3.7.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 213/8


Presuda Suda (treće vijeće) od 4. svibnja 2017. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Nederlandstalige rechtbank van eerste aanleg Brussel – Belgija) – kazneni postupak protiv Luca Vanderborghta

(Predmet C-339/15) (1)

((Zahtjev za prethodnu odluku - Članak 56. UFEU-a - Slobodno pružanje usluga - Usluge oralne i dentalne skrbi - Nacionalno zakonodavstvo kojim se potpuno zabranjuje oglašavanje usluga oralne i dentalne skrbi - Postojanje prekograničnog elementa - Zaštita javnog zdravlja - Proporcionalnost - Direktiva 2000/31/EZ - Usluga informacijskog društva - Oglašavanje putem internetske stranice - Član regulirane profesije - Pravila struke - Direktiva 2005/29/EZ - Nepoštena poslovna praksa - Nacionalne odredbe u vezi sa zdravljem - Nacionalne odredbe kojima se uređuju regulirane profesije))

(2017/C 213/07)

Jezik postupka: nizozemski

Sud koji je uputio zahtjev

Nederlandstalige rechtbank van eerste aanleg Brussel

Stranka glavnog kaznenog postupka

Luc Vanderborght

Izreka

1.

Direktivu 2005/29/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 11. svibnja 2005. o nepoštenoj poslovnoj praksi poslovnog subjekta u odnosu prema potrošaču na unutarnjem tržištu i o izmjeni Direktive Vijeća 84/450/EEZ, direktiva 97/7/EZ, 98/27/EZ i 2002/65/EZ Europskog parlamenta i Vijeća, kao i Uredbe (EZ) br. 2006/2004 Europskog parlamenta i Vijeća (Direktiva o nepoštenoj poslovnoj praksi) treba tumačiti na način da joj se ne protivi nacionalno zakonodavstvo, poput onog o kojem je riječ u glavnom postupku, kojim se štiti javno zdravlje i ugled stomatološke struke, s jedne strane, općom i potpunom zabranom svakog oglašavanja koje se odnosi na pružanje usluga oralne i dentalne skrbi i, s druge strane, propisivanjem određenih zahtjeva u pogledu diskretnosti kad je riječ o natpisima stomatoloških ordinacija.

2.

Direktivu 2000/31/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 8. lipnja 2000. o određenim pravnim aspektima usluga informacijskog društva na unutarnjem tržištu, posebno elektroničke trgovine (Direktiva o elektroničkoj trgovini) treba tumačiti na način da joj se protivi nacionalno zakonodavstvo, poput onog o kojem je riječ u glavnom postupku, kojim se općenito i potpuno zabranjuje svako oglašavanje koje se odnosi na usluge oralne i dentalne skrbi, tako što se zabranjuje svaki oblik komercijalnih priopćavanja elektronskim putem, uključujući i internetsku stranicu koju je izradio stomatolog.

3.

Članak 56. UFEU-a treba tumačiti na način da mu se protivi nacionalno zakonodavstvo, poput onog o kojem je riječ u glavnom postupku, kojim se općenito i potpuno zabranjuje svako oglašavanje koje se odnosi na pružanje usluga oralne i dentalne skrbi.


(1)  SL C 311, 21. 9. 2015.