1

Svojom tužbom Europska komisija najprije je od Suda zahtijevala da:

2

Komisija je na raspravi, s obzirom na informacije koje su joj dostavljene nakon 4. svibnja 2012., kada je bila podnesena replika u ovom predmetu, izmijenila svoj zahtjev. Stoga je od Suda zatražila da naloži Kraljevini Belgiji da joj plati:

3

U skladu s njezinim člankom 1., Direktivom Vijeća 91/271/EEZ od 21. svibnja 1991. o pročišćavanju komunalnih otpadnih voda (SL L 135, str. 40.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15., svezak 1., str. 5.), kako je izmijenjena Direktivom Komisije 98/15/EZ od 27. veljače 1998. (SL L 67, str. 29.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15., svezak 1., str. 22.) (u daljnjem tekstu: Direktiva 91/271), uređuje se prikupljanje, pročišćavanje i ispuštanje komunalnih otpadnih voda te pročišćavanje i ispuštanje otpadnih voda iz određenih industrijskih sektora. Njezin je cilj zaštita okoliša od štetnih utjecaja ispuštanja otpadnih voda.

4

Člankom 2. navedene direktive „komunalne otpadne vode” definirane su kao „otpadne vode iz kućanstava ili mješavina otpadnih voda iz kućanstava s industrijskim otpadnim vodama i/ili oborinskim vodama”.

5

U istom je članku također definiran p.e. kao „organsko biorazgradivo opterećenje koje ima petodnevnu biokemijsku potražnju kisika (BPK5) od 60 g kisika dnevno”.

6

U skladu s člankom 3. stavkom 1. Direktive 91/271:

„Države članice će osigurati da sve aglomeracije dobiju sabirne sustave komunalnih otpadnih voda,

Za komunalne otpadne vode koje se ispuštaju u prihvatne vode koje se smatraju ‚osjetljivim područjima’ definiranima u članku 5., države članice će osigurati sabirne sustave najkasnije do 31. prosinca 1998. za aglomeracije s više od 10000 p.e.

[...]”

7

Člankom 4. stavkom 1. Direktive 91/271 određuje se:

„Države članice će osigurati da se komunalne otpadne vode koje ulaze u sabirne sustave prije ispuštanja podvrgnu sekundarnom pročišćavanju ili ekvivalentnom pročišćavanju kako slijedi:

8

Člankom 5. Direktive 91/271 pojašnjuje se:

„1.   Za potrebe stavka 2., države članice će do 31. prosinca 1993. utvrditi osjetljiva područja prema mjerilima utvrđenima u Prilogu II.

2.   Države članice će osigurati da se komunalne otpadne vode koje ulaze u sabirne sustave prije ispuštanja u osjetljiva područja podvrgnu strožem pročišćavanju od onog opisanog u članku 4. najkasnije do 31. prosinca 1998. za sva ispuštanja iz aglomeracija s više od 10000 p.e.

[...]

4.   Alternativno, zahtjevi za pojedine stanice utvrđeni u gornjim stavcima 2. i 3. ne moraju se primijeniti u osjetljivim područjima ako se može dokazati da je minimalni postotak smanjenja ukupnog opterećenja koje ulazi u stanice za pročišćavanje otpadnih voda u tom području najmanje 75 % za ukupni fosfor i najmanje 75 % za ukupni dušik.

5.   Ispuštanja iz stanica za pročišćavanje komunalnih otpadnih voda koja se nalaze u odgovarajućim područjima zahvata osjetljivih područja i koja doprinose onečišćenju tih područja podliježu stavcima 2., 3. i 4.

[...]”

9

Člankom 17. stavcima 1. i 2. Direktive 91/271 predviđeno je da će države članice do 31. prosinca 1993. utvrditi program za primjenu Direktive 91/271 te da će do 30. lipnja 1994. dati Komisiji podatke o tom programu.

10

U skladu s člankom 17. stavkom 4. Direktive 91/271, metode i obrasci koji se usvajaju za izvještavanje o nacionalnim programima utvrđuju se u skladu s postupkom navedenim u članku 18. navedene direktive.

11

Komisija je u tu svrhu donijela Odluku 93/481/EEZ od 28. srpnja 1993. o obrascima za predstavljanje nacionalnih programa kako je predviđeno člankom 17. Direktive Vijeća 91/271/EEZ (SL L 226, str. 23.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15., svezak 7., str. 19.), u kojoj su utvrđeni obrasci za predstavljanje koje države članice moraju upotrebljavati pri sastavljanju konačnog izvješća o svojem nacionalnom programu za provedbu Direktive 91/271.

12

U izreci gore navedene presude Komisija/Belgija, Sud je proglasio i presudio da je Kraljevina Belgija, time što nije donijela odredbe zakona i propisa te upravne odredbe potrebne za potpunu provedbu članaka 3., 5. i 17. Direktive 91/271, od kojih je posljednji članak potrebno tumačiti u vezi s člancima 3. i 4. navedene direktive, kao i Odluke 93/481, povrijedila svoje obveze koje ima na temelju članka 226. UEZ‑a te navedene direktive i odluke.

13

Sud je stoga proglasio da je Kraljevina Belgija povrijedila navedene odredbe jer se 114 aglomeracija Flamanske regije, 60 aglomeracija Valonske regije i Regija glavnog grada Bruxellesa nisu uskladile sa zahtjevima Direktive 91/271.

14

U okviru nadzora provedbe gore navedene presude Komisija/Belgija, Komisija je od Kraljevine Belgije tražila da opiše mjere koje je namjeravala poduzeti u svrhu provedbe navedene presude. S obzirom na odgovore u pogledu triju belgijskih regija, Komisija je toj državi članici uputila, kao prvo, pismo opomene od 30. siječnja 2006., na temelju članka 228. UEZ‑a (koji je postao članak 260. UFEU‑a), jer veliki broj aglomeracija Valonske i Flamanske regije kao i Regija glavnog grada Bruxellesa još uvijek nisu dobile sabirne sustave i stanice za pročišćavanje komunalnih otpadnih voda. Usto, Komisija je smatrala da nije moguće provjeriti jesu li stanice za pročišćavanje u Flamanskoj regiji radile u skladu sa zahtjevima Direktive 91/271.

15

Kao drugo, navedenoj je državi poslala dodatno pismo opomene od 23. listopada 2007. jer i dalje velik broj aglomeracija u Valonskoj i Flamanskoj regiji kao i Regija glavnog grada Bruxellesa nisu poštovali odredbe Direktive 91/271.

16

Nakon odgovora u pogledu te tri regije, Komisija je Kraljevini Belgiji uputila, kao treće, obrazloženo mišljenje na temelju članka 228. UEZ‑a od 26. lipnja 2009. jer 20 flamanskih aglomeracija nije poštovalo članak 5. Direktive 91/271, dok 50 valonskih aglomeracija kao i Regija glavnog grada Bruxellesa i dalje nije provelo gore navedenu presudu Komisija/Belgija u pogledu obveze uspostave cjelokupnog sabirnog sustava komunalnih otpadnih voda i u pogledu obveze uspostave pročišćavanja navedenih voda nakon njihova prikupljanja, koje su utvrđene člankom 3. odnosno člankom 5. Direktive 91/271. Komisija je u svojem obrazloženom mišljenju od Kraljevine Belgije zatražila da donese mjere potrebne za usklađivanje s tim obrazloženim mišljenjem u roku od dva mjeseca od njegova primitka.

17

Prema mišljenju Komisije, iz analize odgovora belgijskih tijela na obrazloženo mišljenje od 26. lipnja 2009. kao i njihovih naknadnih obavijesti proizlazi da navedena država članica do podnošenja ove tužbe zbog povrede obveze nije u potpunosti provela gore navedenu presudu Komisija/Belgija. Naime, jedna flamanska aglomeracija nije poštovala odredbe članka 5. stavaka 2. i 3. Direktive 91/271, dok 21 valonska aglomeracija kao i Regija glavnog grada Bruxellesa nisu poštovale odredbe članka 3. i/ili članka 5. stavaka 2. i 3. Direktive 91/271.

18

U tim je okolnostima Komisija odlučila podnijeti ovu tužbu.

19

Rješenjem predsjednika Suda od 18. travnja 2012., Ujedinjenoj Kraljevini Velike Britanije i Sjeverne Irske odobrena je intervencija u potporu zahtjevu Kraljevine Belgije.

20

Najprije valja napomenuti da je Komisija u svojoj replici dodatno ograničila predmet spora te je zatražila da se povreda obveze utvrdi samo u pogledu trinaest valonskih aglomeracija i Regije glavnog grada Bruxellesa.

21

Sud je dopisom od 4. ožujka 2013. od belgijske vlade i Komisije zatražio da do uključivo 8. travnja 2013. dostave informacije o točnom stupnju provedbe gore navedene presude Komisija/Belgija na dan 1. travnja 2013., uz popis aglomeracija, uključujući odgovarajuće vrijednosti p.e., za koje prikupljanje, pročišćavanje i ispuštanje komunalnih otpadnih voda još nije usklađeno s odredbama Direktive 91/271. Te su informacije trebale obuhvaćati i udio neusklađenih aglomeracija i vrijednosti p.e. u ukupnom broju aglomeracija i vrijednosti p.e. na dan objave gore navedene presude Komisija/Belgija.

22

Komisija je na raspravi zaključila, na temelju informacija koje su joj dostavljene nakon 4. svibnja 2012., kada je podnesena replika u ovom predmetu, da mjere kojima se omogućuje usklađivanje s obvezama koje proizlaze iz gore navedene presude Komisija/Belgija nisu bile donesene samo u pogledu pet aglomeracija.

23

Dvije od tih pet aglomeracija, odnosno Amay i Malmedy, nisu poštovale članak 3. stavak 1. i članak 5. stavke 2. i 3. Direktive 91/271. Tri preostale aglomeracije, odnosno Herve, Bastogne‑Rhin i Liège‑Sclessin, nisu poštovale članak 5. stavke 2. i 3. Direktive 91/271. Te aglomeracije zajedno obuhvaćaju ukupno 225710 p.e. koji nisu usklađeni.

24

Komisija smatra da, za aglomeracije Amay i Herve, Kraljevina Belgija nije dostavila podatke o kvaliteti ispuštanja u smislu tablica 1. i 2. iz Priloga I. Direktivi 91/271. Za ostale tri aglomeracije, odnosno Bastogne‑Rhin, Liège‑Sclessin et Malmedy, ta država članica nije dostavila podatke o kvaliteti ispuštanja u smislu tablica 1. i 2. iz Priloga I. Direktivi 91/271 za dovoljno dugo razdoblje.

25

S obzirom na te elemente, Komisija je izmijenila svoje zahtjeve kao što je izneseno u točki 2. ove presude.

26

Što se tiče navodne povrede obveze, Komisija podsjeća da je, u skladu s člankom 260. stavkom 1. UFEU‑a, ako Sud ustanovi da država članica nije ispunila obvezu temeljem UFEU‑a, ta država dužna poduzeti potrebne mjere kako bi se uskladila s presudom Suda. U pogledu roka u kojem je potrebno provesti takvu presudu, Komisija pojašnjuje da, u skladu s ustaljenom sudskom praksom, interes u vezi s neposrednom i ujednačenom primjenom prava Unije zahtijeva da se s tom provedbom započne odmah i da se u cijelosti ostvari u najkraćem mogućem roku (presuda od 9. prosinca 2008., Komisija/Francuska, C‑121/07, Zb., str. I‑9159., t. 21. i navedena sudska praksa).

27

Kraljevina Belgija smatra da su od donošenja gore navedene presude Komisija/Belgija, Flamanska i Valonska regija te Regija glavnog grada Bruxellesa započele izradu znatnih investicijskih planova kako bi osigurale provedbu te presude.

28

Stoga su sve te aglomeracije na dan rasprave imale sustave za pročišćavanje te su tako bile usklađene s navedenom presudom. Spor se odnosi samo na dokaz o toj usklađenosti u pogledu pet aglomeracija u Valonskoj regiji.

29

Ujedinjena Kraljevina smatra da Komisija u okviru opsežnih infrastrukturnih projekata, kao što je to u ovom slučaju, treba predvidjeti razuman rok za provedbu uzimajući u obzir sve parametre, poput izrade projekta, tehničkog izvođenja projekta ili naravi odredbi propisa čije poštovanje treba osigurati. Komisija također treba, prema potrebi, uzeti u obzir događaje na koje predmetna država članica ne može utjecati, kao što su prirodne katastrofe. Među elementima na temelju kojih se može ocijeniti je li rok razuman jesu upravni i sudski postupci predviđeni pravom Unije i nacionalnim pravom. Naposljetku, Ujedinjena Kraljevina tvrdi da je Komisija dužna dokazati da je razdoblje za provedbu presude kojom je utvrđena povreda obveze nerazumno.

30

Prema mišljenju Ujedinjene Kraljevine, Komisija mora biti spremna predmetnoj državi članici dati razuman rok ne samo za provedbu minimalno nužnih radova, nego i zahtjevnijih projekata kojima se štiti okoliš, a koje bi država članica eventualno željela poduzeti kako bi se uskladila s presudom donesenom na temelju članka 258. UFEU‑a.

31

U skladu s člankom 260. stavkom 2. UFEU‑a, ako smatra da dotična država članica nije poduzela potrebne mjere kako bi se uskladila s presudom Suda, Komisija, nakon što toj državi pruži priliku za očitovanje, može predmet uputiti Sudu te pritom određuje visinu paušalnog iznosa ili novčane kazne koju je navedena država dužna platiti, a koju smatra primjerenom s obzirom na okolnosti.

32

U tom pogledu, mjerodavan dan prema kojemu se određuje postojanje povrede obveze na temelju članka 260. stavka 1. UFEU‑a jest dan kada je istekao rok određen pismom opomene upućenim na temelju te odredbe (presude od 11. prosinca 2012., Komisija/Španjolska, C‑610/10, t. 67., kao i od 25. lipnja 2013., Komisija/Češka Republika, C‑241/11, t. 23.). Međutim, ako je postupak zbog povrede obveze pokrenut na temelju članka 228. stavka 2. UEZ‑a, mjerodavan dan prema kojemu se određuje postojanje povrede obveze jest dan kada je istekao rok određen obrazloženim mišljenjem upućenim prije stupanja na snagu Ugovora iz Lisabona, odnosno 1. prosinca 2009. (vidjeti u tom smislu presudu od 17. studenoga 2011., Komisija/Italija, C‑496/09, još neobjavljenu u Zborniku, t. 27.).

33

Nesporno je da po isteku roka određenog obrazloženim mišljenjem Kraljevina Belgija nije donijela sve potrebne mjere kako bi se u potpunosti uskladila s gore navedenom presudom Komisija/Belgija.

34

U tim okolnostima valja utvrditi da je Kraljevina Belgija, time što nije poduzela potrebne mjere kako bi se uskladila s gore navedenom presudom Komisija/Belgija, povrijedila obveze koje ima na temelju članka 260. stavka 1. UFEU‑a.

35

Komisija tvrdi da su traženi paušalni iznos od 6168 eura po danu povrede i iznos dnevne novčane kazne od 4722 eura utvrđeni u skladu s kriterijima predviđenima u Komunikaciji od 13. prosinca 2005. o provedbi članka 228. UEZ‑a (SEC(2005) 1658), kako je ažurirana Komunikacijom Komisije o provedbi članka 260. UFEU‑a i o ažuriranju podataka koji se upotrebljavaju za izračun paušalnih iznosa i novčanih kazni koje će Komisija predložiti Sudu u okviru postupaka zbog povrede (SEC(2010) 923), koja je postala primjenjiva na postupke uređene člankom 260. stavkom 2. UFEU‑a na temelju Komunikacije Komisije o provedbi članka 260. stavka 3. UFEU‑a (SL 2011., C 12, str. 1.), kao i Komunikacije Komisije od 31. kolovoza 2012. o ažuriranju podataka koji se upotrebljavaju za izračun paušalnih iznosa i novčanih kazni koje će Komisija predložiti Sudu u okviru postupaka zbog povrede (C(2012) 6106 final).

36

Prema mišljenju Komisije, iznos dnevne novčane kazne izračunava se na način da se osnovni iznos novčane kazne, odnosno 600 eura po danu pomnoženo s koeficijentom težine povrede koji je utvrđen na 6 (na ljestvici od 1 do 20), pomnoži s koeficijentom trajanja povrede, koji je u ovom slučaju 3, i s faktorom „n” koji označava mogućnost plaćanja Kraljevine Belgije, odnosno 5,14. Primjenom te metode dobiva se iznos od 55512 eura po danu koji odgovara novčanoj kazni od 2653000 p.e. neusklađenih ispuštanja na dan podnošenja tužbe. Međutim, kao što je Komisija istaknula na raspravi, ta neusklađena ispuštanja predstavljaju samo 225710 p.e., odnosno, množeći 225710 s 55512 te dijeleći umnožak s 2653000, iznos od 4722 eura po danu povrede.

37

Dnevni paušalni iznos rezultat je množenja osnovnog paušalnog iznosa od 200 eura po danu s koeficijentom težine povrede, koji je u ovom slučaju utvrđen na 6, i s tim faktorom „n”, koji označava mogućnost plaćanja Kraljevine Belgije, a iznosi 5,14.

38

Komisija smatra da je koeficijent težine povrede primijenjen u ovom slučaju primjeren jer su, u području okoliša, pravila koja su povrijeđena u ovom slučaju vrlo važna i ključna za dobrobit građana, njihovu kvalitetu života, zdravlje, ali i očuvanje prirodnih resursa i ekosustava.

39

Komisija smatra da su posljedice povrede na opće i pojedinačne interese osobito teške jer nepotpuna provedba gore navedene presude Komisija/Belgija utječe na kvalitetu tijela površinskih voda te s njima povezanih vodnih i kopnenih ekosustava. Posljedice te nepotpune provedbe tim su važnije jer je Kraljevina Belgija utvrdila da je njezin cjelokupni teritorij „osjetljivo područje” i da to može utjecati na provedbu drugih normi zaštite okoliša.

40

Međutim, u pogledu faktora koje je potrebno uzeti u obzir pri ocjeni težine povrede prava Unije, Komisija tvrdi da je Kraljevina Belgija lojalno surađivala. Usto, Komisija ističe da je ta država članica pokrenula znatna financijska i materijalna ulaganja radi uspostave tih složenih infrastruktura za prikupljanje i pročišćavanje komunalnih otpadnih voda.

41

Ipak, Komisija smatra da su mjere namijenjene provedbi gore navedene presude Komisija/Belgija bile poduzete tek više godina nakon objave te presude, što nije opravdano čak ni s obzirom na opseg uspostave samih gradilišta.

42

U pogledu kriterija koji se odnosi na trajanje povrede, koji je, u skladu sa zahtjevom Komisije, relevantan samo za izračun novčane kazne, Komisija ističe da je prošlo više od 71 mjeseca od donošenja navedene presude do Komisijina donošenja odluke o pokretanju postupka zbog povrede protiv Kraljevine Belgije, čime je opravdana primjena najvećeg koeficijenta trajanja od 3,0.

43

U svojim pisanim i usmenim očitovanjima Kraljevina Belgija tvrdi da težina ni trajanje povrede, kao ni spremnost na suradnju i rad koju je pokazala tijekom postupka ne opravdavaju nalaganje isplate paušalnog iznosa ili novčane kazne u ovom predmetu. Podredno, navedena država članica osporava metodu izračuna navedenih iznosa.

44

Što se tiče izračuna težine povrede, Kraljevina Belgija smatra da, iako su ciljevi postavljeni odredbama Direktive 91/271 temeljne naravi, posljedice neispunjavanja obveza propisanih tom direktivom na okoliš nisu procijenjene in concreto. U Valonskoj regiji i Regiji glavnog grada Bruxellesa, povezane su studije i komentari suvišni i/ili pogrešni u pogledu smanjenja emisija fosfora, kvalitete površinskih voda, ljudskog zdravlja, ekološke kvalitete vodenih tokova, ukupnog opterećenja zbog onečišćenja vode koja nije prikupljena i/ili pročišćena te utjecaja na turizam i gospodarsku djelatnost. Za Flamansku je regiju utvrđeno da sve aglomeracije s više od 10000 p.e. imaju primjerenu infrastrukturu za pročišćavanje.

45

U svakom slučaju, ako se Sud ne bi slagao te ako bi primijenio metodu izračuna koju je Komisija upotrijebila pri utvrđivanju paušalnog iznosa, trebao bi se primijeniti koeficijent težine povrede znatno niži od 4. Tim bi se koeficijentom težine povrede trebale uzeti u obzir praktične poteškoće pri provedbi i tumačenju gore navedene presude Komisija/Belgija te poteškoće pri tumačenju područja primjene Direktive 91/271.

46

Što se tiče uključivanja faktora trajanja u koeficijent težine povrede, Kraljevina Belgija osporava faktore koje je Komisija primijenila pri utvrđivanju tog koeficijenta. Prema ustaljenoj sudskoj praksi Suda, a osobito u skladu s presudom od 31. ožujka 2011., Komisija/Grčka (C‑407/09, Zb., str. I‑2467.), kao i s Komunikacijom Komisije SEC(2005) 1658, kako je ažurirana, kriterije težine i trajanja povrede obveze treba utvrditi izričito zasebno.

47

U pogledu trajanja povrede, Kraljevina Belgija smatra da su sve tri belgijske regije neposredno nakon objave gore navedene presude Komisija/Belgija donijele mjere kako bi provele tu presudu te da je Komisija pogrešno tvrdila da su određena gradilišta uspostavljena tek više godina nakon objave te presude. S obzirom na znatne poteškoće koje proizlaze iz potpune provedbe navedene presude, trajanje potpune neusklađenosti s Direktivom 91/271 ne može se ni u kojem slučaju smatrati pretjeranim te se koeficijent težine povrede treba smanjiti na 1 s obzirom na njezino trajanje.

48

Paušalni iznos ne može se ni u kojem slučaju početi računati od dana objave presude kojom je utvrđena prva povreda obveze jer se ta presuda u svakom slučaju nije mogla provesti već na taj dan, nego se može početi računati nakon isteka razumnog roka za tu provedbu.

49

Što se tiče paušalnog iznosa, valja podsjetiti da, u skladu s člankom 260. stavkom 2. prvim podstavkom UFEU‑a, Komisija u svojem prijedlogu navodi visinu iznosa koju smatra „primjerenom s obzirom na okolnosti”. Sud pri izvršavanju nadležnosti također uzima u obzir sve okolnosti predmeta koje su mu iznesene.

50

Prema sudskoj praksi, mogućnost takvog nalaganja i utvrđivanje eventualne visine paušalnog iznosa moraju se, u svakom pojedinom slučaju, temeljiti na svim relevantnim čimbenicima koji se odnose kako na karakteristike utvrđene povrede obveze tako i na ponašanje države članice protiv koje je pokrenut postupak na temelju članka 260. UFEU‑a (vidjeti gore navedenu presudu Komisija/Češka Republika, t. 41. i navedenu sudsku praksu).

51

U tom pogledu, ta odredba dodjeljuje Sudu široku diskrecijsku ovlast pri odlučivanju hoće li izreći takvu sankciju i određivanju, u tom slučaju, njezina iznosa. Posebice, nalaganje državi članici da isplati paušalni iznos ne može biti automatsko (vidjeti gore navedenu presudu Komisija/Češka Republika, t. 42. i navedenu sudsku praksu).

52

U tu svrhu, prijedlozi Komisije ne obvezuju Sud i predstavljaju samo vodstvo. Usto, smjernice u području nalaganja isplate paušalnih iznosa, poput onih iz Komisijine Komunikacije SEC(2005) 1658, kako je ažurirana, na koje se ta institucija pozvala u ovom predmetu, ne vežu Sud, ali mogu pridonijeti osiguravanju transparentnosti, predvidljivosti i pravne sigurnosti u postupanju Komisije (vidjeti gore navedenu presudu Komisija/Češka Republika, t. 43. i navedenu sudsku praksu).

53

U tim okolnostima, na Sudu je da, u izvršavanju svoje diskrecijske ovlasti, paušalni iznos odredi na način da bude, s jedne strane, primjeren s obzirom na okolnosti i, s druge strane, proporcionalan utvrđenoj povredi obveze kao i mogućnosti plaćanja predmetne države članice. Neki od relevantnih čimbenika u tom su pogledu, posebice, elementi poput razdoblja u kojem povreda obveze koja se stavlja na teret i dalje postoji nakon što je utvrđena presudom i težine utvrđene povrede (vidjeti gore navedenu presudu Komisija/Španjolska, t. 143. i 144. kao i navedenu sudsku praksu).

54

U pogledu trajanja povrede, valja utvrditi da je povreda utvrđena gore navedenom presudom Komisija/Belgija trajala gotovo devet godina, što je prekomjerno, iako je potrebno priznati da su zadaci koje je trebalo provesti zahtijevali značajno razdoblje od više godina i da se provedba gore navedene presude Komisija/Belgija treba smatrati uznapredovalom, odnosno gotovo ostvarenom.

55

U pogledu težine povrede, valja istaknuti da je cilj Direktive 91/271 zaštita okoliša. Kraljevina Belgija potvrdila je, tako što je svoj cjelokupni teritorij kategorizirala kao „osjetljivo područje”, u skladu s člankom 5. stavkom 1. navedene direktive i njezinim Prilogom II., da je potrebno dodatno zaštititi okoliš na njezinu teritoriju. Nepročišćavanje komunalnih otpadnih voda predstavlja opasnost za okoliš.

56

Osim toga, kada neprovedba presude Suda može naštetiti okolišu, čije je očuvanje dio samih ciljeva politike Unije, kao što to proizlazi iz članka 191. UFEU‑a, stupanj težine takve povrede obveze osobito je visok (presuda od 19. prosinca 2012., Komisija/Irska, C‑279/11, t. 72. i navedena sudska praksa).

57

Međutim, valja podsjetiti da je broj aglomeracija za koje tužena država članica na dan rasprave nije dostavila dokaz o usklađenosti s Direktivom 91/271 tek relativno mali dio ukupnog broja aglomeracija koje su predmet gore navedene presude Komisija/Belgija.

58

Što se tiče očitovanja Kraljevine Belgije i Ujedinjene Kraljevine prema kojima bi Komisija, u okviru opsežnih infrastrukturnih projekata, kao što su oni u ovom slučaju, trebala uzeti u obzir razuman rok za provedbu s obzirom na opseg i težinu realizacije tih projekata, pri čemu bi se trajanje povrede počelo računati tek po isteku tog roka, valja utvrditi da je točno da se datum 26. kolovoza 2009. određen obrazloženim mišljenjem ne može smatrati preuranjenim ili nerazumnim.

59

Iz spisa podnesenog Sudu proizlazi da je Kraljevina Belgija poduzela znatna ulaganja kako bi provela gore navedenu presudu Komisija/Belgija te je ostvarila znatni napredak. Napredci Kraljevine Belgije već su bili znatni po isteku roka utvrđenog u obrazloženom mišljenju.

60

Usto, valja istaknuti da je Kraljevina Belgija u potpunosti surađivala s Komisijom tijekom postupka.

61

Prema tome, Sud smatra da svi pravni i činjenični elementi utvrđene povrede obveze upućuju na to da za djelotvorno sprečavanje budućeg ponavljanja sličnih povreda prava Unije, u ovom slučaju, treba donijeti mjeru s odvraćajućim učinkom, poput nalaganja isplate paušalnog iznosa (vidjeti u tom smislu presudu od 19. prosinca 2012., Komisija/Irska, C‑374/11, t. 48. i navedenu sudsku praksu).

62

S obzirom na prethodne elemente i razmatranja, Sud smatra da će okolnosti slučaja biti pošteno ocijenjene ako se paušalni iznos koji Kraljevina Belgija mora isplatiti odredi na 10 milijuna eura.

63

Stoga je potrebno naložiti Kraljevini Belgiji da Komisiji na račun „Vlastita sredstva Europske unije” plati paušalni iznos od 10 milijuna eura.

64

Prema ustaljenoj sudskoj praksi, izricanje novčane kazne načelno je opravdano samo ako povreda obveze zbog neprovedbe prethodne presude traje i dok Sud ispituje činjenice (gore navedena presuda od 19. prosinca 2012., Komisija/Irska, C‑374/11, t. 33. i navedena sudska praksa).

65

U ovom slučaju valja utvrditi da na dan rasprave mjere potrebne za provedbu gore navedene presude Komisija/Belgija još nisu bile u potpunosti donesene.

66

U tim okolnostima Sud smatra da nalaganje Kraljevini Belgiji da isplati novčanu kaznu predstavlja primjereno financijsko sredstvo za osiguranje potpune provedbe gore navedene presude Komisija/Belgija (vidjeti gore navedenu presudu od 19. prosinca 2012., Komisija/Irska, C‑374/11, t. 35. i navedenu sudsku praksu).

67

S druge strane, s obzirom na stalni napredak prema potpunoj provedbi gore navedene presude Komisija/Belgija, koji je potvrdila i Komisija, nije isključeno da će na dan objave presude u ovom predmetu gore navedena presuda Komisija/Belgija biti u potpunosti provedena. Stoga se novčana kazna izriče samo ako se povreda obveze nastavi na dan objave presude u ovom predmetu.

68

Valja podsjetiti da je na Sudu da, u izvršavanju svoje diskrecijske ovlasti u određenom području, novčanu kaznu odredi na način da bude, s jedne strane, primjerena s obzirom na okolnosti i, s druge strane, proporcionalna utvrđenoj povredi obveze kao i mogućnosti plaćanja predmetne države članice (vidjeti gore navedenu presudu od 19. prosinca 2012., Komisija/Irska, C‑374/11, t. 36. i navedenu sudsku praksu).

69

U okviru ocjene Suda, kriteriji koje treba uzeti u obzir kako bi se osigurala prinudna narav novčane kazne u cilju ujednačene i učinkovite primjene prava Unije u pravilu su trajanje povrede, stupanj težine povrede i mogućnost plaćanja predmetne države članice. Za primjenu tih kriterija Sud je pozvan da osobito uzme u obzir posljedice koje neprovedba ima na predmetne javne i privatne interese, kao i hitnost da se predmetna država članica uskladi sa svojim obvezama (vidjeti gore navedenu presudu Komisija/Španjolska, t. 119. i navedenu sudsku praksu).

70

U ovom slučaju valja istaknuti da Komisija predlaže da se pri izračunu novčane kazne uzme u obzir postupno smanjenje broja p.e. koji nisu usklađeni sa zahtjevima Direktive 91/271, što bi omogućilo uzimanje u obzir napretka Kraljevine Belgije u provedbi gore navedene presude Komisija/Belgija i načela proporcionalnosti.

71

Valja istaknuti da je Komisija na raspravi tvrdila da je broj p.e. koji nisu bili usklađeni na dan tužbe, odnosno 19. listopada 2011., iznosio 2653000 p.e., dok je na dan rasprave, odnosno 18. travnja 2013., iznosio 225710 p.e.

72

S obzirom na sve okolnosti ovog predmeta, uključujući elemente i razmatranja koji su u ovoj presudi navedeni u dijelu naslovljenom „Paušalni iznos”, Sud smatra da je nalaganje isplate novčane kazne u iznosu od 4722 eura po danu primjereno.

73

U pogledu periodičnosti novčane kazne, u skladu s prijedlogom Komisije, s obzirom na to da dostava dokaza o usklađenosti s Direktivom 91/271 može zahtijevati određeno vrijeme te kako bi se uzeo u obzir eventualni napredak tužene države članice, Sud smatra primjerenim da se novčana kazna izračuna na temelju šestomjesečnog razdoblja tako da se cijeli iznos koji se odnosi na takva razdoblja umanji za postotak koji odgovara udjelu koji predstavlja broj p.e. usklađenih s gore navedenom presudom Komisija/Belgija.

74

Stoga valja Kraljevini Belgiji naložiti da Komisiji na račun „Vlastita sredstva Europske unije” plati novčanu kaznu od 859404 eura po šestomjesečnom razdoblju zakašnjenja u poduzimanju mjera potrebnih za usklađivanje s gore navedenom presudom Komisija/Belgija, od dana objave ove presude do potpune provedbe gore navedene presude Komisija/Belgija, čiji stvaran iznos treba izračunati nakon svakog šestomjesečnog razdoblja tako da se cijeli iznos koji se odnosi na takva razdoblja umanji za postotak koji odgovara udjelu koji predstavlja broj p.e. usklađenih s gore navedenom presudom Komisija/Belgija, do kraja takvog razdoblja s obzirom na broj p.e. koji nisu usklađeni s ovom presudom na dan njezine objave.

75

U skladu s člankom 138. stavkom 1. Poslovnika, stranka koja ne uspije u postupku dužna je, na zahtjev protivne stranke, snositi troškove. Budući da je Komisija podnijela zahtjev da Kraljevina Belgija snosi troškove i da je povreda obveze utvrđena, Kraljevini Belgiji valja naložiti snošenje troškova. U skladu s člankom 140. stavkom 1. istog Poslovnika, prema kojem države članice koje su intervenirale u postupak snose vlastite troškove, Ujedinjena Kraljevina snosit će vlastite troškove.

Slijedom navedenog, Sud (peto vijeće) proglašava i presuđuje: