|
20.2.2017 |
HR |
Službeni list Europske unije |
C 53/11 |
Presuda Suda (veliko vijeće) od 21. prosinca 2016. (zahtjevi za prethodnu odluku koje su uputili Kammarrätten i Stockholm, Court of Appeal (England & Wales) (Civil Division) – Ujedinjena Kraljevina, Švedska) – Tele2 Sverige AB protiv Post- och telestyrelsen (C-203/15), Secretary of State for the Home Department protiv Toma Watsona, Petera Brica, Geoffreyja Lewisa (C-698/15)
(Spojeni predmeti C-203/15 i C-698/15) (1)
(„Zahtjev za prethodnu odluku - Elektroničke komunikacije - Obrada osobnih podataka - Povjerljivost elektroničkih komunikacija - Zaštita - Direktiva 2002/58/EZ - Članci 5., 6. i 9. i članak 15. stavak 1. - Povelja Europske unije o temeljnim pravima - Članci 7., 8. i 11. i članak 52. stavak 1. - Nacionalno zakonodavstvo - Pružatelji elektroničkih komunikacijskih usluga - Obveza koja se odnosi na opće i neselektivno zadržavanje podataka o prometu i podataka o lokaciji - Nacionalna tijela - Pristup podacima - Nepostojanje prethodnog nadzora suda ili nadzora neovisnog upravnog tijela - Usklađenost s pravom Unije”)
(2017/C 053/13)
Jezici postupka: švedski i engleski
Sudovi koji su uputili zahtjeve
Kammarrätten i Stockholm, Court of Appeal (England & Wales) (Civil Division)
Stranke glavnog postupka
Tužitelji: Tele2 Sverige AB (C-203/15), Secretary of State for the Home Department (C-698/15)
Tuženici: Post- och telestyrelsen (C-203/15), Tom Watson, Peter Brice, Geoffrey Lewis (C-698/15)
uz sudjelovanje: Open Rights Group, Privacy International, The Law Society of England and Wales
Izreka
|
1. |
Članak 15. stavak 1. Direktive 2002/58/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 12. srpnja 2002. o obradi osobnih podataka i zaštiti privatnosti u području elektroničkih komunikacija (Direktiva o privatnosti i elektroničkim komunikacijama), kako je izmijenjena Direktivom 2009/136/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 25. studenoga 2009., u vezi s člancima 7., 8. i 11., i člankom 52. stavkom 1. Povelje Europske unije o temeljnim pravima, treba tumačiti na način da mu se protivi nacionalni propis poput onog u glavnom postupku, koji u cilju borbe protiv kriminaliteta, određuje opće i neselektivno zadržavanje svih podataka o prometu i lokaciji svih pretplatnika i registriranih korisnika u pogledu svih sredstava elektroničke komunikacije. |
|
2. |
Članak 15. stavak 1. Direktive 2002/58, kako je izmijenjena Direktivom 2009/136, u vezi s člancima 7., 8. i 11., i člankom 52. stavkom 1. Povelje o temeljnim pravima, treba tumačiti na način da mu se protivi nacionalni propis kojim se uređuje zaštita i sigurnost podataka o prometu i lokaciji i osobito pristup nadležnih nacionalnih tijela zadržanim podacima kad svrha tog pristupa u okviru borbe protiv kriminaliteta nije ograničena na borbu protiv teških kaznenih djela, kad se navedeni pristup ne podvrgava prethodnom nadzoru suda ili neovisnog upravnog tijela i kad nije propisano da se predmetni podaci zadržavaju na području Unije. |
|
3. |
Drugo pitanje koje je uputio Court of Appeal (England & Wales) (Civil Division) (Žalbeni sud (Engleska i Wales) (Građanski odjel), Ujedinjena Kraljevina) je nedopušteno. |