—

za Partner Apelski Dariusz, T. Krześniak, adwokat,

—

za Zarząd Oczyszczania Miasta, K. Wąsik, radca prawny,

—

za Remondis sp. z o.o. i MR Road Service sp. z o.o., K. Kamiński i K. Dajczer, radcowie prawni,

—

za poljsku vladu, B. Majczyna, M. Szwarc i D. Lutostańska, u svojstvu agenata,

—

za španjolsku vladu, J. García‑Valdecasas Dorrego, u svojstvu agenta,

—

za latvijsku vladu, I. Kalniņš i I. Ņesterova, u svojstvu agenata,

—

za Europsku komisiju, K. Herrmann i A. Tokár, u svojstvu agenata,

1

Zahtjev za prethodnu odluku odnosi se na tumačenje članaka 2., 44. i 48. stavka 1. Direktive Europskog parlamenta i Vijeća 2004/18/EZ od 31. ožujka 2004. o usklađivanju postupaka za sklapanje ugovora o javnim radovima [o javnoj nabavi radova], ugovora o javnoj nabavi robe te ugovora o javnim uslugama [o javnoj nabavi usluga] (SL 2004 L 134, str. 114.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 6., svezak 1., str. 156.).

2

Zahtjev je upućen u okviru spora između poduzetnika Partner Apelski Dariusz (u daljnjem tekstu: Partner) i Zarząda Oczyszczania Miasta (u daljnjem tekstu: Uprava za čistoću Grada Varšave) u vezi s njegovim isključenjem iz postupka javne nabave u vezi s cjelovitim mehaničkim čišćenjem ulica grada Varšave (Poljska) za razdoblje od 2014. do 2017.

3

Uvodna izjava 46. Direktive 2004/18 glasi:

„Ugovore bi trebalo sklapati na temelju objektivnih kriterija koji osiguravaju poštovanje načela transparentnosti, zabrane diskriminacije, i načela jednakog tretmana i koj[i] jamče da su ponude ocijenjene u uvjetima učinkovitog tržišnog natjecanja. Kao rezultat, prikladno je dopustiti primjenu samo dva kriterija: ‚najniža cijena’ i ‚ekonomski najpovoljnija ponuda’.

Kako bi se osiguralo poštovanje načela jednakog tretmana pri sklapanju ugovora, prikladno je predvidjeti obvezu – koju je uspostavila sudska praksa – da se osigura nužna transparentnost kako bi se omogućilo da svi ponuditelji budu razumno informirani o kriterijima i postupcima koji će se primjenjivati u pronalaženju ekonomski najpovoljnije ponude. [...]”

4

Članak 2. te direktive, pod naslovom „Načela sklapanja ugovora”, predviđa:

„Javni naručitelji se prema gospodarskim subjektima ponašaju jednako i nediskriminirajuće i djeluju na transparentan način.”

5

Člankom 44. navedene direktive, koji nosi naslov „Provjera sposobnosti, izbor sudionika i sklapanje ugovora”, propisano je:

„1.   Ugovori se sklapaju na temelju kriterija utvrđenih u člancima 53. i 55., uzimajući u obzir članak 24., nakon što su javni naručitelji provjerili sposobnost gospodarskih subjekata koji nisu isključeni sukladno odredbama članaka 45. i 46. u skladu s kriterijima ekonomske i financijske sposobnosti, stručnog i tehničkog znanja ili sposobnosti navedenima u člancima 47. do 52. i, po potrebi s pravilima o zabrani diskriminacije i kriterijima navedenima u stavku 3.

2.   Javni naručitelji mogu tražiti od natjecatelja i ponuditelja da zadovolje minimalne razine sposobnosti u skladu s člancima 47. i 48.

Opseg informacija navedenih u člancima 47. i 48. i minimalne razine sposobnosti koje se zahtijevaju za određeni ugovor moraju biti vezani uz predmet ugovora te biti razmjerni predmetu ugovora.

Ove minimalne razine moraju se navesti u pozivu na nadmetanje.

[...]”

6

U članku 47. stavku 2. Direktive 2004/18, pod naslovom „Ekonomska i financijska sposobnost” stoji:

„Gospodarski subjekt može se, po potrebi i za određene ugovore [određeni ugovor], osloniti na sposobnost drugih subjekata, bez obzira na pravnu prirodu njihova međusobna odnosa. U tom slučaju mora javnom naručitelju dokazati da će imati na raspolaganju nužne resurse, primjerice, prihvaćanjem obveze drugih subjekata u tu svrhu.”

7

U članku 48. navedene direktive, pod naslovom „Tehnička i/ili stručna sposobnost”, propisuje se:

„1.   Tehničke i/ili stručne sposobnosti gospodarskih subjekata procjenjuju se i pregledavaju u skladu sa stavcima 2. i 3.

2.   Dokaz o tehničkim sposobnostima gospodarskog subjekta može biti popraćen s jednim ili više sljedećih sredstava ovisno o prirodi, količini ili važnosti, i namjeni radova, robe ili usluga:

[...]

3.   Gospodarski subjekt može se, po potrebi i za određene ugovore [određeni ugovor], osloniti na sposobnost drugih subjekata, bez obzira na pravnu prirodu njihova međusobna odnosa. U tom slučaju mora dokazati javnom naručitelju da će imati na raspolaganju resurse nužne za izvršenje ugovora, primjerice, prihvaćanjem obveze tih subjekata da će te resurse staviti na raspolaganje gospodarskom subjektu.

[...]”

8

Članak 51. Direktive 2004/18, pod naslovom „Dodatna dokumentacija i informacije”, određuje:

„Javni naručitelj može pozvati gospodarske subjekte da nadopune ili pojasne potvrde i dokumente dostavljene sukladno člancima 45. do 50.”

9

Člankom 54. Direktive 2004/18, koji nosi naslov „Korištenje elektroničkih dražbi”, propisano je:

„1.   Države članice mogu predvidjeti da se javni naručitelji mogu koristiti elektroničkim dražbama.

[...]

4.   Prije započinjanja elektroničke dražbe, javni naručitelji mora izvršiti punu početnu ocjenu ponuda u skladu s utvrđenim kriterijem/kriterijima za odabir i značajem koji im je pridan.

Svi ponuđači koji su dostavili prihvatljive ponude pozivaju se istodobno elektroničkim putem da dostave nove cijene i/ili nove vrijednosti; [...]

[...]

8.   Nakon završetka elektroničke dražbe javni naručitelji sklapaju ugovor u skladu s člankom 53. na temelju rezultata elektroničke dražbe.

Javni naručitelji ne smiju se koristiti elektroničkim dražbama na neprimjeren način ili ih koristiti s ciljem sprečavanja, ograničavanja ili narušavanja tržišnog natjecanja ili promjene predmeta ugovora, kako je naveden u objavljenom pozivu na nadmetanja i kako je definiran u specifikaciji.”

10

Uvodna izjava 2. Direktive 2014/24/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. veljače 2014. o javnoj nabavi i o stavljanju izvan snage Direktive 2004/18/EZ (SL 2014 L 94, str. 65.) glasi kako slijedi:

„[...] Pravila o javnoj nabavi donesena na temelju Direktive 2004/18 [...] trebala bi se revidirati i unaprijediti kako bi se povećala djelotvornost javne potrošnje, a pogotovo kako bi se olakšalo sudjelovanje malih i srednjih poduzeća (MSP) u javnoj nabavi [...] Također postoji potreba za pojašnjenjem temeljnih pojmova i koncepata kako bi se osigurala pravna sigurnost i uzeli u obzir određeni aspekti povezane, dobro utvrđene sudske prakse Suda Europske unije.”

11

U članku 63. Direktive 2014/24, koji nosi naslov „Oslanjanje na sposobnosti drugih subjekata”, stoji sljedeće:

„1.   S obzirom na kriterije koji su vezani uz ekonomsku i financijsku sposobnost kako je određeno sukladno članku 58. stavku 3. i kriterije vezane uz tehničku i stručnu sposobnost kako je određeno sukladno članku 58. stavku 4., gospodarski subjekt može se osloniti, prema potrebi i za određeni ugovor, na sposobnosti drugih subjekata, bez obzira na to kakva je pravna narav veze između njih i njega. S obzirom na kriterije koji su vezani uz obrazovne i stručne kvalifikacije kako je određeno u dijelu II. Prilogu XII. točki (f) ili na relevantno stručno iskustvo, gospodarski subjekti mogu se, međutim, osloniti samo na sposobnosti drugih subjekata ako će oni obaviti radove ili pružiti usluge kod kojih se traže te sposobnosti. Ako se gospodarski subjekt želi osloniti na sposobnosti drugih subjekata, mora dokazati javnom naručitelju da ima na raspolaganju potrebne resurse, na primjer, dostavljanjem obveze tih subjekata u tu svrhu.

[...]

2.   U slučaju ugovora o radovima, ugovora o uslugama i poslovima postavljanja ili ugradnje u kontekstu ugovora o nabavi robe, javni naručitelji mogu zahtijevati da određene kritične poslove obavlja izravno sam ponuditelj [...]”

12

U skladu s člankom 90. stavkom 1. te direktive:

„Države članice donose zakone i druge propise potrebne za usklađivanje s ovom Direktivom najkasnije do 18. travnja 2016. [...]”

13

Direktiva 2004/18 prenesena je u poljski pravni poredak Zakonom o javnoj nabavi (Dz. U. iz 2013., pozicije 907, 984, 1047 i 1473 kao i Dz. U. iz 2014., pozicija 423, u daljnjem tekstu: ZJN).

14

Članak 26. stavak 2.b ZJN‑a glasi:

„Gospodarski subjekt može se osloniti na znanja, iskustvo, tehničku sposobnost i osobe osposobljene za izvršavanje ugovora ili financijske sposobnosti drugih subjekata, bez obzira na pravnu narav njihova međusobna odnosa. U tom slučaju mora dokazati javnom naručitelju da će imati na raspolaganju resurse nužne za izvršenje ugovora, osobito podnošenjem pisanog dokaza da su ti subjekti preuzeli obvezu sukladno kojoj će imati na raspolaganju nužne resurse tijekom razdoblja njihove uporabe koje odgovara razdoblju izvršenja ugovora [...]”

15

Članak 83. stavci 2. i 3. ZJN‑a određuje:

„2.   Javni naručitelj može dopustiti djelomičnu ponudu u slučaju podjele predmeta nabave.

3.   U slučaju iz stavka 2., gospodarski subjekt može podnijeti djelomične ponude koje se odnose na jedan ili više dijelova predmeta nabave, osim ako je javni naručitelj odredio za koliko ukupno dijelova predmeta nabave gospodarski subjekt može podnijeti djelomične ponude.”

16

Članak 91.b stavak 1. ZJN‑a određuje:

„Javni naručitelj elektroničkim putem poziva sve gospodarske subjekte koji su podnijeli neodbijene ponude da sudjeluju u elektroničkoj dražbi.”

17

Članak 93. stavak 1. točka 7. ZJN‑a propisuje:

„Javni naručitelj mora poništiti postupak javne nabave ako je [...] zahvaćen nepravilnošću koja se ne može otkloniti, zbog čega nije moguće sklopiti ugovor o javnoj nabavi koji nije zahvaćen razlogom za poništenje.”

18

Članak 1. stavak 6. Uredbe predsjednika Vijeća ministara od 19. veljače 2013. o dokumentima koje javni naručitelj može zahtijevati od gospodarskog subjekta i o obliku u kojem se ti dokumenti mogu podnijeti (Dz. U. iz 2013., pozicija 231) glasi:

„Ako se radi dokaza o tome da su ispunjeni uvjeti iz članka 22. stavka 1. [ZJN‑a] gospodarski subjekt oslanja na resurse drugih subjekata na temelju članka 26. stavka 2.b [ZJN‑a], javni naručitelj radi ocjene o tome hoće li gospodarski subjekt imati na raspolaganju resurse nužne za uredno izvršenje ugovora ili jamči li njihov međusobni odnos doista pristup tim resursima može zahtijevati:

19

Iz odluke o upućivanju zahtjeva za prethodnu odluku proizlazi da je u prosincu 2013. Uprava za čistoću Grada Varšave pokrenula postupak javne nabave za cjelovito mehaničko čišćenje cesta grada Varšave tijekom ljeta i zime za razdoblje od 2014. do 2017. Zimsko čišćenje sastoji se od sprečavanja i uklanjanja poledice posipanjem soli i razgrtanjem snijega ralicama na određenim kategorijama gradskih cesta, dok ljetno čišćenje uključuje metenje i pranje cesta.

20

Uprava za čistoću Grada Varšave odlučila je provesti postupak javne nabave koji je trebao završiti elektroničkom dražbom. Predmet nabave bio je podijeljen na osam dijelova koji su odgovarali različitim gradskim četvrtima Varšave, što je svakom ponuditelju davalo mogućnost da podnese ponudu za ukupni predmet nabave ili djelomičnu ponudu.

21

Kao što je u dokumentaciji za nadmetanje bilo predviđeno, radi dokazivanja tehničkih sposobnosti svaki ponuditelj morao je podnijeti popis pruženih usluga zimskog održavanja cesta mokrim posipanjem u posljednje tri godine prije isteka roka za podnošenje ponude. Te usluge trebale su imati ukupnu vrijednost od najmanje 1000000 poljskih zlota (PLN) (otprilike 224442 eura) po svakom od osam dijelova konkretnog predmeta nabave. Stoga, kako bi gospodarski subjekt podnio ponudu za ukupni predmet nabave, morao je dokazati da je pružio usluge u vrijednosti od najmanje 8000000 PLN (otprilike 1795537 eura).

22

Nakon objave poziva na nadmetanje u Službenom listu Europske unije, Partner je podnio ponudu u odnosu na ukupni predmet nabave pozivajući se na to da je tijekom posljednje tri godine pružio četrnaest usluga, od kojih se dvanaest odnosi na osobno iskustvo, a dvije na iskustvo društva PUM sp. z o.o. (u daljnjem tekstu: PUM), sa sjedištem Grudziądzu (Poljska), gradu udaljenom oko 230 km od Varšave.

23

Usto je priložio PUM‑ovu izjavu o preuzimanju obveze prema kojoj će to društvo svoje sposobnosti staviti na raspolaganje Partneru, a osobito usluge savjetovanja koje obuhvaćaju, među ostalim, osposobljavanje njegovih radnika te pomoć pri rješavanju problema koji bi se mogli pojaviti prilikom izvršavanja predmetnog ugovora. Partner je također naglasio da će za potrebe izvršavanja tog ugovora suradnja biti uređena ugovorom između dvaju poduzetnika.

24

Uprava za čistoću Grada Varšave pozvala je Partnera 26. veljače 2014. da dodatno pojasni koje djelatnosti PUM obavlja i koji utjecaj te djelatnosti mogu imati na kvalitetu i djelotvornost pruženih usluga na području grada Varšave, osobito uzimajući u obzir udaljenost između Grudziądza i Varšave.

25

Budući da je bila nezadovoljna Partnerovim odgovorom i da je smatrala da PUM‑ova znanja i iskustvo bez njegova osobnog i stvarnog sudjelovanja u izvršavanju ugovora ne mogu biti stavljena na raspolaganje, Uprava za čistoću Grada Varšave dopisom od 11. ožujka 2014. zatražila je od Partnera da u tom smislu nadopuni podnesenu dokumentaciju.

26

U odgovoru od 18. ožujka 2014., osporavajući stajalište koje je zauzela Uprava za čistoću Grada Varšave, Partner je zatražio da njegova ponuda bude uzeta u obzir u odnosu na svaki od osam dijelova predmeta nabave prema određenom redoslijedu.

27

Uprava za čistoću Grada Varšave ipak je u cijelosti odbila Partnerovu ponudu i zaključila postupak javne nabave nakon što je provela elektroničku dražbu.

28

Partner je zatim podnio žalbu pred Krajowa Izba Odwoławcza (Nacionalna žalbena komisija) radi poništenja odluke kojom je isključen iz postupka javne nabave kao i one kojom je odabrana najpovoljnija ponuda u odnosu na različite dijelove predmeta nabave. Usto je zatražio i da se preispitaju ponude koje su podnesene u tom postupku javne nabave i koje su prihvaćene radi provedbe nove elektroničke dražbe.

29

U sklopu tog postupka Krajowa Izba Odwoławcza (Nacionalna žalbena komisija) odlučila je prekinuti postupak i uputiti Sudu sljedeća prethodna pitanja:

30

Prvim, drugim, trećim, petim i šestim pitanjem, koja valja ispitati zajedno, sud koji je uputio zahtjev u biti želi odrediti uvjete koji se moraju ispuniti kako bi se gospodarski subjekt mogao osloniti na sposobnosti drugih subjekata u smislu članka 48. stavka 3. Direktive 2004/18 kao i pojasniti u kojim se sve oblicima treba konkretizirati stavljanje na raspolaganje nužnih resursa takvih subjekata pa, prema tome, i njihovo moguće sudjelovanje u izvršavanju konkretnog ugovora.

31

Kako bi se odgovorilo na ta pitanja, uvodno valja podsjetiti da je, sukladno članku 44. stavku 1. Direktive 2004/18, javni naručitelj dužan provjeriti sposobnost natjecatelja ili ponuditelja u skladu s kriterijima iz članaka 47. do 52. te direktive.

32

Usto, na temelju članka 44. stavka 2. navedene direktive, javni naručitelj može tražiti od gospodarskih subjekata da zadovolje minimalne razine ekonomske i financijske te tehničke i profesionalne sposobnosti u skladu s člancima 47. i 48. iste direktive.

33

U skladu s ustaljenom sudskom praksom, članak 47. stavak 2. i članak 48. stavak 3. Direktive 2004/18 priznaju svakom gospodarskom subjektu da se za određeni ugovor može osloniti na sposobnost drugih subjekata, bez obzira na pravnu prirodu njihova međusobnog odnosa, pod uvjetom da se javnom naručitelju dokaže da će natjecatelj ili ponuditelj doista imati na raspolaganju resurse nužne za izvršenje ugovora (vidjeti u tom smislu presudu od 10. listopada 2013., Swm Costruzioni 2 i Mannocchi Luigino, C‑94/12, EU:C:2013:646, t. 29. i 33.).

34

Takvo tumačenje u skladu je s ciljem otvaranja tržišta javne nabave što većem tržišnom natjecanju, a koji se želi postići direktivama u tom području, ne samo u korist gospodarskih subjekata nego i javnih naručitelja. Osim toga, ono također malim i srednjim poduzetnicima olakšava pristup tržištu javne nabave, čemu teži i Direktiva 2004/18, a što se navodi u njezinoj uvodnoj izjavi 32. (presuda od 10. listopada 2013., Swm Costruzioni 2 i Mannocchi Luigino, C‑94/12, EU:C:2013:646, t. 34. kao i navedena sudska praksa).

35

Slijedom toga, uzimajući u obzir značaj koji ima u sklopu Unijine regulative u području javne nabave, pravo zajamčeno člankom 47. stavkom 2. i člankom 48. stavkom 3. navedene direktive opće je pravilo o kojem javni naručitelji moraju voditi računa kada izvršavaju svoje nadležnosti u pogledu provjere ponuditeljeve sposobnosti za izvršavanje određenog ugovora.

36

U tim okolnostima, to što se gospodarski subjekt, u skladu s člankom 48. stavkom 3. Direktive 2004/18, može „po potrebi” osloniti na sposobnosti drugih subjekata ne može se – kako to, čini se, predlaže sud koji je uputio zahtjev – tumačiti na način da se takav subjekt samo iznimno može osloniti na sposobnosti trećih subjekata.

37

Nadalje, kao prvo, treba naglasiti da, iako ponuditelj slobodno odlučuje o tome hoće li uspostaviti odnose sa subjektima na čije se sposobnosti oslanja i slobodno odabire vrstu tog pravnog odnosa, on ipak mora pružiti dokaz o tome da „stvarno“ raspolaže njihovim resursima koji nisu njegovi, a nužni su za izvršenje određenog ugovora (vidjeti u tom smislu presudu od 2. prosinca 1999., Holst Italia, C‑176/98, EU:C:1999:593, t. 29. i navedenu sudsku praksu).

38

Zato se, u skladu s člankom 47. stavkom 2. i člankom 48. stavkom 3. Direktive 2004/18, ponuditelj ne može osloniti na sposobnosti drugih subjekata samo da bi formalno ispunio uvjete koje zahtijeva javni naručitelj.

39

Kao drugo i kao što je to Sud već presudio, odredbama Direktive 2004/18 nije protivno ako se izvršavanje prava zajamčenog njezinim člankom 47. stavkom 2. i člankom 48. stavkom 3. u iznimnim okolnostima ograniči (vidjeti u tom smislu presudu od 10. listopada 2013., Swm Costruzioni 2 i Mannocchi Luigino, C‑94/12, EU:C:2013:646, t. 36.).

40

Naime, ne može se isključiti da neki radovi uključuju posebnosti koje zahtijevaju određene sposobnosti koje nije prikladno ostvariti kumuliranjem manjih sposobnosti nekoliko subjekata. U tom slučaju javni naručitelj stoga bi opravdano mogao tražiti da minimalnu razinu sposobnosti mora ispuniti jedan gospodarski subjekt sam ili eventualno pozivanjem na ograničen broj gospodarskih subjekata na temelju članka 44. stavka 2. drugog podstavka Direktive 2004/18, s time da takav uvjet mora biti vezan uz predmet ugovora i razmjeran predmetu ugovora (presuda od 10. listopada 2013., Swm Costruzioni 2 i Mannocchi Luigino, C‑94/12, EU:C:2013:646, t. 35.).

41

Isto tako, nije isključeno da se u posebnim okolnostima, uzimajući u obzir vrstu i ciljeve određenog ugovora, sposobnosti trećeg subjekta koje su nužne za izvršavanje određenog ugovora ne mogu prenijeti ponuditelju. Slijedom toga, u takvim okolnostima ponuditelj se može osloniti na te sposobnosti samo ako treći subjekt izravno i osobno sudjeluje u izvršavanju dotičnog ugovora.

42

U ovom slučaju sud koji je uputio zahtjev ima dvojbe u pogledu toga mogu li se PUM‑ove sposobnosti valjano prenijeti Partneru, na način da će na temelju toga imati na raspolaganju resurse nužne za izvršavanje ugovora o kojem je riječ u glavnom postupku, u skladu s člankom 48. stavkom 3. Direktive 2004/18, uzimajući u obzir okolnost da bi takvo stavljanje na raspolaganje bilo samo u obliku obavljanja konzultacija i obuke a da PUM uopće ne bi izravno sudjelovao u izvršavanju ugovora.

43

U tom pogledu valja istaknuti da je predmet nabave o kojem je riječ u glavnom postupku, opisan u točki 19. ove presude, cjelovito mehaničko čišćenje cesta grada Varšave ljeti i zimi tijekom razdoblja od četiri godine.

44

Što se tiče posebno zimskog čišćenja, iz odluke kojom se upućuje zahtjev proizlazi da ta usluga zahtijeva posebne sposobnosti kao i izvrsno poznavanje topografije grada Varšave i da, povrh svega, zahtijeva sposobnost neposrednog reagiranja kako bi se u točno određenom roku postigla određena razina održavanja cesta.

45

Usto, navedena usluga ovisi o uporabi posebne tehnologije koja zahtijeva visoku razinu iskustva i osposobljenosti za primjenu te tehnologije koja jedina omogućava odgovarajuće izvršavanje ugovora o kojem je riječ u glavnom postupku a da se pritom izbjegavaju opasne posljedice za cestovni promet.

46

U tim okolnostima konkretno ostvarenje takvog ugovora zahtijeva osobno sudjelovanje iskusnog osoblja, što, osobito izravnim opažanjem stanja površine kolnika i uzimanjem uzoraka na terenu, omogućava da se predvide ili da se u svakom slučaju na odgovarajući način ispune posebne potrebe tog ugovora.

47

Međutim, uzimajući u obzir predmet ugovora o kojem je riječ u glavnom postupku i njegove ciljeve, nije isključeno da se predviđeno sudjelovanje PUM‑a – isključivo u obliku obavljanja konzultacija i obuke – može smatrati nedovoljnim da bi se Partneru jamčilo stvarno stavljanje na raspolaganje resursa koji su nužni za izvršavanje ugovora u smislu sudske prakse navedene u točki 33. ove presude. To je tim više opravdano jer se, kako to proizlazi iz odluke o upućivanju zahtjeva, PUM‑ovo sjedište nalazi u gradu Grudziądzu koji je od Varšave udaljen oko 230 km.

48

U tim okolnostima sud koji je uputio zahtjev dužan je, uzimajući u obzir sve konkretne okolnosti ugovora o kojem je riječ u glavnom postupku, odrediti može li se takvo stavljanje na raspolaganje izvršiti na način koji ispunjava zahtjeve postavljene navedenom sudskom praksom.

49

Uzimajući u obzir sva prethodna razmatranja, na prvo, drugo, treće, peto i šesto pitanje valja odgovoriti tako da članak 47. stavak 2. i članak 48. stavak 3. Direktive 2004/18 u vezi s člankom 44. stavkom 2. te direktive treba tumačiti na način da:

50

Četvrtim pitanjem sud koji je uputio zahtjev u biti pita treba li članak 48. stavke 2. i 3. Direktive 2004/18 tumačiti na način da javni naručitelj u pozivu na nadmetanje ili u dokumentaciji za nadmetanje može izričito naznačiti točna pravila prema kojima se gospodarski subjekt može osloniti na sposobnosti drugih subjekata.

51

Kako bi se odgovorilo na to pitanje, valja naglasiti – kao što je to učinjeno u točkama 33. i 49. ove presude – da članak 47. stavak 2. i članak 48. stavak 3. Direktive 2004/18 priznaju svakom gospodarskom subjektu da se za određeni ugovor može osloniti na sposobnost drugih subjekata, pod uvjetom da se javnom naručitelju dokaže da će natjecatelj ili ponuditelj doista imati na raspolaganju resurse nužne za izvršenje dotičnog ugovora.

52

U tu svrhu, iako ponuditelj mora dokazati da stvarno ima na raspolaganju njihove resurse koji nisu njegovi, a nužni su za izvršenje određenog ugovora, on ipak slobodno odabire, s jedne strane, vrstu pravnog odnosa koji kani uspostaviti s drugim subjektima na čije se sposobnosti oslanja radi izvršenja tog ugovora i, s druge strane, način dokazivanja tih odnosa (presuda od 14. siječnja 2016., Ostas celtnieks, C‑234/14, EU:C:2016:6, t. 28.).

53

Zato javni naručitelj načelno ne može postaviti izričite uvjete koji mogu ograničavati ostvarivanje prava svakog gospodarskog subjekta da se osloni na sposobnosti drugih subjekata, a osobito tako da unaprijed odredi konkretne oblike u kojima je moguće osloniti se na sposobnosti tih drugih subjekata. Taj zaključak još je opravdaniji jer je u praksi, kako to Europska komisija pravilno ističe, gospodarskom subjektu teško, ako ne i nemoguće unaprijed predvidjeti sve zamislive scenarije primjene sposobnosti drugih subjekata.

54

Nadalje, kao što je to priznato u odgovoru na prvo, drugo, treće, peto i šesto pitanje, uzimajući u obzir konkretan predmet ugovora i njegove ciljeve, ostvarivanje takvog prava može se ograničiti u posebnim okolnostima poput onih koje su navedene u točkama 39. do 41. ove presude.

55

Međutim, u takvim okolnostima ne može se unaprijed isključiti mogućnost da javni naručitelj radi pravilnog izvršenja ugovora u pozivu na nadmetanje ili u dokumentaciji za nadmetanje izričito naznači točna pravila prema kojima se gospodarski subjekt može osloniti na sposobnosti drugih subjekata.

56

Međutim, ako javni naručitelj odluči primijeniti tu mogućnost, mora se pobrinuti da pravila koja utvrdi budu povezana s predmetom i ciljevima tog ugovora i da su im proporcionalna.

57

Takav zahtjev također omogućuje poštovanje načela transparentnosti u pogledu pravila koja je javni naručitelj postavio, ostavljajući ipak gospodarskim subjektima mogućnost da javnom naručitelju predlože alternativne oblike primjene sposobnosti drugih subjekata koji jamče da će stavljanje na raspolaganje tih sposobnosti biti stvarno.

58

Slijedom toga, na četvrto pitanje valja odgovoriti tako da članak 48. stavke 2. i 3. Direktive 2004/18 treba tumačiti na način da, uzimajući u obzir konkretan predmet ugovora i njegove ciljeve, javni naručitelj u posebnim okolnostima može radi pravilnog izvršenja ugovora u pozivu na nadmetanje ili u dokumentaciji za nadmetanje izričito naznačiti točna pravila prema kojima se gospodarski subjekt može osloniti na sposobnosti drugih subjekata, pod uvjetom da su ta pravila povezana s predmetom i ciljevima tog ugovora i da su im proporcionalna.

59

Sedmim pitanjem sud koji je uputio zahtjev u biti pita treba li načela jednakog postupanja i zabrane diskriminacije gospodarskih subjekata navedena u članku 2. Direktive 2004/18 tumačiti na način da im je protivno ako javni naručitelj nakon otvaranja ponuda podnesenih u postupku javne nabave prihvati zahtjev gospodarskog subjekta koji je podnio ponudu u odnosu na ukupni predmet nabave da njegovu ponudu uzme u obzir pri dodjeli isključivo pojedinih dijelova tog predmeta nabave.

60

Kako bi se odgovorilo na to pitanje, važno je podsjetiti da su javni naručitelji, u skladu s uvodnom izjavom 46. i člankom 2. Direktive 2004/18, prema gospodarskim subjektima dužni postupati jednako, nediskriminirajuće i transparentno.

61

Naime, s jedne strane, načela jednakog postupanja i zabrane diskriminacije zahtijevaju da ponuditelji pri oblikovanju uvjeta svojih ponuda imaju jednake izglede i podrazumijevaju podvrgavanje tih ponuda istim uvjetima za sve ponuditelje. S druge strane, obveza djelovanja na transparentan način ima za cilj sprečavanje opasnosti od favoriziranja i samovolje javnog naručitelja. Ta obveza podrazumijeva da su svi uvjeti i oblici postupka sklapanja ugovora formulirani u pozivu na nadmetanje ili u dokumentaciji za nadmetanje na jasan, precizan i jednoznačan način, tako da, kao prvo, omogućuju svim razumno obaviještenim i prosječno pažljivim ponuditeljima da razumiju njihov točan doseg i protumače ih na isti način i, kao drugo, omoguće javnom naručitelju stvarnu provjeru odgovaraju li ponude ponuditeljâ kriterijima koji uređuju ugovor o kojem je riječ (vidjeti u tom smislu presudu od 6. studenoga 2014., Cartiera dell’Adda, C‑42/13 P, EU:C:2014:2345, t. 44. i navedenu sudsku praksu).

62

Usto, kako je to Sud već presudio, načela jednakog postupanja i zabrane diskriminacije kao i obveza transparentnosti u suprotnosti su s bilo kakvim pregovaranjem javnog naručitelja i ponuditelja u okviru postupka sklapanja ugovora o javnoj nabavi, što podrazumijeva da ponuda načelno ne može biti izmijenjena nakon dostave, bilo na inicijativu javnog naručitelja ili ponuditelja. Slijedi da javni naručitelj ne može od ponuditelja zahtijevati pojašnjenja kada ocijeni da je ponuda neprecizna ili da nije u skladu s tehničkim specifikacijama dokumentacije za nadmetanje (presuda od 10. listopada 2013., Manova, C‑336/12, EU:C:2013:647, t. 31. i navedena sudska praksa).

63

Sud je, međutim, odredio da se članak 2. Direktive 2004/18 ne protivi ispravljanju ili nadopuni podataka koji se odnose na ponudu u točno određenim točkama, posebice kada je jasno da je potrebno jednostavno pojašnjenje ili ispravak očitih materijalnih pogrešaka (presuda od 10. listopada 2013., Manova, C‑336/12, EU:C:2013:647, t. 32. i navedena sudska praksa).

64

U tu svrhu, javni naručitelj mora se pobrinuti osobito da zahtjev za pojašnjenje ne dovede do toga da dotični ponuditelj podnese ono što bi u stvarnosti bila nova ponuda (vidjeti u tom smislu presudu od 10. listopada 2013., Manova, C‑336/12, EU:C:2013:647, t. 36.).

65

Usto, javni naručitelj u ostvarivanju svoje diskrecijske ovlasti u pogledu mogućnosti da od natjecatelja zahtijeva pojašnjenje njihove ponude mora se na jednak i pravedan način odnositi prema natjecateljima kako se ne bi po završetku postupka odabira ponuda i u odnosu na njegov ishod pokazalo da je zahtjev za pojašnjenje nepravedno doveo u povoljniji ili nepovoljniji položaj natjecatelje kojima je upućen (presuda od 10. listopada 2013., Manova, C‑336/12, EU:C:2013:647, t. 37.).

66

U ovom slučaju, kako to proizlazi iz odluke o upućivanju zahtjeva, s obzirom na to da je Uprava za čistoću Grada Varšave imala dvojbe u pogledu toga raspolaže li Partner resursima koji su nužni za izvršavanje ugovora o kojem je riječ u glavnom postupku, ona ga je nakon što je podnio ponudu pozvala da pojasni na koji način PUM sudjeluje u izvršavanju tog ugovora.

67

U odgovoru na taj zahtjev za pojašnjenje Partner je zatražio da Uprava za čistoću Grada Varšave, ako ocijeni da je iskustvo koje je naveo nedovoljno, resurse koje je istaknuo raspodijeli na svaki od osam dijelova predmeta nabave posebno prema određenom redoslijedu, tako da se eventualno odbijanje ne bi moglo odnositi na ukupni predmet nabave, nego samo na pojedine grupe za koje ne bi ispunjavao tražene uvjete.

68

Međutim, nesporno je da takvo obraćanje kojim gospodarski subjekt javnom naručitelju nakon otvaranja ponuda naznačuje redoslijed dijelova dotičnog predmeta nabave prema kojem bi trebalo ocijeniti njegovu ponudu ni u kojem slučaju ne predstavlja obično i specifično pojašnjenje ili ispravak očitih materijalnih pogrešaka u smislu sudske prakse navedene u točki 63. ove presude, nego je u biti riječ o bitnoj izmjeni koja prije odgovara podnošenju nove ponude.

69

Slijedom toga, javni naručitelj ne može dopustiti gospodarskom subjektu da svoju izvornu ponudu pojasni na način da povrijedi načela jednakog postupanja i zabrane diskriminacije kao i obvezu transparentnosti koja iz njih proistječe, kojima su potonji podvrgnuti na temelju članka 2. Direktive 2004/18 (vidjeti u tom smislu presudu od 6. studenoga 2014., Cartiera dell’Adda, C‑42/13, EU:C:2014:2345, t. 43.).

70

Uzimajući u obzir prethodna razmatranja, na sedmo pitanje valja odgovoriti tako da načela jednakog postupanja i zabrane diskriminacije gospodarskih subjekata navedena u članku 2. Direktive 2004/18 treba tumačiti na način da im je u okolnostima poput onih o kojima je riječ u glavnom postupku protivno ako javni naručitelj nakon otvaranja ponuda podnesenih u postupku javne nabave prihvati zahtjev gospodarskog subjekta koji je podnio ponudu u odnosu na ukupni predmet nabave da njegovu ponudu uzme u obzir isključivo pri dodjeli pojedinih dijelova tog predmeta nabave.

71

Osmim i devetim pitanjem, koja valja ispitati zajedno, sud koji je uputio zahtjev u biti pita treba li načela jednakog postupanja i zabrane diskriminacije gospodarskih subjekata navedena u članku 2. Direktive 2004/18 tumačiti na način da zahtijevaju poništenje i ponavljanje elektroničke dražbe na koju gospodarski subjekt koji je podnio prihvatljivu ponudu nije bio pozvan, čak i ako se ne može utvrditi da bi sudjelovanje isključenog subjekta dovelo do drukčijeg ishoda dražbe.

72

U skladu s uvodnom izjavom 14. i člankom 1. stavkom 7. Direktive 2004/18, pribjegavanje elektroničkim dražbama omogućuje javnim naručiteljima da nakon početne potpune procjene ponuda od ponuditelja traže da predstave nove cijene, izmijenjene naniže, a kada se ugovor sklapa prema kriteriju ekonomski najpovoljnije ponude također im omogućuje da od ponuditelja traže da poboljša i druge elemente ponude osim cijena.

73

U sklopu takvog postupka, kako se u toj uvodnoj izjavi navodi, Direktiva 2004/18 izričito zahtijeva da se elektroničke dražbe provode u punom skladu s načelima jednakog postupanja i zabrane diskriminacije te načelom transparentnosti.

74

U tu svrhu, s jedne strane, člankom 54. stavkom 4. Direktive 2004/18 predviđeno je da svaki ponuditelj koji je podnio prihvatljivu ponudu ima pravo biti pozvan sudjelovati u elektroničkoj dražbi kako bi predstavio nove cijene i/ili nove vrijednosti.

75

S druge strane, člankom 54. stavkom 8. drugim podstavkom iste direktive izričito je propisano da javni naručitelji, kada odluče organizirati elektroničku dražbu, ne smiju upotrebljavati takav postupak nepropisno ili na takav način da sprečavaju, ograničavaju ili narušavaju tržišno natjecanje ili mijenjaju predmet nabave, kako je navedeno u objavljenom pozivu na nadmetanje i kako je definiran u dokumentaciji za nadmetanje.

76

Stoga, ako ponuditelj podnese prihvatljivu ponudu i ispuni kriterije navedene u pozivu na nadmetanje, javni naručitelj, u skladu s člankom 54. stavkom 4. Direktive 2004/18, mora tom ponuditelju omogućiti da sudjeluje, ovisno o slučaju, u elektroničkoj dražbi.

77

Slijedom toga, ako takav ponuditelj nije pozvan na tu dražbu, načela jednakog postupanja i zabrane diskriminacije gospodarskih subjekata navedena u članku 2. Direktive 2004/18 zahtijevaju da javni naručitelj poništi i ponovi elektroničku dražbu, kao što je to nezavisni odvjetnik istaknuo u točki 52. svojeg mišljenja.

78

U tom pogledu, važno je pojasniti da se takav zaključak nameće neovisno o tome bi li sudjelovanje isključenog subjekta dovelo do drukčijeg ishoda dotične dražbe.

79

Naime, ostvarivanje ponuditeljeva prava da sudjeluje u elektroničkoj dražbi ni u kojem se slučaju ne smije učiniti ovisnim o željenom ishodu dražbe i ne može se unaprijed isključiti zbog hipotetskih razloga o kojima javni naručitelj vodi računa.

80

Drugim riječima, kao što to u svojoj odluci o upućivanju zahtjeva ističe i Krajowa Izba Odwoławcza (Nacionalna žalbena komisija), nemoguće je unaprijed zaključiti da gospodarski subjekt kojemu nije bilo dopušteno sudjelovati u elektroničkoj dražbi nije mogao podnijeti najpovoljniju ponudu, pa pogreška koju je javni naručitelj počinio nužno podrazumijeva poništenje i ponavljanje dražbe.

81

Slijedom toga, na osmo i deveto pitanja valja odgovoriti tako da načela jednakog postupanja i zabrane diskriminacije gospodarskih subjekata navedena u članku 2. Direktive 2004/18 treba tumačiti na način da zahtijevaju poništenje i ponavljanje elektroničke dražbe na koju gospodarski subjekt koji je podnio prihvatljivu ponudu nije bio pozvan, čak i ako se ne može utvrditi da bi sudjelovanje isključenog subjekta dovelo do drukčijeg ishoda dražbe.

82

Desetim pitanjem sud koji je uputio zahtjev u biti pita mogu li se odredbe Direktive 2004/18 tumačiti u svjetlu odredbi Direktive 2014/24, bez obzira na to što rok za njezino prenošenje još nije istekao i u mjeri u kojoj njezine odredbe nisu u suprotnosti s onima Direktive 2004/18.

83

Kako bi se odgovorilo na to pitanje, uvodno valja podsjetiti da je, prema ustaljenoj sudskoj praksi, načelno primjenjiva direktiva koja je na snazi u trenutku kada javni naručitelj odabere vrstu postupka koji će se provoditi i konačno razriješi pitanje je li potrebno prethodno nadmetanje za sklapanje ugovora o javnoj nabavi. Nasuprot tomu, odredbe direktive za koju je rok za prenošenje istekao nakon tog trenutka nisu primjenjive (presuda od 10. srpnja 2014., Impresa Pizzarotti, C‑213/13, EU:C:2014:2067, t. 31. i navedena sudska praksa).

84

U predmetu u glavnom postupku obavijest o konkretnom postupku javne nabave objavljena je 24. prosinca 2013., dok je Direktiva 2014/24 donesena tek 26. veljače 2014. i rok za njezino prenošenje isteći će u svakom slučaju 18. travnja 2016., u skladu s njezinim člankom 90.

85

U tim okolnostima, Direktiva 2014/24 u predmetu u glavnom postupku nije primjenjiva ratione temporis.

86

Nadalje, kada bi se Direktiva 2014/24 – kojom se, kako to već iz njezina naslova proizlazi, Direktiva 2004/18 stavlja izvan snage – primijenila prije isteka roka za njezino prenošenje, to bi državama članicama kao i javnim naručiteljima i gospodarskim subjektima onemogućilo da iskoriste dovoljan rok kako bi se prilagodili novim odredbama te direktive.

87

Imajući to na umu, valja istaknuti da, kako to proizlazi iz odluke o upućivanju zahtjeva, sud koji je uputio zahtjev posebno želi znati treba li članak 48. stavak 3. Direktive 2004/18, koji svakom gospodarskom subjektu priznaje pravo da se za određeni ugovor može osloniti na sposobnost drugih subjekata, tumačiti uzimajući u obzir sadržaj članka 63. stavka 1. Direktive 2014/24, s obzirom na to da je riječ o odredbi koja odgovara navedenom članku 48.

88

U tom pogledu valja, poput suda koji je uputio zahtjev, primijetiti da je članak 48. stavak 3. Direktive 2004/18 općenito sročen i da ne navodi izričito oblike u kojima se gospodarski subjekt može osloniti na sposobnosti drugih subjekata u postupku javne nabave.

89

Nasuprot tomu, člankom 63. stavkom 1. Direktive 2014/24 sada je predviđeno da se gospodarski subjekti mogu osloniti na sposobnosti drugih subjekata samo „ako će oni obaviti radove ili pružiti usluge kod kojih se traže te sposobnosti”.

90

Međutim, premda je točno da Direktiva 2014/24, kako se osobito navodi u njezinoj uvodnoj izjavi 2., ima za cilj pojasniti temeljne pojmove i koncepte kako bi se osigurala pravna sigurnost i uzeli u obzir određeni aspekti povezane, dobro utvrđene sudske prakse Suda, činjenica je da članak 63. te direktive donosi znatne izmjene u pogledu prava gospodarskog subjekta da se osloni na sposobnosti drugih subjekata u sklopu javne nabave.

91

Naime, članak 63. stavak 1. Direktive 2014/24 ni u kojem slučaju ne predstavlja kontinuitet s člankom 48. stavkom 3. Direktive 2004/18 jer postavlja nove uvjete koji nisu bili predviđeni prethodnim pravnim uređenjem.

92

U tim okolnostima, navedena odredba Direktive 2014/24 ne može se upotrijebiti kao kriterij za tumačenje članka 48. stavka 3. Direktive 2004/18 jer se u ovom slučaju pitanje ne odnosi na otklanjanje određene dvojbe u tumačenju sadržaja te odredbe.

93

Drukčiji bi pristup u određenom smislu nosio opasnost da se pogrešno urani s primjenom novog pravnog uređenja, različitog od onog predviđenog Direktivom 2004/18, što bi bilo očito protivno načelu pravne sigurnosti gospodarskih subjekata, čije poštovanje Direktiva 2014/24 izričito baš i želi zaštititi, kako to proizlazi iz njezine uvodne izjave 2.

94

Uzimajući u obzir prethodna razmatranja, na deseto pitanje valja odgovoriti tako da se u okolnostima poput onih u glavnom postupku odredbe članka 48. stavka 3. Direktive 2004/18 ne mogu tumačiti u svjetlu odredbi članka 63. stavka 1. Direktive 2014/24.

95

Budući da ovaj postupak ima značaj prethodnog pitanja za stranke glavnog postupka pred sudom koji je uputio zahtjev, na tom je sudu da odluči o troškovima postupka. Troškovi podnošenja očitovanja Sudu, koji nisu troškovi spomenutih stranaka, ne nadoknađuju se.

Slijedom navedenoga, Sud (prvo vijeće) odlučuje: