcijom, u smislu te odredbe, mora uzeti u obzir sve relevantne objektivne okolnosti svakog pojedinog slučaja. Tu ocjenu ne treba temeljiti na gledištu „objektivnog promatrača”.

39

Budući da ovaj postupak ima značaj prethodnog pitanja za stranke glavnog postupka pred sudom koji je uputio zahtjev, na tom je sudu da odluči o troškovima postupka. Troškovi podnošenja očitovanja Sudu, koji nisu troškovi spomenutih stranaka, ne nadoknađuju se.

Slijedom navedenoga, Sud (drugo vijeće) odlučuje: