13.7.2015   

HR

Službeni list Europske unije

C 228/23


Tužba podnesena 15. svibnja 2015. – Klyuyev protiv Vijeća

(Predmet T-244/15)

(2015/C 228/29)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: Andriy Klyuyev (Donetsk, Ukrajina) (zastupnik: R. Gherson, Solicitor)

Tuženik: Vijeće Europske unije

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

poništi Odluku Vijeća (ZVSP) 2015/364 od 5. ožujka 2015. o izmjeni Odluke 2014/119/ZVSP o mjerama ograničavanja usmjerenima protiv određenih osoba, subjekata i tijela s obzirom na stanje u Ukrajini (SL 2015. L 62, str. 25.) i Provedbenu uredbu Vijeća (EU) 2015/357 od 5. ožujka 2015. o provedbi Uredbe (EU) br. 208/2014 o mjerama ograničavanja usmjerenima protiv određenih osoba, subjekata i tijela s obzirom na stanje u Ukrajini (SL 2015. L 62, str. 1.) u dijelu u kojoj se odnose na tužitelja;

podredno, utvrdi da su članak 1. stavak 1. Odluke Vijeća 2014/119/ZVSP od 5. ožujka 2014. (kako je izmijenjena) i članak 3. stavak 1. Uredbe Vijeća (EU) br. 208/2014 od 5. ožujka 2014. (kako je izmijenjena) zbog nezakonitosti neprimjenjivi u dijelu u kojem se odnose na tužitelja;

naloži Vijeću snošenje troškova postupka.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe sedam tužbenih razloga.

1.

Prvi tužbeni razlog temelji se na tome da je Odluka Vijeća 2014/199/ZVSP od 5. ožujka 2014. (kako je izmijenjena), u dijelu u kojem uvodi mjere ograničavanja protiv tužitelja, u suprotnosti s ciljevima koji su u toj odluci izričito navedeni (osobito demokracijom, vladavinom prava, poštovanjem ljudskih prava) i nije obuhvaćena načelima i ciljevima zajedničke vanjske i sigurnosne politike (ZVSP) propisnima člankom 21. UEU-u. Dakle odluka ne ispunjava uvjete koji dopuštaju pozivanje na članak 29. UEU-a. Budući da je Odluka bila nevaljana, Vijeće se nije moglo pozvati na članak 215. stavak 2. UFEU-a kako bi donijelo Uredbu Vijeća (EU) br. 208/2014 od 5. ožujka 2014. kako je izmijenjena (u daljnjem tekstu Uredba). Nedavni događaji pokazali su da ukrajinski organi kaznenog progona i sudska tijela neće pravično, neovisno i nepristrano postupati prema tužiteljunje.

2.

Drugi tužbeni razlog temelji se na tome da tužitelj nije ispunio uvjete za uvrštavanje u Prilog Odluci i Uredbi (u daljnjem tekstu: pobijani akti). Protiv tužitelja, na datum njegova uvrštenja na popis, ukrajinske vlasti nisu vodile kazneni postupak zbog zloupotrebe državnih sredstava ili imovine ili zloupotrebe ovlasti koji su uzrokovali gubitak ukrajinskih državnih sredstava i imovine.

3.

Treći tužbeni razlog temelji se na činjenici da je Vijeće povrijedilo tužiteljeva prava na obranu i djelotvornu sudsku zaštitu. Tužitelju nije pružen ozbiljan, vjerodostojan ili konkretan dokaz koji bi opravdao uvođenje mjera ograničavanja. Osobito, ne postoji nikakav dokaz o pažljivom i nepristranom ispitivanju o tome jesu li navedeni razlozi koja opravdavaju ponovno uvrštavanje na popis osnovani uzimajući u obzir argumente tužitelja.

4.

Četvrti tužbeni razlog temelji se na tome da Vijeće nije dostatno obrazložilo njegovo uvrštavanje na popis. Obrazloženje ne sadrži nikakvo pojašnjenje i sastoji se samo od jedne općenite i stereotipne formulacije.

5.

Peti tužbeni razlog temelji se na tome da je Vijeće teško povrijedilo tužiteljeva temeljna prava na vlasništvo i ugled. Mjere ograničavanje nisu „propisane zakonom”; usvojene su bez odgovarajućih zaštitnih mehanizama na temelju kojih bi tužitelj mogao učinkovito iznijeti svoje argumente pred Vijeće; nisu ograničene na konkretnu imovinu za koju se tvrdi da je dio zloupotrijebljenih državnih sredstava niti im je postavljena gornja granica do iznosa sredstava za koje se tvrdi da su zloupotrijebljena; smatra ih se pokazateljem krivnje koji dovodi do štetnih postupaka pred drugim sudovima.

6.

Šesti tužbeni razlog temelji se na tome da se Vijeće pozvalo na materijalno netočne činjenice. Tvrdnja da ukrajinske vlasti vode kazneni postupak protiv tužitelja zbog zloupotrebe državnih sredstava ili imovine ili zloupotrebe ovlasti koji su uzrokovali gubitak ukrajinskih državnih sredstava i imovine ili da postoji osnovana sumnja da je tužitelj kriv za navedeno, očito je pogrešna.

7.

Sedmi tužbeni razlog, istaknut u prilogu izjavi o nezakonitosti, temelji se na činjenici da ako članak 1. stavak 1. Odluke i članak 3. stavak 1. Uredbe treba tumačiti na način da obuhvaćaju a) svaku istragu ukrajinskih vlasti neovisno o tome postoji li odluka ili sudski postupak na kojem se temelji istraga, kontrolira ju ili ju nadzire i/ili b) svaku „zloupotrebu svog položaj radi pribavljanja nepripadajuće koristi” neovisno o tome postoji li tvrdnja o zloupotrebi državnih sredstava, kriterij uvrštavanja na popis je, s obzirom na opseg i proizvoljno područje primjene koje je posljedica širokog tumačenja, lišen relevantne pravne osnove i/ili nerazmjeran ciljevima Odluke i Uredbe. Kriterij uvrštavanja na popis je dakle nezakonit.