—

uzimajući u obzir Provedbenu uredbu Komisije (EU) 2021/621 оd 15. travnja 2021. o izmjeni Uredbe (EU) br. 37/2010 radi klasifikacije tvari imidakloprid u pogledu najveće dopuštene količine rezidua u hrani životinjskog podrijetla (1),

—

uzimajući u obzir Uredbu (EZ) br. 470/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 6. svibnja 2009. o propisivanju postupaka Zajednice za određivanje najvećih dopuštenih količina rezidua farmakološki djelatnih tvari u hrani životinjskog podrijetla, o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EEZ) br. 2377/90 i o izmjeni Direktive 2001/82/EZ Europskog parlamenta i Vijeća i Uredbe (EZ) br. 726/2004 Europskog parlamenta i Vijeća (2), a posebno njezin članak 14. i članak 17.,

—

uzimajući u obzir mišljenje koje je 20. travnja 2021. dostavio Stalni odbor za veterinarsko-medicinske proizvode,

—

uzimajući u obzir Povelju Europske unije o temeljnim pravima,

—

uzimajući u obzir članke 13. i 191. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU),

—

uzimajući u obzir članke 11. i 13. Uredbe (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o utvrđivanju pravila i općih načela u vezi s mehanizmima nadzora država članica nad izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije (3),

—

uzimajući u obzir članak 112. stavke 2. i 3. Poslovnika,

—

uzimajući u obzir prijedlog rezolucije Odbora za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane,

A.

budući da je Uredbom (EU) 2019/6 Europskog parlamenta i Vijeća (4) propisano da se u Uniji ne bi trebalo dopustiti stavljanje u promet nijednog veterinarsko-medicinskog proizvoda koji nije odobren i čija kakvoća, neškodljivost i djelotvornost nisu dokazani te je prepoznato da se boljim pristupom informacijama javnosti daje mogućnost iznošenja svojih opažanja, a tijelima omogućuje posvećivanje dužne pažnje tim opažanjima;

B.

budući da je Uredbom (EU) 2019/1381 Europskog parlamenta i Vijeća (5) predviđeno da se trebaju pružati informacije o tome kako su donesene odluke o upravljanju rizikom i informacije o čimbenicima, koji nisu rezultati procjene rizika, kao i o tome kako su ti čimbenici međusobno odvagani, te da bi se komunikacijom o riziku trebalo doprinijeti participativnom i otvorenom dijalogu svih zainteresiranih strana kako bi se osiguralo da se u okviru procesa analize rizika uzimaju u obzir primat javnog interesa te točnost, sveobuhvatnost, transparentnost, dosljednost i odgovornost;

C.

budući da se u izvješću o procjeni Europske agencije za kemikalije (ECHA) od 18. veljače 2011. naslovljenom „Imidakloprid, Vrsta proizvoda 18 (Insekticidi, akaricidi i proizvodi za suzbijanje drugih člankonožaca)” (6) kategoriziraju podaci o značajnoj toksičnosti za vodene i neciljane vrste;

D.

budući da je Direktivom 2013/39/EU Europskog parlamenta i Vijeća (7) predviđeno sljedeće: „Zagađenje vode i tla farmaceutskim ostacima rastući je problem okoliša. U postojećoj ocjeni i kontroli rizika za vodni okoliš, ili rizika koji se putem njega prenosi, vezanog uz lijekove trebalo bi obratiti odgovarajuću pozornost na okolišne ciljeve Unije. Kako bi se pristupilo rješavanju tog problema, Komisija bi trebala istražiti rizike utjecaja lijekova na okoliš i izvršiti analizu važnosti i učinkovitosti postojećeg zakonodavnog okvira u pogledu zaštite vodnog okoliša i ljudskog zdravlja putem vodnog okoliša.”;

E.

budući da se Uredbom Komisije (EU) br. 283/2013 (8) utvrđuju minimalni zahtjevi koji uključuju informacije o mogućim štetnim učincima aktivne tvari, njezinih metabolita i nečistoća na zdravlje ljudi i životinja ili na podzemne vode, okoliš i neciljane vrste (flora i fauna);

F.

budući da se Uredbom Komisije (EU) br. 284/2013 (9) predviđa da „moraju biti uključene sve informacije o mogućim neprihvatljivim učincima sredstva za zaštitu bilja na okoliš, bilje i biljne proizvode, kao i o poznatim i očekivanim kumulativnim i sinergijskim učincima.”;

G.

budući da se u Direktivi 2001/82/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (10) napominje da „[p]odrobni podaci i dokumentacija koji moraju biti priloženi zahtjevu za odobrenje za stavljanje veterinarsko-medicinskog proizvoda u promet moraju dokazati da korist zbog djelotvornosti nadmašuje moguće rizike. Ako se to ne može dokazati, zahtjev se mora odbiti.”;

H.

budući da je Europskoj agenciji za lijekove („Agencija”) podnesen zahtjev za utvrđivanje najveće dopuštene količine rezidua (NDK) za imidakloprid za Salmonidae;

I.

budući da je Agencija, na temelju mišljenja Odbora za veterinarsko-medicinske proizvode od 9. rujna 2020. (11), preporučila da je primjereno utvrditi NDK za imidakloprid u vrijednosti od 0,6 mg/kg (600 μg/kg) za sve ribe;

J.

budući da Codexom Alimentariusom (12) nije utvrđen NDK za vodenu uporabu; budući da je na Zajedničkom sastanku Organizacije za hranu i poljoprivredu i Svjetske zdravstvene organizacije o ostacima pesticida iz 2008. preporučen maksimalan prihvatljivi dnevni unos od 0,06 mg/kg iz ostataka poljoprivrednih kultura (13);

K.

budući da je dostupan samo sažetak mišljenja Odbora za veterinarsko-medicinske proizvode na kojemu se temelji preporuka Agencije, a u cijelosti će, prema Komisiji, biti dostupno tek nakon usvajanja NDK-a;

L.

budući da bi prema pravu Unije mišljenje u pogledu utvrđivanja NDK-a trebalo biti javno i lako dostupno;

M.

budući da osiguravanje transparentnosti postupka procjene rizika promiče razumijevanje javnosti, pridonosi većoj legitimnosti Agencije u očima potrošača i šire javnosti te osigurava veću odgovornost građana Unije u demokratskom sustavu (14);

N.

budući da je imidakloprid biocidna aktivna tvar neonikotinoid koja je komercijalizirana za široku upotrebu na usjevima i stoci zbog njezine toksičnosti za širok raspon nametnika; budući da je način djelovanja imidakloprida takav da djeluje kao antagonist nikotinskih receptora za acetilkolin (nAChR) u središnjem živčanom sustavu, narušavajući tako prijenos sinaptičkih signala i dovodeći do smrtonosne hiperaktivnosti živaca i mišića životinja, kralježnjaka i beskralježnjaka, nepovratno blokirajući nAChR i dovodeći do paralize i smrti (15);

O.

budući da se Provedbenom uredbom Komisije (EU) 2018/783 (16) zabranjuje upotreba imidakloprida na svim usjevima koji se uzgajaju na otvorenom zbog njegovih štetnih učinaka na oprašivače;

P.

budući da se opasne kemikalije koje se primjenjuju na veterinarski recept i upotrebljavaju za liječenje infekcija morskim ušima u konačnici ispuštaju u vodeni okoliš; njihovi učinci ne samo da mogu negativno utjecati na osjetljive neciljane organizme, već je oslobađanje tih spojeva prepoznato kao glavna zabrinutost u pogledu okoliša (17) zbog velike pokretljivosti imidakloprida u tlu i posljedične kontaminacije podzemnih i površinskih voda (18);

Q.

budući da je sve više dokaza da upotreba imidakloprida ima razarajući učinak na biološku raznolikost, posebno rijeka i plovnih putova (19), pogađajući ne samo rakove (20), mekušce (21) i neciljane vrste (insekte), već i organizme iz tla (22), kao i da dovodi do smanjenja populacija ptica (23); budući da postoji sve veća zabrinutost zbog zadržavanja i nakupljanja ostataka pesticida i njihovih metabolita u tlima te mogućnosti da dovedu do zakiseljavanja tla; sa zabrinutošću primjećuje da je upotreba imidakloprida u Japanu dovela do dramatičnog smanjenja ribljih stokova koji se nisu oporavili (24);

R.

budući da je u usklađenom razvrstavanju i označivanju iz Uredbe (EZ) br. 1272/2008 Europskog parlamenta i Vijeća (25) imidakloprid razvrstan kao „štetan ako se proguta”, „opasan za okoliš” i „vrlo otrovan za vodeni okoliš s dugotrajnim učincima” (26);

S.

budući da je u studiji o izloženosti imidaklopridu kod običnih šarana (Cyprinua carpio L.) pronađena degeneracija u mozgu, škrgama i očima (27), uz histopatološke promjene (lezije), aktivaciju biomarkera i alternaciju razina genske ekspresije; u toj je studiji zaključeno da izloženost imidaklopridu uzrokuje upalu i oksidativni stres;

T.

budući da se u ljudi može dogoditi bioakumulacija metabolita neonikotinoida ponovljenim unosom kontaminirane hrane, s obzirom na to da je u ispitivanju na životinjama uočena bioakumulacija imidakloprida uslijed izloženosti malim dozama (28);

U.

budući da je u raznim znanstvenim studijama, na temelju testova na životinjama, zaključeno da imidakloprid djeluje kao reproduktivno toksična tvar i endokrini disruptor koji može negativno utjecati na srce, bubrege, štitnjaču i mozak te može uzrokovati neurološke simptome, uključujući respiratorno zatajenje i smrt (29);

V.

budući da eksperimentalni dokazi pokazuju da se toksičnost imidakloprida povećava s razdobljem izloženosti jednako kao i s dozom, što se opisuje kao „vremenski kumulativna toksičnost”, toksičnost imidakloprida ne bi trebalo shvaćati samo u smislu akutne smrtnosti, već je potrebno razmotriti i njezin kronični aspekt (30);

W.

budući da se Uredbom (EU) br. 283/2013 zahtijeva provedba studija o dugotrajnoj toksičnosti;

X.

budući da se Uredbom (EZ) br. 396/2005 predviđa da se „poznati kumulativni i sinergijski učinci” moraju uzeti u obzir „ako su dostupne metode za ocjenjivanje tih učinaka”;

Y.

budući da Uredba (EU) br. 284/2013 trenutno zahtijeva toksikološke studije izloženosti primjenjitelja, drugih nazočnih osoba, stanovnika i radnika, nekoliko studija dugotrajne i kronične toksičnosti za životinje te studije o sudbini i ponašanju u tlu, vodi i zraku;

Z.

budući da nema dovoljno saznanja o učincima mnogih pojedinačnih kemikalija i kemijskih mješavina na okoliš u pogledu onečišćavanja; nisu provedene procjene svih kemikalija, a procjene ekotoksičnosti usmjerene su na vrlo mali broj vrsta i ekosustava;

AA.

budući da je Uredbom (EU) 2019/6 prepoznato da bi odluka o upravljanju rizikom trebala uzeti u obzir: „ostale odgovarajuće faktore, uključujući socijalne, gospodarske, etičke i okolišne faktore te faktore povezane s dobrobiti životinja, kao i izvedivost kontrola”;

AB.

budući da, za razliku od studija dostavljenih Europskoj agenciji za sigurnost hrane (EFSA), studije dostavljene Agenciji nije potrebno objaviti; žali zbog nemogućnosti pristupa znanstvenim studijama u cijelosti, znanstvenim mišljenjima i neobrađenim podacima, kao i zbog nedostatka informacija o izvedivosti kontrola i upravljanju rizikom u pogledu ispuštanja otpadnih voda u vodeni okoliš;

AC.

budući da je u Uredbi (EZ) br. 470/2009 navedeno da je najviše dopuštene količine rezidua potrebno odrediti u skladu s opće prihvaćenim načelima procjene sigurnosti, uzimajući u obzir sve druge znanstvene procjene sigurnosti upitnih tvari koje su možda već izradile međunarodne organizacije, posebno Codex Alimentarius ili, kada se te tvari upotrebljavaju u druge svrhe, znanstveni odbori uspostavljeni unutar Zajednice;

AD.

budući da se u Codexu Alimentariusu ne preporučuje upotreba imidakloprida u vodenom okolišu, a ECHA navodi koji bi mogao biti razlog za to: „Prema usklađenom razvrstavanju i označivanju (ATP01) koje je odobrila Europska unija, ta je tvar vrlo otrovna za vodeni okoliš s dugotrajnim učincima i štetna ako se proguta” (31);

AE.

budući da je člankom 37. Uredbe (EU) 2019/6 predviđeno da je odobrenje za stavljanje u promet potrebno odbiti ako rizici za javno zdravlje ili zdravlje životinja ili za okoliš nisu dovoljno uzeti u obzir; smatra to opravdanjem za neutvrđivanje NDK-a;

AF.

budući da četiri glavne države proizvođača lososa, Norveška, Čile, Ujedinjena Kraljevina i Kanada, nisu države članice i Komisija stoga ne bi mogla provesti odgovarajuće revizije nadležnih tijela u tim zemljama ili procijeniti primjerenost kontrola;

1.

2.

3.

4.

5.

6.

7.

8.

9.

10.

11.

12.

13.

14.

15.