Predmet C‑355/12
Nintendo Co. Ltd i dr.
protiv
PC Box Srl
i
9Net Srl
(zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Tribunale di Milano)
„Direktiva 2001/29/EZ — Autorsko i srodna prava u informacijskom društvu — Pojam ‚tehničkih mjera’ — Zaštitni uređaj — Oprema i dopunski zaštićeni proizvodi — Slični dopunski uređaji, proizvodi ili sastavni dijelovi koje proizvode druga poduzeća — Isključivanje svake interoperabilnosti među njima — Opseg tih tehničkih mjera — Relevantnost“
Sažetak – Presuda Suda (četvrto vijeće) od 23. siječnja 2014.
Usklađivanje zakonodavstava – Autorsko pravo i srodna prava – Direktiva 2001/29 – Usklađivanje određenih aspekata autorskog i srodnih prava u informacijskom društvu – Područje primjene – Računalni programi – Uključivanje – Uvjet – Izraz intelektualnog stvaralaštva njihovog autora
(Direktiva Europskog parlamenta i Vijeća 2001/29, čl. 1. st. 1.)
Usklađivanje zakonodavstava – Autorsko pravo i srodna prava – Direktiva 2001/29 – Usklađivanje određenih aspekata autorskog i srodnih prava u informacijskom društvu – Učinkovite tehničke mjere – Pojam – Uređaj za prepoznavanje sadržan, s jedne strane, na mediju na kojem je sadržano zaštićeno djelo i, s druge strane, na prijenosnim uređajima ili konzolama čija je namjena omogućavanje pristupa djelu i njegova uporaba – Uključivanje
(Direktiva Europskog parlamenta i Vijeća 2001/29, uvodna izjava 9., čl. 2.‑4. i čl. 6.)
Usklađivanje zakonodavstava – Autorsko pravo i srodna prava – Direktiva 2001/29 – Usklađivanje određenih aspekata autorskog i srodnih prava u informacijskom društvu – Učinkovite tehničke mjere – Uređaj za prepoznavanje sadržan, s jedne strane, na mediju na kojem je sadržano zaštićeno djelo i, s druge strane, na prijenosnim uređajima ili konzolama čija je namjena omogućavanje pristupa djelu i njegova uporaba – Poštovanje načela proporcionalnosti – Mjerila procjene
(Direktiva Europskog parlamenta i Vijeća 2001/29, uvodna izjava 48. i čl. 6.)
Iz članka 1. stavka 1. Direktive 2001/29 o usklađivanju određenih aspekata autorskog i srodnih prava u informacijskom društvu proizlazi da se navedena direktiva odnosi na pravnu zaštitu autorskog prava i srodnih prava što za autore podrazumijeva isključiva prava u odnosu na njihova djela. Djela kao što su računalni programi zaštićena su autorskim pravom pod uvjetom da su izvorna, to jest ako predstavljaju intelektualno stvaralaštvo njihovog autora . S obzirom na pojedine dijelove djela, u Direktivi 2001/29 ništa ne upućuje na to da su ti dijelovi podložni režimu različitom od onoga koji vrijedi za čitavo djelo. Iz toga slijedi da su oni zaštićeni autorskim pravom kada kao takvi sudjeluju u izvornosti čitavog djela.
To utvrđenje ne pobija činjenica da Direktiva 2009/24 o pravnoj zaštiti računalnih programa predstavlja lex specialis u odnosu na Direktivu 2001/29. Naime, sukladno njezinom članku 1. stavku 1., zaštita koju jamči Direktiva 2009/24 ograničena je na računalne programe. Međutim, videoigre čine složeni materijal koji se sastoji ne samo od računalnih programa nego također i od grafičkih i zvučnih elemenata koji, iako su kodirani na računalni jezik, imaju vlastitu stvaralačku vrijednost koja se ne može svesti na navedeno kodiranje. U mjeri u kojoj dijelovi videoigre, u konkretnom slučaju ti grafički i zvučni elementi, sudjeluju u izvornosti djela, oni su zajedno s čitavim djelom zaštićeni autorskim pravom u okviru režima koji je ustanovila Direktiva 2001/29.
(t. 21.‑23.)
Članak 6. Direktive 2001/29 o usklađivanju određenih aspekata autorskog i srodnih prava u informacijskom društvu obvezuje države članice da predvide odgovarajuću pravnu zaštitu protiv izbjegavanja svake učinkovite tehničke mjere koja je u njegovom stavku 3. definirana kao tehnologija, uređaj ili sastavni dio napravljen da u uobičajenom djelovanju sprečava ili ograničava radnje, u odnosu na djela ili druge predmete zaštite, koje nisu odobrene od strane nositelja bilo kojeg autorskog prava ili srodnog prava, kao što je propisano zakonom ili pravom sui generis propisanim Poglavljem III. Direktive 96/9 o pravnoj zaštiti baza podataka.
Budući da se, kao što proizlazi iz članaka 2. do 4. Direktive 2001/29, navedene radnje sastoje u reproduciranju djelâ, njihovom priopćavanju i stavljanju na raspolaganje javnosti, kao i distribuciji izvornika ili umnoženih primjeraka djela, pravna zaštita predviđena člankom 6. navedene direktive primjenjuje se samo u svrhu zaštite navedenog nositelja od radnji za koje je potrebno njegovo odobrenje.
U tom pogledu u navedenoj direktivi ništa ne upućuje na zaključak da se njezin članak 6. stavak 3. ne odnosi na tehničke mjere koje su, s jedne strane, sadržane u fizičkim medijima igara, i, s druge strane, na konzolama i koje zahtijevaju njihovo međudjelovanje.
Naime, iz navedene odredbe proizlazi da je pojam „učinkovite tehničke mjere“ široko definiran i da uključuje primjenu pristupnog kôda ili zaštitnog postupka, kao što su enkripcija, premetanje ili druga preinaka djela, ili drugog predmeta zaštite, ili nadzora umnožavanja. Osim toga, takva je definicija u skladu s glavnim ciljem Direktive 2001/29 koji je, kako i proizlazi iz njezine uvodne izjave 9., uspostaviti visoku razinu zaštite, osobito u korist autora, a koja je ključna za intelektualno stvaralaštvo.
U tim okolnostima Direktivu 2001/29 treba tumačiti u smislu da pojam „učinkovite tehničke mjere“ u smislu članka 6. stavka 3. te direktive može obuhvatiti tehničke mjere koje se poglavito sastoje u tome da se uređajem za prepoznavanje opremi ne samo medij na kojem je sadržano zaštićeno djelo, kao što je videoigra, u svrhu njegove zaštite protiv radnji koje nije odobrio nositelj autorskog prava, nego također i prijenosni uređaji ili konzole koje imaju namjenu omogućavanja pristupa tim igrama i njihovo korištenje.
(t. 24.‑27., 37. i izreka)
Pravna zaštita protiv radnji koje nije odobrio nositelj autorskih prava, predviđena člankom 6. Direktive 2001/29 o usklađivanju određenih aspekata autorskog i srodnih prava u informacijskom društvu, treba, sukladno članku 6. stavku 2. direktive tumačenom s obzirom na njezinu uvodnu izjavu 48., poštovati načelo proporcionalnosti i ne smije zabraniti uređaje ili radnje koji imaju, u komercijalnom kontekstu, svrhu ili uporabu različitu od olakšavanja ostvarenja tih radnji izbjegavanjem tehničke zaštite.
Dakle, navedena pravna zaštita odobrava se samo u odnosu na tehničke mjere koje, s obzirom na djela, imaju za cilj spriječiti ili ukloniti radnje koje nije odobrio nositelj autorskog prava, kao reproduciranje djelâ, njihovo priopćavanje i stavljanje na raspolaganje javnosti te distribucija izvornika ili umnoženih primjeraka djela. Navedene mjere moraju biti prikladne za ostvarenje tog cilja i ne smiju prelaziti ono što je potrebno za njegovo ostvarenje.
Kada je riječ o tehničkim mjerama koje se poglavito sastoje u tome da se uređajem za prepoznavanje opremi ne samo medij na kojem je sadržano zaštićeno djelo, kao što je videoigra, u svrhu njegove zaštite protiv radnji koje nije odobrio nositelj autorskog prava, nego također i prijenosne uređaje ili konzole koje imaju namjenu omogućavanja pristupa tim igrama i njihovo korištenje, na nacionalnom je sudu da provjeri mogu li druge mjere ili mjere koje nisu sadržane u konzolama uzrokovati manje smetnji radnjama trećih ili manje ograničenja tih radnji, uz pružanje istovjetne zaštite pravima nositelja. U tu svrhu važno je uzeti u obzir osobito troškove različitih vrsta tehničkih mjera, tehničke i praktične aspekte njihove implementacije kao i usporedbu učinkovitosti tih različitih vrsta tehničkih mjera s obzirom na zaštitu prava nositelja, a da pritom ta učinkovitost ipak ne treba biti apsolutna. Na navedenom je sudu također ispitivanje svrhe uređaja, proizvoda ili sastavnih dijelova koji mogu izbjeći navedene tehničke mjere. U tom pogledu će, s obzirom na predmetne okolnosti, biti osobito bitan dokaz njihovog stvarnog korištenja od strane trećih. Nacionalni sud može osobito ispitati učestalost kojom se ti uređaji, proizvodi ili sastavni dijelovi stvarno koriste za povredu autorskog pravog kao i učestalost kojom se koriste u svrhe koje ne čine povredu navedenog prava.
(t. 30. 31. i 38. i izreka)
Predmet C‑355/12
Nintendo Co. Ltd i dr.
protiv
PC Box Srl
i
9Net Srl
(zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Tribunale di Milano)
„Direktiva 2001/29/EZ — Autorsko i srodna prava u informacijskom društvu — Pojam ‚tehničkih mjera’ — Zaštitni uređaj — Oprema i dopunski zaštićeni proizvodi — Slični dopunski uređaji, proizvodi ili sastavni dijelovi koje proizvode druga poduzeća — Isključivanje svake interoperabilnosti među njima — Opseg tih tehničkih mjera — Relevantnost“
Sažetak – Presuda Suda (četvrto vijeće) od 23. siječnja 2014.
Usklađivanje zakonodavstava — Autorsko pravo i srodna prava — Direktiva 2001/29 — Usklađivanje određenih aspekata autorskog i srodnih prava u informacijskom društvu — Područje primjene — Računalni programi — Uključivanje — Uvjet — Izraz intelektualnog stvaralaštva njihovog autora
(Direktiva Europskog parlamenta i Vijeća 2001/29, čl. 1. st. 1.)
Usklađivanje zakonodavstava — Autorsko pravo i srodna prava — Direktiva 2001/29 — Usklađivanje određenih aspekata autorskog i srodnih prava u informacijskom društvu — Učinkovite tehničke mjere — Pojam — Uređaj za prepoznavanje sadržan, s jedne strane, na mediju na kojem je sadržano zaštićeno djelo i, s druge strane, na prijenosnim uređajima ili konzolama čija je namjena omogućavanje pristupa djelu i njegova uporaba — Uključivanje
(Direktiva Europskog parlamenta i Vijeća 2001/29, uvodna izjava 9., čl. 2.‑4. i čl. 6.)
Usklađivanje zakonodavstava — Autorsko pravo i srodna prava — Direktiva 2001/29 — Usklađivanje određenih aspekata autorskog i srodnih prava u informacijskom društvu — Učinkovite tehničke mjere — Uređaj za prepoznavanje sadržan, s jedne strane, na mediju na kojem je sadržano zaštićeno djelo i, s druge strane, na prijenosnim uređajima ili konzolama čija je namjena omogućavanje pristupa djelu i njegova uporaba — Poštovanje načela proporcionalnosti — Mjerila procjene
(Direktiva Europskog parlamenta i Vijeća 2001/29, uvodna izjava 48. i čl. 6.)
Iz članka 1. stavka 1. Direktive 2001/29 o usklađivanju određenih aspekata autorskog i srodnih prava u informacijskom društvu proizlazi da se navedena direktiva odnosi na pravnu zaštitu autorskog prava i srodnih prava što za autore podrazumijeva isključiva prava u odnosu na njihova djela. Djela kao što su računalni programi zaštićena su autorskim pravom pod uvjetom da su izvorna, to jest ako predstavljaju intelektualno stvaralaštvo njihovog autora . S obzirom na pojedine dijelove djela, u Direktivi 2001/29 ništa ne upućuje na to da su ti dijelovi podložni režimu različitom od onoga koji vrijedi za čitavo djelo. Iz toga slijedi da su oni zaštićeni autorskim pravom kada kao takvi sudjeluju u izvornosti čitavog djela.
To utvrđenje ne pobija činjenica da Direktiva 2009/24 o pravnoj zaštiti računalnih programa predstavlja lex specialis u odnosu na Direktivu 2001/29. Naime, sukladno njezinom članku 1. stavku 1., zaštita koju jamči Direktiva 2009/24 ograničena je na računalne programe. Međutim, videoigre čine složeni materijal koji se sastoji ne samo od računalnih programa nego također i od grafičkih i zvučnih elemenata koji, iako su kodirani na računalni jezik, imaju vlastitu stvaralačku vrijednost koja se ne može svesti na navedeno kodiranje. U mjeri u kojoj dijelovi videoigre, u konkretnom slučaju ti grafički i zvučni elementi, sudjeluju u izvornosti djela, oni su zajedno s čitavim djelom zaštićeni autorskim pravom u okviru režima koji je ustanovila Direktiva 2001/29.
(t. 21.‑23.)
Članak 6. Direktive 2001/29 o usklađivanju određenih aspekata autorskog i srodnih prava u informacijskom društvu obvezuje države članice da predvide odgovarajuću pravnu zaštitu protiv izbjegavanja svake učinkovite tehničke mjere koja je u njegovom stavku 3. definirana kao tehnologija, uređaj ili sastavni dio napravljen da u uobičajenom djelovanju sprečava ili ograničava radnje, u odnosu na djela ili druge predmete zaštite, koje nisu odobrene od strane nositelja bilo kojeg autorskog prava ili srodnog prava, kao što je propisano zakonom ili pravom sui generis propisanim Poglavljem III. Direktive 96/9 o pravnoj zaštiti baza podataka.
Budući da se, kao što proizlazi iz članaka 2. do 4. Direktive 2001/29, navedene radnje sastoje u reproduciranju djelâ, njihovom priopćavanju i stavljanju na raspolaganje javnosti, kao i distribuciji izvornika ili umnoženih primjeraka djela, pravna zaštita predviđena člankom 6. navedene direktive primjenjuje se samo u svrhu zaštite navedenog nositelja od radnji za koje je potrebno njegovo odobrenje.
U tom pogledu u navedenoj direktivi ništa ne upućuje na zaključak da se njezin članak 6. stavak 3. ne odnosi na tehničke mjere koje su, s jedne strane, sadržane u fizičkim medijima igara, i, s druge strane, na konzolama i koje zahtijevaju njihovo međudjelovanje.
Naime, iz navedene odredbe proizlazi da je pojam „učinkovite tehničke mjere“ široko definiran i da uključuje primjenu pristupnog kôda ili zaštitnog postupka, kao što su enkripcija, premetanje ili druga preinaka djela, ili drugog predmeta zaštite, ili nadzora umnožavanja. Osim toga, takva je definicija u skladu s glavnim ciljem Direktive 2001/29 koji je, kako i proizlazi iz njezine uvodne izjave 9., uspostaviti visoku razinu zaštite, osobito u korist autora, a koja je ključna za intelektualno stvaralaštvo.
U tim okolnostima Direktivu 2001/29 treba tumačiti u smislu da pojam „učinkovite tehničke mjere“ u smislu članka 6. stavka 3. te direktive može obuhvatiti tehničke mjere koje se poglavito sastoje u tome da se uređajem za prepoznavanje opremi ne samo medij na kojem je sadržano zaštićeno djelo, kao što je videoigra, u svrhu njegove zaštite protiv radnji koje nije odobrio nositelj autorskog prava, nego također i prijenosni uređaji ili konzole koje imaju namjenu omogućavanja pristupa tim igrama i njihovo korištenje.
(t. 24.‑27., 37. i izreka)
Pravna zaštita protiv radnji koje nije odobrio nositelj autorskih prava, predviđena člankom 6. Direktive 2001/29 o usklađivanju određenih aspekata autorskog i srodnih prava u informacijskom društvu, treba, sukladno članku 6. stavku 2. direktive tumačenom s obzirom na njezinu uvodnu izjavu 48., poštovati načelo proporcionalnosti i ne smije zabraniti uređaje ili radnje koji imaju, u komercijalnom kontekstu, svrhu ili uporabu različitu od olakšavanja ostvarenja tih radnji izbjegavanjem tehničke zaštite.
Dakle, navedena pravna zaštita odobrava se samo u odnosu na tehničke mjere koje, s obzirom na djela, imaju za cilj spriječiti ili ukloniti radnje koje nije odobrio nositelj autorskog prava, kao reproduciranje djelâ, njihovo priopćavanje i stavljanje na raspolaganje javnosti te distribucija izvornika ili umnoženih primjeraka djela. Navedene mjere moraju biti prikladne za ostvarenje tog cilja i ne smiju prelaziti ono što je potrebno za njegovo ostvarenje.
Kada je riječ o tehničkim mjerama koje se poglavito sastoje u tome da se uređajem za prepoznavanje opremi ne samo medij na kojem je sadržano zaštićeno djelo, kao što je videoigra, u svrhu njegove zaštite protiv radnji koje nije odobrio nositelj autorskog prava, nego također i prijenosne uređaje ili konzole koje imaju namjenu omogućavanja pristupa tim igrama i njihovo korištenje, na nacionalnom je sudu da provjeri mogu li druge mjere ili mjere koje nisu sadržane u konzolama uzrokovati manje smetnji radnjama trećih ili manje ograničenja tih radnji, uz pružanje istovjetne zaštite pravima nositelja. U tu svrhu važno je uzeti u obzir osobito troškove različitih vrsta tehničkih mjera, tehničke i praktične aspekte njihove implementacije kao i usporedbu učinkovitosti tih različitih vrsta tehničkih mjera s obzirom na zaštitu prava nositelja, a da pritom ta učinkovitost ipak ne treba biti apsolutna. Na navedenom je sudu također ispitivanje svrhe uređaja, proizvoda ili sastavnih dijelova koji mogu izbjeći navedene tehničke mjere. U tom pogledu će, s obzirom na predmetne okolnosti, biti osobito bitan dokaz njihovog stvarnog korištenja od strane trećih. Nacionalni sud može osobito ispitati učestalost kojom se ti uređaji, proizvodi ili sastavni dijelovi stvarno koriste za povredu autorskog pravog kao i učestalost kojom se koriste u svrhe koje ne čine povredu navedenog prava.
(t. 30. 31. i 38. i izreka)