1

Prvotužitelj International Cadmium Association (ICdA) je međunarodno neprofitno udruženje sa sjedištem u Belgiji. Njegovi članovi su proizvođači, potrošači, prerađivači i subjekti koji se bave recikliranjem kadmija i njegovih komponenti. Sukladno njegovu statutu, zadaća mu je promicanje interesa industrije kadmija, uključujući zastupanje svojih članova pred svim privatnim ili javnim tijelima i pred svim nacionalnim ili međunarodnim tijelima. Drugotužitelj Rockwood Pigments (UK) Ltd i trećetužitelj James M Brown Ltd su društva članice ICdA‑a. Njihova je glavna aktivnost proizvodnja na području Europske unije pigmenata kadmija, i to narančastog pigmenta sulfoserenidnog kadmija (br. CAS 1256‑57-4), crvenog pigmenta sulfoserenidnog kadmija (br. CAS 58339‑34-7) i cinkovog sulfida kadmija (br. CAS 8048‑07-5) te njihova prodaja na području Unije i diljem svijeta.

2

Kadmij (br. CAS 7440‑43-9) je rijedak metalni element koji se u okolišu nalazi u prirodnim izvorima, u procesima poput erozije i abrazije stijena i tla ili u posebnim pojavama poput šumskih požara ili vulkanskih erupcija. Ta se tvar proizvodi u komercijalne svrhe primarno kao nusproizvod pri proizvodnji cinka i, u manjoj mjeri, bakra i olova. Za neke vrste njegove namjene metalni se kadmij prerađuje ili mijenja u kadmijeve spojeve. Pigmenti kadmija stabilna su neorganska bojila koja se mogu proizvesti u rasponu sjajnih tonova narančaste, crvene, žute i smeđe boje. Ti se pigmenti upotrebljavaju u plastičnim proizvodima.

3

Kadmij je razvrstan u kancerogene tvari s mutagenim učinkom i reproduktivne toksične tvari na temelju Direktive Komisije 2004/73/EZ od 29. travnja 2004. o dvadeset devetoj prilagodbi tehničkom napretku Direktive Vijeća 67/548/EEZ o usklađivanju zakona i drugih propisa u odnosu na razvrstavanje, pakiranje i označivanje opasnih tvari (SL L 152, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 13., svezak 18., str. 64.). Ta je klasifikacija preuzeta u Uredbi (EZ) br. 1272/2008 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. prosinca 2008. o razvrstavanju, označivanju i pakiranju tvari i smjesa, o izmjeni i stavljanju izvan snage Direktive 67/548/EEZ i Direktive 1999/45/EZ i o izmjeni Uredbe (EZ) br. 1907/2006 (SL L 353, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 13., svezak 20., str. 3.).

4

Vijeće europskih zajednica usvojilo je 27. srpnja 1976. Direktivu 76/769/EEZ o usklađivanju zakona i drugih propisa država članica o ograničenjima stavljanja na tržište i uporabe određenih opasnih tvari i pripravaka (SL L 262, str. 201). Direktivom 91/338/EEZ od 18. lipnja 1991. o desetoj izmjeni Direktive 76/769 (SL L 186, str. 59.) Vijeće je ograničilo stavljanje na tržište i uporabu kadmija i njegovih spojeva tako da oni nisu dopušteni osobito za bojanje gotovih proizvoda koji su proizvedeni iz tvari i pripravaka koji su nabrojeni u Direktivi 91/338 te za stabilizaciju taksativno navedenih gotovih proizvoda, koji su proizvedeni od polimera i kopolimera vinil klorida (PVC).

5

Vijeće je 23. ožujka 1993. donijelo Uredbu (EEZ) br. 793/93 od 23. ožujka 1993. o procjeni i kontroli rizika od postojećih tvari (SL L 84, str. 1.). Sukladno članku 8. navedene uredbe, Komisija europskih zajednica mora, nakon savjetovanja s državama članicama, redovito sastavljati popise prioritetnih tvari ili skupina prioritetnih tvari koje zahtijevaju neodgodivu pozornost radi mogućih učinaka na ljude i okoliš. Na temelju članka 10. te uredbe, za svaku tvar koja se nalazi na popisima prioritetnih tvari, mora se odrediti jedna država članica koja će biti odgovorna za procjenu rizika koju navedena tvar predstavlja za ljude i okoliš kao i, prema potrebi, predložiti strategiju za ograničenje tog rizika, uključujući mjere kontrole i/ili programe nadzora.

6

Uredbom Komisije (EZ) br. 143/97 od 27. siječnja 1997. o trećem popisu prioritetnih tvari u skladu s Uredbom Vijeća (EEZ) br. 793/93 (SL L 25, str. 13.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15., svezak 1., str. 20.), kadmij i kadmijev oksid (br. CAS 1306‑19-0) uključeni su u taj popis, a Kraljevina Belgija određena je kao odgovorna za ocjenu tih tvari.

7

U rujnu 1998. dovršeno je izvješće pod nazivom „Ocjena rizika za zdravlje i okoliš povezanih s kadmijem koji je sadržan u nekim proizvodima i učinaka dodatnih ograničenja njegove uporabe i stavljanja na tržište“ koje je za Komisiju pripremilo konzultantsko društvo sa sjedištem u Ujedinjenoj Kraljevini (u daljnjem tekstu: Izvješće iz 1998.).

8

U jednom mišljenju iz 1999. Znanstveni odbor za toksičnost, ekotoksičnost i okoliš, osnovan na temelju Odluke Komisije 97/579/EZ od 23. srpnja 1997. o osnivanju znanstvenih odbora u području zdravlja potrošača i sigurnosti hrane (SL L 237, str. 18.), iznio je svoje prigovore na Izvješće od 1998. Kao odgovor na te primjedbe Komisija je naručila izvješće pod naslovom „Rizici za zdravlje i okoliš povezani s upotrebom kadmija kao bojila ili stabilizatora u polimerima i premazima metalnih površina“, koje je 19. prosinca 2000. pripremilo drugo konzultantsko društvo sa sjedištem u Ujedinjenoj Kraljevini (u daljnjem tekstu: Izvješće iz 2000.). Izvješće iz 2000. bilo je predmetom mišljenja Znanstvenog odbora za toksičnost, ekotoksičnost i okoliš koje je doneseno 30. listopada 2001.

9

Izvješće Unije o evaluaciji rizika u odnosu na kadmij i kadmijev oksid, koje je izradila Kraljevina Belgija i čiji je Dio I., koji se odnosi na okoliš, bio predmetom mišljenja Znanstvenog odbora za toksičnost, ekotoksičnost i okoliš od 28. ožujka 2004, objavljeno je 2007. To izvješće sadržava zaključke o potrebi smanjenja rizika od izlaganja okoliša i ljudskog zdravlja kadmiju i kadmijevom oksidu.

10

Nakon objave izvješća Unije o evaluaciji rizika Komisija je, sukladno članku 11. stavku 2. Uredbe br. 793/93, donijela Preporuku od 29. svibnja 2008. o mjerama za smanjenje rizika koje predstavlja kadmij i kadmijev oksid (SL L 156, str. 22.) i Komunikaciju o rezultatima evaluacije rizika i strategijama smanjenja rizika za tvari: kadmij i kadmijev oksid (SL 2008, C 149, str. 6.). Što se tiče rizika za radnike povezane s kadmijem i kadmijevim oksidom, Komisija je u navedenoj komunikaciji osobito preporučila da se utvrde granične vrijednosti izlaganja na radnom mjestu. U pogledu rizika koji kadmij predstavlja za potrošače, Komisija je preporučila da se na temelju Direktive 76/769 predvidi ograničenje stavljanja na tržište i ograničenje uporabe smjese za lemljenje i nakita koji sadržava kadmij. U odnosu na rizike za stanovništvo izloženo putem okoliša koji su povezani s kadmijem i kadmijevim oksidom, Komisija je preporučila da se razmotri mogućnost revizije graničnih vrijednosti koncentracije kadmija i kadmijevog oksida u hrani, da se utvrde granične vrijednosti koncentracije kadmija u mješavinama duhana i listovima duhana te da se utvrde najviše vrijednosti koncentracije kadmija i kadmijevog oksida u gnojivima.

11

S učinkom od 1. lipnja 2008. i od 1. lipnja 2009., Uredba br. 793/93 i Direktiva 76/769 stavljene su izvan snage na temelju članka 139. Uredbe (EZ) br. 1907/2006 Europskog Parlamenta i Vijeća od 18. prosinca 2006. o registraciji, evaluaciji, autorizaciji i ograničavanju kemikalija (REACH) i osnivanju Europske agencije za kemikalije te o izmjeni Direktive 1999/45/EZ i stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EEZ) br. 793/93 i Uredbe Komisije (EZ) br. 1488/94 kao i Direktive Vijeća 76/769/EEZ i direktiva Komisije 91/155/EEZ, 93/67/EEZ, 93/105/EZ i 2000/21/EZ (SL L 396, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 13., svezak 23., str. 3.).

12

Na temelju Uredbe Komisije (EZ) br. 552/2009 od 22. lipnja 2009. o izmjeni Uredbe (EZ) br. 1907/2006 Europskog parlamenta i Vijeća u pogledu njezinog Priloga XVII. (SL L 164, str. 7.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 13., svezak 24., str. 263.) ograničenja stavljanja na tržište i uporabe kadmija i njegovih spojeva, koja su prvotno bila propisana Direktivom 91/338, prenesena su u Prilog XVII. Uredbi br. 1907/2006 koji sadržava ograničenja proizvodnje, stavljanja na tržište i uporabe određenih opasnih tvari te određenih opasnih mješavina i proizvoda.

13

U članku 137. stavku 1. točki (a) Uredbe br. 1907/2006 sadržane su prijelazne mjere. Tom je odredbom predviđeno da Komisija do 1. lipnja 2010. izradi, prema potrebi, prijedlog izmjena Priloga XVII. u skladu s evaluacijom rizika i preporučenom strategijom za ograničenje rizika usvojenima na razini Zajednice u skladu s člankom 11. Uredbe (EEZ) br. 793/93, ako one sadržavaju prijedloge ograničenja u skladu s glavom VIII. ove uredbe za koje još nije donesena odluka na temelju Direktive 76/769/EEZ.

14

U svibnju 2010. Komisija je izradila nacrt izmjena Priloga XVII. Uredbi br. 1907/2006 u pogledu kadmija, koji je u lipnju 2010. predstavljen tijelima nadležnima za Uredbu br. 1907/2006 i Uredbu br. 1272/2008 i koji je dostavljen Svjetskoj trgovinskoj organizaciji (WTO) u skladu sa Sporazumom o tehničkim preprekama u trgovini WTO‑a sadržanog u Prilogu 1A Sporazumu o osnivanju WTO‑a, koji je potvrđen Odlukom Vijeća 94/800/EZ od 22. prosinca 1994. o sklapanju u ime Europske zajednice, s obzirom na pitanja iz njezine nadležnosti, sporazuma postignutih u Urugvajskom krugu multilateralnih pregovora (1986.‑1994.) (SL L 336, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 11., svezak 74., str. 3.). Taj prijedlog izmjena sadržavao je taksativni popis plastičnih materijala u kojima je uporaba kadmija i njegovih spojeva bila ograničena.

15

Taj prijedlog izmjena bio je 21. listopada 2010. predmetom mišljenja Foruma za razmjenu informacija o provedbi Uredbe br. 1907/2006, uređenoj u članku 76. stavku 1. točki (f) te uredbe, koji koordinira mrežu tijela država članica zaduženih za provedbu navedene Uredbe.

16

Komisija je 5. studenoga 2010. podnijela odboru, osnovanom na temelju članka 133. stavka 1. Uredbe br. 1907/2006, izmijenjenu verziju prijedloga izmjena Priloga XVII. navedenoj uredbi u pogledu kadmija. Prema toj verziji, o kojoj je odbor raspravljao na sjednici od 25. studenoga 2010., predložena ograničenja se više ne odnose samo na uporabu kadmija i njegovih spojeva u određenim plastičnim materijalima, već se primjenjuju na sve plastične materijale.

17

Komisija je 20. svibnja 2011. usvojila Uredbu (EU) br. 494/2011 o izmjeni Priloga XVII. (kadmij) Uredbi br. 1907/2006 (SL L 134, str. 2.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 5., svezak 7., str. 276.) (u daljnjem tekstu: pobijana uredba), kojoj je bila priložena analiza učinaka s istim nadnevkom. Sukladno njezinu članku 2. drugom podstavku pobijana uredba primjenjuje se počevši od 10. prosinca 2011. Na temelju članka 1. pobijane uredbe izmijenjen je unos br. 23. Priloga XVII. Uredbi br. 1907/2006. Nakon te izmjene kadmij i njegovi spojevi ne mogu se više upotrebljavati u mješavinama i proizvodima izrađenima od organskih sintetskih polimera (u daljnjem tekstu: plastični materijali), osim ako su proizvodi, zbog sigurnosnih razloga, obojeni uz pomoć mješavina koje sadržavaju kadmij.

18

Tužbom podnesenom tajništvu Općeg suda od 12. kolovoza 2011. tužitelji su pokrenuli ovaj postupak.

19

Dopisom podnesenim tajništvu Općeg suda 16. svibnja 2012. Komisija je dostavila prijedlog uredbe o izmjeni unosa br. 23 Priloga XVII. Uredbi br. 1907/2006 koji je donijela i navela da od dana stupanja na snagu tog prijedloga tužitelji neće imati pravni interes za vođenje postupka. Dopisom podnesenim tajništvu Općeg suda 4. srpnja 2012. tužitelji su podnijeli svoja očitovanja u odnosu na taj dopis.

20

Dana 18. rujna 2012. Komisija je, na temelju tog nacrta uredbe, donijela Uredbu (EU) br. 835/2012 o izmjeni Priloga XVII. (kadmij) Uredbi br. 1907/2006 (SL L 252, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 5., svezak 7., str. 276.).

21

Aktom podnesenim tajništvu Općeg suda 12. listopada 2012. tužitelji su potvrdili da imaju pravni interes za vođenje postupka i nakon donošenja Uredbe br. 835/2012.

22

Dopisom podnesenim tajništvu Općeg suda 11. veljače 2013. tužitelji su zatražili da se zaprime u spis dva nova dokazna prijedloga koji se odnose na njihov pravni interes za vođenje postupka i nakon donošenja Uredbe br. 835/2012, i to dva dokumenta Europske agencije za kemikalije (ECHA) koja su se odnosila na pokretanje postupka uvođenja ograničenja na temelju članka 69. Uredbe br. 1907/2006 u odnosu na kadmij i njegove spojeve u plastičnim materijalima. Taj zahtjev prihvaćen je odlukom predsjednika sedmog vijeća Općeg suda od 18. veljače 2013. U dopisu podnesenom tajništvu Općeg suda 6. ožujka 2013. Komisija je izložila svoja očitovanja u odnosu na dopis od 11. veljače 2013.

23

Na temelju izvještaja suca izvjestitelja Opći sud (sedmo vijeće) je odlučio otvoriti usmeni dio postupka.

24

U okviru mjera upravljanja postupkom, koje su predviđene u članku 64. Poslovnika Općeg suda, Opći je sud pozvao Komisiju da dostavi dokumente te joj uputio pisani upit. Komisija je odgovorila na taj upit u određenom joj roku.

25

Izlaganja stranaka i njihovi odgovori na pitanja koja im je Opći sud postavio saslušana su na raspravi od 27. lipnja 2013.

26

Tužitelji od Općeg suda zahtijevaju da:

27

Komisija od Općeg suda zahtijeva da:

28

Komisija osporava postojanje pravnog interesa tužitelja. Ona smatra da su stupanjem na snagu Uredbe br. 835/2012 tužitelji izgubili pravni interes za vođenje postupka. Naime, tom su uredbom ponovno uvedena ograničenja u odnosu na kadmijeve spojeve koji se upotrebljavaju kao pigmenti, poput onih koja su postojala prije donošenja pobijane uredbe, s retroaktivnim učinkom počevši od datuma primjene pobijane uredbe. Na raspravi je Komisija također istaknula da tužitelji nemaju pravni interes zato što se njihov zahtjev za poništenje odnosi na druge pigmente kadmija, a ne na narančasti kadmijev sulfoselenid, crveni kadmijev sulfoselenid i kadmijev cinkov sulfid. Naime, drugotužitelj i trećetužitelj proizvode samo te pigmente kadmija.

29

S obzirom na to da uvjeti dopuštenosti tužbe i osobito nepostojanje pravnog interesa pripadaju u apsolutne zapreke za vođenje postupka, valja podsjetiti da je na Općem sudu da po službenoj dužnosti provjeri ima li tužitelj pravni interes za traženje poništenja akta koji pobija (vidjeti presudu Općeg suda od 18. ožujka 2009., Shanghai Excell M&E Enterprise i Shanghai Adeptech Precision/Vijeće, T-299/05, Zb., str. II-565., t. 42. i navedenu sudsku praksu).

30

Prema ustaljenoj sudskoj praksi tužitelj u pogledu predmeta tužbe treba imati pravni interes u stadiju njezina podnošenja jer je u suprotnom ona nedopuštena. Pravni interes mora nastaviti postojati sve do donošenja sudske odluke, pod prijetnjom obustave postupka, a to znači da mora postojati mogućnost da tužba rezultira time da stranci koja ju je podnijela donese korist (vidjeti presudu Suda od 17. travnja 2008., Flaherty i dr./Komisija, C-373/06 P, C-379/06 P i C-382/06 P, Zb., str. I-2649., t. 25. i navedenu sudsku praksu) te da ona mora opravdati trenutačni i postojeći interes za poništenje pobijanog akta (vidjeti presudu Općeg suda od 19. lipnja 2009., Socratec/Komisija, T‑269/03, t. 36. i navedenu sudsku praksu).

31

Iz sudske prakse proizlazi i da je na tužitelju teret dokazivanja svojeg pravnog interesa, što predstavlja prvi i osnovni uvjet kod pokretanja sudskog postupka (rješenje predsjednika drugog vijeća Suda od 31. srpnja 1989., S./Komisija, 206/89 R, Zb., str. 2841., t. 8. i presuda Općeg suda od 14. travnja 2005, Sniace/Komisija, T-141/03, Zb., str. II-1197., t. 31.).

32

Kao prvo, u odnosu na pravni interes tužitelja u fazi podnošenja tužbe, kojom se zahtijeva poništenje pobijane uredbe u dijelu koji se odnosi na druge pigmente kadmija koji su različiti od onih triju koje proizvode drugotužitelj i trećetužitelj, valja navesti da tužitelji nisu dostavili nijedan element koji bi omogućio da se zaključi da bi mogli imati koristi od tog poništenja. Naime, u odnosu na te druge pigmente tužitelji su istaknuli da imaju pravni interes u biti zato što se ne može isključiti da će drugotužitelj i trećetužitelj u budućnosti proizvoditi također i druge pigmente kadmija, a ne samo narančasti kadmijev sulfoselenid, crveni kadmijev sulfoselenid i kadmijev cinkov sulfid. Međutim, budući da je proizvodnja kadmijevih pigmenata različitih od triju gorenavedenih od strane tužitelja posve hipotetske naravi i budući da tužitelji nisu potkrijepili svoje tvrdnje nijednim dokaznim elementom, potonji nemaju trenutačni i postojeći pravni interes za poništenje pobijane uredbe u dijelu koji se odnosi na pigmente kadmija koji su različiti od ona tri koja proizvode drugotužitelj i trećetužitelj. Stoga se u ovoj fazi postupka predmetna tužba može smatrati dopuštenom samo u dijelu u kojem se odnosi na narančasti kadmijev sulfoselenid, crveni kadmijev sulfoselenid i kadmijev cinkov sulfid (u daljnjem tekstu: predmetni pigmenti kadmija).

33

Kao drugo, u odnosu na navodni gubitak pravnog interesa zbog činjenice stupanja na snagu Uredbe br. 835/2012, tužitelji su istaknuli da ta uredba ne predviđa stavljanje izvan snage pobijane uredbe. Tužitelji smatraju da zadržavaju pravni interes jer bi, s jedne strane, poništenje pobijane uredbe imalo utjecaja na eventualno buduće ograničenje uporabe kadmija koje bi Komisija usvojila i jer bi, s druge strane, utvrđenje nezakonitosti pobijane uredbe služilo kao osnova za tužbu za naknadu štete.

34

Iz sudske prakse Suda proizlazi da tužitelj može zadržati interes za zahtijevanje poništenja akta institucije Europske unije, s jedne strane, kako bi izbjegao da se njegova navodna nezakonitost ponovno pojavi u budućnosti (vidjeti presudu Suda od 7. lipnja 2007., Wunenburger/Komisija, C-362/05 P, Zb., str. I-4333., t. 50. i navedenu sudsku praksu) i, s druge strane, radi ishođenja utvrđenja od strane suda Unije da je u odnosu na njega počinjena nezakonitost, jer takvo utvrđenje može služiti kao osnova za moguću tužbu za naknadu štete radi prikladnog popravljanja štete uzrokovane pobijanim aktom (vidjeti u tom smislu presude Suda od 5. ožujka 1980., Könecke Fleischwarenfabrik/Komisija, 76/79, Zb., str. 665., t. 8. i 9., od 31. ožujka 1998., France i dr./Komisija, C-68/94 i C-30/95, Zb., str. I-1375., t. 74., i presudu Shanghai Excell M&E Enterprise i Shanghai Adeptech Precision/Vijeće., t. 29. supra., t. 53.).

35

Valja istaknuti da tužitelji zadržavaju pravni interes barem u smislu temelja za eventualnu tužbu radi naknade štete a da pritom nije potrebno donijeti odluku zadržavaju li pravni interes u svrhu sprečavanja da se navodna nezakonitost ponovno pojavi u budućnosti.

36

Naime, kao prvo, valja navesti da je u sporu zadržan isti predmet raspravljanja s obzirom na to da Komisija nije pobijanu uredbu formalno stavila izvan snage (vidjeti u tom smislu presudu Wunenburger/Komisija, t. 34. supra, t. 48. i presudu Shanghai Excell M&E Enterprise i Shanghai Adeptech Precision/Vijeće, t. 29. supra, t. 47.).

37

Kao drugo, valja pojasniti da to što su Uredbom br. 835/2012, s retroaktivnim učinkom počevši od datuma primjene pobijane uredbe, povučena ograničenja koja se odnose na predmetne pigmente kadmija, koja su uvedena potonjom uredbom, ne obvezuje samo po sebi sud Unije da donese odluku o obustavi postupka zbog nepostojanja predmeta raspravljanja ili zbog nepostojanja pravnog interesa u vrijeme izricanja presude (vidjeti u tom smislu presudu Wunenburger/Komisija, t. 34. supra, t. 47.). Poništenje pobijane uredbe koje je već izvršeno uvijek može biti od koristi tužiteljima, čak i ako su predmetna ograničenja, uvedena tom uredbom, u međuvremenu povučena s retroaktivnim učinkom počevši od datuma primjene navedene uredbe. Naime, pobijana uredba mogla je proizvesti pravne učinke u vremenu u kojemu je predviđala ograničenja koja su primjenjiva na predmetne pigmente kadmija, i to od početka njezine primjene 10. prosinca 2011. do stupanja na snagu Uredbe br. 835/2012 dana 19. rujna 2012. (vidjeti u tom smislu presudu Suda od 6. lipnja 2013., Ayadi/Komisija, C‑183/12 P, t. 79. i presuda Općeg suda od 25. ožujka 1999., Gencor/Komisija, T-102/96, Zb., str. II-753., t. 41.).

38

Kao treće, valja navesti da je u tom razdoblju pobijanom uredbom bila zabranjena uporaba predmetnih pigmenata kadmija u mješavinama i proizvodima proizvedenima od plastičnih materijala, osim u proizvodima koji su, zbog sigurnosnih razloga, obojeni mješavinama koje sadržavaju kadmij. U tom kontekstu tužitelji zadržavaju pravni interes za utvrđenje djelomične nezakonitosti pobijane uredbe s obzirom na to da će to utvrđenje, s jedne strane, vezati sud Unije u slučaju tužbe radi naknade štete i, s druge strane, moći će biti osnova za eventualno izvansudsko pregovaranje između Komisije i tužitelja koji ima za cilj popravljanje štete koju su tužitelji pretrpjeli (vidjeti u tom smislu presudu Shanghai Excell M&E Enterprise i Shanghai Adeptech Precision/Vijeće, t. 29. supra, t. 54. i 55.).

39

Imajući u vidu sve gornje navode, valja zaključiti da su tužitelji i nakon donošenja Uredbe br. 835/2012 zadržali pravni interes za zahtijevanje poništenja pobijane uredbe u dijelu u kojem je ograničena uporaba predmetnih pigmenata kadmija u plastičnim materijalima različitima od onih za koje je ta uporaba bila ograničena prije donošenja pobijane uredbe.

40

U potporu svojoj tužbi tužitelji ističu osam tužbenih razloga koji se temelje, prvi, na povredi članka 137. stavka 1. točke (a) i članaka 68. do 73. Uredbe br. 1907/2006, drugi, na očitoj pogrešci u ocjeni, treći, na povredi načela pravne sigurnosti i legitimnih očekivanja, četvrti, na povredi Uredbe br. 1907/2006 u dijelu u kojem su pobijanom uredbom naložena ograničenja u odnosu na skupinu tvari, i to na kadmijeve spojeve, a da pritom nije izvršena njihova pojedinačna procjena, peti, na povredi Sporazuma o tehničkim preprekama u trgovini WTO‑a, šesti, na povredi postupovnih prava tužitelja, sedmi, na povredi obveze obrazlaganja i, osmi, na povredi načela proporcionalnosti.

41

Svrhovito je najprije ispitati drugi tužbeni razlog koji se temelji na očitoj pogrešci u ocjeni.

42

Taj tužbeni razlog sadržava dva dijela. Prvi dio temelji se na nepostojanju analize rizika, a drugi na nepostojanju analize utjecaja ograničenja uporabe pigmenata kadmija koja su naložena pobijanom uredbom.

43

U odnosu na prvi dio, koji se temelji na nepostojanju analize, tužitelji ističu da je Komisija počinila očitu pogrešku u ocjeni zato što nije analizirala rizike koje sa sobom nosi uporaba predmetnih kadmijevih pigmenata koji su drugačiji od tvari kadmija u drugim plastičnim materijalima nego što su oni u kojima je ta uporaba bila ograničena prije donošenja pobijane uredbe. Ti pigmenti kadmija izričito su isključeni iz usklađenog razvrstavanja opasnih kadmijevih spojeva na temelju Priloga VI. Uredbe br. 1272/2008.

44

Valja navesti da je pobijana uredba donesena na temelju članka 131. Uredbe br. 1907/2006. Kao što je vidljivo iz članka 1. stavka 1. Uredbe br. 1907/2006, svrha je te uredbe osigurati visoku razinu zaštite zdravlja ljudi i okoliša, uključujući promicanje alternativnih metoda za evaluaciju rizika tvari, kao i stavljanje u slobodan promet tvari na unutarnjem tržištu te istovremeno povećati konkurentnost i inovativnost. U odnosu na uvodne izjave 87., 89. i 91. Uredbe br. 1907/2006, valja navesti da je zakonodavac kao glavni cilj donošenja novih ograničenja i izmjene postojećih ograničenja, predviđenih u glavi VIII. navedene uredbe, utvrdio prvi od ta tri cilja, a to je osiguranje visoke razine zaštite ljudskog zdravlja i okoliša (vidjeti u tom smislu presudu Suda od 7. srpnja 2009, S. P. C. M. i dr., C-558/07, Zb., str. I-5783., t. 45.).

45

Valja naglasiti da u složenom tehničkom okviru koji se razvija, kao što je to slučaj u ovom predmetu, za postizanje tih ciljeva tijela Unije raspolažu širokim diskrecijskim ovlastima, osobito u procjeni vrlo složenih znanstvenih ili tehničkih činjenica, kako bi utvrdila prirodu i doseg mjera koje usvajaju, dok se nadzor suca Unije mora ograničiti na provjeru toga sadržava li izvršavanje takvih ovlasti neku očitu pogrešku ili zloporabu ovlasti ili pak ta tijela vlasti očito prekoračuju granice svojih diskrecijskih ovlasti. U tom smislu sud Unije svojom procjenom tehničkih i znanstvenih činjenica ne može nadomjestiti procjenu zakonodavca Unije kojem je Ugovorom o funkcioniranju Europske unije povjerena ta zadaća (vidjeti u tom smislu presude Suda od 8. srpnja 2010., Afton Chemical, C-343/09, Zb., str. I-7027., t. 28. i od 21. srpnja 2011., Etimine, C-15/10, Zb., str. I-6681., t. 59. i 60.).

46

Međutim, valja precizirati da se široka diskrecijska ovlast tijela Unije, koja podrazumijeva ograničenu sudsku kontrolu njezina izvršavanja, ne primjenjuje isključivo na narav i doseg mjera koje treba donijeti, već u određenoj mjeri i na utvrđivanje osnovnih podataka. Takva sudska kontrola, iako ograničenog dosega, zahtijeva međutim da tijela Unije – autori predmetnog akta – budu u stanju pred sudom Unije dokazati da su pri donošenju akta stvarno izvršavala svoje diskrecijske ovlasti, što podrazumijeva uzimanje u obzir svih relevantnih elemenata i okolnosti slučaja koji taj akt namjerava regulirati (vidjeti u tom smislu presudu Afton Chemical., t. 45. supra, t. 33. i 34.).

47

U ovom slučaju valja navesti da, iako je pobijana uredba donesena na temelju prijelaznih mjera iz članka 137. stavka 1. točke (a) Uredbe br. 1907/2006, za izmjenu Priloga XVII. navedenoj uredbi ipak moraju biti ispunjeni uvjeti iz članka 68. te uredbe. Naime, prijelazne mjere iz članka 137. stavka 1. točke (a) navedene uredbe predstavljaju postupovne odredbe i kao takve mogu samo zamijeniti postupovna pravila iz članaka 69. do 73. te uredbe, ne i materijalne uvjete za donošenje novih ograničenja ili izmjenu postojećih ograničenja iz članka 68. Uredbe br. 1907/2006. Također, iz članka 137. stavka 1. točke (a) te uredbe proizlazi da prijedlozi ograničenja moraju biti u skladu s glavom VIII. iste uredbe, i to s člancima 68. do 73.

48

Uvođenje novih ograničenja koja se odnose na predmetne pigmente kadmija pobijanom uredbom pretpostavlja dakle da su uvjeti iz članka 68. stavka 1. Uredbe br. 1907/2006 bili ispunjeni. Tom je odredbom propisano da, ako iz proizvodnje, uporabe ili stavljanja na tržište tvari proizlazi neprihvatljiv rizik za zdravlje ljudi ili okoliš koji treba urediti na razini Unije, Prilog XVII. se izmjenjuje donošenjem novih ograničenja ili izmjenama postojećih ograničenja u pogledu proizvodnje, uporabe odnosno stavljanja na tržište tvari pojedinačno, u pripravcima ili proizvodima. Kod ovakvih odluka uzima se u obzir socioekonomski učinak ograničenja i raspoloživost alternativa.

49

Slijedom navedenog, donošenje pobijane uredbe pretpostavljalo je da je Komisija morala osnovano smatrati da uporaba predmetnih pigmenata kadmija u plastičnim materijalima različitima od onih za kojih je ta uporaba bila ograničena prije donošenja pobijane uredbe predstavlja neopravdani rizik za ljudsko zdravlje i okoliš, za koje je potrebno djelovanje na razini Unije.

50

Čak i pod pretpostavkom da, kako je to istaknula Komisija na raspravi, mjere koje se donose primjenom članka 137. stavka 1. točke (a) Uredbe br. 1907/2006 ne moraju udovoljiti materijalnim uvjetima iz članka 68. te uredbe, nego pravilima koja su bila na snazi prije donošenja navedene uredbe, i to članku 11. Uredbe br. 793/93, valja navesti da je potonjom odredbom predviđeno također da se mjere ograničenja mogu usvojiti samo na temelju evaluacije rizika.

51

Imajući u vidu argumentaciju tužiteljâ, valja dakle ispitati temelji li se pobijana uredba na očitoj pogrešci u ocjeni Komisije, zbog nepostojanja evaluacije rizika koje predstavljaju predmetni pigmenti kadmija u plastičnim materijalima koji su različiti od onih za koje je uporaba tih pigmenata bila ograničena prije donošenja pobijane uredbe.

52

U tom pogledu, valja podsjetiti da znanstvena evaluacija rizika, koju obavljaju stručnjaci, mora Komisiji pružiti dovoljno pouzdanu i čvrstu informaciju da joj omogući da sagleda čitav doseg postavljenog znanstvenog pitanja i da usvoji svoju politiku na temelju poznavanja posljedica. Zato Komisija mora, da ne bi donijela arbitrarne mjere koje se ni u kojem slučaju ne mogu opravdati načelom predostrožnosti, skrbiti da se mjere koje ona donosi, čak i kad se radi o privremenim mjerama, temelje na što je moguće iscrpnijoj znanstvenoj evaluaciji rizika, imajući u vidu posebne okolnosti konkretnog slučaja (vidjeti u tom smislu presudu Općeg suda od 11. rujna 2002., Pfizer Animal Health/Vijeće, T-13/99, Zb., str. II-3305., t. 162.).

53

Valja navesti da Komisija priznaje da se u izvješću Unije o evaluaciji rizika samo posredno razmatraju pigmenti kadmija, odnosno samo u dijelu koji se odnosi na mjesta proizvodnje tih pigmenata. To je potvrđeno u uvodnim izjavama 1. i 2. Uredbe br. 835/2012, iz kojih proizlazi da se proširenje ograničenja uporabe kadmija i njegovih spojeva u svim plastičnim materijalima nije temeljilo na tom izvješću. Međutim, Komisija ističe da se njezina odluka o proširenju ograničenja uporabe svih kadmijevih spojeva kao bojila za plastične materijale koji su različiti od onih za koje je uporaba bila ograničena prije donošenja pobijane uredbe temeljila na uvažavanju drugih izvora informacija.

54

U tom pogledu, kao prvo, Komisija upućuje na Rezoluciju Vijeća od 25. siječnja 1988. o programu djelovanja Zajednice za borbu protiv onečišćenja okoliša kadmijem (SL C 30, str. 1.). U toj je rezoluciji Vijeće priznalo da su stanovništvo i okoliš izloženi kadmiju iz različitih izvora, a osobito emisijama koje nastaju zbrinjavanjem otpada. Stoga valja odbiti tužiteljev argument prema kojemu Komisija nije mogla utemeljiti odluku na toj rezoluciji zato što je donesena prije uvođenja ograničenja na temelju Direktive 91/338. Naime, u toj se rezoluciji zagovara postupni pristup i ništa ne upućuje na to da je taj pristup u cijelosti proveden Direktivom 91/338. Međutim, navedena rezolucija ne sadržava evaluaciju rizika koji predstavljaju pigmenti kadmija u plastičnim materijalima.

55

Kao drugo, Komisija upućuje na Izvješće iz 2000., koje se temelji na Izvješću iz 1998., te procjenjuje postotak kadmija koji se oslobađa iz pigmentirane plastike za čitavo vrijeme trajanja proizvoda u visini od 0,005%. U Izvješću iz 2000., koje je bilo predmetom mišljenja Znanstvenog odbora za toksičnost, ekotoksičnost i okoliš od 30. listopada 2001., navodi se da su spaljivanje plastike koja sadržava pigmente kadmija, odlaganje na otpad i odgovarajuća obrada plastičnog otpada te centri za spaljivanje izvori kadmija u okolišu. Međutim, nije se moglo doći do zaključka u pogledu točnih izvora kadmija koji su utvrđeni u filtratu otpada.

56

U tom pogledu, tužitelji ističu da Komisija ne može temeljiti svoju odluku na Izvješću iz 2000. s obzirom na to da je ono završeno prije izvješća Unije o evaluaciji rizika. Uzevši u obzir široku diskrecijsku ovlast kojom raspolaže i koja se također primjenjuje na utvrđenje osnovnih podataka (vidjeti točku 46. ove presude), ništa, stoga, nije sprječavalo Komisiju da uzme u obzir znanstvene podatke koji potječu iz drugog izvora različitog od izvješća Unije o evaluaciji rizika, kao što je Izvješće iz 2000. Također, u dijelu I. u točki 0.1.1 izvješća Unije o evaluaciji rizika ukazuje se na to da nisu bili razmotreni ni svi podaci koji su se odnosili na kadmij i kadmijev oksid niti svi spojevi tih tvari. Osim toga, izvješće ukazuje na više drugih istraživanja, a da ih pritom iscrpno ne navodi. Međutim, valja navesti da činjenica da izvješće Unije o evaluaciji rizika, koje potječe iz 2007., ne uključuje rezultate iz Izvješća iz 2000. dokazuje da je relevantnost potonjeg izvješća ograničena. To je potvrđeno mišljenjem Znanstvenog odbora za toksičnost, ekotoksičnost i okoliš u odnosu na navedeno izvješće, prema kojemu se njegovi rezultati ne mogu koristiti sami za sebe te se dalekosežnost mogućih rizika koji su povezani s uporabom kadmija, koji su navedeni u tom izvješću, trebaju sagledati u širem kontekstu.

57

Kao treće, Komisija upućuje na istraživanje pod nazivom „Ponašanje PVC‑a na odlagalištima“, koje je za Komisiju u 2000. godini izradilo jedno njemačko društvo, u kojemu se navodi da acidogena faza rane razgradnje otpada pokazuje veliku učinkovitost ispiranja. Prema tom istraživanju, zbog kiselosti proizvoda koji se dobivaju fermentacijom, koji se pojavljuju u toj vodenoj fazi, potencijalni hidrogen (pH) filtrata je nizak, pa se i teški metali mogu otopiti u toj fazi. Komisija smatra da je to važno u smislu oslobađanja kadmijevih iona, čak i kad se oslobađaju spojevi koji su definirani kao neotopivi, kao što su pigmenti kadmija.

58

U tom pogledu, valja odbiti tužiteljevu argumentaciju prema kojoj to što Komisija nije dostavila to istraživanje trećetužitelju nakon podnošenja njegova zahtjeva od 24. svibnja 2011. za pristup svim dokumentima koji se odnose na izradu nacrta izmjene Priloga XVII. Uredbe br. 1907/2006 na temelju Uredbe (EZ) br. 1049/2001 Europskog parlamenta i Vijeća od 30. svibnja 2001. o javnom pristupu dokumentima Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije (SL L 145, str. 43.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 1., svezak 16., str. 70.) dokazuje da Komisija nije utemeljila svoju evaluaciju rizika na tom dokumentu.

59

Komisija tvrdi da nije dostavila navedeni dokument jer prema njezinu mišljenju isti ne predstavlja dokument koji je relevantan za izradu navedenog nacrta, u smislu da se ne radi o dokumentu koji se zahtijeva primjenjivim zakonodavnim odredbama ili pravilima upravnog postupka primjenjivima u izradi tog nacrta. Kao što to proizlazi iz spisa, Komisija je trećetužitelju na temelju njegova zahtjeva dostavila 47 dokumenata. Čak i pod pretpostavkom da Komisija nije ispunila svoje obveze iz Uredbe br. 1049/2001, u smislu da nije dostavila sve relevantne dokumente, tom činjenicom ne može se dokazati da Komisija nije vodila računa o navedenim dokumentima u okviru svoje evaluacije rizika. Naime, postupak koji je doveo do izmjene Priloga XVII. Uredbi br. 1907/2006 i postupak koji se odnosi na zahtjev za pristup dokumentima Komisije na temelju Uredbe br. 1049/2001 samostalni su postupci koji ne ovise jedan o drugome.

60

Međutim, valja navesti da se, kao što to tvrde tužitelji, u istraživanju pod nazivom „Ponašanje PVC‑a u odlagalištima otpada“ obrađuje samo PVC. Iako je točno da to istraživanje sadržava podatke koji se odnose na evaluaciju rizika koji proizlaze iz pigmenata kadmija, njezina vrijednost je ipak ograničena u odnosu na druge plastične materijale koji nisu PVC.

61

U tom kontekstu valja podsjetiti da se uvodne izjave pobijane uredbe odnose samo na zabranu uporabe kadmija u svim proizvodima od PVC‑a (uvodne izjave 9. do 12. pobijane uredbe) i pritom se ne ukazuje na druge plastične materijale, te je, na temelju stavka 4. unosa br. 23 Priloga XVII. Uredbi br. 1907/2006, kako je izmijenjen pobijanom uredbe, PVC jedini plastični materijal za koji je predviđena posebna iznimka od predmetnih ograničenja, i to za pripravke proizvedene od otpada PVC‑a, pod naslovom „oporabljeni PVC“. Nadalje, valja navesti da je u nacrtu izmjene Priloga XVII. Uredbi br. 1907/2006, koji je Komisija dostavila tijelima nadležnima za Uredbu br. 1907/2006 i Uredbu br. 1272/2008 za potrebe njihovih sastanaka od 15. do 17. lipnja 2010. tijekom faze izrade pobijane uredbe, uobličen prijedlog pod naslovom „Zabrana uporabe kadmija u svim plastikama koje sadrže PVC“ i taj se prijedlog mogao shvatiti tako da se ne primjenjuje na „sve plastične materijale, uključujući PVC“. Imajući u vidu sve ranije navedeno, Opći sud smatra da iz istraživanja pod naslovom „Ponašanje PVC‑a na odlagalištima otpada“ ne proizlazi da je Komisija također ispitala razlikuju li se ponašanja drugih plastičnih materijala koji su različiti od PVC‑a od ponašanja PVC‑a u odnosu na pigment kadmija kao ni, ako je to slučaj, u kojoj mjeri su drugi plastični materijali koji nisu od PVC‑a usporedivi s PVC‑om u tom pogledu.

62

Kao četvrto, Komisija upućuje na komunikaciju o rezultatima evaluacije rizika i strategijama smanjenja rizika za tvari: kadmij i kadmijev oksid, prema kojoj se stupanj izlaganja kadmiju u okolišu računa uzimajući u obzir sve poznate izvore antropogenih emisija kadmija, i to osobito kadmija koji stvaraju proizvođači i sektori prerade kadmija/kadmijevog oksida i kadmija koji potječe iz difuznih izvora kao što su gnojiva, proizvodnja čelika, spaljivanje nafte i ugljena, promet, spaljivanje otpada i odlagališta. U odnosu na evaluaciju rizika za ljudsko zdravlje, u toj se komunikaciji, kako bi se opravdao zaključak da je potrebno poduzeti posebne mjere za smanjenje rizika, upućuje na rizike genotoksičnosti i kancerogenosti zbog izloženosti kadmiju u okolišu, bez obzira na način izloženosti, jer se ta tvar smatra kancerogenom bez granične vrijednosti. U odnosu na evaluaciju rizika za okoliš, u toj se komunikaciji osobito upućuje na rizik izravnog istjecanja otpada s njegova odlagališta u površinske vode, na rizik u vezi s vodama u Ujedinjenoj Kraljevini i u regiji Valoniji u Belgiji u kojima je koncentracija kadmija visoka i na rizike u vezi s tlom u Ujedinjenoj Kraljevini na regionalnoj razini.

63

U tom pogledu, valja navesti da su u toj komunikaciji prikazani rezultati evaluacije rizika sadržani u izvješću Unije o evaluaciji rizika i strategijama koje su predložene za smanjenje rizika koje predstavlja kadmij i kadmijev oksid. Međutim, kao što je to već navedeno (vidjeti točku 53. ove presude), u izvješću Unije o evaluaciji rizika samo se neizravno obrađuju pigmenti kadmija, i to samo kada se radi o mjestima proizvodnje tih pigmenata.

64

Nadalje, valja navesti da je uporaba pigmenata kadmija, zasigurno, bila ograničena u velikom broju plastičnih materijala prije stupanja na snagu pobijane uredbe na temelju Direktive 91/338 (vidjeti točku 4. ove presude) i da su, na temelju Uredbe br. 552/2009, ta ograničenja bila prenesena u Prilog XVII. Uredbi br. 1907/2006 (vidjeti točku 12. ove presude). Međutim, valja također navesti da su, kao što to navode i tužitelji, predmetni pigmenti kadmija bili izrijekom isključeni iz usklađenog razvrstavanja opasnih kadmijevih spojeva na temelju Priloga VI. Uredbi br. 1272/2008.

65

Kao peto, Komisija upućuje na istraživanje pod naslovom „Analiza zahtjeva za dopuštanje iznimke kod uporabe teških metala u plastičnim spremnicima i paletama“ od 29. rujna 2008. koje se odnosi na ponašanje kadmija i pigmenata teških metala u odlagalištima otpada. To istraživanje sadržava dio izvješća Vijeća ministara nordijskih država iz 2003., prema kojemu je mobilnost kadmija unutar odlagališta otpada mala, a za potpuno ispiranje kadmija kišom potrebno je nekoliko stotina do nekoliko tisuća godina, odnosno u nekim slučajevima i više, te ne postoji nikakav jedan dokaz da se odlagališta otpada mogu smatrati trajnim spremnicima kadmija. Nadalje, istraživanje upućuje na to da stabilnost teških metala, po svemu sudeći, ovisi o cjelovitosti spremnika/palete. U tom se istraživanju upućuje na dokumentirani slučaj koji pokazuje da je skladištenje granula polietilena visoke gustoće (PEHD), koje su obojene pigmentima kadmija, na otvorenom tijekom 5 do 6 godina dovelo do visokih koncentracija kadmija u tlu i susjednim vodama. Također, u tom se istraživanju upućuje na dva druga istraživanja. Prema prvom, žuti pigmenti kadmijeva sulfida visoko su otporni – osim u dodiru s vlagom – i stoga su slabo osjetljivi na vanjske utjecaje. Prema drugoj, pigmenti kadmija su na svjetlu čvrsti, ali mogu sporo oksidirati u sulfate koji su topivi zbog svjetla (ultraljubičaste zrake), zraka i vode. Ta je fotooksidacija izraženija kod žutih pigmenata kadmija nego kod crvenih. Međutim, prema drugom istraživanju otpornost na svjetlost i vrijeme ovisi o pigmentu i o mediju u kojemu je pigment korišten, odnosno o tome jesu li spremnici ili palete čitavi ili pretvoreni u granule.

66

U tom pogledu, zbog istih razloga koji su navedeni u točkama 58. i 59. ove presude, valja odbiti tužiteljevu argumentaciju prema kojoj činjenica da Komisija nije dostavila to istraživanje i izvješće Vijeća ministara nordijskih država trećetužitelju, povodom njegova zahtjeva za pristup dokumentima od 24. svibnja 2011., dokazuje da Komisija nije utemeljila svoju evaluaciju rizika na tim dokumentima.

67

Međutim, kao što to navode tužitelji, ograničena je relevantnost tog istraživanja kao i izvješća Vijeća ministara nordijskih država, koje je u njemu izloženo kako bi se utvrdili rizici koje predstavljaju predmetni pigmenti kadmija u plastičnim materijalima različitima od onih za koje je uporaba tih pigmenata bila ograničena prije donošenja pobijane uredbe.

68

Naime, s jedne strane, u izvješću vijeća ministara nordijskih država ne obrađuje se uporaba pigmenata kadmija, nego općenito ponašanje kadmija u odlagalištima otpada. Nadalje, iako je u njemu navedeno da je mobilnost kadmija unutar odlagališta otpada niska i da je za potpuno ispiranje kadmija kišom potrebno više stotina do više tisuća godina, odnosno u nekim slučajevima i više, čak i ako ne postoji nikakav dokaz o tome da se odlagališta otpada mogu smatrati trajnim spremnicima kadmija, to izvješće očito nije dovoljna osnova za evaluaciju rizika koje predstavlja uporaba predmetnih pigmenata kadmija u plastičnim materijalima.

69

S druge srane, točno je da se u sadržaju tog istraživanja također obrađuje ponašanje pigmenata kadmija u odlagalištima otpada. U tom pogledu valja odbiti argumentaciju tužitelja prema kojoj Komisija nije dokazala postojanje veze između uporabe pigmenata kadmija i curenja u odlagalištima otpada i to da je glavni izvor kadmija u odlagalištima, koji je bio naveden u izvješću Unije o evaluaciji rizika, kadmijev oksid. Naime, u tom se istraživanju izrijekom upućuje na slučaj u kojemu je skladištenje granula PEHD‑a koje su obojene pigmentima kadmija pokrenulo proces onečišćenja tla i vode kadmijem nakon duljeg izlaganja lošem vremenu. Nadalje, čak i pod pretpostavkom da je kadmijev oksid glavni izvor kadmija u odlagalištima otpada, valja navesti, kao što je to učinila i Komisija, da sveukupni utjecaj na okoliš ovisi o apsolutnim količinama koje se nalaze u okolišu i o promjenama topivosti koje su rezultat uvjeta okoliša i razgradnje pigmenata kadmija.

70

Međutim, iako se u tom istraživanju navodi da otpornost na svjetlost i vremenske prilike ovisi o mediju u kojemu je pigment uporabljen, odnosno o tome jesu li spremnici ili palete čitavi ili u granulama, istraživanje ne sadržava dio koji se odnosi na prisutnost i ponašanje pigmenata kadmija u različitim plastičnim materijalima. Ono o čemu se raspravlja u ovom predmetu je upravo evaluacija rizika koje predstavljaju predmetni pigmenti kadmija u plastičnim materijalima koji su različiti od onih za koje je uporaba tih pigmenata bila ograničena prije donošenja pobijane uredbe. Osim toga, valja navesti da se to istraživanje odnosilo samo na plastične materijale koji se upotrebljavaju upravo za proizvodnju plastičnih spremnika i paleta.

71

Imajući u vidu sve gore navedeno, iz spisa ne proizlazi da je Komisija ocijenila sve relevantne elemente i okolnosti slučaja koje je namjeravala urediti pobijanom uredbom. Komisija je stoga počinila očitu pogrešku u ocijeni kada je na temelju znanstvenih elemenata iz točaka 54. do 70. ove presude zaključila da postoji rizik za ljudsko zdravlje i okoliš koji zahtijeva djelovanje na razini Unije.

72

Stoga prvi dio tužbenog razloga valja prihvatiti.

73

Slijedom svega prethodno navedenog valja prihvatiti tužbu i djelomično poništiti pobijanu uredbu u dijelu u kojemu je ograničena uporaba predmetnih pigmenta kadmija u pripravcima i proizvodima koji su proizvedeni od plastičnih materijala koji su različiti od onih za koje je ta uporaba bila ograničena prije donošenja navedene uredbe, a da pritom nije potrebno odlučiti o drugom dijelu ovog tužbenog razloga kao ni o drugim tužbenim razlozima koje su tužitelji istaknuli. S druge srane, u preostalom dijelu valja odbaciti tužbu kao nedopuštenu.

74

Sukladno članku 87. stavku 3. Poslovnika, Opći sud može podijeliti troškove ili odlučiti da svaka stranka snosi vlastite troškove ako stranke djelomično uspiju u svojim zahtjevima. Budući da je u ovom predmetu Komisija izgubila spor u bitnom dijelu svojih zahtjeva, Opći sud smatra pravičnim, s obzirom na okolnosti slučaja, naložiti da Komisija snosi 90% vlastitih troškova i 90% tužiteljevih troškova, a tužiteljima naložiti snošenje 10% vlastitih troškova i 10% troškova Komisije.

Slijedom navedenog,

OPĆI SUD (sedmo vijeće)

proglašava i presuđuje: