30.1.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 30/9


Presuda Suda (treće vijeće) od 1. prosinca 2016. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Juzgado de lo Social no 33 de Barcelona – Španjolska) – Mohamed Daouidi protiv Bootes Plus SL, Fondo de Garantía Salarial, Ministerio Fiscal

(Predmet C-395/15) (1)

((Zahtjev za prethodnu odluku - Socijalna politika - Direktiva 2000/78/EZ - Jednako postupanje pri zapošljavanju i obavljanju zanimanja - Članci 1. do 3. - Zabrana svake diskriminacije na temelju invaliditeta - Postojanje „invaliditeta” - Pojam „trajne tjelesne, mentalne, intelektualne ili osjetilne nesposobnosti” - Povelja Europske unije o temeljnim pravima - Članci 3., 15., 21., 30., 31., 34. i 35. - Otkaz radniku koji je privremeno nesposoban za rad u smislu nacionalnog prava, na neodređeno vrijeme))

(2017/C 030/08)

Jezik postupka: španjolski

Sud koji je uputio zahtjev

Juzgado de lo Social no 33 de Barcelona

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Mohamed Daouidi

Tuženici: Bootes Plus SL, Fondo de Garantía Salarial, Ministerio Fiscal

Izreka

Direktivu Vijeća 2000/78/EZ od 27. studenoga 2000. o uspostavi općeg okvira za jednako postupanje pri zapošljavanju i obavljanju zanimanja treba tumačiti na način da:

činjenica da je dotična osoba privremeno nesposobna za rad u smislu nacionalnog prava, na neodređeno vrijeme, zbog nesreće na radu, ne znači sama po sebi da se ograničenje sposobnosti te osobe može kvalificirati kao „trajno” u smislu definicije „invaliditeta” iz te direktive, tumačene u skladu s Konvencijom Ujedinjenih naroda o pravima osoba s invaliditetom koja je odobrena u ime Europske zajednice Odlukom Vijeća 2010/48/EZ od 26. studenoga 2009.;

među indicijama koje omogućavaju smatrati da je takvo ograničenje „trajno” nalazi se osobito činjenica da na datum navodno diskriminatorne činjenice, nije jasno određen kratkoročni završetak nesposobnosti dotične osobe, ili činjenica da se ta nesposobnost može značajno produžiti prije oporavka navedene osobe, i

u okviru provjere te „trajne” naravi, sud koji je uputio zahtjev treba temeljiti svoju odluku na ukupnosti objektivnih elemenata kojima raspolaže, osobito na dokumentima i potvrdama koje se odnose na stanje te osobe, sastavljenih na temelju aktualnih medicinskih i znanstvenih saznanja i podataka.


(1)  SL C 354, 26. 10. 2015.