—

tajnik: A. Calot Escobar,

—

uzimajući u obzir pisani postupak,

—

za Dimos Kropias Attikis, A. Papakonstantinou, dikigoros,

—

za vladu Helenske Republike, A. Alefanti, V. Pelekou i S. Lekkou, u svojstvu agenata,

—

za Europsku komisiju, G. Wilms i M. Patakia, u svojstvu agenata,

1

Zahtjev za prethodnu odluku odnosi se na tumačenje članka 3. Direktive 2001/42/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 27. lipnja 2001. o procjeni učinaka određenih planova i programa na okoliš (SL L 197, str. 30.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15., svezak 13., str. 17.).

2

Ovaj zahtjev podnesen je u okviru postupka koji je pokrenuo Dimos Kropias Attikis (općina Kropias u Atici) protiv Ypourgos Perivallontos, Energeias kai Klimatikis Allagis (ministra okoliša, energije i klimatskih promjena) radi poništenja predsjedničkog dekreta br. 187/2011 od 14. lipnja 2011. o određivanju mjera zaštite područja planinskog masiva Himet i metropolitanskih parkova Goudi i Ilisia (FEK D’ 187/16.06.2011, u daljnjem tekstu: sporni dekret).

3

Uvodne izjave 10. i 19. Direktive 2001/42 određuju:

[...]

4

U skladu s njezinim člankom 1. cilj Direktive 2001/42 je osigurati visok stupanj zaštite okoliša i doprinijeti uključivanju pitanja okoliša u izradu i usvajanje planova i programa s ciljem poticanja održivog razvoja, osiguravajući, u skladu s tom direktivom, da se za određene planove i programe koji bi mogli imati značajne učinke na okoliš provede procjena utjecaja na okoliš.

5

Članak 2. Direktive 2001/42 određuje:

„Za potrebe ove direktive:

[...]“

6

U skladu s člankom 3. te direktive, naslovljenim „Područje primjene“:

„1.   Procjena [utjecaja na okoliš] u skladu s člancima 4. do 9. provodi se za planove i programe iz stavaka 2. do 4. koji bi mogli imati značajne učinke na okoliš.

2.   Podložno stavku 3., procjena [utjecaja na okoliš] provodi se za sve planove i programe:

7

Članak 11. Direktive 2001/42, naslovljen „Odnos s ostalim zakonodavstvom Zajednice“, u svojim stavcima 1. i 2. određuje:

„1.   Procjena [utjecaja na okoliš] koja se provodi na temelju ove direktive ne dovodi u pitanje zahtjeve iz Direktive 85/337/EEZ kao ni bilo koje druge zahtjeve prava Zajednice.

2.   Države članice mogu omogućiti koordinirane ili zajedničke postupke ispunjavanja zahtjeva relevantnog zakonodavstva Zajednice za planove i programe za koje obveza provođenja procjena učinaka na okoliš proizlazi istodobno iz ove direktive i ostalog zakonodavstva Zajednice kako bi, inter alia, izbjegle udvostručivanje procjene.“

8

Članak 6. stavak 3. Direktive 92/43 određuje:

„Svaki plan ili projekt koji nije izravno povezan s upravljanjem područjem ili potreban za njegovo upravljanje, ali bi na njega mogao imati značajan utjecaj, bilo pojedinačno bilo u kombinaciji s ostalim planovima ili projektima, predmet je ocjene prihvatljivosti utjecaja koje bi mogao imati na ta područje, s obzirom na ciljeve očuvanja područja. U svjetlu zaključaka procjene utjecaja na područje i sukladno odredbama stavka 4., nadležna tijela državne vlasti odobravaju plan ili projekt tek nakon što se uvjere da on neće negativno utjecati na cjelovitost dotičnog područja te, ako je to potrebno, nakon dobivanja mišljenja od šire javnosti.“

9

Članak 7. te direktive propisuje:

„Obveze koje proizlaze iz članka 6. stavaka 2., 3. i 4. ove direktive zamjenjuju sve obveze koje proizlaze iz prve rečenice članka 4. stavka 4. Direktive 79/409/EEZ u vezi područja klasificiranih na temelju članka 4. stavka 1. ili slično priznatih prema njezinu članku 4. stavku 2. od datuma provedbe ove direktive ili datuma klasifikacije ili priznanja od strane države članice u skladu s Direktivom 79/409/EEZ, pod uvjetom da je potonji datum kasniji.“

10

Članak 1. zajedničke ministarske odluke od 28. kolovoza 2006. (FEK B’ 1225/05.09.2006) predviđa:

„Cilj ove odluke je provedba odredaba Direktive [2001/42], kako bi se u okviru uravnoteženog razvoja osiguralo uključivanje pitanja okoliša prije usvajanja plana ili programa, tako da se utvrde mjere, uvjeti i postupci potrebni za procjenu učinaka koje oni mogu imati na okoliš, i na taj način promicanje održivog razvoja i visokog stupnja zaštite okoliša.“

11

Članak 3. stavak 1. točka (b) spomenute ministarske odluke određuje:

„1.   Podložno stavku 2., strateška procjena utjecaja na okoliš planova ili programa provodi se prije donošenja ili upućivanja u zakonodavni postupak planova ili programâ na nacionalnoj, regionalnoj, prefekturalnoj ili lokalnoj razini koji bi mogli imati značajne učinke na okoliš, a osobito za:

[...]

Kako bi se ocijenilo mogu li planovi i programi iz prethodnog stavka [...] imati značajan utjecaj na područja koja su dio nacionalne komponente europske ekološke mreže Natura 2000 [PZZ i PZP] i treba li ih stoga podvrgnuti postupku strateške procjene utjecaja na okoliš, potrebno je provesti postupak ocjene o potrebi provedbe procjene utjecaja na okoliš iz članka 5. stavka 2.“

12

Članak 5. stavak 1. Zajedničke ministarske odluke 107017/2006 glasi kako slijedi:

„Postupak ocjene o potrebi provedbe procjene utjecaja na okoliš provodi se za svaki plan ili program iz članka 3. stavka 1. točke (b) i članka 3. stavka 2., kako bi se nadležnom tijelu iz stavka 3. omogućilo da na temelju kriterija iz tog članka odredi bi li predmetni plan ili program mogao imati značajne učinke na okoliš i treba li stoga u odnosu na njega provesti stratešku procjenu utjecaja na okoliš [...]“

13

Zakon br. 1515/1985 o prostornom planu i programu zaštite okoliša šireg područja Atene, čije su odredbe kodificirane predsjedničkim dekretom od 14. srpnja 1999. o općem urbanističkom zakoniku, utvrdio je prostorni plan uređenja šireg područja Atene (u daljnjem tekstu: PPU) i program zaštite okoliša.

14

U skladu s člankom 1. stavkom 1. Zakona br. 1515/1985 PPU obuhvaća sve ciljeve, smjernice, programe i mjere predviđene tim zakonom kao potrebne elemente za prostorno i urbanističko planiranje Atene i šireg predgrađa u okviru petogodišnjih planova gospodarskog i socijalnog razvoja.

15

U skladu s člankom 4. stavkom 3. spomenutog zakona predsjednički dekreti doneseni na temelju tog članka imaju za cilj dopuniti, razraditi, pojasniti i djelomično izmijeniti PPU i program zaštite okoliša, ali ne mogu izmijeniti njihove ciljeve i smjernice.

16

Pravo Unije predviđa različite sustave zaštite planinskog masiva Himet. Cjeloviti sustav zaštite tog masiva prvi je put uspostavljen predsjedničkim dekretom od 31. kolovoza 1978., koji je predviđao dva područja zaštite (A i B) i određivao dopuštene vrste korištenja u svakom od njih.

17

Osim toga, s obzirom na iznimnu biološku raznolikost područja planinskog masiva Himet, pogotovo s gledišta njegove flore i ptica koje žive na tom području, ono je bilo uvršteno na popis SIC‑ova u skladu s Direktivom 92/43, pod nazivom „Ymittos – Aisthitiko Dasos Kaisarianis – Limni Vouliagmenis“ (GR 3000006) i na popis ZPS‑ova u skladu s Direktivom 2009/147, pod nazivom „Oros Ymittos“ (broj GR 3000015). Spomenuti planinski masiv također je određen kao posebno područje očuvanja u smislu Direktive 92/43.

18

Kako bi se poboljšala zaštita planinskog masiva Himet i uskladili raniji mjerodavni propisi s odredbama PPU‑a, tijelo za prostorni plan i zaštitu okoliša šireg područja Atene, koje je osnovano na temelju članka 5. Zakona br. 1515/1985, pokrenulo je postupak izmjene predsjedničkog dekreta od 31. kolovoza 1978.

19

U okviru tog postupka provedena je studija na osnovi koje je izvršni odbor tijela za prostorni plan i zaštitu okoliša šireg područja Atene izradio projekt o kojem je zatim provedeno savjetovanje s općinama na koje se on odnosio, nekoliko ministarstava i javnošću. Projekt je finaliziran vodeći računa o obavljenom savjetovanju i doveo je do donošenja spornog dekreta.

20

U skladu s člankom 1. tog dekreta:

„Predmet ovog dekreta je učinkovita zaštita planinskog masiva Himet i njegovih okolnih površina upravljanjem i ekološkom zaštitom stanovištâ, flore i faune, promicanjem ekoloških aktivnosti važnih za atičku kotlinu, zaštitom krajobraza i nadzorom izgradnje.“

21

Članak 3. spornog dekreta uspostavlja pet područja zaštite: područje A, čija površina je veća od one prijašnjeg područja A, koje je proglašeno „područjem apsolutne zaštite prirode i spomenika“, radi potpune zaštite staništa, flore i faune i ekološki prihvatljivog upravljanja posebnim prirodnim, geološkim i povijesnim značajkama planinskog masiva Himet; područje B, koje je kvalificirano „okolnim područjem zaštite“ i koje je područje poljoprivrede, poduke i rekreativnih aktivnosti na otvorenom, kulture i sporta; područje C, koje je područje zaštite arheoloških nalazišta; područje D, koje obuhvaća metropolitanske parkove Goudi i Ilissia i povezuje planinski i gradski ekosustav, te područje E, koje je namijenjeno posebnoj uporabi zemljišta i u kojem su među ostalim dopuštena groblja koja su u skladu s mjerodavnim zakonodavstvom na snazi.

22

Članak 7. spornog dekreta, naslovljen „Prijelazne odredbe“ propisuje osobito da se kamenolomi moraju sanirati u roku od tri godine i da se određeni objekti, uključujući postojeće industrijske i obrtničke objekte, moraju premjestiti u roku od pet godina.

23

Članak 8. spomenutog dekreta propisuje osobito da postojeće legalne građevine kao i objekti namijenjeni smještaju, podučavanju, bolnicama, sanatorijima, sirotištima, azilima, rekreativnim i sportskim aktivnostima, kulturnim priredbama, samostanima, telefonskim antenama, religijskim obredima i grobljima čija uporaba nije dozvoljena odredbama tog dekreta mogu ostati na mjestu na kojem se nalaze i mogu se popravljati, pri čemu ne postoji mogućnosti njihova proširenja.

24

Symvoulio tis Epikrateias (Državno vijeće) ističe da uzimajući u obzir argumentaciju koju je iznio Dimos Kropias on mora utvrditi treba li sporni dekret poništiti jer se radi o planu ili programu iz Direktive 2001/42 koji je trebao biti podvrgnut postupku „prethodne procjene utjecaja na okoliš“ i/ili postupku „strateške procjene utjecaja na okoliš“ u smislu Zajedničke ministarske odluke 107017/2006 kojom se prenosi ta direktiva.

25

Taj sud smatra da planovi i programi kojima se razrađuje ili provodi postojeći plan na višoj razini kojim se realizira planiranje na općoj razini, u predmetnom slučaju prostorni plan u obliku PPU‑a, koji je, nakon stupanja na snagu Zajedničke ministarske odluke 107017/2006, i sam podvrgnut spomenutom postupku strateške procjene utjecaja na okoliš, ne moraju biti predmet navedenih postupaka. Nije relevantno to što PPU nije bio predmet takve strateške procjene utjecaja na okoliš zato što u vrijeme njegova donošenja ta ministarska odluka još nije stupila na snagu.

26

Sud koji je uputio zahtjev smatra da iz točke 42. presude Inter‑Environnement Bruxelles i dr. (C‑567/10, EU:C:2012:159) proizlazi da „procjena [utjecaja na okoliš]“ u smislu članka 3. Direktive 2001/42 nije potrebna ako taj akt spada u hijerarhiju akata prostornog planiranja, pod uvjetom da ti akti predviđaju dovoljno detaljna pravila o uporabi zemljišta koja su sama bila predmet procjene utjecaja na okoliš i da se razumno može smatrati da su interesi koji se štite Direktivom 2001/42 u tom okviru bili u dovoljnoj mjeri uzeti u obzir.

27

Napominje da prema mišljenju većine članova tog suda PPU utvrđen Zakonom 1515/1985, koji u odnosu na sporni dekret predstavlja prethodno postojeći plan na višoj razini, predviđa pravila koja su dovoljno detaljna, uz posljedicu da „procjena [utjecaja na okoliš]“ u smislu Direktive 2001/42 nije bila potrebna prije donošenja spomenutog dekreta kojim se razrađuje i provodi taj prostorni plan.

28

U prilog tom stajalištu govori osobito činjenica da članak 4. stavak 3. Zakona 1515/1985 predviđa da dekreti doneseni na temelju tog članka, poput spornog dekreta, mogu samo dopuniti, razraditi, pojasniti ili izmijeniti PPU i program zaštite okoliša, ali ne mogu izmijeniti njegove ciljeve i smjernice i ne mogu predvidjeti nove radove i aktivnosti koje nisu obuhvaćene planiranjem utvrđenim PPU‑om ili koje imaju i najmanji negativni utjecaj na okoliš. Sporni dekret postrožuje trenutne propise o zaštiti planinskog masiva Himet u pogledu uporabe zemljišta i nadzora usklađenosti te uporabe s PPU‑om.

29

Sud koji je uputio zahtjev dodaje da prema manjinskom mišljenju njegovih članova sporni dekret nije mogao biti donesen bez „procjene [utjecaja na okoliš]“ u smislu članka 3. Direktive 2001/42. Naime, Zakon 1515/1985 uopće ne propisuje pravila o uporabi zemljišta, a time ni neko konkretno pravilo takve prirode, s obzirom na to da su u njemu sadržane samo općenite odredbe u kojima se navode ciljevi i smjernice.

30

Prema tom manjinskom mišljenju, nedvojbeno je da plan poput onog predviđenog spornim dekretom, čak i ako se njime samo razrađuje PPU, mora biti podvrgnut procjeni utjecaja na okoliš na temelju samog izričaja članka 3. stavka 2. točke (a) Direktive 2001/42.

31

Sud koji je uputio zahtjev smatra da se u slučaju da Sud, u skladu s mišljenjem većine njegovih članova, bude smatrao da plan uspostavljen spornim dekretom ne mora biti predmet „procjene [utjecaja na okoliš]“ u smislu Direktive 2001/42 s obzirom na to da razrađuje PPU koji je hijerarhijski viša norma, ipak postavlja, kao drugo, pitanje je li spomenuta procjena svejedno bila potrebna s obzirom na to da je PPU bio donesen bez da je takva procjena bila provedena.

32

Sud koji je postavio zahtjev ističe da je prema većinskom mišljenju njegovih članova na to pitanje potrebno dati negativan odgovor prvenstveno zato što, s obzirom na datum njegova donošenja, Zakon 1515/1985 koji sadržava PPU ne ulazi u područje primjene ratione temporis ni Direktive 2001/42 ni propisa kojima se ona prenosi u grčki pravni poredak.

33

Međutim, manjina članova tog suda smatra da se to većinsko mišljenje ne može prihvatiti jer bi ono dovelo do nedopuštenog ograničenja korisnog učinka Direktive 2001/42 i protivno je točki 42. presude Inter‑Environnement Bruxelles i dr. (C‑567/10, EU:C:2012:159). Osim toga, prema tom manjinskom mišljenju pitanje retroaktivne primjene Direktive 2001/42 nije relevantno jer se u predmetnom slučaju ne postavlja pitanje je li prvotni plan bio podvrgnut „procjeni [utjecaja na okoliš]“ u smislu te direktive nego je samo riječ o tome mora li propis kojim se razrađuje taj plan biti predmet takve procjene s obzirom na njegove nove odredbe.

34

Sud koji je postavio zahtjev smatra da se u slučaju da Sud odgovori negativno na to pitanje, javlja, kao treće, pitanje je li donošenje spornog dekreta u svakom slučaju bilo podvrgnuto procjeni [utjecaja na okoliš] na temelju članka 3. stavka 2. točke (b) Direktive 2001/42 s obzirom na to da područje A kako je određeno tim dekretom obuhvaća gotovo cijelo područje planinskog masiva Himet koji je zaštićen kao PZZ i PZP.

35

Konkretnije, postavlja se pitanje je li s obzirom na odredbu članka 3. stavka 2. točke (b) Direktive 2001/42 u vezi s člankom 6. stavkom 3. Direktive 92/43 sporni dekret plan upravljanja koji je usko povezan i potreban za zaštitu predmetnog područja, u kojem slučaju nije bila potrebna procjena utjecaja na okoliš.

36

Prema većinskom mišljenju članova suda koji je uputio zahtjev, na to pitanje treba odgovoriti negativno s obzirom na to da, iako sporni dekret ima za cilj zaštitu planinskog masiva Himet i propisuje pravila koja su povoljnija za okoliš, njima se ipak u svim područjima zadržavaju prethodno postojeće aktivnosti i uporabe zemljišta čiji učinci na okoliš nikada nisu procijenjeni i osim toga omogućava zadržavanje objekata kao što su radiotelevezijske antene, škole, domovi za starije i nemoćne osobe i groblja koji su prethodno legalno postojali.

37

To stajalište međutim osporavaju određeni članovi suda koji je uputio zahtjev koji smatraju da je sporni dekret plan upravljanja koji je usko povezan i potreban za zaštitu područja u pitanju s obzirom na to da uvrštavanje planinskog masiva Himet u područje A podrazumijeva apsolutnu zaštitu u okviru koje se ne dopušta nikakva uporaba zemljišta uz iznimku zahvata koji su u skladu sa svrhom zaštite tog područja ili za koje se ocijeni da su potrebni u tu svrhu, poput radova povezanih s protupožarnom zaštitom, postavljanja hidranata, radova vezanih za upravljanje šumama, postavljanje izletničkih i biciklističkih staza kao i umjerenih zahvata održavanja na koritima potoka.

38

Konačno, sud koji je uputio zahtjev smatra da ako Sud zaključi da u odnosu na područje A sporni dekret predstavlja plan upravljana koji je usko povezan i potreban za zaštitu planinskog masiva Himet, postavlja se pitanje je li moguće samo djelomično poništiti taj dekret, odnosno u dijelu u kojem se određeni dijelovi spomenutog masiva zaštićenog kao PZZ ili PZP uvrštavaju u područja B, D i E u smislu tog dekreta, u pogledu kojih je procjena utjecaja na okoliš bila potrebna, međutim nije bila provedena.

39

Većina članova suda koji je uputio zahtjev smatra da je na to pitanje potrebno odgovoriti potvrdno.

40

S tim se mišljenjem ne slaže manjina članova tog suda koji smatraju da se u svrhu donošenja propisa o tome koje su uporabe zemljišta ili aktivnosti dopuštene na velikom području za koje se smatra da čini cjelinu, poput planinskog masiva Himet, podaci moraju razmatrati cjelovito, a procjena utjecaja na okoliš ne smije biti djelomična.

41

U tim okolnostima Symvoulio tis Epikrateias odlučio je prekinuti postupak i postaviti Sudu sljedeća prethodna pitanja:

42

Svojim prvim dvama pitanjima, koja treba ispitati zajedno, sud koji je uputio zahtjev u biti pita treba li članak 2. točku (a) i članak 3. stavak 2. točku (a) Direktive 2001/42 tumačiti na način da se prilikom donošenja akta koji sadrži plan ili program koji se odnosi na prostorno planiranje i uporabu zemljišta, koji je obuhvaćen Direktivom 2001/42 i kojim se izmjenjuje prethodno postojeći plan ili program moguće osloboditi obveze provođenja procjene utjecaja na okoliš u skladu s člankom 3. te direktive na temelju toga što se tim aktom razrađuje i provodi prostorni plan utvrđen aktom više hijerarhijske razine koji sâm nije bio predmet takve procjene utjecaja na okoliš.

43

U tom pogledu, iz članka 42. presude Inter‑Environnement Bruxelles i dr. (C‑567/10, EU:C:2012:159) načelno proizlazi da se ciljevi Direktive 2001/42 i potreba očuvanja njezina korisnog učinka ne protive tomu da se smatra da je akt kojim se u cijelosti ili djelomično stavlja izvan snage plan ili program iz te direktive isključen iz njezina područja primjene ako taj akt spada u hijerarhiju akata prostornog planiranja, pod uvjetom da ti akti predviđaju dovoljno detaljna pravila o uporabi zemljišta koja su sama bila predmet procjene utjecaja na okoliš i da se razumno može smatrati da su interesi koji se štite Direktivom 2001/42 u tom okviru bili u dovoljnoj mjeri uzeti u obzir.

44

Međutim, za razliku od abrogativnih akata, Direktiva 2001/42, osobito njezin članak 2. točka (a), u svoje područje primjene izričito uključuje akte kojima se izmjenjuju planovi i programi, kao što je upravo sporni dekret, kao što je to uostalom istaknuo Sud u točki 36. presude Inter‑Environnement Bruxelles i dr. (C 567/10, EU:C:2012:159).

45

Stoga, kada je riječ o aktu kojim se izmjenjuju planovi i programi iz glavnog predmeta, koji izričito ulazi u područje primjene Direktive 2001/42, ne može se tvrditi da je uzimajući u obzir ciljeve te direktive i potrebu očuvanja njezina korisnog učinka, taj akt unatoč tomu moguće isključiti iz njezina područja primjene.

46

Osim toga, nesporno je da su planovi i programi sadržani u spornom dekretu načelno obuhvaćeni člankom 3. stavkom 2. točkom (a) Direktive 2001/42 s obzirom na to da se u biti odnose na prostorno planiranje i uporabu zemljišta.

47

Osim toga, ako se ta odredba razmotri u vezi s člankom 3. stavkom 1. Direktive 2001/42 proizlazi da je treba tumačiti na način da obvezu provođenja procjene utjecaja na okoliš uvjetuje time da plan ili projekt može imati značajne učinke na okoliš ili, drugim riječima, da može na znatan način utjecati na predmetno područje. Ispitivanje koje se mora provesti da bi se provjerilo je li taj uvjet ispunjen nužno je ograničeno na pitanje može li se na temelju objektivnih elemenata isključiti da taj plan ili projekt ima značajne učinke na predmetno područje (vidjeti analogijom presudu Syllogos Ellinon Poleodomon kai chorotakton, C‑177/11, EU:C:2012:378).

48

U svakom slučaju ograničenje područja primjene Direktive 2001/42 na koju se Sud poziva u točki 42. presude Inter‑Environnement Bruxelles i dr. (C‑567/10, EU:C:2012:159) odnosi se na situaciju koja se temeljno razlikuje od one o kojoj je riječ u glavnom postupku.

49

Naime, to se ograničenje odnosi samo na abrogativne akte i ne može se proširiti na akte kojima se izmjenjuju planovi i programi poput onih o kojima je riječ u glavnom postupku.

50

Međutim, uzimajući u obzir cilj Direktive 2001/42 da se osigura visoki stupanj zaštite okoliša, odredbe kojima se određuje područje primjene te direktive i osobito one kojima se utvrđuju definicije njome obuhvaćenih akata moraju se tumačiti široko (presuda Inter‑Environnement Bruxelles i dr., C‑567/10, EU:C:2012:159, t. 37.). Svaka iznimka od tih odredaba ili njihovo ograničenje mora se stoga usko tumačiti.

51

Osim toga, akti kojima se izmjenjuju planovi i programi nužno dovode do izmjene referentnog pravnog okvira i stoga mogu imati učinke na okoliš, u određenim slučajevima i značajne, koji još nisu bili predmet „procjene [utjecaja na okoliš]“ u smislu Direktive 2001/42 (vidjeti u tom smislu presudu Inter‑Environnement Bruxelles i dr., C‑567/10, EU:C:2012:159, t. 39.).

52

Sama činjenica da izmjene na temelju spornog dekreta razrađuje i provodi prostorni plan sadržan u aktu koji je hijerarhijski na višoj normativnoj razini ne može biti osnova za to da se te akte ne podvrgne takvoj procjeni.

53

Naime, takvo tumačenje ne bi bilo u skladu s ciljevima Direktive 2001/42 i ugrozilo bi njezin korisni učinak jer bi to značilo da je potencijalno široka kategorija akata kojima se izmjenjuju planovi i programi, koji mogu dovesti do značajnih učinaka na okoliš, isključena iz područja primjene te direktive iako su oni izričito obuhvaćeni izričajem članka 2. točke (a) i članka 3. stavka 2. točke (a) spomenute direktive.

54

To tim više vrijedi u slučaju akta poput spornog dekreta, s obzirom na to da je nesporno da se njime provode znatne izmjene i da sâm prostorni plan o kojem je riječ u glavnom postupku, to jest PPU koji se odnosi na šire područje Atene, čak i ako bi se moglo smatrati da se njime predviđaju dovoljno detaljna pravila o uporabi zemljišta, u svakom slučaju nije bio predmet procjene utjecaja na okoliš u smislu Direktive 2001/42.

55

Razlog ograničenja područja primjene Direktive 2001/42 na koji se Sud pozvao u točki 42. presude Inter‑Environnement Bruxelles i dr. (C‑567/10, EU:C:2012:159) jest taj da se izbjegne da isti plan bude podvrgnut više procjena utjecaja na okoliš koje obuhvaćaju sve zahtjeve iz te direktive.

56

U tom pogledu okolnost da ta direktiva u trenutku donošenja prostornog plana još nije stupila na snagu nije relevantna jer se ona beziznimno primjenjuje na sve akte kojima se planovi i programi izmjenjuju donesene u vrijeme kada je direktiva bila na snazi.

57

Osim toga, ono što je u glavnom predmetu još od većeg značaja jest činjenica da plan koji se izmjenjuje spornim dekretom, to jest onaj koji je utvrđen predsjedničkim dekretom od 31. kolovoza 1978., očito nije bio predmet procjene utjecaja na okoliš koji bi odgovarao onom koji se zahtijeva Direktivom 2001/42.

58

Konačno, čak i ako se pretpostavi da su planovi i programi koji se izmjenjuju spornim dekretom već bili predmet procjene učinaka na okoliš na temelju Direktive 85/337 ili druge odredbe „prava Zajednice“ u smislu članka 11. stavka 1. Direktive 2001/42, što se iz spisa podnesenog Suda ne može utvrditi, sud koji je uputio zahtjev u svakom slučaju treba ispitati može li se za takvu procjenu smatrati da se temelji na koordiniranom ili zajedničkom postupku u smislu članka 11. stavka 2. te direktive i jesu li njome već obuhvaćeni svi zahtjevi iz Direktive 2001/42, u kojem slučaju više ne postoji obveza provođenja nove procjene u smislu te direktive (presuda Valčiukienė i dr., C‑295/10, EU:C:2011:608, t. 62.).

59

S obzirom na sva prethodna razmatranja, na prva dva pitanja valja odgovoriti da članak 2. točku (a) i članak 3. stavak 2. točku (a) Direktive 2001/42 treba tumačiti na način da se prilikom donošenja akta koji sadržava plan ili program koji se odnosi na prostorno planiranje i uporabu zemljišta, koji je obuhvaćen Direktivom 2001/42 i kojim se izmjenjuje prethodno postojeći plan ili program nije moguće osloboditi obveze provođenja procjene utjecaja na okoliš u skladu s tom direktivom na temelju toga što se tim aktom razrađuje i provodi prostorni plan utvrđen aktom više hijerarhijske razine koji sâm nije bio predmet takve procjene utjecaja na okoliš.

60

S obzirom na odgovore na prva dva pitanja, u pogledu pitanja propisuje li članak 3. stavak 2. točka (b) Direktive 2001/42 također procjenu utjecaja na okoliš za planove i programe iz spornog dekreta, valja istaknuti da su treće i četvrto pitanje postavljeni samo u slučaju da odgovor Suda bude da ti planovi i programi ne moraju biti predmet takve procjene na temelju članka 3. stavka 2. točke (a) te direktive.

61

U tim okolnostima na treće i četvrto pitanje nije potrebno odgovoriti.

62

Budući da ovaj postupak ima značaj prethodnog pitanja za stranke glavnog postupka pred sudom koji je uputio zahtjev, na tom je sudu da odluči o troškovima postupka. Troškovi podnošenja očitovanja Sudu, koji nisu troškovi spomenutih stranaka, ne nadoknađuju se.

Slijedom navedenoga, Sud (deveto vijeće) odlučuje:

Članak 2. točku (a) i članak 3. stavak 2. točku (a) Direktive 2001/42/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 27. lipnja 2001. o procjeni učinaka određenih planova i programa na okoliš treba tumačiti na način da se prilikom donošenja akta koji sadržava plan ili program koji se odnosi na prostorno planiranje i uporabu zemljišta, koji je obuhvaćen Direktivom 2001/42 i kojim se izmjenjuje prethodno postojeći plan ili program nije moguće osloboditi obveze provođenja procjene utjecaja na okoliš u skladu s tom direktivom na temelju toga što se tim aktom razrađuje i provodi prostorni plan utvrđen aktom više hijerarhijske razine koji sâm nije bio predmet takve procjene utjecaja na okoliš.