Predmet C‑463/15 PPU

Openbaar Ministerie

protiv

A.

(zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Rechtbank Amsterdam)

„Zahtjev za prethodnu odluku — Hitni prethodni postupak — Članak 99. Poslovnika Suda — Policijska i pravosudna suradnja u kaznenim stvarima — Okvirna odluka 2002/584/PUP — Europski uhidbeni nalog — Članak 2. stavak 4. i članak 4. točka 1. — Uvjeti za izvršenje — Nacionalno kazneno pravo koje podvrgava izvršenje europskog uhidbenog naloga, osim uvjetu dvostruke kažnjivosti, uvjetu da je za djelo propisana najviša kazna zatvora ili oduzimanje slobode od najmanje dvanaest mjeseci u skladu s pravom države članice izvršenja“

Sažetak – Rješenje Suda (četvrto vijeće) od 25. rujna 2015.

Pravosudna suradnja u kaznenim stvarima – Okvirna odluka o Europskom uhidbenom nalogu i postupcima predaje između država članica – Uvjeti za izvršenje – Nacionalno kazneno pravo koje podvrgava izvršenje europskog uhidbenog naloga, osim uvjetu dvostruke kažnjivosti, uvjetu da je za djelo propisana najviša kazna zatvora ili oduzimanje slobode od najmanje dvanaest mjeseci u skladu s pravom države članice izvršenja – Nedopuštenost

(Okvirna odluka Vijeća 2002/584, kako je izmijenjena Okvirnom odlukom Vijeća 2009/299, čl. 2. st. 4. i čl. 4. t. 1.)

Članak 2. stavak 4. i članak 4. točku 1. Okvirne odluke 2002/584 o Europskom uhidbenom nalogu i postupcima predaje između država članica, kako je izmijenjena Okvirnom odlukom Vijeća 2009/299, treba tumačiti na način da se protive tomu da predaja na temelju europskog uhidbenog naloga nije podvrgnuta samo uvjetu da u državi članici izvršenja djelo za koje je izdan europski uhidbeni nalog predstavlja kazneno djelo u skladu s pravom te države članice nego i uvjetu da se za njega u skladu s istim pravom može izreći najviša kazna zatvora od najmanje dvanaest mjeseci.

Naime, kao što to proizlazi iz prvih dvaju stavaka njezina članka 2., ta okvirna odluka u pogledu svoje primjene usredotočuje se na kaznena djela koja mogu biti predmet europskog uhidbenog naloga na razini kazni koje su primjenjive u državi članici koja je izdala europski uhidbeni nalog. To je zbog toga što se kazneni progon ili izvršenje kazne ili mjere oduzimanja slobode u pogledu kojih je takav uhidbeni nalog izdan izvršavaju u skladu s pravilima te države članice.

Suprotno sustavu izručenja koji je njome ukinut i zamijenjen sustavom predajom između pravosudnih tijela, Okvirna odluka 2002/584 ne uzima u obzir razinu primjenjive kazne u državama članicama izvršenja. To odgovara ključnom cilju koji se tom okvirnom odlukom želi postići, navedenom u njezinoj uvodnoj izjavi 5., osiguranja slobodnog protoka sudskih odluka u kaznenim stvarima, u području slobode, sigurnosti i pravde.

(t. 27., 29.‑31. i izreka)