—

za Województwo Łódzkie, M. Popielarczyk i A. Faliszek‑Rosiak, radcy prawni, te P. Krystynowicz i M. Kaczmarczyk, u svojstvu agenata,

—

za poljsku vladu, B. Majczyna i D. Lutostańska, u svojstvu agenata,

—

za talijansku vladu, G. Palmieri, u svojstvu agenta, uz asistenciju C. Colelli, avvocato dello Stato,

—

za Europsku komisiju, J. Hottiaux i A. Tokár, u svojstvu agenata,

1

Zahtjev za prethodnu odluku odnosi se na tumačenje Direktive Europskog parlamenta i Vijeća 2004/18/EZ od 31. ožujka 2004. o usklađivanju postupaka za sklapanje ugovora o javnim radovima [o javnoj nabavi radova], ugovora o javnoj nabavi robe te ugovora o javnim uslugama [o javnoj nabavi usluga] (SL 2004., L 134, str. 114.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 6., svezak 1., str. 156.).

2

Zahtjev je upućen u okviru spora između društva Esaprojekt sp. z o.o. i Województwo Łódzkie (Vojvodstvo Łódź, Poljska) (u daljnjem tekstu: javni naručitelj) povodom kriterija za odabir ponude gospodarskog subjekta Konsultant Komputer sp. z o.o. u okviru postupka javne nabave bolničkih informatičkih sustava u Poljskoj.

3

Uvodna izjava 46. Direktive 2004/18 određuje:

„Ugovore bi trebalo sklapati na temelju objektivnih kriterija koji osiguravaju poštovanje načela transparentnosti, zabrane diskriminacije, i načela jednakog tretmana i koji jamče da su ponude ocijenjene u uvjetima učinkovitog tržišnog natjecanja. Kao rezultat, prikladno je dopustiti primjenu samo dva kriterija: ‚najniža cijena’ i ‚ekonomski najpovoljnija ponuda’.

Kako bi se osiguralo poštovanje načela jednakog tretmana pri sklapanju ugovora, prikladno je predvidjeti obvezu – koju je uspostavila sudska praksa – da se osigura nužna transparentnost kako bi se omogućilo da svi ponuditelji budu razumno informirani o kriterijima i postupcima koji će se primjenjivati u pronalaženju ekonomski najpovoljnije ponude. […]”

4

Članak 1. stavak 2. točka (a) te direktive utvrđuje kako slijedi:

„,Ugovori o javnoj nabavi’ su naplatni ugovori sklopljeni u pisanom obliku između jednog ili više gospodarskih subjekata i jednog ili više javnih naručitelja i čiji je predmet izvođenje radova, isporuka robe ili pružanje usluga u smislu ove Direktive.”

5

Članak 2. navedene direktive, pod naslovom „Načela sklapanja ugovora”, predviđa:

„Javni naručitelji se prema gospodarskim subjektima ponašaju jednako i nediskriminirajuće i djeluju na transparentan način.”

6

Člankom 44. Direktive 2004/18, koji nosi naslov „Provjera sposobnosti, izbor sudionika i sklapanje ugovora”, propisano je:

„1.   Ugovori se sklapaju na temelju kriterija utvrđenih u člancima 53. i 55., uzimajući u obzir članak 24., nakon što su javni naručitelji provjerili sposobnost gospodarskih subjekata koji nisu isključeni sukladno odredbama članaka 45. i 46. u skladu s kriterijima ekonomske i financijske sposobnosti, stručnog i tehničkog znanja ili sposobnosti navedenima u člancima 47. do 52. i, po potrebi s pravilima o zabrani diskriminacije i kriterijima navedenima u stavku 3.

2.   Javni naručitelji mogu tražiti od natjecatelja i ponuditelja da zadovolje minimalne razine sposobnosti u skladu s člancima 47. i 48.

Opseg informacija navedenih u člancima 47. i 48. i minimalne razine sposobnosti koje se zahtijevaju za određeni ugovor moraju biti vezani uz predmet ugovora te biti razmjerni predmetu ugovora.

Ove minimalne razine moraju se navesti u pozivu na nadmetanje.

[…]”

7

Članak 45. te direktive, naslovljen „Osobna situacija natjecatelja ili ponuditelja”, u stavku 2. određuje:

„2.   Svaki gospodarski subjekt može biti isključen iz sudjelovanja u ugovoru ako je taj gospodarski subjekt:

[…]

Države članice navode, u skladu s njihovim nacionalnim zakonom i uzimajući u obzir zakonodavstvo Zajednice, provedbene uvjete za ovaj stavak.”

8

U članku 48. navedene direktive, pod naslovom „Tehnička i/ili stručna sposobnost”, propisuje se:

„1.   Tehničke i/ili stručne sposobnosti gospodarskih subjekata procjenjuju se i pregledavaju u skladu sa stavcima 2. i 3.

2.   Dokaz o tehničkim sposobnostima gospodarskog subjekta može biti popraćen s jednim ili više sljedećih sredstava ovisno o prirodi, količini ili važnosti, i namjeni radova, robe ili usluga:

[…]

3.   Gospodarski subjekt može se, po potrebi i za određene ugovore, osloniti na sposobnost drugih subjekata, bez obzira na pravnu prirodu njihova međusobna odnosa. U tom slučaju mora dokazati javnom naručitelju da će imati na raspolaganju resurse nužne za izvršenje ugovora, primjerice, prihvaćanjem obveze tih subjekata da će te resurse staviti na raspolaganje gospodarskom subjektu.

4.   Pod istim uvjetima, zajednica gospodarskih subjekata iz članka 4. može se osloniti na sposobnost članova zajednice ili drugih subjekata.

[…]”

9

U članku 51. Direktive 2004/18, pod naslovom „Ekonomska i financijska sposobnost”, navodi se kako slijedi:

„Javni naručitelj može pozvati gospodarske subjekte da nadopune ili pojasne potvrde i dokumente dostavljene sukladno člancima 45. do 50.”

10

Direktiva 2004/18 prenesena je u poljski pravni poredak putem Ustawa Prawo zamówień publicznych (Zakon o javnoj nabavi, kodificirana verzija, Dz. U. iz 2013., pozicije 907, 984, 1047 i 1473, kao i Dz. U. iz 2014., pozicija 423, u daljnjem tekstu: Zakon o javnoj nabavi).

11

Članak 24. stavak 2. točke 3. i 4. Zakona o javnoj nabavi glasi:

„[I]z postupka javne nabave isključuje se svaki subjekt koji:

12

Članak 26. stavci 2b. i 4. tog zakona određuje:

„2b.   Gospodarski subjekt može se osloniti na znanja, iskustvo, tehničku sposobnost i osobe osposobljene za izvršenje ugovora ili financijsku sposobnost drugih subjekata, bez obzira na pravnu prirodu veza koje ima s njima. On u tom slučaju mora javnom naručitelju dokazati da raspolaže potrebnim sredstvima za izvršenje ugovora, među ostalim, podnošenjem pisane izjave tih subjekata prema kojoj će on raspolagati potrebnim sredstvima za razdoblje uporabe koje odgovara izvršenju ugovora […].

4.   U roku koji odredi, javni naručitelj također traži pojašnjenja koja se odnose na izjave ili dokumente iz članka 25. stavka 1.”

13

Članak 93. stavak 1. točka 7. navedenog zakona propisuje:

„Javni naručitelj mora poništiti postupak javne nabave ako je […] zahvaćen nepravilnošću koja se ne može otkloniti, zbog čega nije moguće sklopiti ugovor o javnoj nabavi koji nije zahvaćen razlogom za poništenje.”

14

Članak 1. stavak 6. Rozporządzenie Prezesa Rady Ministrów z dnia 19 lutego 2013 r. w sprawie rodzajów dokumentów, jakich może żądać zamawiający od wykonawcy, oraz form, w jakich te dokumenty mogą być składane [Uredba predsjednika Vijeća ministara od 19. veljače 2013. o dokumentima koje javni naručitelj može zahtijevati od gospodarskog subjekta i o obliku u kojem se ti dokumenti mogu podnijeti (Dz. U. iz 2013., pozicija 231)] glasi:

„Ako se radi dokaza o tome da su ispunjeni uvjeti iz članka 22. stavka 1. Zakona o javnoj nabavi gospodarski subjekt oslanja na resurse drugih subjekata na temelju članka 26. stavka 2b. Zakona [o javnoj nabavi], javni naručitelj radi ocjene o tome hoće li gospodarski subjekt imati na raspolaganju resurse potrebne za uredno izvršenje ugovora ili jamči li njihov međusobni odnos doista pristup tim resursima može zahtijevati:

15

Iz odluke kojom se upućuje prethodno pitanje proizlazi da je javni naručitelj pokrenuo postupak javne nabave koji se odnosi na „modernizaciju postojećih informatičkih sustava i uvođenje novih sustava u zdravstvenim ustanovama u jedinici Vojvodstvo Łódź (Poljska) na temelju projekta za usluge regionalnog sustava zdravstvenih podataka (usluge RSIM)”. Poziv na nadmetanje objavljen je u Službenom listu Europske unije od 29. studenoga 2013. pod brojem 2013/S 232‑402292.

16

U svrhu provedbe navedene javne nabave, javni naručitelj odlučio se za otvoreni postupak te je podijelio predmet javne nabave na više grupa koje se odnose na različite ustanove. Tako je omogućio zainteresiranim gospodarskim subjektima da podnesu ponude ne samo za cijeli ugovor već i za njegovu pojedinu grupu.

17

Spor u glavnom postupku odnosi se osobito na grupu br. 3, koja se odnosi na nabavu i isporuku integriranog bolničkog sustava za administrativni (sivi) i medicinski (bijeli) odjel u regionalnoj bolničkoj ustanovi „Nikola Kopernik” u Piotrkóvu Tribunalskom (Poljska). Ugovor se odnosi na standardni računalni softver koji gospodarski subjekt mora isporučiti, ugraditi i konfigurirati na temelju izvršenja ugovora.

18

Kao što je to predviđeno točkama 6.1. i 6.1.2. dokumentacije za nadmetanje, kako bi dokazao svoje iskustvo, svaki natjecatelj/ponuditelj koji podnosi ponudu za grupu br. 3 mora, među ostalim, dokazati da je izvršio najmanje dva ugovora od kojih svaki obuhvaća isporuku, ugradnju, konfiguraciju i provedbu integriranog bolničkog sustava (HIS) u bijelim i sivim odjelima za zdravstvenu ustanovu s najmanje 200 kreveta, u vrijednosti od najmanje 450000 poljskih zlota (PLN) (oko 101676,08 eura) s porezom na dodanu vrijednost (PDV).

19

U tu svrhu, svaki gospodarski subjekt mora dostaviti, među ostalim, popis glavnih isporuka izvršenih tijekom tri godine koje su prethodile isteku roka za podnošenje ponude ili, prema potrebi, tijekom aktivnosti kraćeg trajanja, precizirajući predmet, vrijednost, datum izvršenja i subjekte za čiji su račun izvršene te isporuke te prilažući dokaze iz kojih se vidi njihovo uredno izvršenje.

20

Gospodarski subjekt Konsultant Komputer u svojoj ponudi podnio je popis isporuka koji sadržava dvije rubrike, a koje se odnose na isporuku, ugradnju, konfiguraciju i provedbu dvaju integriranih bolničkih sustava koje je za račun specijalističke regionalne bolnice „J. Korczak” u Słupsku (Poljska) i specijalizirane bolnice „J. Śniadecki” u Nowy Sączu (Poljska) izvršio konzorcij sastavljen od društava Konsultant IT sp. z o.o. i Konsultant Komputer.

21

Javni naručitelj odabrao je ponudu društva Konsultant Komputer, ocjenjujući je ekonomski najpovoljnijom za grupu br. 3.

22

Kao kandidat koji je isključen iz navedenog postupka, Esaprojekt je podnio tužbu pred Krajowa Izba Odwoławcza (Nacionalna žalbena komisija, Poljska) protiv odluke javnog naručitelja koji je odabrao ponudu društva Konsultant Komputer. Esaprojekt je u biti javnom naručitelju prigovorio da nije utvrdio da se predmetna ponuda temelji na netočnim podacima i da ne ispunjava uvjete predviđene u navedenoj točki 6.1.2. dokumentacije za nadmetanje. Posljedično tomu, ta ponuda trebala je biti odbijena, u skladu s člankom 24. stavkom 2. točkom 3. Zakona o javnoj nabavi.

23

Odlukom od 7. travnja 2014., Krajowa Izba Odwoławcza (Nacionalna žalbena komisija) naložila je javnom naručitelju da poništi odabir najpovoljnije ponude u vezi s grupom br. 3 i da na temelju članka 26. stavka 4. Zakona o javnoj nabavi predloži društvu Konsultant Komputer da pojasni opseg ugovora koje je navelo u svojoj ponudi. Javni naručitelj stoga je poništio svoju odluku i pozvao društvo Konsultant Komputer da nadopuni dokumentaciju na temelju koje se može utvrditi da je ispunjen uvjet znanja i iskustva potreban da bi se postalo natjecatelj, predviđen u točki 6.1.2. dokumentacije za nadmetanje.

24

Kao odgovor na taj poziv, Konsultant Komputer u dopisu od 29. travnja 2014. istaknuo je, s jedne strane, da se ugovor koji je naveo odnosio na funkcije koje je javni naručitelj definirao kao sivi odjel i, s druge strane, da se popis isporuka koji je bio priložen njegovoj ponudi odnosio na izvršenje dvaju ugovora, odnosno ugovora br. 51/2/2010 od 5. listopada 2010. i ugovora br. 62/2010 od 6. prosinca 2010.

25

Ipak, iz podataka koje je podnio Konsultant Komputer proizlazi da su u stvarnosti isporuke koje su se odnosile na specijalističku regionalnu bolnicu „J. Korczak” u Słupsku bile izvršene u okviru dvaju različitih ugovora, od kojih jedan nije obuhvaćao bijeli odjel, a drugi sivi odjel.

26

S obzirom na ta pojašnjenja, javni naručitelj utvrdio je da isporuke izvršene za specijalističku regionalnu bolnicu „J. Korczak” u Słupsku nisu ispunjavale uvjet predviđen u točki 6.1.2. dokumentacije za nadmetanje, prema kojem je svaki ugovor trebao sadržavati sve elemente koji su u njemu navedeni, osobito isporuku, instalaciju, konfiguraciju i provedbu integriranog bolničkog sustava (HIS) u bijelom i sivom odjelu. Stoga je javni naručitelj pozvao Konsultant Komputer da u tom pogledu nadopuni svoj spis.

27

U tu je svrhu Konsultant Komputer podnio novi popis isporuka u kojima je naveo iskustvo drugog subjekta, društva Medinet Systemy Informatyczne sp. z o.o., u odnosu na dvije isporuke, odnosno prvu za javnu zdravstvenu ustanovu „Janów Lubelski” i drugu za okružnu bolnicu željezničke zdravstvene službe u Lublinu (Poljska). Također je podnio obvezu društva Medinet Systemy Informatyczne da kao savjetnik i konzultant osigura potrebna sredstva za izvršenje ugovora te je ponovno naveo isporuku izvršenu za specijaliziranu bolnicu „J. Śniadecki” u Nowy Sączu.

28

Zadovoljan takvim odgovorom, javni naručitelj ponovno je odabrao ponudu društva Konsultant Komputer, s obzirom na to da je bila ekonomski najpovoljnija za grupu br. 3.

29

Esaprojekt je podnio tužbu pred Krajowa Izba Odwoławcza (Nacionalna žalbena komisija) za poništenje odluke javnog naručitelja kao i za ponovnu ocjenu ponuda i isključenje društva Konsultant Komputer zbog toga što je ono podnijelo netočne podatke i nije dokazalo da je ispunilo uvjete za sudjelovanje u postupku, osobito one predviđene u točki 6.1.2. dokumentacije za nadmetanje.

30

Prema Krajowa Izba Odwoławcza (Nacionalna žalbena komisija), u glavnom predmetu postavljeno je, kao prvo, pitanje protivi li se člancima 2. i 51. Direktive 2004/18 to da gospodarski subjekt prilikom nadopune dokumentacije na zahtjev javnog naručitelja navede druge isporuke osim onih koje je naveo u svojoj prvoj ponudi i da se u tom pogledu može pozivati na isporuke koje je izvršio drugi subjekt na čija se sredstva nije pozvao u svojoj prvoj ponudi.

31

Kao drugo, taj sud dvoji u pogledu mogućnosti da se gospodarski subjekt, u okolnostima glavnog postupka, pozove na pravo oslanjanja na sposobnost drugih subjekata iz članka 48. stavka 3. Direktive 2004/18 kad on sâm ne ispunjava minimalne zahtjeve za sudjelovanje u postupku javne nabave usluga.

32

Štoviše, Krajowa Izba Odwoławcza (Nacionalna žalbena komisija) također se pita o tome u kojim se okolnostima gospodarski subjekt može smatrati odgovornim za tešku povredu te ga se stoga može isključiti iz sudjelovanja u postupku javne nabave u smislu članka 45. stavka 2. točke (g) Direktive 2004/18.

33

U tim je okolnostima Krajowa Izba Odwoławcza (Nacionalna žalbena komisija) odlučila prekinuti postupak i uputiti Sudu sljedeća prethodna pitanja:

34

Svojim prvim, drugim i trećim prethodnim pitanjem, koja valja razmotriti zajedno, sud koji je uputio zahtjev u biti pita treba li članak 51. Direktive 2004/18 u vezi s člankom 2. te direktive tumačiti na način da mu se protivi to da, nakon isteka roka određenog za podnošenje prijava u postupku javne nabave, gospodarski subjekt podnosi javnom naručitelju, kako bi dokazao da ispunjava uvjete za sudjelovanje u postupku javne nabave, dokumente koji se ne nalaze u njegovoj prvoj ponudi, poput ugovora koji je izvršio drugi subjekt kao i obveze potonjeg da tom subjektu stavi na raspolaganje sposobnosti i sredstva potrebna za izvršenje predmetnog ugovora.

35

Kako bi se odgovorilo na ta pitanja, važno je podsjetiti da su javni naručitelji, u skladu s uvodnom izjavom 46. i člankom 2. Direktive 2004/18, prema gospodarskim subjektima dužni postupati jednako, nediskriminirajuće i transparentno (presuda od 7. travnja 2016., Partner Apelski Dariusz, C‑324/14, EU:C:2016:214, t. 60.).

36

Naime, s jedne strane, načela jednakog postupanja i nediskriminacije zahtijevaju da ponuditelji pri oblikovanju uvjeta svojih ponuda imaju jednake izglede i podrazumijevaju podvrgavanje tih ponuda istim uvjetima za sve ponuditelje. S druge strane, obveza djelovanja na transparentan način ima za cilj sprečavanje opasnosti od favoriziranja i samovolje javnog naručitelja. Ta obveza podrazumijeva da su svi uvjeti i oblici postupka sklapanja ugovora formulirani u pozivu na nadmetanje ili u dokumentaciji za nadmetanje na jasan, precizan i jednoznačan način, tako da, kao prvo, omogućuju svim razumno obaviještenim i prosječno pažljivim ponuditeljima da razumiju njihov točan doseg i protumače ih na isti način i, kao drugo, omoguće javnom naručitelju stvarnu provjeru odgovaraju li ponude ponuditeljâ kriterijima koji uređuju ugovor o kojem je riječ (presuda od 7. travnja 2016., Partner Apelski Dariusz, C‑324/14, EU:C:2016:214, t. 61. i navedena sudska praksa).

37

Usto, kako je to Sud već presudio, načela jednakog postupanja i nediskriminacije kao i obveza transparentnosti u suprotnosti su s bilo kakvim pregovaranjem javnog naručitelja i ponuditelja u okviru postupka sklapanja ugovora o javnoj nabavi, što podrazumijeva da ponuda načelno ne može biti izmijenjena nakon dostave, bilo na inicijativu javnog naručitelja ili ponuditelja. Slijedi da javni naručitelj ne može od ponuditelja zahtijevati pojašnjenja kada ocijeni da je ponuda neprecizna ili da nije u skladu s tehničkim specifikacijama dokumentacije za nadmetanje (presuda od 7. travnja 2016., Partner Apelski Dariusz, C‑324/14, EU:C:2016:214, t. 62. i navedena sudska praksa).

38

Sud je, međutim, odredio da se članku 2. Direktive 2004/18 ne protivi ispravljanje ili nadopuna podataka koji se odnose na ponudu u točno određenim točkama, posebice kada je jasno da je potrebno jednostavno pojašnjenje ili ispravak očitih materijalnih pogrešaka (presuda od 7. travnja 2016., Partner Apelski Dariusz, C‑324/14, EU:C:2016:214, t. 63. i navedena sudska praksa).

39

U tu svrhu, javni naručitelj mora se pobrinuti osobito da zahtjev za pojašnjenje ponude ne dovede do toga da dotični ponuditelj podnese ono što bi u stvarnosti bila nova ponuda (presuda od 7. travnja 2016., Partner Apelski Dariusz, C‑324/14, EU:C:2016:214, t. 64. i navedena sudska praksa).

40

Usto, javni naručitelj u ostvarivanju svoje diskrecijske ovlasti u pogledu mogućnosti da od natjecatelja zahtijeva pojašnjenje njihove ponude mora se na jednak i pravedan način odnositi prema natjecateljima kako se ne bi po završetku postupka odabira ponuda i u odnosu na njegov ishod pokazalo da je zahtjev za pojašnjenje neopravedno doveo u povoljniji ili nepovoljniji položaj natjecatelje kojima je upućen (presuda od 7. travnja 2016., Partner Apelski Dariusz, C‑324/14, EU:C:2016:214, t. 65. i navedena sudska praksa).

41

U predmetnom slučaju Konsultant Komputer javnom je naručitelju podnio, nakon isteka roka određenog za podnošenje prijava u predmetnom postupku javne nabave, dokumente koji se ne nalaze u njegovoj prvoj ponudi. Kao što je to navedeno u točki 27. ove presude, taj subjekt naveo je ugovor koji je izvršio drugi subjekt kao i obvezu potonjeg da navedenom subjektu stavi na raspolaganje sredstva potrebna za izvršenje ugovora u glavnom postupku.

42

Međutim, takva detaljna pojašnjenja ne predstavljaju puko pojašnjenje ili ispravak očitih materijalnih pogrešaka, u smislu sudske prakse navedene u točki 38. ove presude, već u stvarnosti čine bitnu i značajnu izmjenu prve ponude koja je sličnija novoj ponudi.

43

Naime, kao što je to u biti naveo nezavisni odvjetnik u točki 30. svojeg mišljenja, takvo priopćenje izravno utječe na ključne elemente postupka javne nabave, odnosno na sâm identitet gospodarskog subjekta koji će konačno izvršavati predmetni ugovor o javnoj nabavi, kao i na provjeru sposobnosti tog subjekta i stoga njegovu sposobnost izvršavanja predmetnog ugovora u smislu članka 44. stavka 1. Direktive 2004/18.

44

U tim okolnostima, prihvativši predmetne dokumente koje je gospodarski subjekt u pitanju podnio kako bi nadopunio svoju prvu ponudu, javni naručitelj neopravdano pogoduje tom subjektu u odnosu na ostale natjecatelje i tako krši načela jednakog postupanja i nediskriminacije gospodarskih subjekata kao i obvezu transparentnosti koja iz njih proizlazi, a kojoj podliježu javni naručitelji na temelju članka 2. Direktive 2004/18.

45

Iz prethodno navedenog proizlazi da na prvo, drugo i treće pitanje valja odgovoriti tako da članak 51. Direktive 2004/18 u vezi s člankom 2. te direktive treba tumačiti na način da mu se protivi to da, nakon isteka roka određenog za podnošenje prijava u postupku javne nabave, gospodarski subjekt podnosi javnom naručitelju, kako bi dokazao da ispunjava uvjete za sudjelovanje u postupku javne nabave, dokumente koji se ne nalaze u njegovoj prvoj ponudi, poput ugovora koji je izvršio drugi subjekt kao i obveze potonjeg da tom subjektu stavi na raspolaganje sposobnosti i sredstva potrebna za izvršenje predmetnog ugovora.

46

Svojim četvrtim pitanjem sud koji je uputio zahtjev u biti pita treba li članak 44. Direktive 2004/18 u vezi s njezinim člankom 48. stavkom 2. točkom (a) i načelom jednakog postupanja prema gospodarskim subjektima iz članka 2. te direktive tumačiti na način da omogućuje gospodarskom subjektu oslanjanje na sposobnosti drugog subjekta u smislu članka 48. stavka 3. navedene direktive, kombinirajući znanja i iskustvo dvaju subjekata koji sami za sebe ne raspolažu sposobnostima koje se zahtijevaju za izvršenje određenog ugovora, u slučaju da javni naručitelj utvrdi da je predmetni ugovor nedjeljiv i da ga stoga treba izvršiti samo jedan subjekt.

47

Kako bi se odgovorilo na to pitanje, kao prvo valja podsjetiti da članak 47. stavak 2. i članak 48. stavak 3. Direktive 2004/18, u skladu s ustaljenom sudskom praksom, priznaju svakom gospodarskom subjektu da se za određeni ugovor može osloniti na sposobnost drugih subjekata, bez obzira na pravnu prirodu njihova međusobnog odnosa, pod uvjetom da se javnom naručitelju dokaže da će natjecatelj ili ponuditelj stvarno imati na raspolaganju resurse tih subjekata potrebne za izvršenje ugovora (presuda od 7. travnja 2016., Partner Apelski Dariusz, C‑324/14, EU:C:2016:214, t. 33. i navedena sudska praksa).

48

Ipak, kao što je to Sud već presudio, odredbama Direktive 2004/18 nije protivno ako se izvršavanje prava zajamčenog njezinim člankom 47. stavkom 2. i člankom 48. stavkom 3. u iznimnim okolnostima ograniči (presuda od 7. travnja 2016., Partner Apelski Dariusz, C‑324/14, EU:C:2016:214, t. 39. i navedena sudska praksa).

49

Naime, ne može se isključiti da neki radovi uključuju posebnosti koje zahtijevaju određenu sposobnost koju nije moguće ostvariti kumuliranjem manjih sposobnosti nekoliko subjekata. U tom slučaju javni naručitelj stoga bi opravdano mogao tražiti da minimalnu razinu sposobnosti mora ispuniti jedan gospodarski subjekt sam ili eventualno pozivanjem na ograničen broj gospodarskih subjekata na temelju članka 44. stavka 2. drugog podstavka Direktive 2004/18, s time da takav uvjet mora biti vezan uz predmet ugovora i biti mu razmjeran (presuda od 7. travnja 2016., Partner Apelski Dariusz, C‑324/14, EU:C:2016:214, t. 40. i navedena sudska praksa).

50

U predmetnom slučaju, kao što je to navedeno u točki 18. ove presude, u dokumentaciji za nadmetanje iz glavnog postupka zahtijevalo se da ponuditelji podnesu barem dva ugovora koji pokrivaju određeno područje.

51

Nakon zahtjeva javnog naručitelja, kako bi dokazao da raspolaže potrebnim sposobnostima za izvršenje ugovora o javnoj nabavi iz glavnog postupka, Konsultant Komputer naveo je iskustvo drugog subjekta koje se sastojalo od dviju isporuka, poput onih navedenih u točki 27. ove presude, koje je izvršio Medinet Systemy Informatyczne.

52

Ipak, kao što je to nezavisni odvjetnik naveo u točki 46. svojeg mišljenja, prethodno pitanje temelji se na pretpostavci, koju je provjerio sud koji je uputio zahtjev, prema kojoj je predmetni postupak javne nabave nedjeljiv, na način da gospodarski subjekt mora sâm dosegnuti minimalnu razinu predmetne sposobnosti, a ne se oslanjati na sposobnosti više gospodarskih subjekata. Nadalje, kao što to proizlazi iz odluke kojom se upućuje prethodno pitanje, Krajowa Izba Odwoławcza (Nacionalna žalbena komisija) utvrdila je da je isključenje mogućnosti navođenja iskustava više gospodarskih subjekata vezano uz predmetni ugovor i da mu je proporcionalno.

53

U tim okolnostima i u vezi sa sudskom praksom navedenom u točkama 48. i 49. ove presude, predmetni gospodarski subjekt ne može se oslanjati na sposobnosti drugog subjekta kako bi dokazao da raspolaže zahtijevanim sposobnostima za izvršenje ugovora o javnoj nabavi iz predmeta u glavnom postupku.

54

Posljedično tomu, na četvrto postavljeno pitanje valja odgovoriti tako da članak 44. Direktive 2004/18 u vezi s njezinim člankom 48. stavkom 2. točkom (a) i načelom jednakog postupanja prema gospodarskim subjektima iz članka 2. te direktive valja tumačiti tako da ne omogućuje da se gospodarski subjekt oslanja na sposobnosti drugog subjekta u smislu članka 48. stavka 3. navedene direktive, kombinirajući znanja i iskustvo dvaju subjekata koji svaki za sebe ne raspolaže zahtijevanim sposobnostima za izvršenje predmetnog ugovora, u slučaju u kojem bi javni naručitelj utvrdio da je predmetni ugovor javne nabave nedjeljiv, na način da ga treba izvršiti jedan subjekt i da je takvo isključenje mogućnosti oslanjanja na iskustva više gospodarskih subjekata vezano uz predmet navedenog ugovora koji mora izvršiti jedan subjekt i da mu je proporcionalno.

55

Svojim petim pitanjem sud koji je uputio zahtjev u biti pita treba li članak 44. Direktive 2004/18 u vezi s njezinim člankom 48. stavkom 2. točkom (a) i načelom jednakog postupanja prema gospodarskim subjektima iz članka 2. te direktive tumačiti na način da omogućuje gospodarskom subjektu koji samostalno sudjeluje u postupku sklapanja ugovora o javnoj nabavi oslanjanje na iskustvo skupine poduzetnika u kojoj je sudjelovao u okviru drugog ugovora o javnoj nabavi, bez obzira na narav njegova sudjelovanja u izvršavanju potonjeg.

56

To pitanje odnosi se na činjenicu, navedenu u točki 20. ove presude, da je u predmetu u glavnom postupku isporuke integriranih bolničkih sustava za predmetne bolnice izvršila skupina koja se sastojala od dvaju poduzetnika, odnosno društava Konsultant Komputer i Konsultant IT.

57

Kako bi se odgovorilo na to pitanje, valja podsjetiti da je, sukladno članku 44. stavku 1. Direktive 2004/18, javni naručitelj dužan provjeriti sposobnost natjecatelja ili ponuditelja u skladu s kriterijima iz članaka 47. do 52. te direktive.

58

Usto, na temelju članka 44. stavka 2. navedene direktive, javni naručitelj može tražiti od gospodarskih subjekata da zadovolje minimalne razine ekonomske i financijske te tehničke i/ili profesionalne sposobnosti u skladu s njezinim člancima 47. i 48.

59

Konkretno, članak 48. stavak 2. točka (a) Direktive 2004/18 predviđa da tehničke i/ili profesionalne sposobnosti gospodarskih subjekata mogu biti dokazane ovisno o prirodi ili važnosti robe, podnošenjem popisa radova izvedenih tijekom posljednjih pet godina kao i podnošenjem popisa glavnih izvršenih isporuka ili glavnih usluga pruženih u posljednje tri godine.

60

Na temelju sudske prakse navedene u točki 47. ove presude, članak 48. stavak 3. navedene direktive omogućuje gospodarskom subjektu da se u svrhu određenog ugovora oslanja na sposobnosti drugog subjekta, poput skupine poduzetnika u kojoj je sudjelovao, kako bi bilo dokazano da će navedeni subjekt stvarno raspolagati sredstvima tog subjekta potrebnima za izvršenje tog ugovora.

61

U tim okolnostima, iskustvo koje je stekao neki gospodarski subjekt predstavlja osobito važan kriterij za njegov kvalitativan odabir jer omogućuje javnom naručitelju da u skladu s člankom 44. stavkom 1. Direktive 2004/18 provjeri sposobnost natjecatelja ili ponuditelja da izvrše određeni ugovor o javnoj nabavi.

62

Kad se tako gospodarski subjekt oslanja na iskustvo skupine poduzetnika u kojoj je sudjelovao, ono se mora ocijeniti u odnosu na konkretno sudjelovanje tog subjekta i stoga njegov stvaran doprinos u izvršavanju tražene aktivnosti navedene skupine u okviru određenog ugovora o javnoj nabavi.

63

Naime, kako je to opravdano navela poljska vlada u svojim pisanim očitovanjima, gospodarski subjekt stvarno ne stječe iskustvo samo na temelju činjenice da je član skupine poduzetnika i bez obzira na svoj doprinos toj skupini, već samo izravno sudjelujući u izvršavanju najmanje jedne grupe ugovora čije je cjelokupno izvršenje na toj skupini.

64

Iz toga slijedi da se gospodarski subjekt ne može, kako bi ispunio uvjet iskustva koje zahtijeva javni naručitelj, pozvati na isporuke koje su izvršili drugi članovi skupine poduzetnika, a u čijoj provedbi nije stvarno i konkretno sudjelovao.

65

S obzirom na prethodno navedeno, na peto pitanje valja odgovoriti tako da članak 44. Direktive 2004/18 u vezi s njezinim člankom 48. stavkom 2. točkom (a) i načelom jednakog postupanja prema gospodarskim subjektima iz članka 2. te direktive treba tumačiti na način da gospodarskom subjektu koji samostalno sudjeluje u postupku sklapanja ugovora o javnoj nabavi ne omogućuje oslanjanje na iskustvo skupine poduzetnika u kojoj je sudjelovao u okviru drugog ugovora o javnoj nabavi, ako nije stvarno i konkretno sudjelovao u izvršenju potonjeg.

66

Svojim šestim pitanjem sud koji je uputio zahtjev u biti pita treba li članak 45. stavak 2. točku (g) Direktive 2004/18 – koji omogućuje isključenje gospodarskog subjekta iz sudjelovanja u postupku javne nabave, osobito ako je kriv za ozbiljno lažno prikazivanje pri dostavljanju podataka koje zahtijeva javni naručitelj – tumačiti na način da se može primijeniti kad su ti podaci takvi da mogu utjecati na ishod postupka javne nabave, bez obzira na činjenicu da je taj gospodarski subjekt postupao s namjerom.

67

Kako bi se odgovorilo na to pitanje, valja podsjetiti da je u stavcima 1. i 2. članka 45. Direktive 2004/18 predviđen niz obvezujućih i fakultativnih razloga za isključenje ponuditelja iz sudjelovanja u postupku javne nabave povezanih s njegovim osobnim okolnostima.

68

U smislu članka 45. stavka 2. točke (g) navedene direktive, gospodarski subjekt može se isključiti iz sudjelovanja u postupku javne nabave ako je „kriv za ozbiljno” lažno prikazivanje činjenica pri dostavljanju potrebnih podataka ili nije dostavio takve podatke.

69

Svojim pitanjem Krajowa Izba Odwoławcza (Nacionalna žalbena komisija) želi saznati je li u svrhu primjene te odredbe potrebno da je natjecatelj/ponuditelj postupao s namjerom i da su podaci koji su podneseni javnom naručitelju utjecali ili mogli utjecati na ishod postupka javne nabave.

70

U tom pogledu kao prvo valja navesti da formulacija članka 45. stavka 2. točke (g) Direktive 2004/18 ni na koji način ne upućuje na namjerno postupanje gospodarskog subjekta. Zbog toga se utvrđenje takvog postupanja ne može smatrati nužnim elementom za isključenje takvog subjekta iz sudjelovanja u postupku javne nabave.

71

Nasuprot tomu, kako bi se natjecatelja ponuditelja utvrdilo „krivim za ozbiljno” lažno prikazivanje u smislu navedene odredbe te ga tako isključilo iz postupka javne nabave, dovoljno je da je on odgovoran za nepažnju određenog stupnja, odnosno nepažnju koja bi mogla imati odlučujući utjecaj na odluke o isključivanju, odabiru ili sklapanju ugovora o javnoj nabavi.

72

Posljedično tomu, kako bi se gospodarskog subjekta koji je podnio lažne izjave sankcioniralo njegovim isključivanjem iz sudjelovanja u postupku javne nabave, javni naručitelj nije dužan, protivno onomu što navode, među ostalim, poljska vlada i Komisija, podnijeti dokaz postojanja namjerne pogreške tog gospodarskog subjekta.

73

Kao drugo, valja primijetiti da, na temelju članka 45. stavka 2. drugog podstavka Direktive 2004/18, države članice navode provedbene uvjete za taj stavak u skladu sa svojim nacionalnim zakonodavstvom i uzimajući u obzir zakonodavstvo Zajednice.

74

Iz toga slijedi da je pojmove koji se nalaze u navedenom članku 45. stavku 2. prvom podstavku, među ostalim, „kriv za ozbiljno” lažno prikazivanje, ipak moguće pojasniti i protumačiti u nacionalnom pravu na temelju prava Unije (vidjeti u tom smislu presudu od 13. prosinca 2012., Forposta i ABC Direct Contact, C‑465/11, EU:C:2012:801, t. 26.).

75

U predmetnom slučaju članak 24. stavak 2. točka 3. Zakona o javnoj nabavi predviđa mogućnost isključivanja iz sklapanja ugovora svakog gospodarskog subjekta koji je dostavio lažne podatke koji imaju utjecaja ili mogu imati utjecaja na ishod postupka koji je u tijeku.

76

Kao što to proizlazi iz odluke kojom se upućuje prethodno pitanje, izjave i podaci koje je podnio predmetni gospodarski subjekt stvarno su imali utjecaja na ishod postupka o javnoj nabavi iz glavnog postupka. Naime, prema mišljenju Krajowa Izba Odwoławcza (Nacionalna žalbena komisija), upravo je na temelju tih izjava i podataka Konsultant Komputer odabran u postupku.

77

U tim okolnostima valja utvrditi da je pružajući takve izjave i podatke predmetni gospodarski subjekt postao odgovoran za nepažnju koja je imala odlučujući utjecaj na odluke o isključenju, odabiru i dodjeli ugovora o javnoj nabavi, tako da se taj subjekt može smatrati „krivim za ozbiljno” lažno prikazivanje u smislu članka 45. stavka 2. točke (g) Direktive 2004/18. Posljedično tomu, takav pristup može opravdati odluku javnog naručitelja da isključi navedenog subjekta iz predmetnog postupka javne nabave.

78

S obzirom na prethodna razmatranja, na šesto postavljeno pitanje valja odgovoriti tako da članak 45. stavak 2. točku (g) Direktive 2004/18 – koji omogućuje isključenje gospodarskog subjekta iz sudjelovanja u postupku javne nabave osobito ako je „kriv za ozbiljno” lažno prikazivanje prilikom podnošenja podataka koje je zahtijevao javni naručitelj – valja tumačiti tako da se može primijeniti kad je predmetni subjekt odgovoran za nepažnju određenog stupnja, odnosno nepažnju koja može imati odlučujući utjecaj na odluke o isključenju, odabiru ili dodjeli ugovora o javnoj nabavi, i to neovisno o utvrđenju namjerne pogreške tog subjekta.

79

Svojim sedmim pitanjem sud koji je uputio zahtjev u biti pita treba li članak 44. Direktive 2004/18 u vezi s njezinim člankom 48. stavkom 2. točkom (a) i načelom jednakog postupanja prema gospodarskim subjektima koje se nalazi u njezinu članku 2. tumačiti na način da omogućuje gospodarskom subjektu da navede iskustvo pozivajući se istodobno na dva ili više ugovora zajedno kao da su jedan ugovor, iako javni naručitelj nije izričito predvidio takvu mogućnost ni u obavijesti o nadmetanju ni u dokumentaciji za nadmetanje.

80

Kako bi se odgovorilo na to pitanje, uvodno valja podsjetiti da je, kao što je navedeno u točki 57. ove presude, sukladno članku 44. stavku 1. Direktive 2004/18, javni naručitelj dužan provjeriti sposobnost natjecatelja ili ponuditelja za izvršenje predmetnog ugovora u skladu s kriterijima iz članaka 47. do 52. te direktive.

81

Natjecatelji ili ponuditelji moraju sa svoje strane javnom naručitelju dokazati da stvarno raspolažu ili da će raspolagati potrebnim sposobnostima kako bi osigurali pravilno izvršenje predmetnog ugovora o javnoj nabavi.

82

U tom pogledu, opravdano je da javni naručitelj, u načelu u obavijesti o nadmetanju ili u dokumentaciji za nadmetanje, izričito navede uvjet ispunjavanja određenih sposobnosti i konkretna pravila na temelju kojih natjecatelj/ponuditelj treba dokazati svoju sposobnost da bude odabran i da izvrši predmetni ugovor. Također, u izvanrednim okolnostima, u pogledu prirode predmetnih radova kao i predmeta i svrhe ugovora, javni naručitelj može predvidjeti ograničenja, osobito u pogledu ograničenog broja gospodarskih subjekata, na temelju članka 44. stavka 2. Direktive 2004/18 (vidjeti u tom smislu presude od 7. travnja 2016., Partner Apelski Dariusz, C‑324/14, EU:C:2016:214, t. 39. do 41. i od 5. travnja 2017., Borta, C‑298/15, EU:C:2017:266, t. 90. i navedenu sudsku praksu).

83

Međutim, ako javni naručitelj odluči primijeniti tu mogućnost, mora se pobrinuti da su pravila koja utvrdi povezana s predmetom i ciljevima tog ugovora i da su im proporcionalna (vidjeti u tom smislu presudu od 7. travnja 2016., Partner Apelski Dariusz, C‑324/14, EU:C:2016:214, t. 40. i 56).

84

U predmetnom slučaju, kao što to proizlazi iz odluke kojom se upućuje prethodno pitanje, iako je točno da javni naručitelj nije izričito u dokumentaciji za nadmetanje predvidio mogućnost da se natjecatelj/ponuditelj osloni na dva ili više ugovora kao na jedan, ostaje činjenica da takva mogućnost u obavijesti o nadmetanju ni u dokumentaciji za nadmetanje nije bila ni izričito isključena.

85

U tim okolnostima ne može se a priori isključiti da iskustvo potrebno za izvršenje predmetnog ugovora koje gospodarski subjekt nije stekao u okviru samo jednog, već dvaju ili više različitih ugovora, javni naručitelj može smatrati dostatnim i da tako omogućuje navedenom subjektu da bude odabran u predmetnom postupku javne nabave.

86

Naime, kao što je to nezavisni odvjetnik naveo u točki 62. svojeg mišljenja, ako zahtjevi određenog ugovora u načelu mogu biti ispunjeni kombiniranjem sposobnosti i iskustava više subjekata, bilo bi tim više nelogično a priori isključiti mogućnost kombiniranja sposobnosti i iskustava koje je jedan subjekt stvarno stekao u okviru različitih ugovora.

87

Zbog toga i u mjeri u kojoj, kao u glavnom postupku, mogućnost oslanjanja na više iskustava stečenih u okviru više ugovora nije bila isključena ni u obavijesti o nadmetanju ni u dokumentaciji za nadmetanje, na javnom je naručitelju da, pod nadzorom nadležnih nacionalnih sudova, provjeri omogućuje li kombinirano iskustvo dvaju ili više ugovora, s obzirom na prirodu predmetnih radova kao i predmet i svrhu predmetnog ugovora, njegovo pravilno izvršenje.

88

S obzirom na prethodno navedeno, na sedmo postavljeno pitanje valja odgovoriti tako da članak 44. Direktive 2004/18 u vezi s njezinim člankom 48. stavkom 2. točkom (a) i načelom jednakog postupanja prema gospodarskim subjektima iz članka 2. te direktive treba tumačiti na način da gospodarskom subjektu omogućuje oslanjanje na iskustvo pozivajući se istodobno na jedan ili više ugovora zajedno kao da su jedan ugovor o javnoj nabavi, pod uvjetom da javni naručitelj nije isključio takvu mogućnost na temelju zahtjeva vezanih za predmet i svrhu predmetnog postupka javne nabave i proporcionalnih tom predmetu i svrsi.

89

Budući da ovaj postupak ima značaj prethodnog pitanja za stranke glavnog postupka pred sudom koji je uputio zahtjev, na tom je sudu da odluči o troškovima postupka. Troškovi podnošenja očitovanja Sudu, koji nisu troškovi spomenutih stranaka, ne nadoknađuju se.

Slijedom navedenoga, Sud (peto vijeće) odlučuje: