5.5.2014   

HR

Službeni list Europske unije

C 135/17


Presuda Suda (osmo vijeće) od 13. ožujka 2014. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Juzgado de lo Social no 3 de Barcelona – Španjolska) – Antonio Márquez Samohano protiv Universitat Pompeu Fabra

(Predmet C-190/13) (1)

((Socijalna politika - Direktiva 1999/70/EZ - Okvirni sporazum o radu na određeno vrijeme koji su sklopili ETUC, UNICE i CEEP - Sveučilišta - Pridruženi profesori - Uzastopni ugovori o radu na određeno vrijeme - Članak 5. točka 1. - Mjere za sprečavanje zlouporaba ugovora na određeno vrijeme - Pojam „objektivni razlozi” koji opravdavaju takve ugovore - Članak 3. - Pojam „ugovora o radu na određeno vrijeme” - Sankcije - Pravo na otpremninu - Razlika u postupanju između radnika zaposlenih na neodređeno vrijeme))

2014/C 135/18

Jezik postupka: španjolski

Sud koji je uputio zahtjev

Juzgado de lo Social no 3 de Barcelona

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Antonio Márquez Samohano

Tuženik: Universitat Pompeu Fabra

Predmet

Zahtjev za prethodnu odluku – Juzgado de lo Social n. 3 de Barcelona – Tumačenje članaka 3. i 5. Priloga Direktivi Vijeća od 28. lipnja 1999. o Okvirnom sporazumu o radu na određeno vrijeme koji su sklopili ETUC, UNICE i CEEP (SL L 175, str. 43.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 5., svezak 4., str. 228.)- Ugovori o radu sklopljeni s javnim tijelom – Sveučilišni profesori – Nedostatak mjera kojima se sprečava zlouporaba uzastopnih ugovora o radu na određeno vrijeme

Izreka

Članak 5. Okvirnog sporazuma o radu na određeno vrijeme, sklopljenog 18. ožujka 1999., priloženog Direktivi Vijeća 1999/70/EZ od 28. lipnja 1999. o Okvirnom sporazumu o radu na određeno vrijeme koji su sklopili ETUC, UNICE i CEEP, treba tumačiti na način da se on ne protivi nacionalnom propisu, kao što je onaj o kojem je riječ u glavnom postupku, koji sveučilištima dopušta da obnavljaju uzastopne ugovore o radu na određeno vrijeme sklopljene s pridruženim profesorima bez ikakvih ograničenja u pogledu najduljeg mogućeg trajanja i broja obnavljanja tih ugovora kad su takvi ugovori, što mora provjeriti sud koji je uputio zahtjev, opravdani zbog objektivnog razloga u smislu točke 1. podtočke (a) ovoga članka. Taj sud je, međutim, dužan također stvarno provjeriti je li, u predmetu u glavnom postupku, obnavljanje uzastopnih ugovora o radu na određeno vrijeme doista namijenjeno zadovoljavanju privremenih potreba i ne koristi li se zapravo nacionalni propis, kao što je onaj o kojem je riječ u glavnom postupku, za zadovoljavanje stalnih i trajnih potreba u području zapošljavanja nastavničkog osoblja.


(1)  SL C 198, 29.6.2013.