27.10.2014   

HR

Službeni list Europske unije

C 380/22


Tužba podnesena 12. rujna 2014. – Španjolska protiv Komisije

(Predmet T-657/14)

2014/C 380/29

Jezik postupka: španjolski

Stranke

Tužitelj: Kraljevina Španjolska (zastupnik: A. Gavela Llopis, Abogado del Estado)

Tuženik: Europska komisija

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

proglasi ništavom odluku od 27. lipnja 2014. o prekidu roka za plaćanje po izjavi o izdacima i po zahtjevu za plaćanje br. 21 koje je Španjolska dostavila 26. prosinca 2013. u pogledu operativnog programa za istraživanje, razvoj i inovacije, Tehnologijski fond-FEDER, te o pokretanju postupka suspenzije, i

tuženoj instituciji naloži snošenje troškova.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe tri tužbena razloga.

1.

U okviru prvog tužbenog razloga navodi da je odlukom o prekidu i pokretanju postupka suspenzije povrijeđen članak 87. stavak 2., u vezi s člancima 91. i 92., Uredbe Vijeća 1083/2006 o utvrđivanju općih odredaba o Europskom fondu za regionalni razvoj, Europskom socijalnom fondu i Kohezijskom fondu i stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 1260/1999 (SL L 210, str. 25.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 14., svezak 2., str. 120.).

U tom se pogledu navodi da je rok iz navedenog članka 87. stavka 2. prekluzivan pa sprečava Komisiju da po proteku dva mjeseca odobri prekid roka plaćanja i, shodno tome, ne dopušta pokretanje postupka suspenzije plaćanja.

2.

U okviru drugog tužbenog razloga tužitelj navodi da je odluka o prekidu i pokretanju postupka donesena izvan roka utvrđenog pravom Unije i da se njome povređuju načela pravne sigurnosti, zaštite legitimnih očekivanja i dobre uprave. Navedena odluka dovodi do štetnih proračunskih i financijskih posljedica za Kraljevinu Španjolsku koja je legitimno očekivala primitak uplate unutar zakonskog roka.

3.

U okviru trećeg tužbenog razloga navodi se povreda članka 91. stavka 1. točke (a) Uredbe 1083/2006 jer nije ispunjena njime propisana pretpostavka za valjano donošenje odluke.

U tom pogledu tužitelj navodi da se odluka o prekidu ne temelji na izvješću revizije kako je to propisano u navedenoj odredbi, nego na pukom nacrtu koji se ne može smatrati konačnim dokumentom na kojem bi se mogla temeljiti ta odluka. Osim toga, u navedenom nacrtu nisu ponuđene indicije, a još manje dokazi, o značajnim nedostacima u sustavu upravljanja i kontrole.