OBRAZLOŽENJE

1.KONTEKST PREPORUKE

U globaliziranom svijetu u kojem su teška kaznena djela i terorizam sve više transnacionalni i polivalentni, tijela za izvršavanje zakonodavstva i pravosudna tijela trebala bi biti u potpunosti opremljena za suradnju s vanjskim partnerima u cilju jamčenja sigurnosti njihovih građana. Eurojust bi stoga trebao moći surađivati i razmjenjivati osobne podatke s pravosudnim tijelima trećih zemalja u mjeri u kojoj je to potrebno za izvršavanje njegovih zadaća. Eurojust trenutačno ima sklopljene sporazume o suradnji kojima se omogućuje razmjena osobnih podataka s Crnom Gorom, Ukrajinom, Moldovom, Lihtenštajnom, Švicarskom, Sjevernom Makedonijom, SAD-om, Islandom, Norveškom, Gruzijom, Albanijom i Srbijom. Na temelju članka 80. stavka 5. Uredbe (EU) 2018/1727 1 („Uredba o Eurojustu”) ti sporazumi o suradnji i dalje su valjani.

Od početka primjene Uredbe o Eurojustu 12. prosinca 2019. te u skladu s Ugovorom Komisija je u ime Unije nadležna za pregovore o međunarodnim sporazumima s trećim zemljama za suradnju i razmjenu osobnih podataka s Eurojustom. U mjeri u kojoj je to potrebno za izvršavanje njegovih zadaća, u skladu s poglavljem V. Uredbe o Eurojustu, Eurojust može uspostavljati i održavati odnose suradnje s vanjskim partnerima putem radnih dogovora. Međutim, oni sami po sebi ne mogu biti pravna osnova za razmjenu osobnih podataka.

Uzimajući u obzir političku strategiju, operativne potrebe pravosudnih tijela u cijelom EU-u i potencijalne koristi od pojačane suradnje u tom području, Komisija smatra da je u kratkom roku potrebno započeti pregovore s deset trećih zemalja kako bi se regulirao način na koji Eurojust s njima može surađivati.

Komisija je napravila procjenu prioritetnih zemalja uzimajući u obzir operativne potrebe Eurojusta. U nacrtu strategije vanjskih odnosa Eurojusta, koji je dostavljen Komisiji na preispitivanje, navodi se da je Eurojust utvrdio da postoji posebna operativna potreba za suradnjom s Alžirskom Narodnom Demokratskom Republikom, Argentinskom Republikom, Bosnom i Hercegovinom, Republikom Kolumbijom, Arapskom Republikom Egiptom, Državom Izraelom, Hašemitskom Kraljevinom Jordanom, Libanonskom Republikom, Kraljevinom Marokom, Republikom Tunisom i Republikom Turskom. Ostale treće zemlje koje je Eurojust odredio kao prioritetne uključuju Saveznu Republiku Brazil, Narodnu Republiku Kinu, Kanadu, Ujedinjene Arapske Emirate, Saveznu Republiku Nigeriju, Republiku Panamu, Sjedinjene Meksičke Države i Rusku Federaciju.

Iako Komisija priznaje te operativne potrebe, jasno je da one nisu jednakog intenziteta. Trenutačna razina suradnje ovisi o raznim čimbenicima, kao što je dostupnost kontakt točke Eurojusta u predmetnoj zemlji. S obzirom na ograničene resurse Komisija ne može istodobno započeti pregovore sa svim tim trećim zemljama te smatra da je potrebno dodatno precizirati prioritete. Smatra da bi prvi prioritet trebalo biti jačanje suradnje sa zemljama kandidatkinjama i potencijalnim zemljama kandidatkinjama jer bi te treće zemlje trebale biti najbolje pripremljene za pravosudnu suradnju na visokoj razini u kaznenim stvarima u kontekstu prilagodbe svojeg zakonodavstva pravnoj stečevini EU-a. Stajalište Komisije u pogledu Bosne i Hercegovine i Turske opisano je u redovitim izvješćima Komisije za 2020. 2 Za obje je zemlje sklapanje međunarodnog sporazuma kojim se omogućuje razmjena osobnih podataka s Eurojustom podložno tome da provedu potrebne izmjene svojih zakona o zaštiti podataka.

Drugi prioritet trebalo bi biti jačanje suradnje s ostalim trećim zemljama, koje nisu podnijele zahtjev za članstvo u Uniji, ali imaju potencijalno velik utjecaj na sigurnost Europe iz geografskih razloga, kao što su zemlje Bliskog istoka i sjeverne Afrike. Kako je prethodno navedeno, sve zemlje iz te regije Eurojust iz operativnih razloga smatra prioritetnim trećim zemljama. Osim toga, takvo je određivanje prioriteta u skladu s Globalnom strategijom EU-a za vanjsku i sigurnosnu politiku 3 .

Treći prioritet trebalo bi biti osiguravanje što veće dosljednosti u odnosima agencija za pravosuđe i unutarnje poslove (PUP), posebno Europola i Eurojusta, s trećim zemljama, čime se osigurava moguća daljnja suradnja tijela za izvršavanje zakonodavstva i pravosudna suradnja. Trenutačno Komisija, u ime Europola, nastoji sklopiti sporazume s 8 od 10 navedenih zemalja. Komisija smatra da bi bilo dobro u te buduće pregovore uključiti, u mjeri u kojoj je to moguće i izvedivo, i Eurojust i Europol, što bi ih moglo i učiniti privlačnijima za predmetne treće zemlje.

U tom kontekstu Komisija preporučuje Vijeću da joj, kao prvi korak, dodijeli mandat za pregovore sa sljedećim trećim zemljama: Armenijom, Alžirom, Bosnom i Hercegovinom, Egiptom, Izraelom, Jordanom, Libanonom, Marokom, Tunisom i Turskom. Armenija je nedavno Eurojustu izrazila želju da uspostavi suradnju s njim.

Politički kontekst

Armenija

Armenija je važan partner EU-a u okviru Istočnog partnerstva, strateški smještena na južnom Kavkazu. Sveobuhvatni i pojačani sporazum o partnerstvu s EU-om, koji uključuje usklađivanje zakonodavstva u važnim sektorima kao što su okoliš, energetika, promet i zaštita potrošača, potpisala je 2017. Armenija i EU potpisali su 2012. Sporazum o pojednostavnjenju izdavanja viza, a 2013. Sporazum o ponovnom prihvatu. Nakon mirne demokratske revolucije 2018. Armenija je pokrenula niz reformi za poboljšanje vladavine prava i životnog standarda, uključujući reformu pravosuđa i borbu protiv korupcije. Nova vlada istaknula je da ima iste vrijednosti kao Unija i sporazum s njom nazvala je putokazom za nacionalne reforme. Armenija je članica Euroazijske ekonomske unije i Organizacije ugovora o zajedničkoj sigurnosti koje predvodi Rusija. EU podupire provedbu reformi u području pravosuđa i borbe protiv korupcije putem dijaloga EU-a i Armenije o politici u području pravosuđa. Kao posljedica toga 2019. donesene su strategije reforme u skladu s europskim standardima. Provedba tih reformi poduprijet će se programom u iznosu od 30 milijuna EUR u okviru proračuna za 2020.

Alžir

Alžir je zbog svojeg položaja u području Magreba i uloge koju ima na regionalnoj razini i u Afričkoj uniji partner od strateške važnosti za EU. Sa strateškog gledišta Alžir je središnja točka na Sredozemlju i ključni akter za stabilizaciju regije Sahara-Sahel. Vrlo je aktivan u borbi protiv terorizma na svojem državnom području.

Prioriteti partnerstva EU-a i Alžira doneseni u ožujku 2017. uključuju migracije i sigurnosti. U listopadu 2017. EU i Alžir održali su prvi neformalni dijalog na visokoj razini o borbi protiv terorizma i regionalnoj sigurnosti. Tom su prigodom sudionici izrazili spremnost na dodatno jačanje bilateralne suradnje u području sigurnosti i borbe protiv terorizma. Konkretno, utvrđena su sljedeća kritična područja u kojima bi suradnja bila posebno korisna: deradikalizacija, suradnja Europola i Alžira, borba protiv organiziranog kriminala, uključujući nezakonitu trgovinu vatrenim oružjem i kiberkriminalitet, borba protiv financiranja terorizma te forenzičke istrage.

Alžir i EU članovi su Globalnog foruma za borbu protiv terorizma. Jedan od regionalnih centara izvrsnosti za ublažavanje kemijskih, bioloških, radioloških i nuklearnih rizika koji financira EU nalazi se u gradu Alžiru.

Bosna i Hercegovina

Bosna i Hercegovina jedan je od ključnih partnera Europske unije. Zajedno s ostalim zemljama zapadnog Balkana Bosna i Hercegovina prepoznata je kao potencijalna država kandidatkinja za članstvo u EU-u tijekom sastanka na vrhu Europskog vijeća održanog u Solunu u lipnju 2003.

U veljači 2016. Bosna i Hercegovina podnijela je zahtjev za članstvo u EU-u, a u rujnu 2016. Europsko vijeće pozvalo je Europsku komisiju da dostavi svoje mišljenje o utemeljenosti tog zahtjeva. U svibnju 2019. Komisija je donijela mišljenje i prateće analitičko izvješće o zahtjevu Bosne i Hercegovine za članstvo u EU-u 4 . U tom je mišljenju utvrđeno 14 ključnih prioriteta u području demokracije/funkcionalnosti, vladavine prava, temeljnih prava i reforme javne uprave koje Bosna i Hercegovina treba ispuniti kako bi se izdala preporuka za otvaranje pregovora o pristupanju s njom.

Bosna i Hercegovina potpisala je 2018. Zajednički akcijski plan EU-a i zapadnog Balkana za borbu protiv terorizma, kojim se utvrđuju konkretni koraci za pojačanu suradnju u borbi protiv terorizma i sprečavanju radikalizacije u sljedeće dvije godine 5 . U tom kontekstu između EU-a i Bosne i Hercegovine redovito se odvija politički dijalog o borbi protiv terorizma. Usmjeren je na provedbu strateškog okvira i unutarnju koordinaciju, posebno na prevenciju nasilnog ekstremizma, odgovarajuće kažnjavanje stranih terorističkih boraca i njihovu kasniju socijalnu reintegraciju, trgovinu oružjem, nadzor državnih granica, financiranje terorizma te regionalnu i međunarodnu suradnju na punoj provedbi sporazuma s Europolom, kao i sklapanje sporazuma s Eurojustom.

Bosna i Hercegovina prvi je put uspostavila kontaktne točke za Eurojust 2014. kako bi pokrenula pregovore o zaključivanju sporazuma o suradnji. Kasnije je osnovana i stručna skupina za pripremu aktivnosti za pretpregovaračku fazu pregovora o sporazumu o suradnji. U travnju 2020., nakon stupanja na snagu nove Uredbe o Eurojustu u prosincu 2019., nadležna tijela Bosne i Hercegovine poslala su Eurojustu dopis u kojem su izrazila namjeru da pokrenu postupak za formalizaciju suradnje u vidu radnog dogovora.

Egipat

Egipat je važan partner EU-a i mogao bi imati središnju ulogu u promicanju mira, blagostanja i stabilnosti u južnom susjedstvu. Opći okvir za suradnju između EU-a i Egipta propisan je Sporazumom o pridruživanju, koji je na snazi od 2004. U okviru zajednički dogovorenih prioriteta partnerstva EU-a i Egipta za razdoblje 2017.–2020. utvrđena su najvažnija područja suradnje. To su: 1) razvoj održivog i modernog gospodarstva i socijalni razvoj Egipta; 2) jačanje suradnje u području vanjske politike; 3) jačanje suradnje u procesu stabilizacije, posebno u području dobrog upravljanja, ljudskih prava, sigurnosti i migracija 6 .

Prioriteti partnerstva odnose se na mogući razvoj pravosudne suradnje u kaznenim i građanskim stvarima. Na 7. sastanku Pododbora za pravdu i sigurnost u studenome 2019. dvije su strane vodile sveobuhvatan dijalog, koji je obuhvaćao nekoliko pitanja od zajedničkog interesa, posebno pravosudnu suradnju, borbu protiv terorizma te borbu protiv droga i organiziranog kriminala 7 . Na drugom sastanku u okviru dijaloga o migracijama između EU-a i Egipta u srpnju 2019. Eurojust je utvrdio krijumčarenje migranata kao potencijalno područje suradnje s egipatskim pravosudnim tijelima i tijelima za izvršavanje zakonodavstva.

EU prepoznaje ključnu ulogu koju Egipat ima u regionalnoj sigurnosti i stabilnosti, upravljanju migracijama i djelovanju u području borbe protiv terorizma te podsjeća na potrebu rješavanja tih pitanja uz puno poštovanje međunarodnog prava u području ljudskih prava. Na sastanku Vijeća UN-a za ljudska prava 10. ožujka 2020. EU je podsjetio na važnost poštovanja slobode izražavanja na internetu i inače, slobode medija, mirnog okupljanja i udruživanja u Egiptu te na potrebu zaustavljanja nepotrebnog ograničavanja prostora za civilno društvo, među ostalim zamrzavanjem imovine, zabranama putovanja i dugim trajanjem istražnog pritvora 8 .

Izrael

Pravni okvir za odnose između EU-a i Izraela proizlazi iz Sporazuma o pridruživanju između EU-a i Izraela 9 , koji je na snazi od 2000. Akcijski plan EU – Izrael, kojim su obuhvaćena sva područja suradnje, donesen je 2005., a jednoglasnom odlukom Vijeća obnovljen je krajem 2018. 10

EU i Izrael smatraju da je borba protiv sigurnosnih prijetnji prioritet te u dijalogu izražavaju zajednički interes za učinkovitu suradnju. Borba protiv terorizma jedno je od važnih područja suradnje, pa je važno istaknuti da su se već održala tri kruga dijaloga između EU-a i Izraela o borbi protiv terorizma i sigurnosti, i to u ožujku 2015., rujnu 2016. i lipnju 2018. Na tim sastancima stranke su se složile da će surađivati u područjima kao što su borba protiv nasilnog ekstremizma, financiranja terorizma i nekonvencionalnog terorizma, sigurnost u zračnom i cestovnom prometu te kiberkriminalitet.

Izrael je izrazio interes za jačanje suradnje s agencijama EU-a u području pravosuđa i unutarnjih poslova. EU i Izrael razgovaraju o pravosudnoj suradnji u građanskim i kaznenim stvarima u okviru godišnjeg sastanka Pododbora za pravosuđe i unutarnje poslove. Posljednji sastanak održao se u prosincu 2019.

Izrael je dio četverogodišnje strategije suradnje, koju je Eurojust sastavio uzimajući u obzir svoje operativne potrebe. U dijalogu s EU-om Izrael je ponovio stajalište da je mreža Eurojusta vrlo važan alat.

U skladu sa zaključcima Vijeća iz 2012. 11 u sve sporazume potpisane s Izraelom treba dodati „klauzulu o teritorijalnom području primjene”, kojom se izričito ograničava područje primjene na sam Izrael i isključuju okupirana područja: „svi sporazumi između Države Izraela i Europske unije nedvosmisleno i izričito navode njihovu neprimjenjivost na područja koja je Izrael okupirao 1967.” 12

Jordan

Jordan je jedan od ključnih partnera EU-a, posebno zbog svoje uloge u promicanju stabilnosti, umjerenosti i međuvjerske tolerancije na Bliskom istoku. Jordan se suočava s teškim gospodarskim, društvenim i sigurnosnim poteškoćama. U Jordanu se, uz druge skupine izbjeglica, nalazi više od 650 000 registriranih sirijskih izbjeglica (oko 10 % jordanskog stanovništva prije sirijske krize).

EU i Jordan imaju snažno partnerstvo u mnogim sektorima, a od 2002. povezani su i Sporazumom o pridruživanju (napredni status od 2010.).

EU i Jordan donijeli su u prosincu 2016. prioritete partnerstva EU-a i Jordana kao okvir politike koji vrijedi do 31. prosinca 2020. te Pakt EU-a i Jordana za razdoblje 2016.–2018. 13 U okviru prioriteta partnerstva EU i Jordan potvrdili su odlučnost da dodatno ojačaju suradnju u pogledu triju stupova od zajedničkog interesa: 1) vanjska i sigurnosna politika, uključujući borbu protiv terorizma i sprečavanje nasilnog ekstremizma; 2) područje gospodarstva, za održavanje makroekonomske stabilnosti Jordana i jačanje njegova društvenog i ekonomskog razvoja; 3) jačanje upravljanja, vladavine prava, demokratske reforme i ljudskih prava. Sastanak pododbora EU – Jordan za pravosuđe i sigurnost održan 15. veljače 2018. u Ammanu bio je prilika za daljnju raspravu o mogućnostima za poboljšanje pravosudne suradnje između EU-a i Jordana.

Pakt EU-a i Jordana obuhvaća zajedničke obveze kojima obje strane ispunjavaju obećanja dana na londonskoj konferenciji o potpori Siriji i regiji u veljači 2016. Te su obveze potvrđene na briselskoj konferenciji o potpori budućnosti Sirije i regije 5. travnja 2017., uključujući u pogledu jačanja otpornosti Jordana s obzirom na utjecaj sirijske krize 14 .

Jordan je i dalje jedan od ključnih partnera EU-a na Bliskom istoku te je važno da nastavi igrati konstruktivnu ulogu u stabilnosti regije. Izložen je stalnim višestrukim pritiscima, među ostalim regionalne, gospodarske i socijalne prirode. Jordan je prihvaćao velik broj sirijskih izbjeglica tijekom duljeg vremenskog razdoblja. Pandemija bolesti COVID-19 dodatno je pojačala pritisak na zdravstveni sektor i uzrokovala dodatne znatne socijalno-ekonomske poteškoće.

Libanon

EU i Libanon suočavaju se sa zajedničkim izazovima povezanima s dugotrajnim krizama i nestabilnošću u regiji. Imaju čvrsto partnerstvo, koje obuhvaća mnoge sektore, kako je definirano Sporazumom o pridruživanju, koji je na snazi od 2006. 15 Libanon se suočava s ozbiljnim političkim, gospodarskim, socijalnim i sigurnosnim poteškoćama, posebno nezapamćenom gospodarskom i financijskom krizom, koja je dodatno produbljena zbog posljedica pandemije bolesti COVID-19. Devetogodišnji sukob u Siriji povećao je pritisak na libanonske institucije i infrastrukturu te je negativno utjecao na socioekonomsku stabilnost zemlje, što je dodatno naglasilo nedostatke u sustavu. U Libanon je došlo više od milijun registriranih sirijskih izbjeglica, uz otprilike 300 000 palestinskih izbjeglica koje su već bile u zemlji, te je on stoga postao zemlja s najvećim udjelom izbjeglica po glavi stanovnika na svijetu.

EU i Libanon potpisali su 2016. i Pakt koji sadržava zajedničke obveze i prioritetne akcije za poboljšanje životnih uvjeta sirijskih izbjeglica i zajednica domaćina, u skladu s Izjavom o namjeri donesenom na konferenciji u Londonu 2016. 16 Obnovljene obveze preuzete na uzastopnim konferencijama u Bruxellesu (od 2017. do 2020.) o potpori budućnosti Sirije i regije potvrdile su te zajedničke odgovornosti za uklanjanje posljedica sirijske krize. Partnerstvo EU-a i Libanona čvrsto je te omogućuje suradnju u mnogim sektorima, kako je definirano Sporazumom o pridruživanju. EU i Libanon donijeli su 11. studenoga 2016. prioritete partnerstva postavljajući okvir politike za razdoblje od 2016. do 2020. 17

U okviru prioriteta partnerstva izrazili su predanost daljnjem produbljivanju veza na temelju triju glavnih stupova zajedničkog interesa i izazova: 1) sigurnost i borba protiv terorizma; 2) upravljanje i vladavina prava; 3) poticanje rasta i prilika za zapošljavanje. Na sastanku skupine EU – Libanon za sigurnost i pravosuđe održanom 3. listopada 2018. u Bejrutu ponovno je istaknuta važnost pitanja sigurnosti i pravosuđa kao sastavnih dijelova partnerstva EU – Libanon. Dogovorena je daljnja pravosudna suradnja, koja će uključivati i istraživanje mogućnosti za jačanje suradnje s Eurojustom u tu svrhu.

Libanon se trenutačno suočava s ozbiljnim socioekonomskim poteškoćama, koje pogoršavaju sirijski sukob i pandemija bolesti COVID-19.

Maroko

Maroko je jedna od ključnih susjednih i partnerskih zemalja EU-a. U sve nestabilnijem regionalnom kontekstu on je element stabilnosti u Magrebu te bi potencijalno mogao biti most između Europe i supsaharske Afrike. Dugotrajno partnerstvo EU-a i Kraljevine Maroka započelo je prije više od pedeset godina, a temelji se na nizu političkih i gospodarskih sporazuma. Maroko i EU potpisali su 1996. Euromediteranski sporazum o pridruživanju, koji je stupio na snagu 2000. 18 Ojačali su bilateralne odnose u brojnim područjima, uključujući suradnju u području politike i sigurnosti, gospodarske i financijske odnose te društvene i ljudske odnose. Osim toga, Maroko od 2008. ima napredan status u okviru europske politike susjedstva. Akcijskim planom za provedbu naprednog statusa za razdoblje od 2013. do 2017., koji je produljen 2018. i 2019., obuhvaćen je širok spektar područja suradnje, uključujući suradnju u pitanjima pravosuđa i unutarnjih poslova, kao što su borba protiv mreža organiziranog kriminala, upravljanje državnim granicama ili pravosudna i policijska suradnja.

Nakon zahlađenja bilateralnih odnosa kao posljedice presude Suda Europske unije iz prosinca 2015. 19 o zemljopisnom području primjene Sporazuma o pridruživanju, EU i Maroko pregovarali su o predmetnim pravnim instrumentima s obzirom na sudsku praksu Suda i početkom 2019. odlučili obnoviti partnerstvo. Ta je ponovna uspostava partnerskih odnosa službeno odobrena na 14. sastanku Vijeća za pridruživanje 27. lipnja 2019., kada je donesena ambiciozna Zajednička politička deklaracija 20 . U toj deklaraciji utvrđuje se niz ključnih područja u kojima Maroko i EU namjeravaju poboljšati svoju suradnju u narednim godinama. Posebno se naglašavaju četiri strateška područja: vrijednosti, gospodarska i socijalna kohezija, znanje i sigurnost, te dvije ključne horizontalne osi (mobilnost/migracija i klima/okoliš).

Ponovnim uspostavljanjem odnosa omogućen je i nastavak dijaloških struktura koje proizlaze iz Sporazuma o pridruživanju, čiji pododbori posebno uključuju dijalog u širokom spektru područja, kao što su suradnja u području pravosuđa i sigurnosti ili politike. Istodobno je znatno poboljšana operativna suradnja u područjima povezanima sa sigurnošću i upravljanjem državnim granicama, uključujući borbu protiv krijumčarenja migranata, trgovine ljudima i drugih kriminalnih mreža. Štoviše, Maroko je s državama članicama EU-a razvio blisku bilateralnu suradnju u borbi protiv terorizma. Član je globalne koalicije za borbu protiv Daiša, a od 2016. predsjedava Globalnim forumom za borbu protiv terorizma. U Maroku se nalazi i jedan od regionalnih centara izvrsnosti u području kemijske, biološke, radiološke i nuklearne sigurnosti koji financira EU.

Tunis

Tunis je važan partner EU-a, primjer demokratske tranzicije i stup stabilnosti u regiji. Odnosi između EU-a i Tunisa započeli su još 1976., a znatan su zamah dobili 1995. nakon potpisivanja Sporazuma o pridruživanju između Tunisa i EU-a, kojim su uspostavljene čvršće veze u svim sektorima suradnje 21 . Nakon revolucije 2011. EU i Tunis sklopili su povlašteno partnerstvo (2012.), koje obuhvaća pojačanu gospodarsku i trgovinsku integraciju i partnerstvo za mobilnost 22 . Od 2011. EU znatno politički i financijski podupire Tunis te je udvostručio financijsku pomoć koju mu dodjeljuje, čime je Tunis postao jedan od najvećih korisnika potpore EU-a po glavi stanovnika. EU snažno podupire konsolidaciju demokratske tranzicije u Tunisu i provedbu relevantnih političkih i gospodarskih reformi koje su u tijeku.

Sigurnosna situacija i dalje je osjetljiva, posebno zbog nestabilnog regionalnog okruženja. EU se obvezao unaprijediti provedbu opsežne suradnje s Tunisom u području sigurnosti, borbe protiv terorizma i sprečavanja nasilne radikalizacije i ekstremizma, među ostalim i jačanjem suradnje Tunisa s nadležnim agencijama i tijelima EU-a, posebno Europolom. Posljednjih su godina razvijena dva operativno-strateška partnerstva, prvo između nacionalne garde Tunisa i Europskih žandarmerijskih snaga (EFG) o kapacitetima za borbu protiv terorizma, a drugo između Policijske akademije Carthage Salamboand i Agencije EU-a za osposobljavanje u području izvršavanja zakonodavstva (CEPOL).

Aktivnosti organiziranog krijumčarenja migranata povećale su se od 2017. Pokretanje sudskih postupaka protiv krijumčara/trgovaca ljudima od presudne je važnosti, a EU će i dalje pružati stručnu podršku Eurojusta i Europola. U tu svrhu i dalje je važna razmjena informacija i analiza. Štoviše, suradnja u pogledu krivotvorenja isprava, područja kriminala povezanog s krijumčarenjem migranata, sektor je u kojem bi pojačana suradnja isto tako bila od velike koristi.

Turska

Turska je jedan od ključnih partnera Europske unije. U prosincu 1999. Europsko vijeće dodijelilo je Turskoj status zemlje kandidatkinje, a pregovori o pristupanju započeli su u listopadu 2005. 23

Na sastanku na vrhu EU-a i Turske održanom 29. studenoga 2015. dogovoreno je proširivanje i jačanje političkog dijaloga u svim područjima, uključujući vanjsku i sigurnosnu politiku, migracije i borbu protiv terorizma 24 . Turska i EU potvrdili su svoju predanost suzbijanju prijetnje koju predstavlja Daiš i prijetnje koju i dalje predstavlja PKK 25 . U Izjavi EU-a i Turske dogovorenoj 18. ožujka 2016. bilo je riječ o migracijskoj krizi 26 . Predsjednici Europskog vijeća i Komisije sastali su se 9. ožujka 2020. s predsjednikom Turske i dogovorili se da će pojačati provedbu Izjave EU-a i Turske 27 .

Poboljšanje suradnje s Eurojustom važno je u kontekstu ispunjavanja svih preostalih zahtjeva iz Plana za liberalizaciju viznog režima. Europska unija pokrenula je 16. prosinca 2013. dijalog o liberalizaciji viznog režima s Turskom. Dijalog o liberalizaciji viznog režima temelji se na Planu kojim se utvrđuju zahtjevi koje Turska treba ispuniti kako bi se našla na popisu zemalja čijim državljanima nije potrebna viza.

U međuvremenu su Turska i Eurojust uspostavili kontaktne točke kako bi olakšali razmjenu neosjetljivih informacija. Turske kontaktne točke sudjeluju i na sastancima Europske pravosudne mreže. Eurojust i turska nadležna tijela razmijenili su dopise o daljnjoj praktičnoj suradnji. Turska su tijela Eurojustu 2. svibnja 2016. poslala dopis kako bi formalno potvrdila namjeru da što prije zaključe sporazum o suradnji, a u međuvremenu pojačaju praktičnu suradnju. Ključno će biti da turske kontaktne točke brzo odgovaraju i ispunjavaju zahtjeve za informacije i suradnju koji im se šalju putem Eurojusta te da sudjeluju na strateškim sastancima o organiziranom kriminalu i terorizmu. Eurojust je turskim nadležnim tijelima odgovorio 3. svibnja 2016. i pozvao Tursku na taktički sastanak Eurojusta o terorizmu te usto predložio aktivno sudjelovanje turskih sudaca i državnih odvjetnika u Eurojustovim događanjima koji su posvećeni pojačanoj suradnji u pitanjima kaznenog pravosuđa, kao i razmjenu informacija i najbolje prakse. Nekoliko godina pregovori nisu napredovali, ali kontakti su ponovno uspostavljeni 2019.

2.PRAVNI ELEMENTI PREPORUKE

Uredbom (EU) 2018/1727 o Agenciji Europske unije za suradnju u kaznenom pravosuđu (Eurojust) utvrđuje se zakonodavni okvir za Eurojust, posebno njegovi ciljevi, zadaće, područje nadležnosti, odredbe o zaštiti podataka i načini suradnje s vanjskim partnerima.

Ova je Preporuka u skladu s odredbama Uredbe o Eurojustu.

Njezin je cilj da Komisija dobije odobrenje Vijeća za vođenje pregovora o budućim sporazumima u ime EU-a. Pravna osnova na temelju koje Vijeće može odobriti otvaranje pregovora jest članak 218. stavci 3. i 4. UFEU-a.

U skladu s člankom 218. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, Komisija se imenuje pregovaračem Unije za sporazume između Europske unije i trećih zemalja utvrđenih u ovoj Preporuci o suradnji između Agencije Europske unije za suradnju u kaznenom pravosuđu (Eurojust) i nadležnih tijela za pravosudnu suradnju u kaznenim stvarima u tim trećim zemljama.

Preporuka za

ODLUKU VIJEĆA

o odobrenju otvaranja pregovora o sporazumima između Europske unije i Alžira, Armenije, Bosne i Hercegovine, Egipta, Izraela, Jordana, Libanona, Maroka, Tunisa i Turske o suradnji između Agencije Europske unije za suradnju u kaznenom pravosuđu (Eurojust) i nadležnih tijela za pravosudnu suradnju u kaznenim stvarima tih trećih zemalja

VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije (UFEU), a posebno njegov članak 218. stavke 3. i 4.,

uzimajući u obzir preporuku Europske komisije,

budući da:

(1)Uredba (EU) 2018/1727 Europskog parlamenta i Vijeća 28 donesena je 14. studenoga 2018., a primjenjuje se od 12. prosinca 2019.

(2)Tom se uredbom, a posebno njezinim člankom 56., utvrđuju opća načela za prijenos osobnih podataka iz Agencije Europske unije za suradnju u kaznenom pravosuđu (Eurojust) trećim zemljama i međunarodnim organizacijama. Eurojust može prenositi osobne podatke trećoj zemlji na temelju međunarodnog sporazuma koji su Unija i ta treća zemlja sklopile u skladu s člankom 218. UFEU-a i kojim se osiguravaju prikladne zaštitne mjere u odnosu na zaštitu privatnosti i temeljnih prava i sloboda pojedinaca.

(3)Pregovori bi se trebali otvoriti u cilju sklapanja takvih sporazuma između Europske unije i Alžira, Armenije, Bosne i Hercegovine, Egipta, Izraela, Jordana, Libanona, Maroka, Tunisa i Turske.

(4)Komisija bi, prema potrebi, trebala imati mogućnost savjetovanja s Europskim nadzornikom za zaštitu podataka (EDPS) tijekom pregovora o sporazumima i, u svakom slučaju, prije sklapanja sporazumâ.

(5)Sporazumima bi se trebala poštovati temeljna prava i načela priznata Poveljom Europske unije o temeljnim pravima, posebice pravo na privatni i obiteljski život iz članka 7. Povelje, pravo na zaštitu osobnih podataka iz članka 8. Povelje te pravo na djelotvoran pravni lijek i pošteno suđenje iz članka 47. Povelje. Sporazumi bi se trebali primjenjivati u skladu s tim pravima i načelima.

(6)Sporazumi ne bi trebali utjecati na prijenos osobnih podataka ili druge oblike suradnje među tijelima odgovornima za zaštitu nacionalne sigurnosti niti bi ih trebali dovoditi u pitanje.

(7)Irsku obvezuje Uredba (EU) 2018/1727 te ona stoga sudjeluje u donošenju ove Odluke.

(8)U skladu s člancima 1. i 2. Protokola br. 22 o stajalištu Danske, priloženog Ugovoru o Europskoj uniji i Ugovoru o funkcioniranju Europske unije, Danska ne sudjeluje u donošenju ove Odluke te ona za nju nije obvezujuća niti se na nju primjenjuje.

(9)O ovoj Odluci i njezinu Prilogu provedeno je savjetovanje s Europskim nadzornikom za zaštitu podataka i Europskim odborom za zaštitu podataka te su oni dostavili mišljenje (datum),

DONIJELO JE OVU ODLUKU:

Članak 1.

(1)Komisija se ovlašćuje za otvaranje pregovora o sporazumima između Europske unije i Alžira, Armenije, Bosne i Hercegovine, Egipta, Izraela, Jordana, Libanona, Maroka, Tunisa i Turske o suradnji između Agencije Europske unije za suradnju u kaznenom pravosuđu (Eurojust) i nadležnih tijela za pravosudnu suradnju u kaznenim stvarima tih trećih zemalja.

(2)Pregovori se vode na temelju smjernica za pregovore Vijeća koje su navedene u Prilogu ovoj Odluci.

Članak 2.

Komisija se imenuje pregovaračem Unije.

Članak 3.

Pregovori se vode uz savjetovanje s odgovarajućom radnom skupinom Vijeća i u skladu sa smjernicama sadržanima u Prilogu, podložno svim smjernicama koje Vijeće može naknadno uputiti Komisiji.

Komisija redovito izvješćuje radnu skupinu Vijeća o napretku pregovora i bez odgode joj prosljeđujesve dokumente u vezi s pregovorima.

Članak 4.

Ova je Odluka upućena Komisiji.

Sastavljeno u Bruxellesu,

Za Vijeće

Predsjednik

(1) Uredba (EU) 2018/1727 od 14. studenoga 2018., SL L 295, str. 138, 21.11.2018.

(2) Bruxelles, 6. listopada 2020.: COM(2020) 660 final 2020, Komunikacija o politici proširenja EU-a za 2020.

(3) https://eeas.europa.eu/sites/eeas/files/eugs_review_web_0.pdf

(4) https://ec.europa.eu/neighbourhood-enlargement/sites/near/files/20190529-bosnia-and-herzegovina-opinion.pdf

(5) https://ec.europa.eu/home-affairs/sites/homeaffairs/files/news/docs/20181005_joint-action-plan-counter-terrorism-western-balkans.pdf

(6) https://www.consilium.europa.eu/media/23942/eu-egypt.pdf

(7)

https://eeas.europa.eu/delegations/egypt/71267/eu-egypt-stability-and-social-development-7th-cluster-meeting_en

(8) https://eeas.europa.eu/delegations/un-geneva/75884/hrc43-item-4-human-rights-situations-require-councils-attention-eu-statement_en

(9) http://www.eeas.europa.eu/archives/delegations/israel/documents/eu_israel/asso_agree_en.pdf

(10) https://eur-lex.europa.eu/legal-content/HR/TXT/PDF/?uri=CELEX:32019D0105&from=EN

(11) https://www.consilium.europa.eu/uedocs/cms_Data/docs/pressdata/en/foraff/130195.pdf

(12) https://www.consilium.europa.eu/uedocs/cms_Data/docs/pressdata/EN/foraff/134152.pdf

(13) https://data.consilium.europa.eu/doc/document/ST-12384-2016-ADD-1/hr/pdf

(14) https://www.consilium.europa.eu/hr/press/press-releases/2017/04/05/syria-conference-co-chairs-declaration/

(15) https://ec.europa.eu/neighbourhood-enlargement/neighbourhood/countries/lebanon_en#:~:text=The%20partnership%20between%20the%20European,and%20economically%20strong%20neighbouring%20country.

(16) http://www.businessnews.com.lb/download/LondonConferenceLebanonStatementOfIntent4Feb2016.pdf

(17) https://www.consilium.europa.eu/hr/press/press-releases/2016/11/15/eu-lebanon-partnership/

(18) https://eur-lex.europa.eu/legal-content/HR/TXT/HTML/?uri=CELEX:22000A0318(01)&from=EN

(19) http://curia.europa.eu/juris/document/document.jsf?docid=172870&doclang=HR

(20) https://www.consilium.europa.eu/hr/press/press-releases/2019/06/27/joint-declaration-by-the-european-union-and-the-kingdom-of-morocco-for-the-fourteenth-meeting-of-the-association-council/

(21) https://eur-lex.europa.eu/resource.html?uri=cellar:d3eef257-9b3f-4adb-a4ed-941203546998.0008.02/DOC_4&format=PDF

(22) https://eeas.europa.eu/sites/eeas/files/plan_action_tunisie_ue_2013_2017_fr_0.pdf

(23) https://www.consilium.europa.eu/uedocs/cms_data/docs/pressdata/en/ec/ACFA4C.htm

(24) https://www.consilium.europa.eu/hr/press/press-releases/2015/11/29/eu-turkey-meeting-statement/

(25) Kurdistanska radnička stranka (na kurdskom: Partiya Karkerên Kurdistanê)‎.

(26) https://www.consilium.europa.eu/hr/press/press-releases/2016/03/18/eu-turkey-statement/

(27) https://www.consilium.europa.eu/hr/meetings/international-summit/2020/03/09/

(28) Uredba (EU) 2018/1727 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. studenoga 2018. o Agenciji Europske unije za suradnju u kaznenom pravosuđu (Eurojust) te zamjeni i stavljanju izvan snage Odluke Vijeća 2002/187/PUP (SL L 295, 21.11.2018., str. 138.).