9.1.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 6/21

Presuda Suda (treće vijeće) od 27. listopada 2016. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Supreme Court – Irska) – Child and Family Agency protiv J. D.

(Predmet C-428/15) (1)

((Zahtjev za prethodnu odluku - Pravosudna suradnja u građanskim stvarima - Nadležnost, priznavanje i izvršenje sudskih odluka u bračnim sporovima i u stvarima povezanim s roditeljskom odgovornošću - Uredba (EZ) br. 2201/2003 - Članak 15. - Upućivanje predmeta sudu druge države članice - Područje primjene - Uvjeti primjene - Sud koji je primjereniji - Najbolji interes djeteta))

(2017/C 006/25)

Jezik postupka: engleski

Sud koji je uputio zahtjev

Supreme Court

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Child and Family Agency

Tuženik: J. D.

uz sudjelovanje: R. P. D.

Izreka

1.

Članak 15. Uredbe Vijeća (EZ) br. 2201/2003 od 27. studenoga 2003. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u bračnim sporovima i u stvarima povezanim s roditeljskom odgovornošću, kojom se stavlja izvan snage Uredba (EZ) br. 1347/2000 treba tumačiti na način da se primjenjuje u slučaju tužbe u području zaštite djece, koju je nadležno tijelo države članice podnijelo na temelju javnog prava, poput one o kojoj je riječ u glavnom postupku, i čiji je cilj usvajanje mjera koje se odnose na roditeljsku odgovornost, ako izjava o nadležnosti suda druge države članice zahtijeva, nadalje, da tijelo te druge države članice pokrene postupak odvojen od onoga pokrenutog u prvoj državi članici, na temelju svog unutarnjeg prava i s obzirom na možebitno različite činjenične okolnosti.

2.

Članak 15. stavak 1. Uredbe br. 2201/2003 treba tumačiti na način da:

—

kako bi mogao ocijeniti da je sud druge države članice, s kojom je dijete posebno povezano, primjereniji za rješavanje, nadležni sud države članice mora osigurati da prijenos nadležnosti za rješavanje predmeta na takav sud donosi stvarnu i konkretnu dodanu vrijednost za rješavanje predmeta, uzimajući u obzir postupovna pravila koja se primjenjuju u toj drugoj državi članici;

—

kako bi mogao ocijeniti da je takav prijenos nadležnosti u najboljem interesu djeteta, nadležni sud države članice mora posebice osigurati da taj prijenos neće imati štetan utjecaj na položaj djeteta.

3.

Članak 15. stavak 1. Uredbe br. 2201/2003 treba tumačiti na način da nadležni sud države članice ne mora prilikom primjene te odredbe u predmetu koji se odnosi na roditeljsku odgovornost uzeti u obzir utjecaj mogućeg prijenosa nadležnosti za rješavanje tog predmeta na sud druge države članice na pravo na slobodno kretanje odnosnih osoba ili razlog zbog kojeg je majka djeteta o kojem je riječ iskoristila to pravo prije pokretanja postupka pred tim sudom, osim ako takva razmatranja mogu imati štetne posljedice na položaj tog djeteta.

(1)  SL C 320, 28. 9. 2015.