16.3.2021 |
HR |
Službeni list Europske unije |
C 89/23 |
Objava jedinstvenog dokumenta izmijenjenog na temelju zahtjeva za odobrenje manje izmjene u skladu s člankom 53. stavkom 2. drugim podstavkom Uredbe (EU) br. 1151/2012
(2021/C 89/09)
Europska komisija odobrila je ovaj zahtjev za manju izmjenu u skladu s člankom 6. stavkom 2. trećim podstavkom Delegirane uredbe Komisije (EU) br. 664/2014 (1).
Zahtjev za odobrenje ove manje izmjene može se pregledati u Komisijinoj bazi podataka eAmbrosia.
JEDINSTVENI DOKUMENT
„MIEL DE GALICIA”/„MEL DE GALICIA”
EU br.: PGI-ES-0278-AM01 – 16.9.2020
ZOI ( ) ZOZP (X)
1. Nazivi
„Miel de Galicia”/„Mel de Galicia”
2. Država članica ili treća zemlja
Španjolska
3. Opis poljoprivrednog ili prehrambenog proizvoda
3.1. Vrsta proizvoda
Razred 1.4.: Ostali proizvodi životinjskog podrijetla
3.2. Opis proizvoda na koji se odnosi naziv iz točke 1.
Zaštićena oznaka zemljopisnog podrijetla (ZOZP) „Miel de Galicia”/„Mel de Galicia” dodjeljuje se medu sa svojstvima iz specifikacije proizvoda koji je proizveden, obrađen i pakiran u skladu sa svim zahtjevima iz specifikacije proizvoda, priručnika za kontrolu kvalitete i važećeg zakonodavstva. Proizvodi se u košnicama s pomičnim okvirima za saće, a vadi cijeđenjem ili centrifugiranjem. Gotov je proizvod u tekućem, kristaliziranom ili kremastom obliku ili u obliku pčelinjeg saća (cijelo saće ili dijelovi saća).
„Miel de Galicia” može se kategorizirati prema botaničkom podrijetlu kako slijedi:
— |
poliflorni med, |
— |
monoflorni med od eukaliptusa, |
— |
monoflorni med od kestena, |
— |
monoflorni med od kupine, |
— |
monoflorni med od vrijeska, |
— |
medljikovac. |
— |
udio vlage: najviše 18,5 %, |
— |
dijastazna aktivnost: najmanje 9 jedinica po Schadeu; vrste meda s niskim sadržajem enzima moraju postići najmanje 4 jedinice po Schadeu, pod uvjetom da sadržaj hidroksimetilfurfurala nije veći od 10 mg/kg, |
— |
hidroksimetilfurfural: najviše 28 mg/kg. |
općenito, spektar peluda u cjelini mora odgovarati tipičnom profilu galicijskih vrsta meda.
U svakom slučaju, kombinacija peluda Helianthus annuus, Olea europaea i Cistus ladanifer ne smije prelaziti 5 % ukupnog spektra peluda.
Na spektar peluda primjenjuju se i sljedeći zahtjevi, ovisno o podrijetlu cvijeta različitih navedenih vrsta meda:
a) |
poliflorni med: pelud mora većinom dolaziti od vrsta Castanea sativa, Eucalyptus sp., Ericaceae, Rubus sp., Rosaceae, Cytisus sp., Ulex sp., Trifolium sp., Lotus sp., Campanula, Centaurea, Quercus sp., Echium sp., Taraxacum sp. i Brassica sp., |
b) |
monoflorni med:
|
c) |
medljikovac: spektar peluda mora sadržavati pelud biljaka koje su tipične za vegetaciju u Galiciji, a posebno Castanea sativa, Rubus, Cytisus/Genista i Erica. |
Med u pravilu mora imati organoleptička svojstva (boju, miris i okus) koja odgovaraju njegovu cvjetnom podrijetlu. Ovisno o tom podrijetlu prepoznatljiva su organoleptička svojstva sljedeća:
— |
poliflorni med: boja od jantarne (svijetle ili tamne) do tamne; cvjetni ili biljni miris; sladak okus s mogućim natruhama prevladavajućeg cvijeća; moguća je i doza trpkosti, |
— |
monoflorni med od eukaliptusa: svijetlojantarna ili jantarna boja; cvjetni miris, često s natruhom voska; pretežno sladak okus, koji može biti dopunjen kiselkastim ili slanim, |
— |
monoflorni med od kestena: jantarna do tamna boja, ponekad s crvenkastim nijansama; po mogućnosti biljni miris; okus je pretežno sladak, ponekad s primjesom slanog, a može biti i gorkast i kiselkast; moguća je i trpkost, |
— |
monoflorni med od kupine: svijetlojantarna do tamnojantarna boja; cvjetni i/ili voćni miris; uglavnom sladak, ali s mogućim natruhama kiselosti, slanoće i/ili gorčine, |
— |
monoflorni med od vrijeska: jantarna, tamnojantarna boja ili tamna boja s crvenkastim tonovima; biljni miris, a moguć je i cvjetni; uglavnom sladak, obično uz nešto gorčine, ponekad i slanoće i/ili kiselosti, |
— |
medljikovac: tamnojantarna do tamna boja; često biljni miris; sladak, s natruhom slanoće i/ili gorčine. |
3.3. Hrana za životinje (samo za proizvode životinjskog podrijetla) i sirovine (samo za prerađene proizvode)
—
3.4. Posebni koraci u proizvodnji koji se moraju provesti na definiranom zemljopisnom području
Aktivnosti za vrijeme i nakon proizvodnje (vađenje, skladištenje i pakiranje) moraju se provesti na definiranom zemljopisnom području.
3.5. Posebna pravila za rezanje, ribanje, pakiranje itd. proizvoda na koji se odnosi registrirani naziv
Med se pakira u objektima navedenima u registru objekata za pakiranje koji vodi regulatorni odbor. Med za izravnu potrošnju obično se pakira u posude od 500 g–1 000 g.
Posuda mora biti hermetički zatvorena kako bi se spriječio gubitak prirodnih aroma i ulazak stranih mirisa ili atmosferske vlage, koji bi mogli utjecati na proizvod. Za pakiranje se treba upotrebljavati prozirno, bezbojno staklo. Dopušteni su i drugi materijali ako su odobreni kao prikladni za upotrebu za prehrambene proizvode. Dijelovi saća trebaju se pakirati u odobrene materijale za pakiranje.
Nadalje, pakiranje se mora provoditi u objektima koji med dobivaju samo iz pčelinjaka navedenima u registrima ZOZP-a. Označivanje (naljepnicama s prednje i stražnje strane) mora se provoditi u istim objektima kao i pakiranje pod nadzorom regulatornog tijela. Te su mjere potrebne kako bi se očuvala kvaliteta i osigurala sljedivost proizvoda.
3.6. Posebna pravila za označivanje proizvoda na koji se odnosi registrirani naziv
Nakon certifikacije med koji se stavlja na tržište pod ZOZP-om „Miel de Galicia” mora se obilježiti naljepnicom s posebnim zaštitnim znakom svakog punitelja meda, koja se upotrebljava jedino za vrste meda obuhvaćene ZOZP-om, i naljepnicom na stražnjoj strani posude s alfanumeričkim kodom serije u nizu. Te naljepnice na stražnjoj strani posude odobrava i izdaje regulatorno tijelo, a na njima je prikazan i službeni logotip ZOZP-a „Miel de Galicia”.
I na naljepnici s prednje strane i na onoj sa stražnje strane posude moraju se nalaziti tekst indicación geográfica protegida [zaštićena oznaka zemljopisnog podrijetla] i službeni naziv u bilo kojem od dva oblika: „Miel de Galicia” ili „Mel de Galicia”.
Medljikovac se može označiti terminom miel de bosque [šumski med].
4. Sažeta definicija zemljopisnog područja
Područje proizvodnje, prerade i pakiranja vrsta meda pod ZOZP-om „Miel de Galicia” obuhvaća cijelu Autonomnu zajednicu Galiciju.
5. Povezanost sa zemljopisnim područjem
Registracija te oznake zemljopisnog podrijetla temelji se na njezinu ugledu i postojanju određenih posebnih svojstava povezanih s prirodnim okolišem u kojem se proizvodi.
Ugled
Pčelarstvo je u Galiciji bilo na vrhuncu prije uvođenja šećera, kad je med bio vrlo cijenjen kao sladilo i zbog posebnih ljekovitih svojstava. Prema cenzusu pod nazivom Catastro de Ensenada iz 1752.–1753., u Galiciji je bilo ukupno 366 339 tradicionalnih košnica (lokalno poznatih kao trobos ili cortizos), koje na mnogim mjestima i dalje postoje. To jasno pokazuje da je pčelarstvo u Galiciji važno od davnina, što se odrazilo i u lokalnim toponimima.
Tradicionalna seoska zdanja poznata kao cortín, albar, abellariza, albiza ili albariza, visokih zidova, otvorena krova i ovalna, okrugla, a katkad i četverokutna oblika, osmišljena su za držanje i zaštitu košnica od upada životinja (uglavnom medvjeda). I danas postoje u gorskim predjelima Galicije, posebno na istočnim gorjima Sierra de Ancares i Sierra del Caurel te Sierra del Suído. Neka od njih i dalje su funkcionalna.
Don Benigno Ledo, župnik župe Argozón (Chantada, Lugo), 1880. izradio je prvu košnicu s pokretnim saćem. Nekoliko godina kasnije izradio je prvu košnicu namijenjenu za rasplod dijeljenjem i za uzgoj matica, a nazvao ju je „košnica za uzgoj”. O njegovoj važnosti za pčelarstvo u Galiciji, ali i u cijeloj Španjolskoj, svjedoči Roma Fábrega, koji u svojoj knjizi o pčelarstvu spominje da je prvi Španjolac koji je imao košnice s pokretnim saćem bio galicijski „župnik pčela” don Benigno Ledo.
Prvo djelo o pčelarstvu objavljeno u Galiciji vjerojatno je Manual de Apicultura [„Priručnik za pčelarstvo”] don Ramóna Pimentela Méndeza (1893.), napisano posebno za galicijske pčelare.
„Miel de Galicia” nalazi se na popisu Inventario Español de Productos Tradicionales [„Španjolski popis tradicionalnih proizvoda”], koji je 1996. izdalo španjolsko Ministarstvo poljoprivrede, ribarstva i prehrane (stranice 174. i 175.). Proizvod je jedna od većih komercijalnih atrakcija u vrijeme tradicionalnih jesenskih svetkovina.
Ministarstvo poljoprivrede i ribarstva 1998. naručilo je studiju o trgovini medom u Španjolskoj, u kojoj se pokazalo da su potrošnja i cijena meda u sjeverozapadnom dijelu zemlje (Galicija) veće nego u ostatku Španjolske. Potrošači od davnina cijene med proizveden u Galiciji, zbog čega ima veću tržišnu vrijednost nego med iz drugih dijelova Španjolske.
Posebna svojstva povezana s prirodnim okolišem
Galicija je jedna od najstarijih teritorijalnih cjelina u Španjolskoj, a smještena je na sjeverozapadnom dijelu Pirinejskog poluotoka. Naziv joj se gotovo pa i nije mijenjao od rimskog doba (Rimljani su je zvali Gallaecia), a granice su joj gotovo iste već više od osam stoljeća. Administrativne granice regije podudaraju se sa zemljopisnima, zbog kojih je od sjevera prema jugu i od istoka prema zapadu tradicionalno izolirana od susjednih regija, čime se može objasniti i zašto je zadržala svoj jezik.
Te zemljopisne granice oblikuju i klimu Galicije. Zahvaljujući ušćima i dolinama rijeka utjecaji s mora prodiru u kopnena područja, što je posljedica strujanja s jugozapada prema sjeveroistoku (pojava koje nema nigdje drugdje na španjolskim obalama). Visoki planinski lanci ograničavaju prolazak različitih vremenskih fronti, zbog čega klima te regije ima posebne značajke u pogledu temperature i oborina.
Osim toga, veći dio Galicije od tradicionalnih se pčelarskih područja na Sredozemlju razlikuje s obzirom na geološke uvjete i svojstva tla. Kisela tla prevladavaju i oblikuju lokalnu floru, a time i proizvodnju nektara te svojstva lokalnih vrsta meda.
Regija se stoga svojim prirodnim obilježjima u potpunosti razlikuje od ostatka Pirinejskog poluotoka. Te su razlike posljedica geomorfoloških, klimatskih i bioloških čimbenika te sastava tla. Oni utječu na lokalnu floru, koja se prilagodila prirodnim uvjetima nastalima zbog djelovanja svih navedenih čimbenika.
Galicija je relativno ujednačeno područje kad je riječ o biljkama od kojih nastaje nektar za proizvodnju meda. Najvažnije razlike među lokalnim vrstama meda proizlaze iz obilja glavnih biljaka od kojih se dobiva pelud. Pet glavnih vrsta peluda pojavljuje se u većini vrsta meda iz Galicije: Castanea sativa, Rubus, Cytisus, Erica i Eucalyptus. Eukaliptus je vrlo raširen priobalnim područjima. U unutrašnjosti se proizvodnja meda temelji na obilju triju biljnih vrsta: Castanea Sativa, Erica i Rubus.
Ukratko, zahvaljujući zemljopisnom položaju i posebnim značajkama Galicije vrste meda iz te regije odlikuju se jedinstvenim svojstvima po kojima se razlikuju od vrsta proizvedenih u drugim regijama.
Analiza peluda jedan je od najkorisnijih analitičkih alata za utvrđivanje zemljopisne posebnosti meda. Pokazala je da vrste meda iz Galicije imaju sljedeća posebna svojstva po kojima se razlikuju od drugih vrsta meda:
— |
njihov je peludni profil jedinstven i poseban, čime se razlikuju od vrsta meda proizvedenih u susjednim regijama, |
— |
sadržavaju vrlo malo peluda ili uopće ne sadržavaju pelud iz porodice Lamiaceae, kao što su Lavandula, Rosmarinus, Thymus, Mentha itd. (manje od 1 %), |
— |
sadržavaju vrlo malo peluda ili uopće ne sadržavaju pelud vrsta Helianthus annuus, Citrus ili Olea europaea (manje od 1 %), |
— |
sadržavaju vrlo malo peluda ili uopće ne sadržavaju pelud vrste Cistus ladanifer (manje od 1 %), |
— |
ne sadržavaju pelud vrsta Hedysarum coronarium, Hypecoum procumbens ili Diplotaxis erucoides. |
Stoga ZOZP „Miel de Galicia” ima nekoliko posebnih svojstava koja proizlaze iz njegova prirodnog okruženja.
Upućivanje na objavu specifikacije proizvoda
(članak 6. stavak 1. drugi podstavak ove Uredbe)
https://mediorural.xunta.gal/sites/default/files/produtos/en-tramitacion/Pliego_de_condiciones_Miel_de_Galicia_julio_2020_final.pdf