Predmet C‑74/15
Dumitru Tarcău,
i
Ileana Tarcău
protiv
Banca Comercială Intesa Sanpaolo România SA i dr.
(zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Curtea de Apel Oradea)
„Zahtjev za prethodnu odluku — Članak 99. Poslovnika Suda — Zaštita potrošača — Direktiva 93/13/EEZ — Članak 1. stavak 1. i članak 2. točka (b) — Nepošteni uvjeti u potrošačkim ugovorima — Ugovori o jamstvu i ugovori o osiguranju nekretninom koje su fizičke osobe sklopile s kreditnom institucijom nastupajući za potrebe izvan okvira svojeg obrta, poduzeća i profesije, pri čemu nisu funkcionalno povezane s trgovačkim društvom za koje daju jamstvo“
Sažetak – Rješenje Suda (šesto vijeće) od 19. studenoga 2015.
Zaštita potrošača — Nepoštene odredbe u potrošačkim ugovorima — Direktiva 93/13 — Područje primjene — Ugovori o osiguranju nekretninom ili o jamstvu koje su fizičke osobe sklopile s kreditnom institucijom nastupajući izvan okvira svojeg obrta, poduzeća ili profesije, pri čemu nisu funkcionalno povezane s društvom za koje daju jamstvo — Uključenost
(Direktiva Vijeća 93/13, uvodna izjava 10., čl. 1. st. 1. i čl. 2. t. (b) i (c))
Zaštita potrošača — Nepoštene odredbe u potrošačkim ugovorima — Direktiva 93/13 — Pojam potrošača — Fizička osoba koja sklapa ugovor o osiguranju ili o jamstvu s kreditnom institucijom kako bi jamčila za obveze koje je prema toj instituciji ugovorom preuzelo trgovačko društvo — Uključenost
(Direktiva Vijeća 93/13, uvodna izjava 10. i čl. 2. t. (b))
Članak 1. stavak 1. i članak 2. točku (b) Direktive Vijeća 93/13 o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima treba tumačiti na način da se ta direktiva može primijeniti na ugovor o osiguranju nekretninom ili na ugovor o jamstvu koji je fizička osoba sklopila s kreditnom institucijom kako bi jamčila za obveze koje je trgovačko društvo preuzelo prema toj instituciji sklapanjem ugovora o kreditu, kada je ta fizička osoba nastupala za potrebe izvan okvira svojeg obrta, poduzeća i profesije i kada nije funkcionalno povezana s navedenim društvom.
Naime, kao što propisuje uvodna izjava 10. Direktive 93/13, ujednačeni zakonski propisi u području nepoštenih ugovornih odredaba moraju se primjenjivati na sve ugovore koji se zaključuju između prodavatelja (robe) ili pružatelja (usluge) i potrošača, definiranih člankom 2. točkom (b) i (c) spomenute direktive. U tom pogledu, uz iznimke taksativno navedene u spomenutoj uvodnoj izjavi, predmet ugovora nije relevantan za određivanje područja primjene te direktive. Slijedom toga, Direktiva 93/13 ugovore na koje se primjenjuje određuje ovisno o svojstvu ugovornih stranaka, odnosno ovisno o tome postupaju li one ili ne u okviru svoje profesionalne djelatnosti.
(t. 21.‑23., 30. i izreka)
Pojam potrošača u smislu članka 2. točke (b) Direktive 93/13 o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima objektivan je i treba ga promatrati s obzirom na njegovu funkciju, odnosno ocijeniti pripada li sporni ugovorni odnos među djelovanja izvan okvira obrta, poduzeća i profesije. Na nacionalnom je sudu pred kojim se vodi spor o ugovoru koji može ulaziti u područje primjene te direktive da, vodeći računa o svim okolnostima predmetnog slučaja te o svim dokazima, provjeri može li se dotičnu ugovornu stranku kvalificirati kao potrošača u smislu navedene direktive.
Kada je riječ o pitanju može li se fizička osoba koja jamči za obveze što ih je prema bankarskoj instituciji preuzelo trgovačko društvo u okviru ugovora o kreditu smatrati potrošačem, treba istaknuti da se takav ugovor o osiguranju ili ugovor o jamstvu – iako se s obzirom na svoj predmet može smatrati akcesornim u odnosu na glavni ugovor iz kojeg je proizišao dug čije se podmirenje jamči – od njega razlikuje s obzirom na ugovorne stranke jer ga sklapaju osobe koje nisu stranke glavnog ugovora. Slijedom navedenoga, valja utvrditi u kojem su svojstvu djelovale stranke ugovora o osiguranju odnosno ugovora o jamstvu. U slučaju fizičke osobe koja jamči za ispunjenje obveza trgovačkog društva, također je na nacionalnom sudu da utvrdi je li ona djelovala u okviru svojeg obrta, poduzeća i profesije ili s obzirom na svoju funkcionalnu povezanost s tim društvom, poput upravljanja njime ili udjela u njegovu temeljnom kapitalu koji nije zanemariv, ili je pak djelovala za privatne potrebe.
(t. 26. ‑29.)