—

za V. L. B. Dupuy, M. Stawska‑Höbel, Rechtsanwältin,

—

za njemačku vladu, T. Henze i J. Kemper, u svojstvu agenata,

—

za vladu Helenske Republike, F. Dedousi i M. Skorila, u svojstvu agenata,

—

za talijansku vladu, G. Palmieri, u svojstvu agenta, uz asistenciju L. D’Ascie, avvocato dello Stato,

—

za Europsku komisiju, A.-M. Rouchaud‑Joët i B. Eggers, u svojstvu agenata,

1

Zahtjevi za prethodnu odluku odnose se na tumačenje Uredbe (EZ) br. 1896/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2006. o uvođenju postupka za europski platni nalog (SL L 399, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 19., svezak 7., str. 94.).

2

Zahtjev je upućen u okviru spora između, s jedne strane, eco cosmetics GmbH & Co. KG (u daljnjem tekstu: eco cosmetics), sa sjedištem u Njemačkoj, i V. L. B. Dupuy, s prebivalištem u Francuskoj, te s druge strane, Raiffeisenbank St. Georgen reg. Gen. mbH, sa sjedištem u Austriji, i T. Bonchyk, s prebivalištem u Njemačkoj, glede postupaka za europski platni nalog.

3

Uvodne izjave 13., 19. i 23. do 25. Uredbe 1896/2006 određuju:

[...]

[...]

4

Sukladno odredbama uvodne izjave 27. navedene uredbe, „[…] postupci za izvršenje europskog platnog naloga i dalje bi trebali biti uređeni nacionalnim pravom“.

5

Članak 1. stavak 1. točka (a) Uredbe br. 1896/2006 propisuje:

„Svrha ove Uredbe je:

6

Članak 6. navedene uredbe, naslovljen „Nadležnost“, u stavku 1. propisuje:

„Za potrebe primjene ove Uredbe nadležnost se određuje u skladu s važećim pravilima prava Zajednice, posebno u skladu s Uredbom [Vijeća] (EZ) br. 44/2001. [od 22. prosinca 2000. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima (SL 2001, L 12, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 19., svezak 3., str. 30.)].“

7

Članak 12., stavci 3. i 5. Uredbe br. 1896/2006 glasi:

„3.   U europskom platnom nalogu tuženika se poučava o mogućnosti da:

[…]

5.   Sud osigurava dostavu naloga tuženiku u skladu s nacionalnim pravom i na način koji ispunjava minimalne standarde iz članaka 13., 14. i 15.“

8

Članak 13. Uredbe br. 1896/2006, naslovljen „Dostava s dokazom o preuzimanju od strane tuženika [o uručenju tuženiku]“, propisuje:

„Europski platni nalog može se dostaviti tuženiku u skladu s nacionalnim pravom države u kojoj se izvršava dostava na jedan od sljedećih načina:

9

Članak 14. stavci 1. i 2. te uredbe, naslovljen „Dostava bez dokaza o preuzimanju od strane tuženika [o uručenju tuženiku]“, propisuje:

„1.   Europski platni nalog također se može dostaviti tuženiku u skladu s nacionalnim pravom države u kojoj se izvršava dostava na jedan od sljedećih načina:

2.   Za potrebe ove Uredbe, dostava na temelju stavka 1. nije prihvatljiva ako tuženikova adresa nije sa sigurnošću poznata.

[…]“

10

Članak 15. iste Uredbe, naslovljen „Dostava zastupniku“, glasi:

„Dostava u skladu s člancima 13. ili 14. također se može izvršiti tuženikovu zastupniku.“

11

Sukladno članku 16. Uredbe br. 1896/2006:

„1.   Tuženik može uložiti prigovor na europski platni nalog pred sudom porijekla koristeći se standardnim obrascem F koji je utvrđen u Prilogu VI., koji mu se dostavlja zajedno s europskim platnim nalogom.

2.   Prigovor se šalje unutar 30 dana od dostave naloga tuženiku.

3.   Tuženik u prigovoru navodi da osporava tražbinu, ali nije obvezan navesti razloge za to.

[...]“

12

Članak 17. stavak 1. navedene uredbe propisuje:

„Ako se prigovor uloži u roku iz članka 16. stavka 2. postupak se nastavlja pred nadležnim sudovima države članice porijekla u skladu s pravilima za običan građanski postupak, osim ako tužitelj izričito nije zatražio da se u tom slučaju postupak okonča.

[...]“

13

Članak 18. iste uredbe, naslovljen „Izvršivost“, propisuje:

1.   Ako u roku iz članka 16. stavka 2., uzimajući u obzir primjereno razdoblje za zaprimanje prigovora, sudu porijekla nije uložen ni jedan prigovor, sud porijekla bez odgađanja proglašava izvršivost europskog platnog naloga koristeći se standardnim obrascem G koji je utvrđen u Prilogu VII. Sud potvrđuje datum dostave.

2.   Ne dovodeći u pitanje stavak 1., formalne zahtjeve za izvršivost uređuje pravo države članice porijekla.

3.   Sud šalje izvršivi europski nalog za plaćanje tužitelju.“

14

Članak 20. Uredbe br. 1896/2006, naslovljen „Preispitivanje u izvanrednim slučajevima“, propisuje:

„1.   Nakon isteka roka iz članka 16. stavka 2., tuženik ima pravo podnijeti zahtjev za preispitivanje europskog platnog naloga pred nadležnim sudom u državi članici porijekla u slučaju kada:

pod uvjetom da u svakom slučaju postupi bez odgađanja.

2.   Nakon isteka roka iz članka 16. stavka 2., tuženik također ima pravo zahtijevati provjeru europskog platnog naloga pred nadležnim sudom u ishodišnoj državi članici gdje je platni nalog očigledno krivo izdan, uzimajući u obzir zahtjeve koje propisuje ova Uredba, ili zbog izvanrednih okolnosti.

3.   Ako sud odbije tuženikov zahtjev jer ne postoje temelji za preispitivanje iz stavaka 1. i 2., europski platni nalog ostaje pravovaljan.

Ako sud odluči da je preispitivanje opravdano na temelju jednog od razloga iz stavaka 1. i 2., europski platni nalog postaje ništav.“

15

Članak 21. stavak 1. navedene uredbe propisuje:

„Ne dovodeći u pitanje odredbe u ovoj Uredbi, izvršenje je uređeno pravom države članice izvršenja.

Europski platni nalog koji je postao izvršiv izvršava se pod istim uvjetima kao i izvršiva odluka koju je donijela država članica izvršenja.“

16

Članak 26. navedene uredbe, naslovljen „Veza s nacionalnim procesnim pravom“, glasi:

„Sva procesna pitanja koja nisu posebno određena ovom Uredbom uređuje nacionalno pravo.“

17

U njemačkom pravu postupak u svezi s platnim nalozima uređen je Zakonikom o parničnom postupku (Zivilprozessordnung).

18

eco cosmetics, društvo osnovano u skladu s njemačkim pravom, zatražilo je od suda koji je uputio zahtjev izdavanje europskog platnog naloga protiv V. L. B. Dupuy, s prebivalištem u Francuskoj.

19

Amtsgericht Wedding je 22. ožujka 2010., sukladno članku 12. Uredbe br. 1896/2006, udovoljio tom zahtjevu i izdao traženi europski platni nalog te ga potom dostavio međunarodnom preporučenom pošiljkom s povratnicom. Kako to proizlazi iz povratnice, taj je nalog dostavljen 31. ožujka 2010. na adresu koju je naznačio eco cosmetics. Povratnica ne sadrži druge podatke glede dostave.

20

Sud koji je uputio zahtjev proglasio je 20. svibnja 2010. navedeni nalog izvršivim.

21

Podneskom odvjetnika od 28. srpnja 2010. V. L. B. Dupuy osporila je predmetni platni nalog. Dopisom od 5. kolovoza 2010. sud koji je uputio zahtjev izvijestio je da je prigovor nepravodoban i da je u tom stadiju moguće samo zatražiti preispitivanje u skladu s člankom 20. Uredbe br. 1896/2006.

22

Dva mjeseca kasnije V. L. B. Dupuy je podneskom od 7. listopada 2010. podnijela zahtjev za preispitivanje, bez podrobnijih navoda o osnovama. Šest mjeseci kasnije, podneskom odvjetnika od 13. travnja 2011., obrazložila je svoj zahtjev za preispitivanje.

23

V. L. B. Dupuy osobito ističe da joj europski platni nalog koji je izdan protiv nje nikada nije uručen. Pojašnjava da se odselila s adrese koju je naznačio eco cosmetics u listopadu 2009. i da je za nalog saznala od svoje banke tek 23. srpnja 2010.

24

Raiffeisenbank St. Georgen reg. Gen. mbH, banka osnovana u skladu s austrijskim pravom, zatražila je od suda koji je uputio zahtjev da izda europski platni nalog protiv T. Bonchyk, s prebivalištem u Njemačkoj.

25

Amtsgericht Wedding je 2. rujna 2010. izdao traženi europski platni nalog i dvaput ga bezuspješno pokušao dostaviti putem pošte na adrese koje je navela ta banka.

26

Potom je ista banka navela drugu adresu na koju je predmetni europski platni nalog dostavljen 1. veljače 2011. odlaganjem u poštanski sandučić.

27

Amtsgericht Wedding je 10. ožujka 2011. proglasio navedeni nalog izvršivim.

28

T. Bonchyk je telefaksom od 1. lipnja 2011. osporila europski platni nalog koji je izdan protiv nje. Navela je da je za taj nalog saznala slučajno i da od 2009. ne živi više na adresi na kojoj joj je isti dostavljen.

29

Dopisom od 17. lipnja 2011. Amtsgericht Wedding izvijestio je T. Bonchyk da je njezin prigovor nepravodoban i da je u tom stadiju moguće samo zatražiti preispitivanje u skladu s člankom 20. Uredbe br. 1896/2006. Podneskom odvjetnika od 24. lipnja 2011. T. Bonchyk je podnijela zahtjev za preispitivanje.

30

U tim je okolnostima Amtsgericht Wedding odlučio prekinuti postupak i uputiti Sudu sljedeća prethodna pitanja, koja su formulirana na istovjetan način u predmetima C‑119/13 i C‑120/13, osim drugog prethodnog pitanja koje postavljeno u predmetu C‑119/13:

31

Rješenjem predsjednika Suda od 8. travnja 2013. predmeti C‑119/13 i C‑120/13 spojeni su u svrhu pisanog i usmenog postupka kao i presude.

32

Najprije valja podsjetiti da je, u okviru suradnje između nacionalnih sudova i Suda ustanovljene u članku 267. UFEU‑a, na Sudu da nacionalnom sudu pruži koristan odgovor koji će mu omogućiti da riješi spor koji je pred njim. U tom smislu Sud mora, ako je potrebno, preoblikovati postavljena pitanja. Naime, zadaća je Suda tumačiti sve odredbe prava Unije kada je to potrebno nacionalnim sudovima radi rješavanja predmeta u kojima vode postupke, čak i ako te odredbe nisu izričito navedene u pitanjima koja su uputili Sudu (presuda Worten, C‑342/12, ECLI:EU:C:2013:355, t. 30. i navedena sudska praksa).

33

Stoga, čak i ako se postavljena pitanja formalno odnose uglavnom na tumačenje članka 20. Uredbe br. 1896/2006, to ne sprječava Sud da pruži sve elemente tumačenja prava Unije koji mogu biti korisni za presuđivanje u glavnim predmetima. U tom pogledu Sud je dužan iz cjelokupnog materijala koji mu je dostavio sud koji je uputio zahtjev, a osobito iz obrazloženja zahtjeva za prethodnu odluku, izvući sve elemente prava Unije koji zahtijevaju tumačenje s obzirom na predmete sporova (presuda Worten, ECLI:EU:C:2013:355, t. 31. i navedena sudska praksa).

34

Naime, iz spisa kojim raspolaže Sud razvidno je da sud koji je uputio zahtjev u okolnostima glavnih predmeta ne isključuje primjenu postupka osporavanja iz članaka 16. i 17. Uredbe br. 1896/2006. Osim toga, grčka i talijanska vlada smatraju da su te odredbe jedine primjenjive u okolnostima glavnih predmeta.

35

Tumačenje članaka 18. i 19. te uredbe u kontekstu glavnih predmeta također je relevantno, s obzirom na to da je sud koji je uputio zahtjev proglasio europske platne naloge izvršivima.

36

Kako bi se sudu koji je uputio zahtjev dao koristan odgovor, u tim okolnostima, potrebno je preoblikovati prvo pitanje tako da se njime u biti želi znati treba li Uredbu br. 1896/2006 tumačiti na način da se postupci određeni u člancima 16. do 20. te uredbe primjenjuju kad se utvrdi da platni nalog nije bio dostavljen u skladu s minimalnim standardima utvrđenim u člancima 13. do 15. te uredbe.

37

S tim u vezi, valja najprije napomenuti da se na temelju članka 12. stavka 5. i članaka 13. do 15. Uredbe br. 1896/2006, svi nalozi na koje se odnosi ta uredba moraju dostaviti, slijedeći jedan od načina opisanih u navedenim člancima 13. do 15., tako da je ta dostava u skladu s minimalnim standardima propisanim tom uredbom. Kao što je to istaknuo nezavisni odvjetnik u točkama 36. do 41. svojeg mišljenja, u slučaju povrede tih minimalnih standarda ravnoteža između ciljeva koji se žele postići Uredbom br. 1896/2006, odnosno brzine i učinkovitosti, s jedne strane, i poštovanja prava obrane, s druge strane, bila bi narušena.

38

Glede, kao prvo, moguće primjene postupka osporavanja iz članaka 16. i 17. Uredbe br. 1896/2006, potrebno je napomenuti da je, kao što proizlazi iz uvodne izjave 24. te uredbe, prigovor redovni pravni put koji obustavlja postupak europskog platnog naloga i dovodi do automatskog prijenosa u redovni parnični postupak.

39

Naime, kad su tražbine koje su temelj europskog platnog naloga osporene putem prigovora, više se ne primjenjuje poseban postupak uređen Uredbom br. 1896/2006 jer je, u skladu s člankom 1. stavkom 1. točkom (a) te uredbe, njegova svrha samo „pojednostavnjivanje, ubrzavanje i smanjenje troškova parničenja u prekograničnim slučajevima koji se odnose na nesporne novčane tražbine“.

40

U tom smislu potrebno je napomenuti da na temelju članka 16. Uredbe br. 1896/2006 tuženik može uložiti prigovor na europski platni nalog pred sudom porijekla koristeći se standardnim obrascem F koji mu se dostavlja zajedno sa standardnim obrascem E, koji sadrži nalog. Prigovor se šalje u roku od 30 dana od dostave naloga.

41

Međutim, ako europski platni nalog nije dostavljen na način koji je u skladu s minimalnim standardima utvrđenim u člancima 13. do 15. Uredbe br. 1896/2006, tuženik ne prima obrasce navedene u točki 40. ove presude, te stoga nije pravilno obaviješten o postojanju i temelju europskog platnog naloga koji je izdan protiv njega. U takvom slučaju tuženik nema nužno sve korisne informacije koje bi mu omogućile da odluči hoće li osporiti taj nalog.

42

Takva situacija ne može biti u skladu s pravima obrane, tako da se u, okolnostima poput onih o kojima je riječ u pitanju u glavnom postupku, ne može predvidjeti primjena postupka osporavanja iz članaka 16. i 17. Uredbe br. 1896/2006.

43

Kao drugo, potrebno je navesti da u slučaju izostanka dostave u skladu s minimalnim standardima utvrđenim u člancima 13. do 15. Uredbe br. 1896/2006, rok za podnošenje prigovora iz članka 16. stavka 2. ove Uredbe ne počinje teći, tako da je upitna valjanost postupaka koji ovise o isteku tog roka, kao što su proglašenje izvršivosti iz članka 18. te uredbe ili zahtjev za preispitivanje iz članka 20. te uredbe, iako su već pokrenuti.

44

Što se tiče, konkretno, postupka preispitivanja, treba napomenuti da do njega dolazi, kako je navedeno u samom naslovu članka 20. Uredbe br. 1896/2006, samo u „izvanrednim slučajevima“, koji su nabrojani u tom članku, pri čemu izostanak dostave nije jedan od tih izvanrednih slučajeva.

45

U svakom slučaju, valja podsjetiti da u skladu s člankom 26. Uredbe br. 1896/2006 sva postupovna pitanja koja nisu izričito uređena tom uredbom „uređuje nacionalno pravo“, zbog čega je u takvom slučaju analogna primjena te uredbe isključena.

46

U predmetnoj situaciji Uredba br. 1896/2006 ne određuje ništa u odnosu na moguća pravna sredstva koja stoje na raspolaganju tuženiku kada se tek nakon proglašenja izvršivosti europskog platnog naloga utvrdi da taj nalog nije dostavljen na način koji je u skladu s minimalnim standardima utvrđenim u člancima 13. do 15. te uredbe.

47

Iz toga slijedi da su, u takvom slučaju, sukladno članku 26. Uredbe br. 1896/2006 postupovna pitanja i dalje uređena nacionalnim pravom.

48

U svakom slučaju, potrebno je naglasiti da se na europski platni nalog, kao što proizlazi iz točke 43. ove presude, kada nije dostavljen na način koji je u skladu s minimalnim standardima utvrđenim u člancima 13. do 15. Uredbe br. 1896/2006, ne može primijeniti postupak izvršenja iz članka 18. te Uredbe. Iz toga slijedi da se proglašenje izvršivosti takvog platnog naloga mora smatrati nevaljanim.

49

S obzirom na prethodna razmatranja, na prvo pitanje valja odgovoriti da se Uredba br. 1896/2006 treba tumačiti na način da se postupci iz članaka 16. do 20. te uredbe ne primjenjuju u slučajevima u kojima se utvrdi da platni nalog nije dostavljen na način koji je u skladu s minimalnim standardima utvrđenim u člancima 13. do 15. iste. Kada se takva nepravilnost utvrdi tek nakon proglašenja izvršivosti europskog platnog naloga, tuženik mora imati mogućnost prijaviti takvu nepravilnost koja, ako se pravilno dokaže, dovodi do nevaljanosti tog proglašenja izvršivosti.

50

Uzevši u obzir odgovor na prvo pitanje, nije potrebno odgovoriti na drugo i treće pitanje.

51

Budući da ovaj postupak ima značaj prethodnog pitanja za stranke glavnog postupka pred sudom koji je uputio zahtjev, na tom je sudu da odluči o troškovima postupka. Troškovi podnošenja očitovanja Sudu, koji nisu troškovi spomenutih stranaka, ne nadoknađuju se.

Slijedom navedenoga, Sud (treće vijeće) odlučuje:

Uredbu (EZ) br. 1896/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2006. o uvođenju postupka za europski platni nalog treba tumačiti na način da se postupci iz članaka 16. do 20. te uredbe ne primjenjuju u slučajevima u kojima se utvrdi da platni nalog nije dostavljen na način koji je u skladu s minimalnim standardima utvrđenim u člancima 13. do 15. iste.

Kad se takva nepravilnost utvrdi tek nakon proglašenja izvršivosti europskog platnog naloga, tuženik mora imati mogućnost prijaviti takvu nepravilnost koja, ako se pravilno dokaže, dovodi do nevaljanosti tog proglašenja izvršivosti.