Predmet C‑129/14 PPU
Zoran Spasic
(zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Oberlandesgericht Nürnberg)
„Zahtjev za prethodnu odluku — Hitni prethodni postupak — Policijska i pravosudna suradnja u kaznenim stvarima — Povelja Europske unije o temeljnim pravima — Članci 50. i 52. — Načelo ne bis in idem — Konvencija o provedbi Schengenskog sporazuma — Članak 54. — Pojmovi ,izvršene' kazne i kazne koja je ,trenutačno u postupku izvršenja'“
Sažetak – Presuda Suda (veliko vijeće) od 27. svibnja 2014.
Pravosudna suradnja u kaznenim stvarima – Nadležnost Suda – Prethodna pitanja – Pitanje o tumačenju konvencije usvojene na temelju glave VI. Ugovora o EU‑u – Zahtjev za tumačenje u kojem se ne navodi članak 35. UEU‑a nego se isključivo upućuje na članak 267. UFEU‑a – Dopuštenost
(čl. 35. UEU‑a; čl. 267. UFEU‑a)
Temeljna prava – Povelja Europske unije o temeljnim pravima – Ograničenje pri ostvarivanju prava i sloboda priznatih Poveljom – Načelo ne bis in idem – Uvjet izvršenja kazne predviđen u članku 54. Konvencije o provedbi Schengenskog sporazuma – Ispitivanje sukladnosti te odredbe s člankom 50. Povelje – Ograničenje u smislu članka 52. stavka 1. Povelje – Načini na koje nacionalni sudovi primjenjuju to ograničenje in concreto
(čl. 6. st. 1. podst. 3. i čl. 67. st. 3. UEU‑a; čl. 50. i čl. 52. st. 1. i 7. Povelje Europske unije o temeljnim pravima; čl. 54. Konvencije o provedbi Schengenskog sporazuma)
Pravosudna suradnja u kaznenim stvarima – Protokol o uključivanju schengenske pravne stečevine – Konvencija o provedbi Schengenskog sporazuma – Načelo ne bis in idem – Uvjet za primjenu – Kazna koja je „izvršena“ ili je „trenutačno u postupku izvršenja“ – Pojam – Osuda na dvije glavne kazne – Plaćanje novčane kazne bez izvršenja kazne zatvora – Isključenje
(čl. 54. Konvencije o provedbi Schengenskog sporazuma)
Činjenica da se u zahtjevu za prethodnu odluku koji se odnosi na tumačenje konvencije prihvaćene na temelju glave VI. Ugovora o EU‑u, u inačici koja je vrijedila prije stupanja na snagu Ugovora iz Lisabona, ne spominje članak 35. UEU‑a, nego se isključivo upućuje na članak 267. UFEU‑a nije, sama po sebi, razlog za nedopuštenost zahtjeva za prethodnu odluku.
(t. 45.)
Članak 54. Konvencije o provedbi Schengenskog sporazuma (CISA), koji primjenu načela ne bis in idem uvjetuje time da je kazna koja je izrečena ujedno i „izvršena“ ili je „trenutačno u postupku izvršenja“, u skladu je s člankom 50. Povelje Europske unije o temeljnim pravima kojim je zajamčeno to načelo.
Doista, dodatni uvjet sadržan u članku 54. CISA‑e predstavlja ograničenje načela ne bis in idem koje je sukladno članku 50. Povelje jer je obuhvaćeno Objašnjenjima uz Povelju koja se odnose na taj članak, a na koja izravno upućuju odredbe članka 6. stavka 1. podstavka 3. UEU‑a i članka 52. stavka 7. Povelje.
U svakom slučaju, uvjet izvršenja kazne kao dodatni uvjet široj zaštiti koju pruža članak 50. Povelje predstavlja ograničenje njime zajamčenog prava u smislu članka 52. Povelje.
Naime, kao prvo, treba smatrati da je ograničenje načela ne bis in idem predviđeno zakonom jer proizlazi iz članka 54. CISA‑e.
Kao drugo, odredba poput članka 54. CISA‑e poštuje bit načela ne bis in idem utvrđenoga u članku 50. Povelje. Doista, uvjet izvršenja kazne predviđen u tom članku ne dovodi u pitanje načelo ne bis in idem kao takvo jer se tim uvjetom nastoji izbjeći situacija u kojoj se osoba pravomoćno osuđena u prvoj državi ugovornici ne može goniti za isto djelo u drugoj državi ugovornici pa ostaje nekažnjena ako prva država ugovornica izrečenu kaznu ne izvrši.
Kao treće, kako proizlazi iz članka 67. stavka 3. UFEU‑a, Unija u svrhu ostvarivanja svoje zadaće uspostavljanja prostora slobode, sigurnosti i pravde treba nastojati osigurati visoku razinu sigurnosti putem mjera za sprečavanje i suzbijanje kriminaliteta, mjera za koordinaciju i suradnju policije i pravosudnih tijela te drugih nadležnih tijela kao i uzajamnim priznavanjem presuda u kaznenim predmetima i, prema potrebi, usklađivanjem kaznenog zakonodavstva. Uvjet izvršenja kazne predviđen u članku 54. CISA‑e uključen je u taj kontekst jer se njime na području slobode, sigurnosti i pravde nastoji izbjeći da osoba pravomoćno osuđena u jednoj državi članici ostane nekažnjena. Usto je navedeni uvjet prikladan za ostvarivanje tog cilja jer se dopuštanjem da nadležna tijela države ugovornice u slučaju neizvršenja izrečene kazne vode postupak za isto djelo za koje je osoba pravomoćno osuđena u drugoj državi ugovornici izbjegava opasnost da osuđenik ostane nekažnjen jer je napustio područje države u kojoj je osuđen. U pogledu pitanja je li uvjet izvršenja kazne nužan, iako je točno da na razini Unije postoje mnogobrojni instrumenti sekundarnog prava kojima se olakšava suradnja država članica u kaznenim stvarima, takvi instrumenti međusobne pomoći ne predviđaju, međutim, uvjet izvršenja kazne sličan onome iz članka 54. CISA‑e pa, prema tome, ne mogu osigurati cjelovito ostvarivanje cilja koji se želi postići. Međutim, u okviru primjene in concreto uvjeta izvršenja kazne iz članka 54. CISA‑e na točno određen slučaj, ne može se isključiti mogućnost da će nadležni nacionalni sudovi, na temelju članka 4. stavka 3. UEU‑a i navedenih pravnih instrumenata sekundarnog prava Unije međusobno komunicirati i pokrenuti savjetovanja kako bi provjerili postoji li stvarna namjera države članice u kojoj je donesena prva presuda da izrečene kazne i izvrši.
(t. 55., 57.‑59., 62.‑65., 68., 73., 74. i t. 1. izreke)
Članak 54. Konvencije o provedbi Schengenskog sporazuma (CISA) treba tumačiti na način da plaćanje novčane kazne koja je osuđeniku izrečena istom odlukom suda druge države članice kojom mu je izrečena i kazna zatvora koju nije odslužio nije dovoljno da bi se smatralo da je kazna „izvršena“ odnosno da je „trenutačno u postupku izvršenja“ u smislu te odredbe.
Naime, s jedne strane, iako je u članku 54. CISA‑e određen uvjet da je, izražena u jednini, „kazna izvršena“, tim se uvjetom očito obuhvaća situacija u kojoj su, kao u glavnom predmetu, izrečene dvije glavne kazne. Drukčije tumačenje lišilo bi smisla načelo ne bis in idem navedeno u članku 54. CISA‑e te bi ugrozilo njegovu korisnu primjenu. Prema tome, budući da u takvim okolnostima jedna od dviju izrečenih kazni nije „izvršena“ u smislu članka 54. CISA‑e, taj se uvjet ne može smatrati ispunjenim.
S druge strane, s obzirom na to da je riječ o dvjema kaznama koje su izrečene kao glavne kazne i da osuđena osoba nije počela izvršavati kaznu zatvora, ne može se, zato što je novčana kazna plaćena, smatrati da je kazna „trenutačno u postupku izvršenja“ u smislu članka 54. CISA‑e.
(t. 80.‑85. i t. 2. izreke)
Predmet C‑129/14 PPU
Zoran Spasic
(zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Oberlandesgericht Nürnberg)
„Zahtjev za prethodnu odluku — Hitni prethodni postupak — Policijska i pravosudna suradnja u kaznenim stvarima — Povelja Europske unije o temeljnim pravima — Članci 50. i 52. — Načelo ne bis in idem — Konvencija o provedbi Schengenskog sporazuma — Članak 54. — Pojmovi ,izvršene' kazne i kazne koja je ,trenutačno u postupku izvršenja'“
Sažetak – Presuda Suda (veliko vijeće) od 27. svibnja 2014.
Pravosudna suradnja u kaznenim stvarima — Nadležnost Suda — Prethodna pitanja — Pitanje o tumačenju konvencije usvojene na temelju glave VI. Ugovora o EU‑u — Zahtjev za tumačenje u kojem se ne navodi članak 35. UEU‑a nego se isključivo upućuje na članak 267. UFEU‑a — Dopuštenost
(čl. 35. UEU‑a; čl. 267. UFEU‑a)
Temeljna prava — Povelja Europske unije o temeljnim pravima — Ograničenje pri ostvarivanju prava i sloboda priznatih Poveljom — Načelo ne bis in idem — Uvjet izvršenja kazne predviđen u članku 54. Konvencije o provedbi Schengenskog sporazuma — Ispitivanje sukladnosti te odredbe s člankom 50. Povelje — Ograničenje u smislu članka 52. stavka 1. Povelje — Načini na koje nacionalni sudovi primjenjuju to ograničenje in concreto
(čl. 6. st. 1. podst. 3. i čl. 67. st. 3. UEU‑a; čl. 50. i čl. 52. st. 1. i 7. Povelje Europske unije o temeljnim pravima; čl. 54. Konvencije o provedbi Schengenskog sporazuma)
Pravosudna suradnja u kaznenim stvarima — Protokol o uključivanju schengenske pravne stečevine — Konvencija o provedbi Schengenskog sporazuma — Načelo ne bis in idem — Uvjet za primjenu — Kazna koja je „izvršena“ ili je „trenutačno u postupku izvršenja“ — Pojam — Osuda na dvije glavne kazne — Plaćanje novčane kazne bez izvršenja kazne zatvora — Isključenje
(čl. 54. Konvencije o provedbi Schengenskog sporazuma)
Činjenica da se u zahtjevu za prethodnu odluku koji se odnosi na tumačenje konvencije prihvaćene na temelju glave VI. Ugovora o EU‑u, u inačici koja je vrijedila prije stupanja na snagu Ugovora iz Lisabona, ne spominje članak 35. UEU‑a, nego se isključivo upućuje na članak 267. UFEU‑a nije, sama po sebi, razlog za nedopuštenost zahtjeva za prethodnu odluku.
(t. 45.)
Članak 54. Konvencije o provedbi Schengenskog sporazuma (CISA), koji primjenu načela ne bis in idem uvjetuje time da je kazna koja je izrečena ujedno i „izvršena“ ili je „trenutačno u postupku izvršenja“, u skladu je s člankom 50. Povelje Europske unije o temeljnim pravima kojim je zajamčeno to načelo.
Doista, dodatni uvjet sadržan u članku 54. CISA‑e predstavlja ograničenje načela ne bis in idem koje je sukladno članku 50. Povelje jer je obuhvaćeno Objašnjenjima uz Povelju koja se odnose na taj članak, a na koja izravno upućuju odredbe članka 6. stavka 1. podstavka 3. UEU‑a i članka 52. stavka 7. Povelje.
U svakom slučaju, uvjet izvršenja kazne kao dodatni uvjet široj zaštiti koju pruža članak 50. Povelje predstavlja ograničenje njime zajamčenog prava u smislu članka 52. Povelje.
Naime, kao prvo, treba smatrati da je ograničenje načela ne bis in idem predviđeno zakonom jer proizlazi iz članka 54. CISA‑e.
Kao drugo, odredba poput članka 54. CISA‑e poštuje bit načela ne bis in idem utvrđenoga u članku 50. Povelje. Doista, uvjet izvršenja kazne predviđen u tom članku ne dovodi u pitanje načelo ne bis in idem kao takvo jer se tim uvjetom nastoji izbjeći situacija u kojoj se osoba pravomoćno osuđena u prvoj državi ugovornici ne može goniti za isto djelo u drugoj državi ugovornici pa ostaje nekažnjena ako prva država ugovornica izrečenu kaznu ne izvrši.
Kao treće, kako proizlazi iz članka 67. stavka 3. UFEU‑a, Unija u svrhu ostvarivanja svoje zadaće uspostavljanja prostora slobode, sigurnosti i pravde treba nastojati osigurati visoku razinu sigurnosti putem mjera za sprečavanje i suzbijanje kriminaliteta, mjera za koordinaciju i suradnju policije i pravosudnih tijela te drugih nadležnih tijela kao i uzajamnim priznavanjem presuda u kaznenim predmetima i, prema potrebi, usklađivanjem kaznenog zakonodavstva. Uvjet izvršenja kazne predviđen u članku 54. CISA‑e uključen je u taj kontekst jer se njime na području slobode, sigurnosti i pravde nastoji izbjeći da osoba pravomoćno osuđena u jednoj državi članici ostane nekažnjena. Usto je navedeni uvjet prikladan za ostvarivanje tog cilja jer se dopuštanjem da nadležna tijela države ugovornice u slučaju neizvršenja izrečene kazne vode postupak za isto djelo za koje je osoba pravomoćno osuđena u drugoj državi ugovornici izbjegava opasnost da osuđenik ostane nekažnjen jer je napustio područje države u kojoj je osuđen. U pogledu pitanja je li uvjet izvršenja kazne nužan, iako je točno da na razini Unije postoje mnogobrojni instrumenti sekundarnog prava kojima se olakšava suradnja država članica u kaznenim stvarima, takvi instrumenti međusobne pomoći ne predviđaju, međutim, uvjet izvršenja kazne sličan onome iz članka 54. CISA‑e pa, prema tome, ne mogu osigurati cjelovito ostvarivanje cilja koji se želi postići. Međutim, u okviru primjene in concreto uvjeta izvršenja kazne iz članka 54. CISA‑e na točno određen slučaj, ne može se isključiti mogućnost da će nadležni nacionalni sudovi, na temelju članka 4. stavka 3. UEU‑a i navedenih pravnih instrumenata sekundarnog prava Unije međusobno komunicirati i pokrenuti savjetovanja kako bi provjerili postoji li stvarna namjera države članice u kojoj je donesena prva presuda da izrečene kazne i izvrši.
(t. 55., 57.‑59., 62.‑65., 68., 73., 74. i t. 1. izreke)
Članak 54. Konvencije o provedbi Schengenskog sporazuma (CISA) treba tumačiti na način da plaćanje novčane kazne koja je osuđeniku izrečena istom odlukom suda druge države članice kojom mu je izrečena i kazna zatvora koju nije odslužio nije dovoljno da bi se smatralo da je kazna „izvršena“ odnosno da je „trenutačno u postupku izvršenja“ u smislu te odredbe.
Naime, s jedne strane, iako je u članku 54. CISA‑e određen uvjet da je, izražena u jednini, „kazna izvršena“, tim se uvjetom očito obuhvaća situacija u kojoj su, kao u glavnom predmetu, izrečene dvije glavne kazne. Drukčije tumačenje lišilo bi smisla načelo ne bis in idem navedeno u članku 54. CISA‑e te bi ugrozilo njegovu korisnu primjenu. Prema tome, budući da u takvim okolnostima jedna od dviju izrečenih kazni nije „izvršena“ u smislu članka 54. CISA‑e, taj se uvjet ne može smatrati ispunjenim.
S druge strane, s obzirom na to da je riječ o dvjema kaznama koje su izrečene kao glavne kazne i da osuđena osoba nije počela izvršavati kaznu zatvora, ne može se, zato što je novčana kazna plaćena, smatrati da je kazna „trenutačno u postupku izvršenja“ u smislu članka 54. CISA‑e.
(t. 80.‑85. i t. 2. izreke)