26.1.2015   

HR

Službeni list Europske unije

C 26/22

Žalba koju je 2. prosinca 2014. podnio Arctic Paper Mochenwangen GmbH protiv presude Općeg suda (peto vijeće) donesene 26. rujna 2014. u predmetu T-634/13, Arctic Paper Mochenwangen GmbH protiv Europske komisije

(Predmet C-551/14 P)

(2015/C 026/27)

Jezik postupka: njemački

Stranke

Žalitelj: Arctic Paper Mochenwangen GmbH (zastupnik: S. Kobes, odvjetnik)

Druga stranka u postupku: Europska komisija

Žalbeni zahtjev

Žalitelj od Suda zahtijeva da:

—

u slučaju odbijanja tužbe poništi presudu Općeg suda od 26. rujna 2014. u predmetu T-634/13;

—

prihvati zahtjevu iz tužbe u prvom stupnju tako da poništi članak 1. stavak 1. Odluke Komisije 5. rujna 2013. o nacionalnim provedbenim mjerama za prijelaznu besplatnu dodjelu emisijskih jedinica stakleničkih plinova u skladu s člankom 11. stavkom 3. Direktive 2003/87/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (C(2013) 5666, 2013/448/EU) (1) u dijelu u kojem se njime odbija uvrštavanje postrojenja popisanog u Prilogu I. točki A s oznakom postrojenja DE000000000000563 na popis postrojenja koja ulaze u područje primjene Direktive 2003/87/EZ (2) koji je Komisiji sukladno članku 11. stavku 1. Direktive 2003/87/EZ dostavila Njemačka te odgovarajuće preliminarne godišnje količine emisijskih jedinica besplatno dodijeljene tim postrojenjima;

—

podredno, poništi gore navedenu presudu i vrati predmet Općem sudu na ponovno odlučivanje;

—

Komisiji naloži snošenje troškova postupka.

Žalbeni razlozi i glavni argumenti

Žalitelj navodi povredu prava Unije u smislu treće mogućnosti sadržane u drugoj rečenici stavka 1. članka 58. Statuta Suda Europske unije. Opći sud nije uzeo u obzir temeljna prava i načelo proporcionalnosti time što je smatrao da je Komisijino odbijanje besplatne dodjele emisijskih jedinica na temelju klauzule o prekomjernim teškoćama države članice u skladu s pravom Unije. Pobijana presuda povrjeđuje žaliteljeva prava iz članaka 16. i 17. Povelje Europske unije o temeljnim pravima.

Žalitelj u skladu s navedenim žalbenim razlogom ističe da se Komisija u odredbama o besplatnoj dodjeli emisijskih jedinica u Odluci 2011/278/EU (3) nije pobrinula za to da predvidi dostatnu individualnu zaštitu temeljnih prava. Besplatna dodjela emisijskih jedinica na temelju Odluke 2011/278/EU odvija se na temelju standardnih faktora izračuna. Međutim, ova odluka ne sadrži odredbu koja dopušta dodatnu dodjelu besplatnih emisijskih jedinica u slučajevima u kojima bi dodjela primjenom standardnih faktora izračuna u pojedinačnim slučajevima dovela do iznimnog opterećenja ili nerazumnih poteškoća.

Odbijanjem tužbe povrijeđena su temeljna prava iz Povelje i načelo proporcionalnosti. Opći sud je uzeo u obzir jedino učinak opterećenja koji je karakteristična posljedica sustava trgovanja emisijskim jedinicama i sustava dodjele na temelju Odluke 2011/278/EU. Protivno sudskoj praksi Suda, Opći sud uopće nije uzeo u obzir potrebnu individualnu zaštitu temeljnih prava žalitelja.

(1)  SL L 240, str. 27.

(2)  Direktiva 2003/87/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 13. listopada 2003. o uspostavi sustava trgovanja emisijskim jedinicama stakleničkih plinova unutar Zajednice i o izmjeni Direktive Vijeća 96/61/EZ (SL L 275, str. 32.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15., svezak 9., str. 28.)

(3)  Odluka Komisije od 27. travnja 2011. o utvrđivanju prijelaznih propisa na razini Unije za usklađenu besplatnu dodjelu emisijskih jedinica na temelju članka 10.a Direktive 2003/87/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 130, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15., svezak 29., str. 257.)