29.9.2014   

HR

Službeni list Europske unije

C 339/8

1.

Treba li članak 17. Direktive Vijeća 86/653/EEZ od 18. prosinca 1986. usklađivanju prava država članica u vezi samozaposlenih trgovačkih zastupnika (1) tumačiti tako da je nacionalni zakonodavac ovlašten propisati da nakon raskida ugovora, trgovački zastupnik ima pravo na odštetu za stranke čiji iznos ne može biti viši od iznosa jednogodišnje naknade i da, ako iznos te odštete ne pokriva čitavu stvarno pretrpljenu štetu, naknadu štete do visine razlike između stvarno pretrpljene štete i iznosa te odštete?

2.

Točnije, treba li članak 17. [stavak] 2. [točku] (c) direktive tumačiti tako da dodjelu naknade štete uz odštetu za stranke uvjetuje postojanjem povrede ugovora ili kvazidelikta na strani nalogodavca koji je u uzročnoj vezi sa zahtijevanom naknadom štete, kao i postojanjem štete različite od one za koju je isplaćena paušalna odšteta za stranke?

3.

U slučaju potvrdnog odgovora na potonje pitanje, mora li povreda biti različita od jednostranog raskida ugovora, kao na primjer davanje prekratkog otkaznog roka, davanje preniske odštete umjesto otkaznog roka i odštete za stranke, postojanje ozbiljnih razloga na strani nalogodavca, zlouporaba prava na raskid ugovora ili bilo koje druge vrste povreda, osobito, tržišne prakse?