EUROPSKA KOMISIJA

Bruxelles, 26.6.2020.

COM(2020) 288 final

KOMUNIKACIJA KOMISIJE EUROPSKOM PARLAMENTU, VIJEĆU I REVIZORSKOM SUDU

KONSOLIDIRANA GODIŠNJA RAČUNOVODSTVENA DOKUMENTACIJA EUROPSKE UNIJE ZA FINANCIJSKU GODINU 2019.

SADRŽAJ

PREDGOVOR    

POLITIČKI I FINANCIJSKI OKVIR I ODGOVORNOST EUROPSKE UNIJE TE NJEZINO UPRAVLJANJE    

BILJEŠKE UZ KONSOLIDIRANE FINANCIJSKE IZVJEŠTAJE    

GLAVNI ASPEKTI FINANCIJSKE GODINE 2019.    

KONSOLIDIRANI FINANCIJSKI IZVJEŠTAJI I OBJAŠNJENJA    

BILANCA    

IZVJEŠĆE O FINANCIJSKOM REZULTATU    

IZVJEŠĆE O NOVČANOM TOKU    

IZVJEŠĆE O PROMJENAMA U NETO IMOVINI    

BILJEŠKE UZ FINANCIJSKE IZVJEŠTAJE    

RASPRAVA O FINANCIJSKOM IZVJEŠTAJU I NJEGOVA ANALIZA    

IZVJEŠĆA O IZVRŠENJU PRORAČUNA I OBJAŠNJENJA    

POJMOVNIK    

POPIS POKRATA    

PREDGOVOR

Zadovoljstvo mi je predstaviti godišnju računovodstvenu dokumentaciju Europske unije za 2019., koja sadržava sveobuhvatan pregled financija Unije i izvršenja njezina proračuna za prošlu godinu, uključujući informacije o nepredviđenim, financijskim i drugim obvezama Unije. Računovodstvena dokumentacija odražava višegodišnji karakter djelovanja Unije i sadržava objašnjenja ključnih financijskih podataka i njihova kretanja. Konsolidirana godišnja računovodstvena dokumentacija Europske unije sastavni je dio Komisijina paketa integriranog financijskog izvješćivanja i izvješćivanja o odgovornosti i bitan je dio našeg vrlo naprednog sustava financijske odgovornosti.

Proračun Unije ponovno je dokazao da građanima, trgovačkim društvima i regijama donosi dodanu vrijednost: unatoč njegovu ograničenom iznosu, koji čini oko 2 % ukupne javne potrošnje u Uniji, dopunjuje nacionalne proračune i osigurava sredstva za naše zajedničke političke prioritete.

Proračun za 2019. bio je pretposljednji proračun iz aktualnog višegodišnjeg financijskog okvira (VFO). Provedba gotovo svih programa bila je optimalna, uz iznimku novih programa, kao što je Europski program industrijskog razvoja u području obrane (EDIDP), ili mjera za koje je zakonodavni postupak završen tek nedavno. Kad je riječ o izvršenju proračuna Unije, ukupna odobrena sredstva za preuzimanje obveza iznosila su 178,8 milijardu EUR, dok su odobrena sredstva za plaćanje iznosila 159,1 milijarde EUR.

U skladu s prijedlogom Europske komisije iz svibnja 2018., znatan dio proračuna za 2019. utrošen je na programe poticaja za otvaranje novih radnih mjesta, osobito za mlade, te na jačanje rasta, strateška ulaganja i konvergenciju. Unija je nastavila financirati i mjere za učinkovito rješavanje migracijske krize u Uniji i izvan Unije.

Za provedbu mjera za potporu gospodarskom rastu i smanjenje gospodarskih razlika među regijama izdvojena je gotovo polovina odobrenih sredstava. Iz sredstava Unije dodijeljeno je 12,4 milijardi EUR za istraživanje i inovacije u okviru programa Obzor 2020., među ostalim u području računalstva visokih performansi. I u drugim je područjima dokazano da je proračun ulaganje u budućnost: rashodi za obrazovanje i osposobljavanje za Erasmus+ povećani su za 20 % u odnosu na 2018. i 37 % a za Instrument za povezivanje Europe, kojim se potiču ulaganja u promet i digitalnu infrastrukturu. Potpora za poljoprivredu i ruralna područja ostala je na stabilnih 57,9 milijardi EUR, što je doprinijelo i borbi protiv klimatskih promjena i promicanju održivog rasta.

Proračun za 2019. donio je potrebnu fleksibilnost za rješavanje unutarnjih aspekata migracijske krize, s ukupnim iznosom od 1,2 milijardi EUR iz Fonda za azil, migracije i integraciju te 533 milijuna EUR za upravljanje granicama i sigurnost iz Fonda za unutarnju sigurnost. Ukupno pet milijuna EUR dodijeljeno je za osnivanje Ureda europskog javnog tužitelja koji će imati ovlasti za progon kaznenih djela protiv proračuna Unije, uključujući prijevare, pranje novca i korupciju.

I prije krize uzrokovane koronavirusom proračun Unije za 2019. pokazao je važnost funkcioniranja višegodišnjeg financijskog okvira, koji omogućuje potrebna sredstva i fleksibilnost za djelovanje i reakciju na predstojeće izazove. Ta će fleksibilnost biti važna i u sljedećem financijskom okviru, koji je okosnica plana za oporavak Europe.

Konsolidirani godišnji financijski izvještaji Europske unije sastavljeni su u skladu s Međunarodnim računovodstvenim standardima za javni sektor. Poštujući te standarde, Komisija dosljedno unaprjeđuje svoja pravila i procedure, organizacijsku strukturu i agilnost. Dosljedno i učinkovito izvještavanje osigurava se pravnu usklađenost i povećava odgovornu potrošnju u Uniji. Pridonosi suradnji s građanima i drugim dionicima, njihovu pouzdanju i povjerenju u Europsku uniju.

Johannes Hahn

Povjerenik za proračun i ljudske resurse

POLITIČKI I FINANCIJSKI OKVIR I ODGOVORNOST EUROPSKE UNIJE TE NJEZINO UPRAVLJANJE

Europska unija je unija kojoj države članice dodjeljuju nadležnosti za postizanje zajedničkih ciljeva. Unija se temelji na vrijednostima poštovanja ljudskog dostojanstva, slobode, demokracije, jednakosti, vladavine prava i poštovanja ljudskih prava, uključujući i prava pripadnika manjina. Te su vrijednosti zajedničke državama članicama u društvu u kojem prevladavaju pluralizam, nediskriminacija, tolerancija, pravda, solidarnost i jednakost žena i muškaraca.

1.POLITIČKI I FINANCIJSKI OKVIR

Unija ciljeve određene Ugovorima ostvaruje s pomoću raznih instrumenata, a jedan od njih je proračun Unije. Drugi su, primjerice, zajednički zakonodavni okvir i zajedničke strategije politike.

ŠEST GLAVNIH AMBICIJA

Prethodna Komisija predsjednika Jean-Claudea Junckera imala je deset prioriteta koji su bili utvrđeni u skladu sa Strategijom Europa 2020. i tadašnjom dugoročnom Unijinom strategijom rasta:

·Novi poticaj za zapošljavanje, rast i ulaganja

·Povezano jedinstveno digitalno tržište

·Otporna energetska unija s klimatskom politikom usmjerenom na budućnost

·Bolje povezano i pravednije unutarnje tržište s jačim industrijskim temeljima

·Bolje povezana i pravednija ekonomska i monetarna unija (EMU)

·Uravnotežena i napredna trgovinska politika za ostvarivanje prednosti globalizacije

·Područje pravosuđa i temeljnih prava utemeljeno na uzajamnom povjerenju

·Put prema novoj migracijskoj politici

·Europa kao jači globalni čimbenik

·Unija demokratskih promjena

Glavni izvori financijskih sredstava Unije su prihodi od vlastitih sredstava koji se dopunjuju drugim prihodima. Postoje tri vrste vlastitih sredstava: tradicionalna vlastita sredstva (kao što su carine i pristojbe na šećer), vlastita sredstva na temelju poreza na dodanu vrijednost (PDV) i vlastita sredstva na temelju bruto nacionalnog dohotka (BND). Ostali prihodi koji proizlaze iz aktivnosti Unije (npr. novčane kazne izrečene u području tržišnog natjecanja) obično čine manje od 10 % ukupnih prihoda. Sveukupni iznos vlastitih sredstava potrebnih za financiranje proračuna određuje se na temelju ukupnih rashoda umanjenih za ostale prihode. U postojećem VFO-u ukupni iznos vlastitih sredstava ne smije biti veći od 1,20 % ukupnog bruto nacionalnog dohotka (BND) država članica.

·Podijeljeno upravljanje: velikim dijelom proračunskih sredstava Komisija upravlja u okviru sustava podijeljenog upravljanja u suradnji s državama članicama, prije svega sredstvima za strukturne fondove i poljoprivredu.

·Izravno upravljanje: Komisija programima upravlja i sama, a ovlasti za provedbu određenih programa može delegirati izvršnim agencijama.

·Neizravno upravljanje: Odlukama o rashodima može se upravljati i neizravno, preko drugih tijela u Uniji ili izvan Unije. U Financijskoj uredbi i/ili sporazumima o delegiranju za ta se tijela utvrđuju potrebni mehanizmi kontrole i izvješćivanja te nadzor koji provodi Komisija kada su zadaće izvršenja proračuna povjerene nacionalnim agencijama, Grupi Europske investicijske banke, trećim zemljama, međunarodnim organizacijama (npr. Svjetska banka ili Ujedinjeni narodi) i drugim subjektima (npr. decentraliziranim agencijama Unije, zajedničkim poduzećima).

2.UPRAVLJANJE I ODGOVORNOST

2.1.INSTITUCIJSKA STRUKTURA

Unija ima institucionalni okvir koji joj omogućuje da promiče svoje vrijednosti i zalaže se za ostvarenje svojih ciljeva, koji služi njezinim interesima, interesima njezinih građana i država članica, koji osigurava koherentnost, učinkovitost i kontinuitet njezinih politika i djelovanja. Organizacijska struktura sastoji se od institucija, agencija i drugih tijela Unije, koji su uključeni u njezine konsolidirane financijske izvještaje u skladu s kriterijima konsolidacije iz Financijske uredbe i primjenjivim računovodstvenim pravilima (vidjeti napomenu 9 za popis subjekata uključenih u konsolidaciju).

Europski parlament, zajedno s Vijećem, izvršava zakonodavne i proračunske funkcije. Komisija politički odgovorna Europskom parlamentu. Vijeće obavlja i funkcije utvrđivanja politika i koordinacije u okviru općeg političkog smjera i prioriteta Unije koje odredi Europsko vijeće.

Komisija je odgovorna za planiranje, pripremu i predlaganje zakonodavnih akata, za upravljanje politikama Unije, uključujući praćenje provedbe i izvršenja propisa Unije, za dodjelu financijskih sredstava Unije i upravljanje programima financiranja te za zastupanje Unije u svijetu.

Komisija proračun izvršava uglavnom u suradnji s državama članicama 4 . Države članice i Komisija zajedno osiguravaju da se odobrena sredstva koriste u skladu s načelima dobrog financijskog upravljanja. Uredbama se utvrđuju obveze država članica u pogledu kontrole i revizije u izvršenju proračuna i odgovornosti koje iz toga proizlaze, kao i odgovornosti i detaljna pravila za svaku instituciju Unija u vezi s njezinim vlastitim izdacima.

2.2.UPRAVLJAČKA STRUKTURA KOMISIJE

Komisija ima jedinstven sustav upravljanja u kojem se jasno razlikuju političke i administrativne nadzorne strukture i jasno su definirane razine nadležnosti i financijske odgovornosti 5 .

Unutarnje funkcioniranje Komisije počiva na nekoliko temeljnih načela dobrog upravljanja: jasne uloge i nadležnosti, upravljanje rezultatima i usklađenost s pravnim okvirom, jasni mehanizmi odgovornosti, visokokvalitetan i uključiv regulatorni okvir, otvorenost i transparentnost te visoki standardi etičnog ponašanja.

Komisija svoje funkcije obavlja pod vodstvom kolegija povjerenika, koji utvrđuje prioritete i preuzima političku odgovornost za rad Komisije. Predsjednik ili predsjednica odlučuje o unutarnjem ustroju Komisije i vodi računa o njezinu usklađenom i učinkovitom djelovanju kao kolegijalnog tijela. Unutarnjim mehanizmima stvara se struktura snažnih kontrola i upravljačkih alata koji kolegiju povjerenika omogućuju da preuzme političku odgovornost za rad Komisije, njezine odluke i koordinacijske, izvršne i upravljačke funkcije, kako je utvrđeno u Ugovorima.

Kolegij operativno izvršenje proračuna i financijsko upravljanje delegira glavnim direktorima i načelnicima službi koji su na čelu administrativnih ustrojstvenih jedinica Komisije 6 . Tim se decentraliziranim pristupom stvara administrativna kultura koja potiče odgovornost javnih službenika za aktivnosti koje su pod njihovom kontrolom.

Središnje službe pomažu glavnim direktorima i načelnicima službi u izvršavanju njihovih odgovornosti. Korporativni upravni odbor koordinira, nadzire, savjetuje i strateški rješava pitanja korporativnog upravljanja, među ostalim u područjima upravljanja financijskim i ljudskim resursima, rizicima, rezultatima, IT sustavima, kibersigurnošću i fizičkom sigurnošću te kontinuitetom poslovanja i informacijama. 7

Taj se sustav upravljanja temelji na Ugovorima i s vremenom se razvijao radi prilagodbe promjenjivom okruženju i usklađenosti s najboljim primjerima iz prakse utvrđene relevantnim međunarodnim standardima 8 . U daljnjem pojednostavnjenju i jačanju mehanizama uvedenih 2018. 9 vodilo se računa o rezultatima revizija Europskog revizorskog suda 10 i Komisijine Unutarnje službe za reviziju. U skladu s Financijskom uredbom (članak 247.), godišnje izvješće o upravljanju proračunom Unije i njegovoj uspješnosti sadržava informacije o ključnim mehanizmima upravljanja u Komisiji.

2.3.OKVIR USPJEŠNOSTI PRORAČUNA UNIJE

Provedba čvrstih okvira uspješnosti ključna je ako se žele osigurati rezultati, dodana vrijednost Unije i dobro upravljanje njezinim programima. Okvir uspješnosti proračuna Unije detaljno je razrađen i Organizacija za gospodarsku suradnju i razvoj (OECD) u svojem ga je standardnom indeksu uspješnosti proračunskih okvira ocijenila bolje od okvira bilo koje pojedinačne zemlje.

Okvir uspješnosti proračuna Unije nalaže izvješća o nekoliko vrsta i razina strateških ciljeva, općih ciljeva i pokazatelja. Vodi se računa i o komplementarnosti i uključivanju politika (npr. o klimatskim promjenama i rodnoj jednakost) i programa te važnoj ulozi država članica u izvršenju proračuna Unije.

·Ciljevi, pokazatelji i ciljne vrijednosti uvršteni su u pravne osnovu svakog pojedinog programa i Komisija svake godine o njima izvješćuje u programskim izvješćima koja se prilažu nacrtu proračuna. Ta izvješća sadržavaju informacije potrebne za razumijevanje provedbe programa i mjerenje njihove uspješnosti, što uključuje dugoročne financijske obveze iz višegodišnjeg financijskog okvira, osnovne vrijednosti za mjerenje uspješnosti programa (početne vrijednosti za mjere politike), završne vrijednosti (koje treba postići na kraju višegodišnjeg programskog razdoblja) te ciljne vrijednosti koje treba postići tijekom provedbe.

·Kako bi osigurala raspodjelu resursa prema prioritetima te uspješnu provedbu i ostvarivanje dodane vrijednosti svakog djelovanja, Komisija u svim svojim službama promiče kulturu uspješnosti. Osim toga, posljednjih je godina razvila pristup kojim se promiče bolja ravnoteža između usklađenosti i uspješnosti.

·Godišnje izvješće o upravljanju proračunom Unije i njegovoj uspješnosti sadržava sveobuhvatan pregled uspješnosti, upravljanja i zaštite proračuna Unije. U njemu se objašnjava na koji se način proračunom Unije podupiru njezini politički prioriteti, opisuju se rezultati postignuti proračunskim sredstvima te uloga Komisije u postavljanju i promicanju najviših standarda proračunskog i financijskog upravljanja.

Ti elementi proračunskom tijelu omogućuju da u sljedećem godišnjem proračunskom postupku uzme u obzir informacije o uspješnosti proračuna.

2.4.FINANCIJSKO UPRAVLJANJE U KOMISIJI

U Komisiji su uloge i nadležnosti za financijsko upravljanje jasno definirane (npr. Financijskom uredbom i unutarnjim pravilnikom 11 ) i tako se i izvršavaju. Kao dužnosnici za ovjeravanje na osnovi delegiranja ovlasti, Komisijini glavni direktori i načelnici službi odgovorni su za dobro financijsko upravljanje sredstvima Unije, usklađenost postupanja s odredbama Financijske uredbe, upravljanje rizicima i uspostavu odgovarajućeg okvira unutarnje kontrole.

Dužnosnici za ovjeravanje odgovorni su za cijeli upravljački proces, od određivanja svega što treba poduzeti da se ostvare ciljevi politika institucije do operativnog i proračunskog upravljanja aktivnostima. Te se zadaće mogu dalje delegirati direktorima, načelnicima odjela i drugim osobama, koji time postaju dužnosnici za ovjeravanje na osnovi daljnjeg delegiranja. Svaki dužnosnik za ovjeravanje na osnovi delegiranja u poslovima nadzora i praćenja provedbe sustava unutarnje kontrole može računati na jednog ili dva direktora zadužena za upravljanje rizicima i unutarnju kontrolu.

Središnje službe Komisije usmjeravaju, savjetuju te promiču najbolje primjere iz prakse, među ostalim i radom Korporativnog upravnog odbora.

Financijskom uredbom je propisano da svaki dužnosnik za ovjeravanje u godišnjem izvješću o radu izvijesti o postignućima i unutarnjoj kontroli te financijskom upravljanju tijekom godine. On u godišnjem izvješću o radu izjavljuje da su sredstva korištena u skladu s načelima dobrog financijskog upravljanja te da se uspostavljenim postupcima kontrole daju potrebna jamstva u pogledu zakonitosti i pravilnosti temeljnih transakcija. Na razini Komisije, godišnje izvješće o upravljanju proračunom Unije i njegovoj uspješnosti glavno je sredstvo koje Kolegiju povjerenika omogućuje preuzimanje političke odgovornosti za upravljanje proračunom.

Računovodstveni službenik Komisije odgovoran je na središnjoj razini za upravljanje riznicom, postupke povrata, utvrđivanje računovodstvenih pravila utemeljenih na Međunarodnim računovodstvenim standardima i metodama za javni sektor, potvrđivanje računovodstvenih sustava i izradu godišnje konsolidirane računovodstvene dokumentacije Unije. Osim toga, računovodstveni službenik potpisuje godišnju računovodstvenu dokumentaciju, pri čemu izjavljuje da su u njoj vjerno prikazani, u svim bitnim aspektima, financijsko stanje, rezultati operacija i novčani tokovi Unije. Godišnju računovodstvenu dokumentaciju donosi Kolegij povjerenika. Računovodstveni službenik obavlja svoju funkciju neovisno i ima veliku odgovornost za financijsko izvješćivanje u Komisiji.

I funkcija unutarnjeg revizora Komisije je centralizirana i neovisna te se u okviru nje pružaju neovisni savjeti, mišljenja i preporuke o kvaliteti i funkcioniranju sustava unutarnje kontrole u okviru Komisije, agencija Unije i drugih neovisnih tijela. 

Odbor za praćenje tijeka revizije osigurava neovisnost unutarnjeg revizora i prati kvalitetu unutarnjih revizija i daljnje postupanje Komisije u skladu s preporukama unutarnje i vanjske revizije te zaključcima i preporukama Europskog revizorskog suda u vezi s postupkom davanja razrješnica o pouzdanosti godišnje konsolidirane financijske dokumentacije Unije. Odbor svojom savjetodavnom funkcijom pridonosi općenitom poboljšanju djelotvornosti i učinkovitosti Komisije pri ostvarivanju njezinih ciljeva i olakšava nadzor Kolegija nad Komisijinim upravljanjem, upravljanjem rizicima i postupcima unutarnje kontrole.

2.5.FINANCIJSKO IZVJEŠTAVANJE

Izvještaji o proračunu Unije dio su paketa integriranog financijskog izvješćivanja i izvješćivanja o odgovornosti koji objedinjuje detaljne informacije o izvršenju, uspješnosti, rezultatima, financijskom upravljanju i zaštiti proračuna Unije. Paket sadržava konsolidiranu računovodstvenu dokumentaciju Unije, godišnje izvješće o upravljanju i uspješnosti (koje uključuje ocjenu financija Unije na temelju postignutih rezultata), godišnje izvješće o unutarnjoj reviziji, dugoročno predviđanje budućih priljeva i odljeva u sljedećih pet godina i izvješće o daljnjem postupanju u vezi s razrješnicom. Paket integriranog financijskog izvješćivanja i izvješćivanja o odgovornosti svake godine javnosti daje uvid u opsežan pregled financijskog i operativnog stanja Unije.

U konsolidiranoj godišnjoj računovodstvenoj dokumentaciji Unije navode se financijske informacije o aktivnostima institucija, agencija i ostalih tijela Unije iz perspektive računovodstva nastanka poslovnog događaja i perspektive proračuna. Ta računovodstvena dokumentacija ne uključuje godišnju računovodstvenu dokumentaciju država članica.

Konsolidirana godišnja računovodstvena dokumentacija Unije sastoji se od dva odvojena, ali povezana dijela:

·konsolidiranih financijskih izvještaja i

·izvješća o izvršenju proračuna koja daju zbirni prikaz izvršenja proračuna.

Osim toga, konsolidiranoj računovodstvenoj dokumentaciji Unije prilaže se i Rasprava o financijskom izvještaju i njegova analiza u kojoj su sažeto prikazane značajne promjene i trendovi u financijskim izvještajima i objašnjeni značajni rizici i neizvjesnosti kojima je Unija izložena i koje će u budućnosti trebati rješavati.

Izvješćivanje i odgovornost u Komisiji:

2.6.VANJSKA REVIZIJA I POSTUPAK DAVANJA RAZRJEŠNICE

U skladu s načelima dobrog financijskog upravljanja sredstvima se upravlja na učinkovit, djelotvoran i ekonomičan način. Postojeći okvir odgovornosti temelji se na detaljnom izvješćivanju, vanjskoj reviziji i političkoj kontroli kako bi se dala razumna jamstva da se sredstva Unije troše na odgovarajući način.

Europski revizorski sud svake godine sustavno i temeljito provjerava pouzdanost računovodstvene dokumentacije, jesu li svi prihodi primljeni i svi rashodi nastali na zakonit i pravilan način te primjerenost financijskog upravljanja i kvalitativnih aspekata izrade proračuna, uključujući dimenziju uspješnosti. Objavljivanje godišnjeg izvješća Europskog revizorskog suda polazište je za postupak davanja razrješnice. Revizori pripremaju i tematska izvješća o specifičnim troškovima, područjima politike ili pitanjima o proračunu i upravljanju.

Europski parlament na preporuku Vijeća odlučuje hoće li Komisiji za provedbu proračuna Unije u određenoj godini dati svoje konačno odobrenje, poznato kao „davanje razrješnice”. Godišnjim postupkom davanja razrješnice potvrđuje se Komisijina politička odgovornost za izvršenje proračuna Unije.

Odluka o razrješnici temelji se i na Komisijinu integriranom financijskom izvješćivanju i izvješćivanju o odgovornosti, saslušanjima povjerenika i odgovorima na pisana pitanja upućena Komisiji.

BILJEŠKE UZ KONSOLIDIRANE FINANCIJSKE IZVJEŠTAJE

Konsolidirani godišnji financijski izvještaji Europske unije za 2019. sastavljeni su na temelju informacija koje su institucije i tijela dostavili u skladu s člankom 246. stavkom 2. Financijske uredbe koja se primjenjuju na opći proračun Europske unije. Ovime izjavljujem da su sastavljeni u skladu s glavom XIII. te financijske uredbe i računovodstvenim načelima, pravilima i metodama utvrđenima u bilješkama uz financijske izvještaje.

Računovodstveni službenici tih institucija i tijela dostavili su mi sve informacije potrebne za sastavljanje računovodstvene dokumentacije u kojoj su prikazani imovina i obveze Europske unije te izvršenje proračuna i potvrdili su njihovu pouzdanost.

Ovime potvrđujem da na temelju navedenih informacija i provjera koje sam smatrala potrebnima za ovjeru računovodstvene dokumentacije Europske komisije imam odgovarajuće jamstvo da su financijsko stanje, rezultati operacija i novčani tokovi Europske unije u svim bitnim aspektima u računovodstvenoj dokumentaciji točno iskazani.

Rosa ALDEA BUSQUETS

Računovodstvena službenica Komisije

18. lipnja 2020.

GLAVNI ASPEKTI FINANCIJSKE GODINE 2019.

Izvršenje proračuna Unije za 2019.

Proračun Unije ima važnu ulogu u pružanju potpore provedbi njezinih politika i prioriteta. Unatoč njegovu ograničenom iznosu, koji čini približno 2 % ukupne javne potrošnje u Uniji, njime se dopunjuju nacionalni proračuni i jasno je usmjeren na ulaganja i dodanu vrijednost. Od svih regulatornih instrumenata i instrumenata politike na europskoj razini, proračun je najvažniji za provedbu prioriteta politika o kojima su sve države članice Unije postigle suglasnost, prenesen u višegodišnji financijski okvir koji sadržava različite programe i maksimalne gornje granice rashoda.

Proračun Unije za 2019., donesen 12. prosinca 2018., potvrđuje da Unija sredstva usmjerava tamo gdje su potrebna. U skladu s Komisijinim prijedlogom iz svibnja 2018., najveći dio proračuna u 2019. je utrošen na poticaje za otvaranje novih radnih mjesta, osobito za mlade, te na jačanje rasta, strateška ulaganja i konvergenciju. Unija je nastavila financirati i mjere za učinkovito rješavanje migracijske krize u Uniji i izvan Unije.

Usvojeni proračun za 2019. pridonio je jačanju europskog gospodarstva i njegove otpornosti te promicanju solidarnosti i sigurnosti unutar i izvan njezinih granica. Proračun za 2019. bio je pretposljednji proračun iz aktualnog višegodišnjeg financijskog okvira (VFO). Provedba gotovo svih programa bila je optimalna, uz iznimku novih programa, kao što je Europski program industrijskog razvoja u području obrane (EDIDP), ili mjera za koje je zakonodavni postupak završen tek nedavno.

Kad je riječ o izvršenju proračuna Unije u 2019., ukupna odobrena sredstva za preuzimanje obveza iznosila su 178,8 milijardu EUR, dok su odobrena sredstva za plaćanje iznosila 159,1 milijarde EUR. Izvršenje se može smatrati zadovoljavajućim, uz tek neznatne prilagodbe izvršene tijekom godine. Nakon prijenosa iznosa u 2020., ostvarena je razina izvršenja od 99,4 % odobrenih sredstava za preuzimanje obveza i 99,5 % odobrenih sredstava za plaćanje.

Za provedbu mjera za potporu gospodarskom rastu i smanjenje gospodarskih razlika među regijama izdvojena je gotovo polovina odobrenih sredstava. Iz sredstava Unije dodijeljeno je 12,4 milijardi EUR za istraživanje i inovacije u okviru programa Obzor 2020., među ostalim u području računalstva visokih performansi. Povećan je iznos proračunskih sredstava za obrazovanje i osposobljavanje (povećanje od 20 % za Erasmus+ u odnosu na 2018.) te za promet i digitalnu infrastrukturu (37 % više za Instrument za povezivanje Europe). Potpora za poljoprivredu i ruralna područja ostala je na stabilnih 57,9 milijardi EUR, što je doprinijelo i borbi protiv klimatskih promjena i promicanju održivog rasta.

Proračun za 2019. donio je potrebnu fleksibilnost za rješavanje unutarnjih aspekata migracijske krize, s ukupnim iznosom od 1,2 milijardi EUR iz Fonda za azil, migracije i integraciju te 533 milijuna EUR za upravljanje granicama i sigurnost iz Fonda za unutarnju sigurnost. Ukupno pet milijuna EUR dodijeljeno je za osnivanje Ureda europskog javnog tužitelja koji će imati ovlasti za progon kaznenih djela protiv proračuna Unije, uključujući prijevare, pranje novca i korupciju.

Financijski izvještaji – najvažnije

Bilanca

·Iz stavke Nekretnine, postrojenja i opreme, četiri satelita lansirana 2018. uspješno su prošla testiranje u orbiti 2019. U 2019. su dodana su operativnoj konstelaciji, čime je ona povećana na 26 satelita – vidjeti bilješku 2.2.

·Financijska imovina raspoloživa za prodaju povećana je za 3,0 milijarde EUR zahvaljujući kontinuiranom financiranju jamstvenih fondova EFSU i EFOR, kao i financijskih instrumenata u okviru programa Obzor 2020. Zajmovi su smanjeni za 1,3 milijarde EUR nakon što su Rumunjska i Latvija otplatile zajmove za pomoć platnim bilancama, što je donekle neutralizirano novim odobrenim zajmovima za makrofinancijsku pomoć – vidjeti bilješku 2.4.

·Pretfinanciranja (tj. predujmovi isplaćeni korisnicima sredstava iz fondova Unije) je iznosilo 51,4milijardu EUR, što je blago povećanje za 1,5 milijardu EUR – vidjeti bilješku 2.5.

·Ukupni iznosi potraživanja i naplativih sredstava od 24,0 milijarde EUR ostali su na sličnoj razini kao prošle godine – vidjeti bilješku 2.6.

·Smanjenje dugoročne kamatne stope koja se primjenjuje za vrednovanje obveza za primanja zaposlenika (tzv. diskontna stopa), koja je po prvi put postala negativna, dovelo je do znatnog povećanja obveze na kraju godine od 17,2 milijarde EUR – vidjeti bilješku 2.9.

·Otplata zajmova za pomoć platnim bilancama u iznosu od 1,5 milijardi EUR uzrokovala je smanjenje financijskih obveza, što je donekle je neutralizirano novim odobrenim zajmovima za makrofinancijsku pomoć – vidjeti bilješku 2.11.

·Obveze i vremenska razgraničenja ostali su na sličnoj razini kao 2018., ukupno 94,1 milijardi EUR – vidjeti bilješke 2.12. i 2.13.

Izvješće o financijskom rezultatu

·Na strani prihoda ostvareno je tri milijarde EUR više prihoda od BND-a nakon usklađenja za prošle iznose (uglavnom za godine od 2012. do 2017.) jer su baze podataka o BND-u ažurirane stvarnim podacima. Prihodi od novčanih kazni u 2019. su iznosili 4,3 milijarde EUR – vidjeti bilješku 3.1/3.4.

·Rashodi nastali u okviru podijeljenog upravljanja povećani su za 4,8 milijardi EUR zbog bolje provedbe programa u okviru EFRR-a i Kohezijskog fonda kao tekući predujmovi u okviru VFO-a – vidjeti bilješku 3.9.

Nepredviđene obveze

·Proračunska jamstva povećana su za 2,7 milijarde EUR zbog potpisivanja novih operacija u okviru EFSU-a i mandata EIB-a za vanjsko kreditiranje u 2019., koje su pokrivene proračunskim jamstvom – vidjeti bilješku 4.1.1.

EUROPSKA UNIJA

FINANCIJSKA GODINA 2019.

KONSOLIDIRANI FINANCIJSKI IZVJEŠTAJI I OBJAŠNJENJA

Treba napomenuti da zbog zaokruživanja iznosa na milijune eura neki financijski podaci iz tablica koje slijede možda ne daju točan zbroj.

SADRŽAJ

BILANCA    

IZVJEŠĆE O FINANCIJSKOM REZULTATU    

IZVJEŠĆE O NOVČANOM TOKU    

IZVJEŠĆE O PROMJENAMA U NETO IMOVINI    

BILJEŠKE UZ FINANCIJSKE IZVJEŠTAJE    

1.    ZNAČAJNE RAČUNOVODSTVENE POLITIKE    

2.    BILJEŠKE UZ BILANCU    

3.    BILJEŠKE UZ IZVJEŠTAJ O FINANCIJSKOM REZULTATU    

4.    NEPREDVIĐENE OBVEZE I NEPREDVIĐENA IMOVINA    

5.    PRORAČUNSKE I PRAVNE OBVEZE    

6.    UPRAVLJANJE FINANCIJSKIM RIZICIMA    

7.    IZVJEŠĆIVANJE POVEZANIH OSOBA    

8.    DOGAĐAJI NAKON DATUMA BILANCE    

9.    OPSEG KONSOLIDACIJE    

BILANCA

*    Europski parlament donio je 4. prosinca 2019. proračun u skladu s kojim će države članice prikupiti sredstva za plaćanje kratkoročnih obveza Unije iz vlastitih sredstava ili će se za ta sredstva državama članicama uputiti poziv za uplatu u 2020. Osim toga, u skladu s člankom 83. Pravilnika o osoblju (Uredba Vijeća 259/68 od 29. veljače 1968. kako je izmijenjena), države članice zajedno preuzimaju jamstva za obveze za mirovine.

IZVJEŠĆE O FINANCIJSKOM REZULTATU

IZVJEŠĆE O NOVČANOM TOKU

IZVJEŠĆE O PROMJENAMA U NETO IMOVINI

BILJEŠKE UZ FINANCIJSKE IZVJEŠTAJE

1.ZNAČAJNE RAČUNOVODSTVENE POLITIKE

2.PRAVNA OSNOVA I RAČUNOVODSTVENA PRAVILA

Računovodstvena evidencija Unije vodi se u skladu s Uredbom (EU, Euratom) 2018/1046 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. srpnja 2018. o financijskim pravilima koja se primjenjuju na opći proračun Unije, o izmjeni uredaba (EU) br. 1296/2013, (EU) br. 1301/2013, (EU) br. 1303/2013, (EU) br. 1304/2013, (EU) br. 1309/2013, (EU) br. 1316/2013, (EU) br. 223/2014, (EU) br. 283/2014 i Odluke br. 541/2014/EU te o stavljanju izvan snage Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012 (SL L 193, 30.7.2018., str. 1) (dalje u tekstu Financijska uredba).

U skladu s člankom 80. Financijske uredbe, Unija svoje financijske izvještaje sastavlja u skladu s računovodstvenim načelom nastanka poslovnog događaja i pravilima koja se temelje na međunarodnim računovodstvenim standardima za javni sektor (MRSJS). Sve institucije i tijela Unije obuhvaćena konsolidacijom dužna su primjenjivati ta računovodstvena pravila, koja za Komisiju donosi računovodstveni službenik, radi internog usklađenja Unijine računovodstvene dokumentacije.

Primjena novih i izmijenjenih računovodstvenih pravila Europske unije

Nova računovodstvena pravila Unije (EAR) koja se primjenjuju za godišnja razdoblja koja su započela 1. siječnja 2019. ili nakon tog datuma

Primjena sljedećeg novog računovodstvenog pravila koje je donio računovodstveni službenik Komisije postala je obvezna za godišnja razdoblja koja su započela 1. siječnja 2019. ili nakon tog datuma:

·U računovodstvenom pravilu Unije br. 20 „Poslovne kombinacije u javnom sektoru” koje se temelji na MRSJS-u 40 „Kategorizacija subjekata javnog sektora”, utvrđuju se zahtjevi za klasifikaciju, priznavanje i mjerenje poslovnih kombinacija u javnom sektoru, tj. spajanja odvojenih operacija u jedan subjekt javnog sektora.

Standard razlikuje dvije vrste poslovnih kombinacija u javnom sektoru: spajanja i stjecanja. Spajanje je kombinacija u javnom sektoru u kojoj ni jedna strana u kombinaciji ne stječe kontrolu nad jednom ili više operacija ili, ako jedna strana u kombinaciji i stekne kontrolu, postoji dokaz da je kombinacija po ekonomskoj prirodi spajanje (u standardu se navodi nekoliko pokazatelja na kojima se pri razmatranju i odlučivanju temelji takva ocjena). Stjecanje je kombinacija u javnom sektoru u kojoj jedna strana u kombinaciji stječe kontrolu nad jednom ili više operacija pri čemu postoji dokaz da kombinacija nije spajanje.

Poslovne kombinacije u javnom sektoru koje su klasificirane kao spajanje obračunavaju se primjenom modificirane metode udruživanja interesa, prema kojoj subjekt koji kombinacijom nastane utvrdivu imovinu, obveze i sve nekontrolirajuće udjele u poslovnoj kombinaciji priznaje po njihovoj knjigovodstvenoj vrijednosti uz odgovarajuće povećanje ili smanjenje neto imovine (tj. bez nastanka goodwilla).

Poslovne kombinacije u javnom sektoru koje se klasificiraju kao stjecanje obračunavaju se primjenom metode stjecanja, prema kojoj se utvrdiva stečena imovina i preuzete obveze priznaju po njihovoj fer vrijednosti na datum stjecanja, a nekontrolirajući udjeli u stečenoj operaciji priznaju se u proporcionalnom dijelu utvrdive neto imovine stečenih operacija. Za razliku od spajanja, u stjecanju nastaje goodwill (koji se mjeri kao višak prenesene naknade za stjecanje i svaki nekontrolirajući udjel iznad neto iznosa na datum stjecanja utvrdive stečene imovine i preuzetih obveza).

U standardima se predviđaju različiti zahtjevi za objavljivanje kako bi se korisnicima financijskih izvještaja Unije omogućilo da ocijene prirodu i financijske učinke spajanja ili stjecanja, kao i financijske učinke usklađenja priznatih u tekućem izvještajnom razdoblju koja se odnose na takve transakcije izvršene u tom razdoblju ili u prethodnim izvještajnim razdobljima.

   Budući da tijekom izvještajnog razdoblja nije bilo poslovnih kombinacija u javnom sektoru, novi standard ne utječe na financijske izvještaje za 2019.

Nova usvojena računovodstvena pravila EU-a koja se na dan 31. prosinca 2019. još nisu primjenjivala

Nije bilo novih usvojenih računovodstvenih pravila EU-a koja se na dan 31. prosinca 2019. još nisu primjenjivala

3.RAČUNOVODSTVENA NAČELA

Svrha je financijskih izvještaja širem krugu korisnika pružiti korisne informacije o financijskom stanju, financijskoj uspješnosti i novčanim tokovima subjekta. Za Uniju kao subjekt javnog sektora ta izvješća imaju i posebnu svrhu, a to je pružiti informacije koje su korisne za donošenje odluka i dokazati odgovornost subjekta za sredstva koja su mu povjerena. Ovaj je dokument sastavljen vodeći računa o tim ciljevima.

Opće pretpostavke (ili računovodstvena načela) koje treba slijediti pri sastavljanju financijskih izvještaja utvrđene su računovodstvenim pravilom EU-a br. 1 „Financijski izvještaji” i opisane su u MRSJS-u 1: vjerno prikazivanje, načelo nastanka poslovnog događaja, načelo trajnosti poslovanja, dosljedno prikazivanje, značaj, zbirni prikaz, prijeboj i usporedne informacije.

Kvalitativne su značajke financijskog izvješćivanja relevantnost, točnost (pouzdanost), razumljivost, pravovremenost, usporedivost i mogućnost provjere.

4.KONSOLIDACIJA

Opseg konsolidacije

Konsolidirani financijski izvještaji Unije obuhvaćaju sve važne kontrolirane subjekte, zajedničke poslove i pridružene subjekte. Potpuni popis konsolidiranih subjekata nalazi se u bilješci 9. Na popisu su trenutačno 52 kontrolirana subjekta i jedan pridruženi subjekt. Među kontroliranim subjektima su institucije Unije (uključujući Komisiju, ali ne i Europsku središnju banku) i agencije Unije (osim onih iz nekadašnjeg 2. stupa, tj. za zajedničku i vanjsku i sigurnosnu politiku). Osim toga, Europska zajednica za ugljen i čelik u postupku likvidacije (EZUČ u likvidaciji) također se smatra kontroliranim subjektom. Europski investicijski fond (EIF) jedini je pridruženi subjekt Unije.

Subjekti koji su obuhvaćeni konsolidacijom, ali koji nisu značajni za konsolidirane financijske izvještaje Unije u cjelini ne moraju se konsolidirati ni obračunavati primjenom metode udjela ako bi to u smislu vremena i troška za Uniju bilo prevelik gubitak. Ti se subjekti nazivaju „manjim subjektima” i navedeni su zasebno u bilješci 9. U 2019. je sedam subjekata klasificirano u kategoriju manjih subjekata.

Kontrolirani subjekti

Opseg konsolidacije utvrđuje se primjenom načela kontrole. Kontrolirani subjekti su subjekti od kojih Unija zbog svojeg sudjelovanja ostvaruje varijabilne koristi, ili na njih ima pravo, te zbog kontrole nad tim drugim subjektom može utjecati na prirodu i iznos tih koristi. Ta kontrola u svakom trenutku mora biti provediva i mora se odnositi na relevantne aktivnosti tog subjekta. Kontrolirani subjekti u potpunosti se konsolidiraju. Konsolidacija počinje na prvi dan postojanja kontrole i završava po prestanku kontrole.

Najčešći pokazatelji kontrole u Uniji su sljedeći: osnivanje subjekta na temelju osnivačkih akata ili sekundarnog zakonodavstva, financiranje subjekta iz proračuna Unije, postojanje glasačkih prava u upravnim tijelima, revizija koju obavlja Europski revizorski sud i davanje razrješnice Europskog parlamenta. Provodi se pojedinačna procjena za svaki subjekt kako bi se donijela odluka o tome je li barem jedan od prethodno navedenih kriterija dovoljan za stjecanje kontrole.

Eliminiraju se sve materijalne transakcije i salda među kontroliranim subjektima Unije, dok neostvareni dobici ili gubici od takvih transakcija među subjektima nisu materijalni i ne eliminiraju se.

Zajednički poslovi

Zajednički posao je posao nad kojim Unija i jedna ili više strana imaju zajedničku kontrolu. Zajednička kontrola je podjela kontrole nad nekim poslom dogovorena obvezujućim aranžmanom, koja postoji samo kada je za odlučivanje o relevantnim aktivnostima potrebna jednoglasna suglasnost strana koje dijele kontrolu. Zajednički poslovi mogu biti zajednički pothvati ili zajedničke operacije. Zajednički pothvat je zajednički posao strukturiran s pomoću posebnog subjekta pri čemu strane koje imaju zajedničku kontrolu imaju pravo na neto imovinu tog posla. Udjeli u zajedničkim pothvatima obračunavaju se primjenom metode udjela (vidi bilješku 1.5.4.). Zajednička operacija je zajednički posao u kojem strane koje imaju zajedničku kontrolu nad poslom imaju pravo na imovinu i snose obvezu za financijske obveze predmetnog posla. Sudjelovanja u zajedničkim operacijama obračunavaju se tako što se u financijskim izvještajima Unije priznaju njihove imovina i obveze, prihodi i rashodi te njihov udio u imovini, obvezama, prihodima i rashodima koji se zajednički drže ili su zajednički nastali.

Pridruženi subjekti

Pridruženi subjekti su subjekti nad kojima Unija izravno ili neizravno ima značajan utjecaj, ali nad kojima nema isključivu ili zajedničku kontrolu. Smatra se da značajan utjecaj postoji ako Unija izravno ili neizravno drži najmanje 20 % glasačkih prava. Udjeli u pridruženim subjektima obračunavaju se primjenom metode udjela (vidjeti bilješku 1.5.4.).

Nekonsolidirani subjekti čijim sredstvima upravlja Komisija

Sredstvima Zajedničkog sustava zdravstvenog osiguranja za osoblje Unije, Europskog razvojnog fonda i Jamstvenog fonda sudionika u njihovo ime upravlja Komisija. Međutim, budući da Unija nad tim subjektima nema kontrolu, oni se u njezinim financijskim izvještajima ne konsolidiraju.

5.OSNOVA ZA SASTAVLJANJE IZVJEŠTAJA

Financijski izvještaji prezentiraju se jedanput godišnje. Računovodstvena godina počinje 1. siječnja i završava 31. prosinca.

6.Valuta i osnova za konverziju

Funkcionalna i izvještajna valuta

Financijski izvještaji prezentiraju se u milijunima eura, osim ako je drukčije navedeno, jer je euro funkcionalna valuta Unije.

Transakcije i salda

Transakcije u stranim valutama preračunavaju se u eure na temelju prevladavajućeg deviznog tečaja na dan transakcije. Dobici i gubici od tečajnih razlika koji nastanu pri namiri transakcija u stranoj valuti i ponovnom preračunavanju monetarne imovine i obveza u stranoj valuti primjenom tečaja koji vrijedi na kraju godine, priznaju se u izvješću o financijskom rezultatu. Tečajne razlike od nemonetarnih financijskih instrumenata klasificiranih kao financijska imovina raspoloživa za prodaju obračunavaju se u revalorizacijsku pričuvu.

Drugačije metode konverzije primjenjuju se na nekretnine, postrojenja i opremu te nematerijalnu imovinu, čija se vrijednost u eurima iskazuje po tečaju koji se primjenjivao na dan njihove kupnje.

Salda novčane imovine i obveza na kraju godine iskazanih u stranim valutama konvertiraju se u eure na temelju deviznih tečajeva Europske središnje banke (ESB-a) koji se primjenjuju 31. prosinca:

Tečajevi eura

7.Primjena procjena

U skladu s načelima MRSJS-a i općeprihvaćenim računovodstvenim načelima financijski izvještaji obvezno sadržavaju iznose koji se temelje na procjenama i pretpostavkama rukovodstva na temelju najpouzdanijih dostupnih informacija. Značajne procjene uključuju, među ostalim: iznose obveza za primanja zaposlenika, financijski rizik potraživanja i iznose objavljene u bilješkama koji se odnose na financijske instrumente, obračunate prihode i naknade, rezervacije, stupanj umanjenja vrijednosti nematerijalne imovine i nekretnina, postrojenja i opreme, neto utrživu vrijednost zaliha, financijski rizik potraživanja, nepredviđenu imovinu i nepredviđene obveze. Stvarni rezultati mogu se razlikovati od tih procjena. Promjene procjena uzimaju se u obzir u razdoblju u kojem su utvrđene ako se promjena utječe samo na određeno razdoblje ili na to i buduća razdoblja ako promjena utječe na oboje.

8.BILANCA

9.Nematerijalna imovina

Gubitak od umanjenja je iznos za koji knjigovodstvena vrijednost imovine premašuje njezinu nadoknadivu vrijednost. Imovina je utvrdiva ako je odvojiva (tj. može se odvojiti ili odijeliti od subjekta, npr. tako da se proda, prenese, licencira, unajmi ili razmijeni, bilo zasebno ili zajedno s povezanim ugovorom, utvrdivom imovinom ili obvezom, neovisno o tome namjerava li subjekt to učiniti) ili ako nastaje iz obvezujućih aranžmana (uključujući prava iz ugovora ili druga prava), neovisno o tome jesu li ta prava prenosiva ili odvojiva od subjekta ili iz drugih prava i obveza).

Stečena nematerijalna imovina obračunava se po povijesnom trošku umanjeno za akumuliranu amortizaciju i gubitke od umanjenja vrijednosti. Interno razvijena nematerijalna imovina kapitalizira se kad se ispune relevantni uvjeti iz računovodstvenih pravila Unije, a troškovi se odnose samo na fazu razvoja imovine. Kapitalizirani troškovi uključuju sve izravno pripisive troškove potrebne za stvaranje, proizvodnju i pripremu imovine kako bi se dovela u stanje potrebno da bi funkcionirala u skladu s namjerama uprave. Troškovi povezani s istraživačkim aktivnostima, nekapitalizirani troškovi razvoja i troškovi održavanja priznaju se kao rashodi u razdoblju u kojem su nastali.

Imovina se amortizira primjenom linearne metode tijekom njezina predviđenog korisnog vijeka upotrebe (od 3 do 11 godina). Predviđeni korisni vijek upotrebe nematerijalne imovine ovisi o njezinu specifičnom ekonomskom ili pravnom vijeku upotrebe utvrđenom ugovorom.

10.Nekretnine, postrojenja i oprema

Sve nekretnine, postrojenja i oprema iskazuju se po povijesnom trošku umanjeno za akumuliranu amortizaciju i gubitke od umanjenja vrijednosti. Trošak uključuje rashode koji se mogu izravno pripisati stjecanju, izgradnji ili prijenosu imovine.

Naknadni troškovi uključuju se u knjigovodstvenu vrijednost imovine ili se, prema potrebi, priznaju kao zasebna imovina samo ako je vjerojatno da će buduće ekonomske koristi ili uslužni potencijal te stavke biti u korist Unije i ako se njezin trošak može pouzdano izmjeriti. Troškovi popravaka i održavanja iskazuju se u izvješću o financijskom rezultatu tijekom financijskog razdoblja u kojem su nastali.

Zemljište se ne amortizira jer se smatra da mu je korisni vijek upotrebe neodređen. Ne amortizira se ni imovina u izgradnji jer još nije raspoloživa za upotrebu. Amortizacija druge imovine izračunava se primjenom linearne metode kako bi se njezin trošak umanjen za preostalu vrijednosti rasporedio tijekom razdoblja korisnog vijeka upotrebe kako slijedi:

Dobici ili gubici od otuđenja utvrđuju se usporedbom prihoda umanjenih za troškove prodaje s knjigovodstvenom vrijednosti otuđene imovine i iskazuju se u izvješću o financijskom rezultatu.

Najmovi

Najam je ugovor na temelju kojeg najmodavac prenosi na najmoprimca u zamjenu za plaćanje ili niz plaćanja pravo korištenja određene imovine u dogovorenom razdoblju. Najmovi se klasificiraju kao financijski najmovi ili poslovni najmovi.

Financijski najmovi su najmovi u kojima se gotovo svi rizici i koristi povezani s vlasništvom prenose na najmoprimca. Kada se u financijski najam ulazi kao najmoprimac, imovina stečena financijskim najmom priznaje se kao imovina, a povezane obveze iz najma kao obveze od početka razdoblja najma. Imovina i obveze priznaju se u iznosima koji su jednaki fer vrijednosti unajmljene imovine ili, ako je niža, u sadašnjoj vrijednosti minimalnih plaćanja najma, pri čemu se obje vrijednosti utvrđuju na početku najma. Imovina koja se drži u financijskom najmu amortizira se tijekom njezina korisnog vijeka upotrebe ili razdoblja najma, ovisno o tome što je kraće. Minimalna plaćanja najma raspodjeljuju se između financijskih troškova (udio kamata) i smanjenja nepodmirene obveze (udio glavnice). Financijski troškovi raspoređuju se na svako razdoblje tijekom trajanja najma kako bi se dobila stalna periodična kamatna stopa za preostali dio obveze, koja se prema potrebi iskazuje kao kratkoročna/dugoročna. Nepredviđene najamnine priznaju se kao troškovi u razdoblju u kojem su nastali.

Poslovni najam je onaj koji nije financijski najam, odnosno najam u kojem najmodavac zadržava gotovo sve rizike i koristi povezane s vlasništvom nad imovinom. Kada se u poslovni najam ulazi kao najmoprimac, plaćanja poslovnog najma priznaju se kao rashod u izvješću o financijskom rezultatu primjenom linearne metode tijekom razdoblja najma pri čemu se ni unajmljena imovina ni obveza po najmu ne iskazuju u izvješću o financijskom položaju.

11.Umanjenje vrijednosti nefinancijske imovine

Umanjenje vrijednosti je gubitak buduće ekonomske koristi ili uslužnog potencijala imovine veći od sustavnog priznavanja gubitka buduće ekonomske koristi ili uslužnog potencijala imovine kroz amortizaciju materijalne ili nematerijalne imovine (ovisno o slučaju). Imovina s neodređenim korisnim vijekom upotrebe ne amortizira se već se na godišnjoj osnovi testira za umanjenje vrijednosti. Umanjenje vrijednosti materijalne ili nematerijalne imovine koja se amortizira testira se kad god na izvještajni datum ima naznaka umanjenja vrijednosti imovine. Gubitak od umanjenja priznaje se u iznosu za koji je knjigovodstvena vrijednost imovine veća od njezine nadoknadive vrijednosti (uslužni potencijal). Nadoknadiva vrijednost (uslužni potencijal) jednaka je fer vrijednosti imovine umanjene za troškove prodaje ili njezinoj vrijednosti pri upotrebi, ovisno o tome koji je iznos veći.

Ostatak vrijednosti i korisni vijek upotrebe nematerijalne imovine te nekretnina, postrojenja i opreme revidiraju se i prema potrebi usklađuju barem jednom godišnje. Ako razlozi za umanjenje vrijednosti priznati za prethodne godine više ne vrijede, poništavaju se gubici od umanjenja vrijednosti.

12.Ulaganja obračunata metodom udjela

Udjeli u pridruženim subjektima i zajedničkim pothvatima

Ulaganja obračunata metodom udjela početno se priznaju po trošku, a njihova knjigovodstvena vrijednost naknadno se povećava ili smanjuje radi priznavanja dodatnih uplata, udjela Unije u višku ili manjku subjekta u koji se ulaže, svih umanjenja vrijednosti i dividendi. Početni trošak uvećan za sve promjene daje knjigovodstvenu vrijednost ulaganja u financijskim izvještajima na datum bilance. Udio Unije u višku ili manjku subjekta u koji se ulaže iskazuje se u izvješću o financijskom rezultatu, dok se njezin udio u promjenama kapitala subjekta u koji se ulaže iskazuje u pričuvama u neto imovini. Raspodjele primljene na temelju ulaganja smanjuju knjigovodstvenu vrijednost imovine.

Ako je udio Unije u manjkovima od ulaganja obračunatog metodom udjela jednak ili premašuje njezin udio u ulaganju, Unija prestaje priznavati svoj udio u budućim gubicima („nepriznati gubici”). Nakon što se udio Unije smanji na nulu, izdvajaju se rezervacije za dodatne gubitke i obveza se priznaje samo u onoj mjeri u kojoj Unija ima pravnu ili izvedenu obvezu, ili u kojoj je izvršila plaćanja u ime subjekta.

Ako postoje naznake umanjenja vrijednosti, potrebno je vrijednosti smanjiti na nižu nadoknadivu vrijednost. Nadoknadiva vrijednost određuje se kako je opisano u bilješci 1.5.3. Ako razlozi za umanjenje vrijednosti prestanu vrijediti na neki kasniji datum, gubitak od umanjenja vrijednosti poništava se na knjigovodstvenu vrijednost koja bi bila utvrđena da umanjenje vrijednosti nije bilo priznato.

Ako drži najmanje 20 % udjela u fondu rizičnog kapitala, Unija ne nastoji imati značajan utjecaj. Stoga se ti fondovi smatraju financijskim instrumentima te se klasificiraju u financijsku imovinu raspoloživu za prodaju.

Pridruženi subjekti i zajednički pothvati koji se klasificiraju u kategoriju manjih subjekata (vidjeti bilješku 1.3.) ne obračunavaju se primjenom metode udjela. Doprinosi Unije tim subjektima obračunavaju se kao rashodi razdoblja.

13.Financijska imovina

Klasifikacija

Unija svoju financijsku imovinu razvrstava u kategorije „financijska imovina po fer vrijednosti kroz višak ili manjak”, „zajmovi i potraživanja”, „ulaganja koja se drže do dospijeća” i „financijska imovina raspoloživa za prodaju”. Financijski instrumenti klasificiraju se pri početnom priznavanju te se ta klasifikacija ponovno evaluira na datum bilance.

(I)Financijska imovina po fer vrijednosti kroz višak ili manjak

Financijska imovina klasificira se u kategoriju „po fer vrijednosti kroz višak ili manjak” ako je stečena prvenstveno radi prodaje u kratkom roku ili ako ju je tako odredio subjekt. U tu se kategoriju klasificiraju i izvedenice. Imovina iz ove kategorije klasificira se u kratkotrajnu imovinu ako se njezina realizacija očekuje u roku od 12 mjeseci od datuma bilance.

(II)Zajmovi i potraživanja

Zajmovi i potraživanja su neizvedena financijska imovina s fiksnim ili odredivim plaćanjima koja nije uvrštena na aktivnom tržištu. Oni nastaju kad Unija daje novac ili robu ili pruža usluge izravno dužniku bez namjere da ih iskoristi kao potraživanja prema dobavljačima ili u slučaju kad su prava izvornog zajmodavca subrogirana Uniji nakon što je izvršila plaćanje na temelju ugovora o jamstvu. Plaćanja koja dospijevaju u roku od 12 mjeseci od datuma bilance klasificiraju se u kratkotrajnu imovinu. Plaćanja s dospijećem dužim od 12 mjeseci od datuma bilance klasificiraju se u dugotrajnu imovinu. Zajmovi i potraživanja uključuju oročene depozite s izvornim dospijećem dužim od tri mjeseca.

(III)Ulaganja koja se drže do dospijeća

Ulaganja koja se drže do dospijeća su neizvedena financijska imovina s fiksnim ili odredivim plaćanjima i fiksnim dospijećima koju Unija namjerava i može držati do dospijeća. Tijekom ove financijske godine Unija u ovoj kategoriji nije držala ulaganja.

(IV)Financijska imovina raspoloživa za prodaju

Financijska imovina raspoloživa za prodaju je neizvedena imovina koja je određena kao raspoloživa za prodaju ili nije klasificirana ni u jednu drugu kategoriju. Klasificira se kao kratkotrajna ili dugotrajna imovina ovisno o razdoblju u kojem Unija očekuje da će je držati. Ulaganja u subjekte koji se ne konsolidiraju niti obračunavaju metodom udjela i ostala vlasnička ulaganja (npr. operacije rizičnog kapitala) također se klasificiraju u kategoriju financijske imovine raspoložive za prodaju.

Početno priznavanje i mjerenje

Kupnja i prodaja financijske imovine klasificirane kao imovina „po fer vrijednosti kroz višak ili manjak”, „koja se drži do dospijeća” ili „raspoloživa za prodaju” priznaju se na datum transakcije, odnosno datum na koji Unija preuzme obvezu kupnje ili prodaje imovine. Novčani ekvivalenti i zajmovi priznaju se kad se novac položi u financijsku instituciju ili doznači zajmoprimcima. Financijski instrumenti početno se priznaju po fer vrijednosti. Za svu financijsku imovinu koja se ne iskazuje po fer vrijednosti kroz višak ili manjak transakcijski troškovi dodaju se fer vrijednosti pri početnom priznavanju. Financijska imovina koja se iskazuje po fer vrijednosti kroz višak ili manjak početno se priznaje po fer vrijednosti, a transakcijski troškovi knjiže se u izvješću o financijskom rezultatu kao rashodi.

Fer vrijednost financijske imovine pri početnom priznavanju obično je transakcijska cijena (tj. fer vrijednost primljene naknade), osim ako se fer vrijednost tog instrumenta ne mjeri usporedbom s drugim aktualnim transakcijama istim instrumentom na osnovi dostupne tržišne cijene ili na temelju tehnike vrednovanja čije varijable uključuju samo podatke dostupne na tržištu (npr. u slučaju nekih ugovora o izvedenicama). Međutim, kada se dugoročni zajam odobrava bez kamata ili s kamatama nižima od tržišnih, njegova fer vrijednost može se procijeniti kao sadašnja vrijednost svih budućih novčanih primitaka koji se diskontiraju primjenom tržišne kamatne stope koja vrijedi za sličan instrument sličnog kreditnog rejtinga.

Odobreni zajmovi mjere se po nominalnoj vrijednosti, koja se smatra fer vrijednošću kredita. Razlozi su sljedeći:

·„tržišno okruženje” za davanje zajmova Unije vrlo je specifično i različito od tržišta kapitala na kojem se izdaju komercijalne ili državne obveznice. Zajmodavci na tim tržištima mogu birati alternativna ulaganja i ta se mogućnost odražava u tržišnim cijenama. Međutim, Unija nema mogućnost odabrati alternativna ulaganja jer joj nije dopušteno ulagati novac na tržištima kapitala; ona samo pozajmljuje sredstva da bi ih dala u zajam po istoj kamatnoj stopi. To znači da Uniju nema mogućnost alternativnog kreditiranja ili ulaganja pozajmljenih sredstava. Stoga nema oportunitetnog troška te tako ni temelja za usporedbu s tržišnim stopama. Zapravo, Unijina operacija davanja zajmova sama je po sebi tržišna. S obzirom na to da nije primjenjiva „opcija” oportunitetnog troška, tržišna cijena nije vjerni odraz suštine Unijinih operacija davanja zajmova. Zato se fer vrijednost zajmova Unije ne može utvrđivati u odnosu na komercijalne ili državne obveznice.

·Nadalje, s obzirom na to da nema transakcija na aktivnom tržištu ni sličnih transakcija za usporedbu, kamatna stopa koju Unija koristi za izračun fer vrijednosti svojih operacija davanja zajmova iz mehanizma za europsku financijsku stabilnost (MEFS), pomoći za platne bilance i ostalih sličnih operacija davanja zajmova, trebala bi biti zaračunata kamatna stopa.

·Osim toga, kod tih je zajmova riječ o učinku kompenzacije između danih i uzetih zajmova zbog njihove naizmjenične naravi. Stoga je efektivna kamatna stopa za dane zajmove jednaka efektivnoj kamatnoj stopi s time povezanih uzetih zajmova. Nastali transakcijski troškovi za Uniju koji su potom zaračunati korisniku zajma izravno se priznaju u izvješću o financijskom rezultatu.

Financijski instrumenti prestaju se priznavati kad prava na primitak novčanih tokova iz ulaganja isteknu ili Unija prenese gotovo sve rizike i koristi povezane s vlasništvom na neku drugu stranku.

Naknadna mjerenja

a)Financijska imovina po fer vrijednosti kroz višak ili manjak naknadno se obračunava po fer vrijednosti. Dobici i gubici od promjena fer vrijednosti instrumenata iz kategorije „financijski instrumenti po fer vrijednosti kroz višak ili manjak” knjiže se u izvješću o financijskom rezultatu u razdoblju u kojem nastanu.

b)Zajmovi i potraživanja obračunavaju se po amortiziranom trošku primjenom metode efektivne kamate. U slučaju zajmova danih na temelju pozajmljenih sredstava, ista efektivna kamatna stopa primjenjuje se na dane i uzete zajmove jer su ti zajmovi naizmjenične naravi, a razlike između uvjeta i iznosa danog i uzetog zajma nisu značajne. Nastali transakcijski troškovi za Uniju koji su potom zaračunati korisniku zajma izravno se priznaju u izvješću o financijskom rezultatu.

c)Ulaganja koja se drže do dospijeća obračunavaju se po amortiziranom trošku primjenom metode efektivne kamate. Unija trenutačno ne drži ulaganja koja se drže do dospijeća.

d)Financijska imovina raspoloživa za prodaju naknadno se obračunava po fer vrijednosti. Dobici i gubici od promjena fer vrijednosti imovine raspoložive za prodaju priznaju se u revalorizacijskoj pričuvi, osim tečajnih razlika za monetarnu imovinu, koje se priznaju u izvješću o financijskom rezultatu. Kad se imovina klasificirana u financijsku imovinu raspoloživu za prodaju prestane priznavati ili joj se umanji vrijednost, kumulativna usklađenja fer vrijednosti prethodno obračunatih u revalorizacijskoj pričuvi priznaju se u izvješću o financijskom rezultatu. Kamate na financijsku imovinu raspoloživu za prodaju izračunate primjenom metode efektivne kamate priznaju se u izvješću o financijskom rezultatu. Dividende od vlasničkih instrumenata raspoloživih za prodaju priznaju se kad se utvrdi pravo Unije na primitak plaćanja.

Fer vrijednosti ulaganja uvrštenih na aktivnim tržištima temelje se na tekućim ponuđenim cijenama. Ako tržište financijske imovine nije aktivno (i u slučaju neuvrštenih vrijednosnih papira i OTC izvedenica), Unija određuje fer vrijednost primjenom tehnika vrednovanja. Te tehnike uključuju primjenu nedavno izvršenih transakcija u skladu s uobičajenim tržišnim uvjetima, upućivanje na druge vrlo slične instrumente, analizu diskontiranih novčanih tokova, modele određivanje cijena opcija i druge tehnike vrednovanja koje obično primjenjuju sudionici na tržištu.

Ulaganja u fondove poduzetničkog kapitala, koja se klasificiraju u kategoriju financijske imovine raspoložive za prodaju i koja nemaju kotiranu tržišnu cijenu na aktivnom tržištu vrednuju se po pripisanoj vrijednosti neto imovine, za koju se smatra da je jednaka njihovoj fer vrijednosti.

Ako se fer vrijednost ulaganja u vlasničke instrumente bez kotirane tržišne cijene na aktivnom tržištu ne može pouzdano izmjeriti, ta se ulaganja vrednuju po trošku umanjenom za gubitke od umanjenja vrijednosti.

Umanjenje vrijednosti financijske imovine

Vrijednost financijske imovine umanjuje se i gubici od umanjenja vrijednosti priznaju se ako i isključivo ako postoje objektivni dokazi o umanjenju vrijednosti, što je posljedica jednog ili više događaja koji su nastali nakon početnog priznavanja i taj događaj (ili događaji) povezan s gubitkom utječe na procijenjene buduće novčane tokove financijske imovine koju je moguće pouzdano procijeniti. Na svaki izvještajni datum Unija utvrđuje postoje li objektivni dokazi o umanjenju vrijednosti financijske imovine.

(a)Imovina koja se obračunava po amortiziranom trošku

Ako postoje objektivni dokazi da su nastali gubici od umanjenja vrijednosti zajmova i potraživanja ili ulaganja koja se drže do dospijeća obračunatih po amortiziranom trošku, iznos gubitka mjeri se kao razlika između knjigovodstvene vrijednosti imovine i sadašnje vrijednosti procijenjenih budućih novčanih tokova (osim budućih kreditnih gubitaka do kojih još nije došlo) diskontiranih po izvornoj efektivnoj kamatnoj stopi financijske imovine. Knjigovodstvena vrijednost imovine smanjuje se, a iznos gubitka priznaje se u izvještaju o financijskom rezultatu. Ako zajam ili ulaganje koje se drži do dospijeća ima promjenjivu kamatnu stopu, diskontna stopa za mjerenje gubitka od umanjenja vrijednosti jednaka je tekućoj efektivnoj kamatnoj stopi utvrđenoj ugovorom. U izračun sadašnje vrijednosti procijenjenih budućih novčanih tokova financijske imovine koja je založena kao kolateral uzeti su u obzir novčani tokovi koji mogu nastati zbog prisilne naplate aktivacijom kolaterala nakon što se oduzmu troškovi stjecanja i prodaje kolaterala, neovisno o tome hoće li doći do prisilne naplate. Ako se u narednom razdoblju iznos gubitka od umanjenja vrijednosti smanji i to se smanjenje objektivno može povezati s događajem koji je nastao nakon priznavanja umanjenja vrijednosti, prethodno se priznati gubitak od umanjenja vrijednosti poništava na temelju izvještaja o financijskom rezultatu.

(b)Imovina koja se obračunava po fer vrijednosti

Kad se vlasnički instrumenti klasificiraju kao financijska imovina raspoloživa za prodaju, uzima se u obzir značajan ili stalan (produljeni) pad fer vrijednosti vrijednosnog papira ispod njegova troška ako se želi odrediti je vrijednost vrijednosnih papira umanjena. Ako takav dokaz postoji za financijsku imovinu raspoloživu za prodaju, kumulativni gubitak koji se mjeri kao razlika između troška stjecanja i tekuće fer vrijednosti umanjeno za svaki gubitak od umanjenja vrijednosti te financijske imovine prethodno priznate u izvješću o financijskom rezultatu briše se iz pričuva i priznaje u izvješću o financijskom rezultatu. Gubici od umanjenja vrijednosti vlasničkih instrumenata priznati u izvješću o financijskom rezultatu ne poništavaju se na temelju izvješća o financijskom rezultatu. Ako se u narednom razdoblju fer vrijednost dužničkog instrumenta klasificiranog kao financijska imovina raspoloživa za prodaju poveća i to se povećanje objektivno može povezati s događajem koji je nastao nakon priznavanja gubitka od umanjenja vrijednosti, gubitak od umanjenja vrijednosti poništava se na temelju izvještaja o financijskom rezultatu.

14.Zalihe

Zalihe se obračunavaju prema trošku ili neto utrživoj vrijednosti, ovisno o tome što je manje. Trošak se utvrđuje primjenom FIFO metode (first-in, first-out). Trošak gotovih proizvoda i nedovršene proizvodnje sastoji se od vrijednosti sirovina, izravnog rada, ostalih izravno pripisivih troškova i povezanih općih troškova proizvodnje (na temelju uobičajenog kapaciteta proizvodnje). Neto utrživa vrijednost je procijenjena prodajna cijena u okviru redovnog poslovanja, umanjena za troškove dovršenja i prodaje. Zalihe koje se drže za distribuciju uz naknadu ili bez naknade mjere se po trošku ili tekućem trošku zamjene, ovisno o tome što je manje. Tekući trošak zamjene je trošak koji bi nastao kad bi Unija stekla imovinu na izvještajni datum.

15.Pretfinanciranje

Pretfinanciranje je plaćanje kojemu je svrha da se korisniku osigura gotovinski predujam, tj. likvidna sredstva. Ono može biti podijeljeno na više plaćanja tijekom razdoblja utvrđenog u predmetnom ugovoru, odluci, sporazumu ili temeljnom pravnom aktu. Likvidna sredstva ili predujam koriste se za namjenu za koju su dobiveni tijekom razdoblja utvrđenog u sporazumu ili se vraćaju. Ako korisnik nema prihvatljivih izdataka, dužan je predujam dobiven pretfinanciranjem vratiti Uniji. Budući da Unija zadržava kontrolu nad pretfinanciranjem i ima pravo na povrat za neprihvatljivi dio, iznos se iskazuje kao imovina.

Pretfinanciranje se izvorno priznaje u bilanci pri prijenosu novca primatelju. Mjeri se iznosom dane naknade. Pretfinanciranje se u sljedećim razdobljima mjeri na temelju iznosa izvorno priznatog u bilanci umanjenog za prihvatljive izdatke (po potrebi uključujući procijenjene iznose) nastale tijekom predmetnog razdoblja.

Kamata za pretfinanciranje se priznaje jer je zaračunata u skladu s odredbama relevantnog sporazuma. Na kraju godine se na temelju najpouzdanijih informacija procjenjuju prihodi od obračunate kamate i knjiže se u bilanci.

Ostali predujmovi državama članicama koji proizlaze iz povrata sredstava Uniji za iznose koje su države članice unaprijed uplatile svojim korisnicima (uključujući „financijske instrumente u okviru podijeljenog upravljanja”) priznaju se kao imovina i prikazuju se u naslovu „Pretfinanciranje”. Ostali predujmovi državama članicama naknadno se mjere po izvorno priznatom iznosu u bilanci umanjeno za najbolju procjenu prihvatljivih izdataka koje snose krajnji korisnici, izračunano na temelju realnih i utemeljenih pretpostavki.

U pretfinanciranje se klasificiraju i doprinosi Unije skrbničkim fondovima Europskog razvojnog fonda ili drugim nekonsolidiranim subjektima jer je njihova svrha osigurati likvidna sredstva skrbničkom fondu kako bi mu se omogućilo da financira posebne mjere utvrđene u okviru ciljeva skrbničkog fonda. Doprinosi Unije skrbničkim fondovima mjere se na temelju izvornog iznosa doprinosa Unije umanjenog za prihvatljive izdatke, po potrebi uključujući procijenjene iznose, koji su nastali skrbničkom fondu tijekom izvještajnog razdoblja i koji se raspoređuju na doprinose Unije u skladu s temeljnim sporazumom.

16.Potraživanja od razmjenskih transakcija i naplativa sredstva od nerazmjenskih transakcija

U skladu s računovodstvenim pravilima Unije razmjenske i nerazmjenske transakcije iskazuju se zasebno. Da bi se te dvije kategorije razlikovale, pojam „potraživanja” rezerviran je za razmjenske transakcije, dok se za „nerazmjenske transakcije”, tj. kada Unija dobije vrijednost od drugog subjekta, a pritom izravno zauzvrat ne daje približno jednaku vrijednost, koristi pojam „naplativa sredstva” (npr. naplativa sredstva od država članica koja se odnose na vlastita sredstva).

Na potraživanja od razmjenskih transakcija primjenjiva je definicija financijskih instrumenata i stoga se oni klasificiraju kao zajmovi i potraživanja te se u skladu s time i mjere (vidjeti bilješku 1.5.5.). Informacije iz bilježaka o financijskim instrumentima u vezi s potraživanjima od razmjenskih transakcija uključuju obračunate prihode i odgođene rashode od razmjenskih transakcija jer nisu značajni. Opće umanjenje vrijednosti na temelju prošlih iskustava provodi se i za nepodmirene naloge za naplatu za koje ranije nije provedeno odgovarajuće umanjenje vrijednosti.

Naplativa sredstva od nerazmjenskih transakcija prenose se po fer vrijednosti na datum stjecanja (usklađeno za iznos kamata i kazni) umanjeno za umanjenje vrijednosti. Umanjenje za umanjenje vrijednosti naplativih sredstava od nerazmjenskih transakcija utvrđuje se ako postoji objektivan dokaz da Unija neće moći naplatiti sve iznose koji dospijevaju u skladu s izvornim uvjetima naplativih sredstava od nerazmjenskih transakcija. Iznos umanjenja vrijednosti razlika je između iznosa knjigovodstvene vrijednosti imovine i nadoknadivog iznosa. Iznos umanjenja vrijednosti priznaje se u izvješću o financijskom rezultatu. Opće umanjenje vrijednosti na temelju prošlih iskustava provodi se i za nepodmirene naloge za naplatu za koje ranije nije provedeno odgovarajuće umanjenje vrijednosti. Za tretman obračunatih prihoda na kraju godine vidjeti bilješku 1.5.14. Iznosi koji se prikazuju i objavljuju kao naplativa sredstva od nerazmjenskih transakcija nisu financijski instrumenti jer ne proizlaze iz ugovora koji bi mogao rezultirati financijskom obvezom ili vlasničkim instrumentom. Međutim, u bilješkama uz financijske izvještaje naplativa sredstva od nerazmjenskih transakcija iskazuju se zajedno s potraživanjima od razmjenskih transakcija, ako je primjenjivo.

17.Novac i novčani ekvivalenti

Novac i novčani ekvivalenti financijski su instrumenti i uključuju novac u blagajni, bankovne depozite po viđenju ili kratkoročne depozite, ostala kratkotrajna visokolikvidna ulaganja s izvornim dospijećem od najviše tri mjeseca.

18.Primanja zaposlenika

Unija zaposlenicima isplaćuje niz primanja (prihodi i socijalno osiguranje). Za potrebe računovodstva ta se primanja razvrstavaju u kategoriju kratkoročnih obveza i kategoriju primanja nakon prestanka radnog odnosa.

Kratkoročna primanja zaposlenika

Kratkoročna primanja zaposlenika su primanja koja se moraju podmiriti prije isteka 12 mjeseci nakon kraja izvještajnog razdoblja u kojem su zaposlenici bili aktivni u službi, primjerice plaće, plaćeni godišnji odmor i bolovanja i druge kratkoročne naknade. Kratkoročna primanja zaposlenika priznaju se kao rashod kad je riječ o aktivnoj službi. Obveza se priznaje u iznosu koji se treba platiti ako Unija ima sadašnju pravnu ili izvedenu obvezu plaćanja za aktivnu službu zaposlenika i ako se iznos obveze može pouzdano procijeniti.

Primanja nakon prestanka radnog odnosa

Unija zaposlenicima isplaćuje niz primanja nakon prestanka radnog odnosa, koja uključuju mirovine, invalidske mirovine, mirovine za nadživjele osobe iz sustava mirovinskog osiguranja za europske dužnosnike (PSEO) te nadoknadu medicinskih troškova iz Zajedničkog sustava zdravstvenog osiguranja (JSIS) (vidjeti bilješku 2.9). Ta se primanja isplaćuju iz jednog plana, koji je podijeljen u dva zasebna sustava, i moraju se sličo tretirati kako bi se dobio vjeran prikaz financijskog stanja i uvid u ekonomsku realnost.

I.Mirovinski sustav za europske dužnosnike (PSEO): Primanja koja se isplaćuju iz tog sustava koji se financira na temelju zamišljenih vrijednosti 12 odnose se na starosne mirovine, invalidske mirovine i mirovine za nadživjele osobe, kao i na obiteljske naknade i naknade u slučaju smrti zaposlenika prije odlaska u mirovinu koji rade ili su radili za institucije, agencije ili druga tijela Unije i naknade za nadživjele osobe preminulih dužnosnika ili umirovljenika. Doprinosom iz plaća zaposlenika podmiruje se trećina očekivanog troška tih primanja.

II.Zajednički sustav zdravstvenog osiguranja (JSIS): Unija iz ovog sustava pruža zdravstveno osiguranje zaposlenicima Europske komisije, institucija, agencija i drugih tijela Unije nadoknadom liječničkih troškova. Primanja namijenjena osobama koje nisu u aktivnoj službi (umirovljenici, siročad itd.) razvrstavaju se u kategoriju primanja nakon prestanka radnog odnosa.

Unija iz zasebnih mirovinskih sustava osiguranicima iz institucija Unije isplaćuje primanja nakon prestanka radnog odnosa. Ta se primanja evidentiraju pod naslovom ”Drugi mirovinski sustavi”. Unija iz tih mirovinskih sustava isplaćuje mirovine osiguranicima iz Komisije, Suda i Općeg suda, Revizorskog suda, Vijeća, Europskog parlamenta, Ombudsmana, Europskog nadzornika za zaštitu podataka i Službeničkog suda Europske unije. Unija osiguranicima iz institucija Unije pruža zdravstveno osiguranje putem sustava JSIS.

Prethodno navedena primanja nakon prestanka radnog odnosa smatraju se obvezama Unije za definirana primanja i obračunavaju se na svaki izvještajni datum na način da se procijeni iznos budućih primanja koje su zaposlenici ostvarili tijekom tekućeg i minulog rada, pri čemu se taj iznos diskontira i umanjuje za fer vrijednost imovine plana. Obvezu za definirana primanja izračunavaju aktuari na godišnjoj osnovi primjenom metode projekcije kreditne jedinice. Sadašnja vrijednost obveze za definirana primanja određuje se na način da se diskontiraju procijenjeni budući novčani tokovi primjenom kamatnih stopa na državne obveznice izražene u valuti u kojoj će se primanja isplaćivati, a čiji su uvjeti dospijeća usklađeni s uvjetima povezane obveze za mirovine.

Primanja nakon prestanka radnog odnosa koja se isplaćuju zaposlenicima institucija Unije uključena su u sustav koji objedinjuje mirovinski sustav (PSEO) i sustav zdravstvenog osiguranja (JSIS), pri čemu je pravo na zdravstveno osiguranje u okviru sustava JSIS uvjetovano stjecanjem prava na mirovinu u okviru sustava PSEO. Na temelju tog objedinjenog sustava, kako je predviđeno Pravilnikom o osoblju, određena prava, primjerice pravo na odgođenu i smanjenu mirovinu u okviru sustava PSEO, stječu se nakon 10 godina staža u službi. Međutim, prava koja je zaposlenik stekao na temelju tog objedinjenog sustava i prenio ih u sustav svoje sljedeće službe u kojoj aktivno radi bitno su veća od tih početnih prava, što je vidljivo iz godišnjih stečenih mirovinskih prava.

Stoga, kako bi se predočila ekonomska suština osnovne operacije, što je potrebno za vjeran prikaz kvalitativnih aspekata financijskog izvješćivanja kako je navedeno u računovodstvenom pravilu EU-a br. 1 i MRSJS-u Konceptualni okvir, nastali trošak rada obračunava se primjenom linearne metode tijekom razdoblja aktivnog rada zaposlenika u službi, odnosno u razdoblju od datuma na koji zaposlenik stječe pravo na primanja na temelju plana (neovisno o tome jesu li primanja uvjetovana radom u drugoj službi) do datuma kada zaposlenik radom u drugoj službi više neće imati pravo na materijalni iznos primanja na temelju plana, osim na daljnja povećanja plaće. Taj se pristup dosljedno primjenjuje na primanja iz tog objedinjenog plana.

Ponovna mjerenja neto obveze na temelju definiranih primanja uključuju aktuarske dobitke i gubitke i povrat na imovinu plana te se odmah priznaju u neto imovini.

Unija priznaje neto kamate (prihod) i ostale rashode koji se odnose na definirane planove primanja u izvješću o financijskom rezultatu pod naslovom „troškovi zaposlenika i mirovina”.

Kad se osigurana davanja promijene ili smanje, promjena iznosa davanja za minuli rad ili dobit ili gubici od smanjenja priznaje se odmah u izvješću o financijskom rezultatu. Dobici ili gubici od podmirenja obveza priznaju u trenutku podmirenja obveza. Troškovi za minuli rad u službi odmah se priznaju u izvješću o financijskom rezultatu, osim ako su promjene uvjetovane ostankom zaposlenika u službi na određeno razdoblje.

19.Rezervacije

Rezervacije se obračunavaju kad Unija ima sadašnju pravnu ili izvedenu obvezu prema trećim stranama zbog događaja iz prošlosti, pri čemu je vjerojatno (tj. više je vjerojatno nego što nije) da će za podmirenje obveze biti potreban odljev sredstava i iznos obveze se može pouzdano procijeniti. Rezervacije se ne iskazuju za gubitke iz budućeg poslovanja. Iznos rezervacija jednak je najboljoj procjeni rashoda koji će biti potrebni za podmirenje sadašnje obveze na izvještajni datum. Ako rezervacija uključuje velik broj stavki, obveza se procjenjuje ponderiranjem svih mogućih rezultata s vjerojatnostima koje su s njima povezane (metoda „očekivane vrijednosti”).

Rezervacije za štetne ugovore mjere se po sadašnjoj vrijednosti očekivanog troška raskida ugovora ili očekivanog neto troška nastavka provedbe ugovora, ovisno o tome koji je trošak manji.

20.Financijske obveze

Financijske obveze klasificiraju se kao financijske obveze po fer vrijednosti kroz višak ili manjak, financijske obveze po amortiziranom trošku ili obveze za financijska jamstva.

Uzeti zajmovi sastoje se od zajmova od kreditnih institucija i dugovanja evidentiranih certifikatima. Uzeti zajmovi početno se priznaju po fer vrijednosti, koja je jednaka prihodu od njihova izdavanja (fer vrijednost primljene naknade) bez nastalih transakcijskih troškova te se naknadno obračunavaju po amortiziranom trošku primjenom metode efektivne kamate; svaka razlika između prihoda, bez transakcijskih troškova, i vrijednosti otkupa priznaje se u izvješću o financijskom rezultatu tijekom razdoblja uzetih zajmova primjenom metode efektivne kamate. U slučaju zajmova danih na temelju pozajmljenih sredstava, metoda efektivne kamate zbog značajnosti se ne može primijeniti na dane i uzete zajmove. Nastali transakcijski troškovi zaUniju koji su potom zaračunati korisniku zajma izravno se priznaju u izvješću o financijskom rezultatu.

Financijske obveze po fer vrijednosti kroz višak ili manjak uključuju izvedenice kad je njihova fer vrijednost negativna. One se računovodstveno tretiraju kao financijska imovina po fer vrijednosti kroz višak ili manjak (vidjeti bilješku 1.5.5.).

Obveze za financijska jamstva početno se priznaju po fer vrijednosti, odnosno po vrijednosti primljene premije. Naknadno se obveze za financijska jamstva mjere po iznosu najbolje procjeni rashoda koji su potrebni za podmirenje obveze za financijska jamstva ili izvorno priznatom iznosu, umanjenom za kumulativnu amortizaciju, kada je primjenjivo, ovisno o tome koji je od ta dva iznosa veći. Unija priznaje obvezu za financijska jamstva u trenutku primanja naknade za odobravanje jamstva, tj. prema tržišnim uvjetima, ili u trenutku kad se fer vrijednost jamstva može pouzdano izmjeriti. Ako ne postoji aktivno tržište za istovrijedan ugovor o jamstvu, Unija iskazuje dano jamstvo kao nepredviđenu obvezu (vidjeti bilješku 1.7.2.) ili ako je vjerojatno (tj. više je vjerojatno nego što nije) da će za podmirenje obveze biti potreban odljev sredstava, Unija priznaje rezerviranje (vidjeti bilješku 1.5.11.).

Financijske obveze klasificiraju se kao dugoročne obveze, osim ako dospijevaju u roku od 12 mjeseci od datuma bilance.

Skrbnički fondovi Unije koji se smatraju dijelom operativnih aktivnosti Unije obračunavaju se u računovodstvenoj dokumentaciji Komisije i naknadno se konsolidiraju u godišnjoj računovodstvenoj dokumentaciji Unije. Stoga doprinosi ostalih donatora skrbničkim fondovima Unije ispunjavaju kriterije za uvjetne prihode od nerazmjenskih transakcija i iskazuju se kao financijske obveze dok se ne ispune uvjeti povezani s prenesenim doprinosima, tj. sve dok skrbnički fond ne preuzme prihvatljive troškove. Funkcija je skrbničkog fonda financirati posebne projekte i naplatiti preostala sredstava u vrijeme likvidacije. Na datum bilance nepodmirene obveze za doprinose mjere se na temelju iznosa primljenih doprinosa umanjenog za troškove koji su nastali skrbničkom fondu, po potrebi uključujući procijenjene iznose. Za potrebe izvješćivanja neto rashodi raspoređuju se u doprinose ostalih donatora razmjerno neto doprinosima uplaćenim zaključno s 31. prosinca. Takvo raspoređivanje doprinosa je samo indikativno. U slučaju likvidacije skrbničkog fonda, o stvarnoj raspodjeli preostalih sredstava odlučit će odbor skrbničkog fonda.

21.Obveze

Značajan iznos Unijinih obveza odnosi se na zahtjeve korisnika bespovratnih sredstava ili drugih financijskih sredstava Unije za neisplaćeni povrat troškova (nerazmjenske transakcije). Knjiže se kao obveze za zatraženi iznos pri primitku zahtjeva za povrat troškova. Nakon provjere i prihvaćanja prihvatljivih troškova te se obveze vrednuju prema vrijednosti prihvaćenog i prihvatljivog iznosa.

Obveze prema dobavljačima za robu i usluge priznaju se po primitku računa u visini izvornog iznosa, a odgovarajući se rashodi računovodstveno evidentiraju nakon što Unija preuzme isporučenu robu ili prihvati usluge.

22.Obračunati i odgođeni prihodi i rashodi

Transakcije i događaji priznaju se u financijskim izvještajima u razdoblju na koje se odnose. Ako na kraju godine još nije izdan račun, a Unija je pružila uslugu ili isporučila robu ili ima takvu ugovornu obvezu (npr. prema ugovoru), obračunati prihodi priznaju se u financijskim izvještajima. Nadalje, ako je na kraju godine izdan račun za usluge koje još nisu pružene ili za robu koja još nije isporučena, prihod se odgađa i priznaje u sljedećem računovodstvenom razdoblju.

Rashodi se obračunavaju u razdoblju na koje se odnose. Na kraju obračunskog razdoblja obračunati rashodi priznaju se na temelju procijenjenog iznosa obveze prijenosa u tom razdoblju. Obračunati rashodi izračunavaju se u skladu s detaljnim operativnim i praktičnim smjernicama Komisije kako bi se osiguralo da financijski izvještaji vjerno prikazuju ekonomske i druge pojave koje se u njima iskazuju. Analogno tomu, ako je plaćanje za usluge ili robu koji još nisu isporučeni izvršeno unaprijed, rashodi se odgađaju i priznaju u sljedećem računovodstvenom razdoblju.

23.IZVJEŠĆE O FINANCIJSKOM REZULTATU

24.Prihodi

PRIHODI OD NERAZMJENSKIH TRANSAKCIJA

Velika većina prihoda Unije odnosi se na nerazmjenske transakcije:

Sredstva na temelju BND-a i PDV-a

Prihodi se priznaju u razdoblju za koje je Komisija zatražila doprinose od država članica. Mjere se po njihovu „zatraženom iznosu”. S obzirom na to da se sredstva na temelju BND-a i PDV-a utvrđuju procjenom podataka za predmetnu proračunsku godinu, iznosi tih sredstava mogu se revidirati zbog mogućih promjena prije nego što države članice dostave konačne podatke. Učinak promjene u procjeni uključuje se pri utvrđivanju neto viška ili manjka za razdoblje u kojem je do promjene došlo.

Tradicionalna vlastita sredstva

Naplativa sredstva od nerazmjenskih transakcija i povezani prihodi priznaju se po primitku relevantnih mjesečnih izvješća A (uključujući naplaćene carine i zajamčene, ali neosporavane iznose) od država članica. Na izvještajni datum prihodi koje su države članice naplatile u tom razdoblju, ali Komisiji nisu još uplatile procjenjuju se i priznaju kao obračunati prihodi. Tromjesečna izvješća B (uključujući nenaplaćene i nezajamčene carine te zajamčene iznose koje je dužnik osporio) koje dostavljaju države članice priznaju se kao prihod umanjen za zajamčene troškove naplate. Osim toga, priznaje se smanjenje vrijednosti u iznosu procijenjene razlike povrata troškova.

Novčane kazne

Prihodi od novčanih kazni priznaju se kad Unija donese odluku o novčanoj kazni i o tome službeno obavijesti primatelja. Nakon donošenja odluke o novčanoj kazni, dužnici imaju dva mjeseca od datuma obavijesti:

a)da prihvate odluku, u kojem slučaju novčanu kaznu moraju platiti u utvrđenom roku, a Unija je iznos naplatila ili

b)da ne prihvate odluku, u kojem slučaju podnose žalbu u skladu s pravom Unije.

Novčana kazna mora se platiti u utvrđenom roku od tri mjeseca čak i u slučaju žalbe jer žalba nema suspenzivni učinak (članak 278. UFEU-a). Primljena novčana sredstva koriste se za poravnanje naplativih sredstava. Međutim, uz suglasnost računovodstvenog službenika Komisije, poduzetnik umjesto toga može dostaviti bankovno jamstvo za taj iznos. U tom slučaju novčana kazna se i dalje smatra naplativom. Izostanu li i jamstvo i uplata, a posumnja se u solventnost poduzetnika, priznaje se smanjenje vrijednosti potraživanja.

Ako poduzetnik podnese žalbu na odluku, a već je platio novčanu kaznu, iznos se knjiži kao nepredviđena obveza ili, ako postoji vjerojatnost da Opći sud neće donijeti odluku u korist Unije, priznaje se rezervacija za pokriće tog rizika. Ako je pak dostavljeno jamstvo, na odgovarajući se način smanjuje vrijednost nepodmirenog potraživanja.

Akumulirane kamate koje je Komisija ostvarila na bankovnim računima na koje se deponiraju primljene uplate priznaju se kao prihodm, a sve nepredviđene obveze se u skladu s tim povećavaju.

Komisija od 2010. naplaćenim novčanim kaznama upravlja preko posebno osnovanog fonda (BUFI) i ti se iznosi ulažu u financijske instrumente.

PRIHODI OD RAZMJENSKIH TRANSAKCIJA

Prihodi od prodaje robe i usluga priznaju se kada su na kupca preneseni značajan rizik i koristi od vlasništva nad robom. Prihodi povezani s transakcijom koja uključuje pružanje usluga priznaju se s obzirom na stupanj dovršenosti transakcije na datum izvješćivanja.

Kamatni prihodi i kamatni rashodi

Kamatni prihodi i kamatni rashodi priznaju se u izvješću o financijskom rezultatu primjenom metode efektivne kamate. Riječ je o metodi izračuna amortiziranog troška financijske imovine ili financijske obveze i raspoređivanja kamatnih prihoda ili kamatnih rashoda tijekom relevantnog razdoblja. Pri izračunu efektivne kamatne stope Unija procjenjuje novčane tokove uzimajući u obzir sve ugovorne uvjete financijskog instrumenta (primjerice prijevremena plaćanja), no ne uzima u obzir buduće kreditne gubitke. Izračun uključuje sve naknade i postotne bodove plaćene ili primljene između ugovornih stranaka koje su sastavni dio efektivne kamatne stope, transakcijske troškove te sve druge premije ili diskonte.

Nakon što je vrijednost financijske imovine ili skupine slične financijske imovine smanjena zbog gubitka od umanjenja vrijednosti, kamatni prihod obračunava se primjenom kamatne stope za diskontiranje budućih novčanih tokova radi mjerenja gubitka od umanjenja vrijednosti.

Prihodi od dividendi

Prihodi od dividendi i sličnih raspodjela priznaju se nakon utvrđivanja prava na primitak plaćanja.

25.Rashodi

Rashodi od nerazmjenskih transakcija čine većinu Unijinih rashoda. Odnose se na tri vrste prijenosa sredstava korisnicima: prava, prijenosi na temelju ugovora te bespovratna sredstva, doprinosi i donacije na diskrecijskoj osnovi.

Prijenosi se priznaju kao rashodi u razdoblju u kojem su nastali događaji koji su rezultirali prijenosom, sve dok je vrsta prijenosa dopuštena propisima (Financijskom uredbom, Pravilnikom o osoblju ili drugim propisom) ili je sklopljen sporazum kojim se taj prijenos odobrava, a korisnik je ispunio sve kriterije prihvatljivosti i iznos se može razumno procijeniti.

Po primitku zahtjeva za plaćanja ili zahtjeva za povrat troškova koji ispunjavaju kriterije za priznavanje, prihvatljivi iznos priznaje se kao rashod. Na kraju godine nastali prihvatljivi izdaci koji su korisnicima nastali, ali još nisu prijavljeni, procjenjuju se i knjiže kao obračunati rashodi.

Rashodi od razmjenskih transakcija koji nastanu zbog kupnje robe i usluga priznaju se po isporuci robe i prihvaćanju usluga u Uniji. Vrednuju se po iznosu izvornog računa. Osim toga, na datum bilance rashodi koji se odnose na usluge pružene tijekom razdoblja za koje još nije dostavljen ili prihvaćen račun procjenjuju se i iskazuju u izvješću o financijskom rezultatu.

26.NEPREDVIĐENA IMOVINA I OBVEZE

27.Nepredviđena imovina

Nepredviđena imovina potencijalna je imovina koja proizlazi iz prošlih događaja čije će se postojanje potvrditi isključivo nastankom ili izostankom jednog ili više neizvjesnih budućih događaja na koje Unija ne može u cijelosti utjecati. Nepredviđena imovina objavljuje se kad priljev ekonomske koristi ili uslužnog potencijala postane vjerojatan.

28.Nepredviđene obveze

Nepredviđena obveza je moguća obveza koja proizlazi iz prošlih događaja čije će se postojanje potvrditi samo nastankom ili izostankom jednog ili više neizvjesnih budućih događaja na koje Unija ne može u cijelosti utjecati ili sadašnja obveza koja proizlazi iz prošlih događaja, ali nije priznata jer nije vjerojatno da će za podmirenje obveze biti potreban odljev sredstava koji nosi ekonomske koristi ili uslužni potencijal ili jer se, u rijetkim okolnostima, iznos obveze ne može dovoljno pouzdano izmjeriti. Nepredviđena obveza objavljuje se osim ako je mala mogućnost odljeva sredstava koji nose ekonomsku korist ili uslužni potencijal.

29.IZVJEŠĆE O NOVČANOM TOKU

Informacije o novčanim tokovima osnova su za procjenu kapaciteta Unije da ostvari novac i novčane ekvivalente i njezinih potreba za korštenje tih novčanih tokova.

Izvješće o novčanom toku sastavlja se primjenom indirektne metode. To znači da se poslovni rezultat financijske godine usklađuje za učinke transakcija nenovčane prirode, za sve odgođene ili obračunate iznose prošlih ili budućih poslovnih novčanih primitaka ili isplata te za stavke prihoda ili rashoda povezane s investicijskim novčanim tokovima.

Novčani tokovi od transakcija u stranoj valuti knjiže se u izvještajnoj valuti Unije (euro) na način da se na iznos u stranoj valuti primijeni tečaj eura i strane valute na datum novčanoga toka.

U izvješću o novčanom toku iskazuju se novčani tokovi tijekom razdoblja klasificirani prema operativnim i investicijskim aktivnostima (Unija se ne bavi financijskim aktivnostima).

Operativne aktivnosti Unije su njezine neinvesticijske aktivnosti. Najveći broj aktivnosti upravo su operativne aktivnosti. Zajmovi korisnicima (i povezani uzeti zajmovi ako je primjenjivo) ne smatraju se investicijskim (ili financijskim) aktivnostima jer su oni dio općih ciljeva te time i svakodnevnih Unijinih operacija.

Investicijske aktivnosti uključuju stjecanje i otuđenje nematerijalne imovine, nekretnina, postrojenja i opreme te druga ulaganja koja nisu uključena u novčane ekvivalente. Investicijske aktivnosti ne uključuju odobrene zajmove korisnicima. Cilj je prikazati stvarna ulaganja Unije.

30.BILJEŠKE UZ BILANCU

IMOVINA

31.NEMATERIJALNA IMOVINA

Navedeni iznosi odnose se prvenstveno na računalni softver.

32.NEKRETNINE, POSTROJENJA I OPREMA

Kategorija „Imovina u svemiru” obuhvaća operativnu dugotrajnu imovinu povezanu s dva svemirska programa Unije: globalni navigacijski satelitski sustavi (GNSS), odnosno Galileo i EGNOS, te europski program za promatranje Zemlje Copernicus, dok je imovina za svemirske programe koji još nisu operativni uključena pod naslov Imovina u izgradnji.

U okviru programa Galileo, četiri nova satelita lansirana 2018. uspješno su prošla testiranje u orbiti, čime je operativna mreža u 2019. povećana na ukupno 26 satelita. Operativna dugotrajna imovina programa Galileo, koja uključuje satelite i zemaljsku opremu, iznosila je 2 489 milijuna EUR na dan 31. prosinca 2019., bez akumulirane amortizacije (2018.: 2 410 milijuna EUR). Preostala imovina u izgradnji iznosila je ukupno 1 361 milijuna EUR (2018.: 1 324 milijuna EUR). Razvoj sustava Galileo nastavit će se sve dok sustav ne postane potpuno operativan. Nakon završetka, mreža sustava Galileo sastojat će se od 30 satelita (uključujući šest rezervnih satelita).

Kad je riječ o programu Copernicus, u 2019. ni jedan novi satelit nije postao operativan. Ukupna vrijednost operativne dugotrajne imovine programa Copernicus iznosi 1 153 milijuna EUR (2018.: 1 455 milijuna EUR), bez akumulirane amortizacije. Iznos od dodatnih 1 453 milijuna EUR koji se odnose na satelite sustava Copernicus obračunava se kao imovina u izgradnji (2018.: 1 207 milijuna EUR).

Dugotrajna imovina koja se odnosi na zemaljsku infrastrukturu Europskog geostacionarnog navigacijskog sustava (EGNOS) u iznosu od 37 milijuna EUR (2018.: 52 milijuna EUR) također je uključena u kategoriju „Imovina u svemiru”. Osim toga, imovina EGNOS-a u izgradnji iznosi 238 milijuna EUR (2018.: 130 milijuna EUR).

Imovina za svemirske programe Unije gradi se u suradnji s Europskom svemirskom agencijom (ESA).

Nekretnine, postrojenja i oprema

33.ULAGANJA OBRAČUNATA METODOM UDJELA

Udio EU-a, koji zastupa Komisija, u Europskom investicijskom fondu (EIF) smatra se udjelom u pridruženom subjektom koji se obračunava metodom udjela. EIF je financijska institucija EU-a koja je specijalizirana za pružanje rizičnog kapitala i jamstava malim i srednjim poduzećima (MSP-ovima). Sjedište EIF-a je u Luksemburgu i on djeluje kao javno-privatno partnerstvo čiji su članovi Europska investicijska banka (EIB), EU i grupa financijskih institucija. Unija je na dan 31. prosinca 2019. držala 29,7 % vlasničkih udjela u EIF-u (2018: 29,7 %) i 29,7 % glasačkih prava (2018: 29,7 %). EIF u skladu sa svojim statutima mora najmanje 20 % svojeg godišnjeg neto rezultata izdvojiti za statutarne pričuve sve dok ukupne pričuve ne dosegnu 10 % upisanog kapitala. Ta pričuva nije dostupna za raspodjelu.

Sljedeći knjigovodstveni iznosi mogu se pripisati Uniji na temelju postotka njezina udjela:

Usklađenje prethodno navedenih skraćenih financijskih informacija s knjigovodstvenom vrijednosti udjela koji se drži u EIF-u iznosi kako slijedi:

Unija, koju zastupa Komisija, uplatila je 20 % svojih upisanih dionica u kapital EIF-a na dan 31. prosinca 2019., dok neupisani dio iznosi kako slijedi:

34.FINANCIJSKA IMOVINA

35.Financijska imovina raspoloživa za prodaju

Od ukupno 18 407 milijuna EUR, Unija drži financijsku imovinu raspoloživu za prodaju u obliku dužničkih vrijednosnih papira (npr. obveznice) u vrijednosti od 14 998 milijuna EUR (2018.: 13 993 milijuna EUR), vlasničkih instrumenata u vrijednosti od 2 801 milijuna EUR (2018.: 1 365 milijuna EUR) i ulaganja u fondove na tržištu novca (kao što je Jedinstveni fond EIB-a) u iznosu od 608 milijuna EUR (2018.: 85 milijun EUR).

Ulaganja fonda BUFI

Privremeno naplaćene novčane kazne koje se odnose na predmete u području tržišnog natjecanja dodjeljuju se namjenskom fondu (fond BUFI odnosno fond za novčane kazne koje se uplaćuju u proračun) i Komisija ih ulaže u dužničke instrumente kategorizirane kao imovina raspoloživa za prodaju.

EZUČ u likvidaciji

Kad je riječ o Europskoj zajednici za ugljen i čelik u postupku likvidacije (EZUČ u likvidaciji), sva financijska imovina raspoloživa za prodaju su dužnički vrijednosni papiri iskazani u eurima i uvršteni na aktivnom tržištu.

Europska banka za obnovu i razvoj

Unija drži financijsko ulaganje u kapital Europske banke za obnovu i razvoj (EBRD), u kojem je na dan 31. prosinca 2019. imala 90 044 vlasničkih dionica (2018.: 90 044 dionica), što je 3 % ukupnog upisanog dioničkog kapitala. Ukupni iznos dioničkog kapitala koji je Unija upisala iznosio je 900 milijuna EUR, od čega 713 milijuna EUR još nije aktivirano. U skladu sa Sporazumom o osnivanju Europske banke za obnovu i razvoj postoje određena ugovorna ograničenja za dioničare, primjerice činjenica da dionice nisu prenosive te da je najviša cijena njihova otkupa ograničena na izvorni trošak kupnje.

Unija svoja ulaganja u EBOR mjeri po fer vrijednosti. Smatra se da je izvorni trošak kupnje najbolja procjena fer vrijednosti, osobito zbog prethodno navedenih ugovornih ograničenja. Iako dionice EBOR-a nisu uvrštene ni na jednu burzu, nedavno su izvršene transakcije njegovim vlasničkim kapitalom (izdavanje kapitala po nominalnoj vrijednosti), što potvrđuje da je u toj situaciji trošak najbolja procjena fer vrijednosti.

JAMSTVENI FONDOVI ZA PRORAČUNSKA JAMSTVA

Jamstveni fond EFSU-a

U skladu s Uredbom o EFSU-u (Uredba (EU) 2015/2017) osnovan je Jamstveni fond EFSU-a kojim se osigurava likvidna rezerva za moguće gubitke koji nastanu u vezi s EIB-ovim operacijama financiranja i ulaganja koje ispunjavaju uvjete za dobivanje jamstva EU-a iz EFSU-a na temelju Sporazuma o EFSU-u – vidjeti bilješku 4.1.1. Jamstveni fond EFSU-a financira se doprinosima iz proračuna Unije te povratima na uložena sredstva jamstvenog fonda, prihodima koje Unija ostvari kao naknadu za jamstvo prema Sporazumu o EFSU-u te sredstvima koja EIB naplati od dužnika koji nisu su ili u statusu neispunjavanja obveza po prethodnim aktivacijama jamstava. Na kraju 2019. ukupna imovina jamstvenog fonda EFSU iznosila je 6 688 milijuna EUR (2018.: 5 452 milijuna EUR), od čega je 6 654 milijuna EUR uloženo u financijsku imovinu raspoloživu za prodaju (2018.: 5 000 milijuna EUR), dok su za dodatnih 1 879 milijuna EUR (2018.: 2 688 milijuna EUR) preuzete obveze koje još nisu uplaćene u fond, ali su uključene u nepodmirene proračunske obveze i objavljene su kao nepodmirene obveze koje još nisu iskazane kao rashod u bilješci 5.1. Sredstva će se u fond postupno uplaćivati i s vremenom će dosegnuti 9,1 milijardu EUR, tj. 35 % ukupnih obveza Unije za obveze EFSU-a za jamstva.

Jamstveni fond za vanjska djelovanja

Jamstveni fond za vanjska djelovanja pokriva zajmove s jamstvom iz proračuna Unije, osobito EIB-ove operacije kreditiranja izvan Unije koje EIB financira iz vlastitih sredstava te zajmove makrofinancijske pomoći (MFA) i Euratoma izvan Unije – vidjeti bilješku 4.1.1. Fondom upravlja EIB i njegova je svrha osigurati pokriće za neotplaćene zajmove za koje je Unija dala jamstvo. Fond se financira sredstvima iz proračuna Unije, primicima od kamata na ulaganja iz imovine fonda i iznosima koji se naplate od dužnika koji su u statusu neispunjavanja obveza i za koje je fond morao aktivirati jamstvo. Ciljni iznos sredstava Jamstvenog fonda za vanjska djelovanja trebao bi uvijek biti na razini 9 % nepodmirenih zajmova osiguranih jamstvom na kraju godine. Razlika između ciljnog iznosa i vrijednosti imovine fonda na kraju godine pokriva se iz proračuna Unije u godini n+2, dok se svaki višak uplaćuje u proračun Unije.

Jamstveni fond EFOR-a

Jamstveni fond EFOR-a osnovan je u skladu s Uredbom o EFOR-u (Uredba (EU) 2017/1601) da se osigura likvidna rezerva koja bi se koristila u slučaju aktivacije jamstva Unije koje je odobreno na temelju relevantnih sporazuma o jamstvu EFOR-a. Jamstveni fond EFOR-a financira se sredstvima proračuna Unije i sredstvima iz 11. ERF-a u proračun Unije te dobrovoljnim doprinosima državama članica i drugih doprinositelja. Fond se financira i povratima na uložena sredstva, sredstvima naplaćenima od dužnika koji su u statusu neispunjavanja obveza i drugim uplatama Uniji u skladu sa sporazumima o jamstvu EFOR-a. Ukupne uplate u jamstveni fond na dan 31. prosinca 2019. iznosile su 600 milijuna EUR, od čega je 595 milijuna EUR uloženo u financijsku imovinu raspoloživu za prodaju, dok su za dodatnih 95 milijuna EUR (2018.: 325 milijuna EUR) preuzete obveze koje još nisu uplaćene u fond, ali su uključene u nepodmirene proračunske obveze i objavljene su kao nepodmirene obveze koje još nisu iskazane kao rashod u bilješci 5.1. Jamstveni fond EFOR-a postupno će se puniti i dosegnuti iznos od 750 milijuna EUR, tj. 50 % ukupnih budućih obveza za jamstva EFOR-a pokrivenih proračunom Unije i moći će se dodatno povećati drugim doprinosima.

FINANCIJSKI ISNTRUMENTI KOJI SE FINANCIRAJU IZ PRORAČUNA UNIJE

Obzor 2020.

U skladu s Uredbom EU-a o osnivanju Okvirnog programa za istraživanja i inovacije Obzor 2020. (2014.–2020.) uvedeni su novi financijski instrumenti radi poboljšanja pristupa financijskim sredstvima za subjekte koji posluju u području istraživanja i inovacija. Ti su instrumenti sljedeći: služba za zajmove i jamstava za istraživanje i inovacije u okviru InnovFin-a putem koje Komisija dijeli financijski rizik povezan s portfeljem EIB-ovih novih operacija financiranja; jamstva za MSP-ove uključujući Instrument za neograničena jamstva za MSP-ove (SIUGI) u okviru InnvFin-a – jamstveni instrumenti kojima upravlja EIF, koji daje jamstva i protujamstva financijskim posrednicima za nove portfelje zajmova (u okviru SIUGI-a Komisija financijski rizik povezan s danim jamstvima dijeli s državama članicama, EIF-om i EIB-om) i vlasnički instrumenti za istraživanja i inovacije u okviru InnovFin-a kojima se financiraju ulaganja u fondove poduzetničkog kapitala kojima upravlja EIF.

Instrument za financiranje na temelju podjele rizika

Instrumentom za financiranje na temelju podjele rizika (RSFF) upravlja EIB, a Komisijin portfelj ulaganja koristi se za izdvajanje rezervacija za financijski rizik zajmova i jamstava EIB-a za prihvatljive istraživačke projekte. Tom je instrumentu iz proračuna EU-a dodijeljeno ukupno milijardu EUR u okviru VFO-a za razdoblje 2017.–2013. U okviru VFO-a za razdoblje 2014.–2020. nisu predviđeni novi proračunski doprinosi RSFF-u. S obzirom na to da je znatan udio nepodmirenih operacija RSFF-a već otplaćen, EIB je 2019. djelomično oslobodio jamstvo Unije, što je dovelo do smanjenja nepredviđene obveze Unije kako je navedeno u bilješci 4.1.3.

Instrument za povezivanje Europe

U skladu s Uredbom (EU) br. 2013/1316 dužnički instrument u okviru Instrumenta za povezivanje Europe (CEF) uveden je da bi se olakšalo financiranje infrastrukturnih projekata u sektorima prometa, telekomunikacija i energetike. Njime upravlja EIB na temelju sporazuma s Unijom. Dužnički financijski instrument CEF-a nastavlja se na Instrument za kreditna jamstva za projekte TEN-T (LGTT) i ogledne faze Inicijative projektnih obveznica (PBI). Njime se omogućuje podjela rizika za financiranje zaduživanjem u obliku nadređenog i podređenog duga ili jamstva te potpore za projektne obveznice. Nakon 19. lipnja 2019., s učinkom prve izmjene sporazuma o delegiranju s EIB-om, sve operacije CEF-a koje je EIB pokrenuo dodjeljuju se jednom od dva portfelja: portfelj dužničkih instrumenata ili portfelj financiranja koji se ne može sekuritizirati, za koji je uveden novi pristup podjele rizika po portfelju.

EU-ovi instrumenti vlasničkog kapitala za rast MSP-ova

Riječ je o vlasničkim instrumentima financiranima iz programa COSME, CIP i MAP i pilot-projekta za prijenos tehnologije, pod pokroviteljstvom EIF-a, kojima se podupire osnivanje i financiranje MSP-ova u EU-u u ranoj fazi poslovanja i rasta ulaganjima u pogodne specijalizirane fondove poduzetničkog kapitala.

36.Financijska imovina po fer vrijednosti kroz višak ili manjak

Unija sklapa terminske ugovore u stranoj valuti kako bi se zaštitila od valutnog rizika dužničkih vrijednosnih papira u američkim dolarima koji se drže u Jamstvenom fondu EFSU-a. Prema terminskim ugovorima u stranoj valuti Unija na datum dospijeća uplaćuje zamišljeni iznos u stranoj valuti utvrđen ugovorom („strana davanja”), kako je prikazano u prethodnoj tablici, te prima zamišljeni iznos u eurima („strana primanja”). Takvi ugovori o izvedenicama obračunavaju se po fer vrijednosti na datum bilance i kategoriziraju se kao financijska imovina ili financijske obveze po fer vrijednosti kroz višak ili manjak, ovisno o tome je li njihova fer vrijednost pozitivna ili negativna.

Jamstvo iz naslova za portfelj vlasničkih ulaganja sastoji se od jamstava Unije financijskim institucijama za portfelje vlasničkih ulaganja koji su kategorizirani kao izvedeni financijski instrumenti i obračunavaju se po fer vrijednosti kao financijska imovina ili financijske obveze kroz višak ili manjak. Ukupni iznos uglavnom predstavlja jamstvo za EFSU koje je Unija dodijelila Grupi EIB-a s osnovnim vlasničkim ulaganjima koje su EIB i EIF isplatili u iznosu od 1 420 milijuna EUR (2018.: 674 milijun EUR). Na dan 31. prosinca 2018. fer vrijednost jamstva Unije za portfelj vlasničkih ulaganja EFSU-a iznosila je 134 milijuna EUR (2018.: 14 milijuna EUR).

Hijerarhija fer vrijednosti financijske imovine mjerene po fer vrijednosti

U tom razdoblju nije bilo prijenosa između 1. i 2. razine.

Usklađenje financijske imovine mjerene primjenom tehnika vrednovanja s ulaznim podacima koji se ne temelje na dostupnim tržišnim podacima (3. razina)

37.Zajmovi

38.Zajmovi za financijsku pomoć

Ukupna nominalna vrijednost zajmova za financijsku pomoći na dan 31. prosinca 2019. iznosila je 51 941 milijuna EUR (2018.: 53 206 milijuna EUR). Promjena knjigovodstvene vrijednosti odgovara promjeni obračunatih kamata.

Iz MEFS-a je moguće odobriti financijsku pomoć državi članici koja je u poteškoćama ili joj zbog izvanrednih okolnosti prijete ozbiljne poteškoće koje su izvan njezine kontrole. Pomoć može biti u obliku zajma ili kreditne linije. U skladu sa Zaključcima Vijeća ECOFIN od 9. svibnja 2010. vrijednost tog mehanizma ograničena je na 60 milijardi EUR, no pravnim je ograničenjem nepodmireni iznos zajmova ili kreditnih linija ograničen na razliku raspoloživu u okviru gornje granice vlastitih sredstava. Uzeti zajmovi koji se odnose na zajmove isplaćene iz MEFS-a osigurani su jamstvom iz proračuna Unije. Nije predviđeno da će se MEFS koristiti u novim programima financiranja ni pri sklapanju novih sporazuma o kreditnim linijama.

U okviru financijskog instrumenta za pomoć platnim bilancama, koja ovisi o provedbi politika, srednjoročna financijska pomoć pruža se državama članicama Unije koje nisu uvele euro. Taj instrument omogućuje odobravanje zajmova državama članicama koje imaju poteškoće s platnim bilancama i kretanjem kapitala ili kojima takve poteškoće ozbiljno prijete. Najviši nepodmireni iznos zajmova odobrenih iz ovog instrumenta ograničen je na 50 milijardi EUR. Uzeti zajmovi koji se odnose na zajmove za pomoć platnim bilancama osigurani su jamstvom iz proračuna Unije. Rumunjska je 2019. otplatila preostali nepodmireni iznos zajma od milijardu EUR, a Latvija je otplatila 500 milijuna EUR svojeg nepodmirenog iznosa od 700 milijuna EUR.

Makrofinancijska pomoć je financijska pomoć koju Unija pruža partnerskim zemljama koje imaju poteškoća s platnim bilancama. Ta je pomoć u obliku srednjoročnih/dugoročnih zajmova ili bespovratnih sredstava ili njihove odgovarajuće kombinacije i obično dopunjuje sredstva odobrena u kontekstu programa prilagodbe i reforme koje podupire MMF. Jamstva za te zajmove preuzeo je Jamstveni fond za vanjska djelovanja. U godini koja je završila 31. prosinca 2019. iz makrofinancijske pomoći odobreni su dodatni zajmovi Ukrajini u ukupnom iznosu od 420 milijuna EUR i Gruziji u ukupnom iznosu od 20 milijuna EUR – vidjeti bilješku 4.1.2.

Europska zajednica za atomsku energiju (Euratom, koji zastupa Komisija) odobrava zajmove državama članicama i trećim zemljama te subjektima iz država članica i trećih zemalja za financiranje projekata energetskih postrojenja. Jamstva trećih strana od 214 milijuna EUR (2018.: 254 milijuna EUR) primljena za pokrivanje zajmova Euratoma – vidjeti bilješku 4.1.2.

Zajmovi EZUČ-a u likvidaciji nisu zajmovi za financijsku pomoću već zadužnice kako bi se uz uzete zajmove održali novčani tokovi. Međutim, slično kao i zajmovi za financijsku pomoć, oni su odobreni iz pozajmljenih sredstava u skladu s člancima 54. i 56. Ugovora o EZUČ-u za financiranje projekata. Posljednje zadužnice u cijelosti su otplaćene 2019.

Efektivne kamatne stope za zajmove (izražene kao raspon kamatnih stopa)

39.Ostali zajmovi

Nominalna vrijednost ostalih zajmova na dan 31. prosinca 2019. iznosila je ukupno 728 milijuna EUR (2018.: 617 milijuna EUR).

Zajmovi pod posebnim uvjetima odobravaju se uz povlaštenu stopu kao dio suradnje s državama koje nisu članice Unije.

Oročeni depoziti uključuju uglavnom iznose s rokom dospijeća od 3 do 12 mjeseci koji ne odgovaraju definiciji novčanih ekvivalenata.

Umanjenje vrijednosti za ostale zajmove

Subrogirani zajmovi su neotplaćeni zajmovi koje je odobrio EIB i za koje su jamstva osigurana iz proračuna Unije i za koje su sva prava subrogirana Uniji po plaćanjima iz Jamstvenog fonda za vanjska djelovanja ili Jamstvenog fonda EFSU-a. Tim je zajmovima vrijednost umanjena za iznos od 658 milijuna EUR (2018.: 579 milijuna EUR). Aktivacije jamstva djelomično su pokrivene financijskim rezervacijama izdvojenima prethodnih godina. Na temelju relevantnih sporazuma između Unije i EIB-a EIB uime Unije pokreće postupak naplate radi naplate nepodmirenih iznosa.

40.PRETFINANCIRANJE

Razina pretfinanciranja različitih programa mora biti dovoljna da se osiguraju potrebna sredstva kako bi korisnik mogao započeti neki projekt, istovremeno vodeći računa o zaštiti financijskih interesa Unije i pravnim, operativnim i troškovno učinkovitim ograničenjima.

41.Pretfinanciranje

Pretfinanciranje predstavlja isplaćena novčana sredstva, a time i izvršenje odobrenih sredstava za plaćanje. Kako je objašnjeno u bilješci 1.5.7., to su predujmovi koji još nisu iskazani kao rashodi. Stoga, iako se pretfinanciranjem smanjuju nepodmirene proračunske obveze (vidjeti bilješku 5.1.), ono predstavlja rashode koji se trebaju prikazati i u izvješću o financijskom rezultatu.

U slučaju podijeljenog upravljanja, gotovo svi iznosi pretfinanciranja odnose se na tekuće programsko razdoblje. Postoji i početni iznos pretfinanciranja koji se neće poravnati (tj. priznati u izvještaju o financijskom rezultatu) prije kraja programskog razdoblja i iskazuje se kao dugoročno pretfinanciranje. Postoji i godišnji iznos pretfinanciranja koji se poravnava na godišnjoj osnovi i iskazuje kao kratkoročno pretfinanciranje. U 2019. isplaćen je novi iznos pretfinanciranja od 10,5 milijardi EUR. Pretfinanciranje u okviru podijeljenog upravljanja stabilno je u odnosu na 2018., osim smanjenja u EPFRR-u koje se odnosi na preostalo pretfinanciranje iz prethodnog programskog razdoblja. To je poravnano tijekom godine.

Najveći dio pretfinanciranja u okviru izravnog upravljanja odnosi se na istraživanje (uglavnom program Obzor 2020. koji provode Komisija i izvršne agencije Unije) i iznosi 7,8 milijardi EUR (2018.: 6,8 milijarde EUR). Povećanje je posljedica sporazuma sklopljenih tijekom 2019. za koje su izvršena plaćanja pretfinanciranja.

Kad je riječ o neizravnom upravljanju, pretfinanciranjem se uglavnom financiraju interni programi politika, primjerice Erasmus, Galileo i EGNOS, ali i instrumenti za vanjske odnose, primjerice Europski instrumenti za susjedstvo (ENI), Instrument za razvojnu suradnju (DCI) i program humanitarne pomoći. Povećanje pretfinanciranja za međunarodne organizacije uglavnom se odnosi na prethodno navedene instrumente za vanjske odnose. Povećanje pretfinanciranja drugih subjekata uglavnom se odnosi na program Erasmus koji provode nacionalne agencije s novim sporazumima počevši od 2019.

Primljena jamstva u vezi s pretfinanciranjem

Riječ je o jamstvima koje u određenim slučajevima pri isplati predujmova (pretfinanciranje) Komisija zahtijeva od korisnika koji nisu države članice. Za tu vrstu jamstva iskazuju se dvije vrijednosti, odnosno „nominalna” i „tekuća” vrijednost. Kad je riječ o nominalnoj vrijednosti, događaj koji aktivira jamstvo povezan je s postojanjem jamstva. Kad je riječ o tekućoj vrijednosti, događaj koji aktivira jamstvo je plaćanje pretfinanciranja za jamstvo, umanjeno za naknadna poravnanja. Na dan 31. prosinca 2019. nominalna vrijednost jamstava primljenih u vezi s pretfinanciranjem iznosila je 492 milijuna EUR, dok je tekuća vrijednost tih jamstava iznosila 406 milijuna EUR (2018.: 516 milijuna EUR odnosno 420 milijuna EUR).

Određeni iznosi pretfinanciranja isplaćeni u okviru Sedmog okvirnog programa za istraživanje i tehnološki razvoj (FP7) i Obzora 2020. pokriveni su iz Jamstvenog fonda sudionika. Jamstveni fond sudionika je instrument uzajamnog jamstva kojim se pokrivaju rizici povezani s neplaćenim iznosima korisnika tijekom provedbe neizravnih djelovanja iz programa FP7 i Obzora 2020. Svi sudionici neizravnih djelovanja koji primaju bespovratna sredstva od EU-a upisuju u Jamstveni fond sudionika kapital u vrijednosti od 5 % ukupnog primljenog iznosa.

Na dan 31. prosinca 2019. iznosi pretfinanciranja koji su bili pokriveni iz Jamstvenog fonda sudionika iznosili su 2,1 milijardi EUR (2018.: 2 milijarde EUR). EU (koji zastupa Komisija) djeluje kao izvršno tijelo Jamstvenog fonda sudionika, no fond je u vlasništvu sudionika.

Imovina Jamstvenog fonda sudionika na kraju godine iznosila je ukupno 2,2 milijarde EUR (2018.: 2,1 milijarde EUR). Imovina Jamstvenog fonda sudionika uključuje i financijsku imovinu kojom upravlja Komisijina. Budući da je Jamstveni fond sudionika zaseban subjekt, imovina fonda nije konsolidirana u ovoj godišnjoj računovodstvenoj dokumentaciji EU-a.

42.Ostali predujmovi državama članicama

Predujmovi državama članicama za financijske instrumente u okviru podijeljenog upravljanja

U okviru programa europskih strukturnih i investicijskih fondova (ESIF) moguće je iz proračuna EU-a isplaćivati predujmove državama članicama kako bi im se omogućilo da doprinesu financijskim instrumentima (tj. zajmovima, vlasničkim ulaganjima ili jamstvima). Uspostava tih instrumenata i upravljanje njima u nadležnosti je država članica, a ne Komisije. Međutim, novčana sredstva koja se u okviru tih instrumenta ne iskoriste na kraju godine vlasništvo su Unije (kao i u slučaju svih iznosa pretfinanciranja) te se stoga u bilanci Unije tretiraju kao imovina.

Razdoblje 2014.–2020.:

U okviru kohezijske politike procjenjuje se da na dan 31. prosinca 2019. od isplaćenog iznosa od 7 146 milijuna EUR još nije bio iskorišten iznos od 3 247 milijuna EUR. To uključuje doprinos država članica inicijativi za MSP-ove, instrumentu za poticanje dodatnog kreditiranja MSP-ova od strane bankarskog sektora (isplaćeno 1 198 milijuna EUR, od čega prema procjenama još nije bio iskorišten iznos od 324 milijun EUR ).

Na kraju godine ostao je neiskorišten iznos od 54 milijuna EUR namijenjen ruralnom razvoju.

Razdoblje 2007.–2013.:

Svi iznosi za kohezijsku politiku smatraju se ili izvršenima ili raspodijeljenima za druge mjere i zato u bilanci na dan 31. prosinca 2019. nije bio preostale imovine. Treba napomenuti da će se stvarno izvršenje u okviru raznih instrumenata preispitati u okviru postupka zaključenja programa.

Programi potpore

Kao što je prethodno navedeno, predujmovi koje su države članice isplatile za razne programe potpore (državna potpora, tržišne mjere EFJP-a ili mjere ulaganja EPFRR-a), a koji nisu iskorišteni na kraju godine knjiže se kao imovina u bilanci EU-a. Komisija je procijenila vrijednost tih predujmova na temelju informacija koje su dostavile države članice; rezultati izračuna prethodno su navedeni pod podnaslovom „Programi potpore”.

Razdoblje 2014.–2020.:

Procjenjuje se da su neiskorišteni iznosi namijenjeni kohezijskoj politici iznosili 2 044 milijuna EUR, a poljoprivrednoj politici i ruralnom razvoju 1 460 milijuna EUR.

Razdoblje 2007.–2013.:

Procjenjuje se da u kontekstu ruralnog razvoja na kraju 2019. nije iskorišten iznos od 130 milijuna EUR.

43.POTRAŽIVANJA OD RAZMJENSKIH TRANSAKCIJA I NAPLATIVA SREDSTVA OD NERAZMJENSKIH TRANSAKCIJA

44.Naplativa sredstva od nerazmjenskih transakcija

45.Naplativa sredstva od država članica

Najveći iznos uključen u dugoročna sredstva odnosi se na iznose koje duguju države članice, a veliko povećanje odnosi se na postupak protiv Ujedinjene Kraljevine zbog povrede prava (objašnjeno u nastavku) – u prethodnoj je godini taj iznos, 2,1 milijardu EUR, bio iskazan pod kratkoročno. U dugoročna sredstva su kao i prethodnih godina uključeni iznosi koji se odnose na neprovedene odluke o potvrdi sukladnosti za Europski fond za jamstva u poljoprivredi (EFJP) i Europski poljoprivredni fond za ruralni razvoj (EPFRR). Iznosi koji se odnose na te odluke naplaćuju se u godišnjim obrocima.

Prethodno navedeni prelazak s kratkoročnih na dugoročna sredstva objašnjava i veliko smanjenje tekućih iznosa koje države članice duguju. To smanjenje proizlazi iz činjenice da nema vlastitih sredstva za uplatu u vezi s izmjenama proračuna za 2019. u odnosu na 2018. – vidjeti u nastavku.

Naplativa sredstva od vlastitih sredstava

„Računovodstvena dokumentacija A” odnosi se na mjesečna izvješća u kojima države članice izvješćuju o tradicionalnim vlastitim sredstvima na koje Komisija ima pravo, ali koja još nisu naplaćena. Tradicionalna vlastita sredstva, koja se sastoje od carina i pristojbi na šećer, naplaćuju države članice u ime Komisije.

Saldo računovodstvene dokumentacije „A” obično je iznosio 3 milijarde EUR na kraju godine, no u 2018. i 2019. saldo uključuje dodatne iznose tradicionalnih vlastitih sredstava koji se odnose na postupak protiv Ujedinjene Kraljevine zbog povrede prava (objašnjeno u nastavku) i ostalim izvješćima o inspekcijskom pregledu tradicionalnih vlastitih sredstava. Budući da su primjenjive i zatezne kamate u iznosu od 1,2 milijarde EUR (2018.: 1,3 milijarde EUR) ti se iznosi stoga iskazuju u ovoj računovodstvenoj dokumentaciji (vidjeti bilješke 2.6.2 i 3.7).

Kad je riječ o postupku zbog povrede prava Unije, Komisija je 8. ožujka 2018. uputila službenu opomenu Ujedinjenoj Kraljevini (povreda br. 2018/2008) koja odbija staviti Uniji na raspolaganje točan iznos tradicionalnih vlastitih sredstava, što je propisano pravom Unije. Budući da Ujedinjena Kraljevina nije dostavila zadovoljavajući odgovor, niti na službenu opomenu niti na obrazloženo mišljenje poslano 24. rujna 2018., Komisija je 6. ožujka 2019. potvrdila svoju odluku o upućivanju predmeta Sudu Europske unije i podnijela je svoj zahtjev 7. ožujka 2019. U izvješću OLAF-a iz 2017. zaključeno je da su uvoznici u Ujedinjenoj Kraljevini izbjegli plaćanje velikog iznosa carina tako što su pri uvozu koristili fiktivne i lažne račune i netočne deklaracije carinske vrijednosti. Na temelju metodologije koji su izradili OLAF i JRC i dostupnih informacija Komisija je procijenila da su gubici za proračun Unije zbog povrede prava Unije od strane Ujedinjene Kraljevine u razdoblju od studenoga 2011. do listopada 2017. iznosili 2,1 milijardu EUR (neto, tj. nakon što se od bruto iznosa od 2,7 milijardi EUR oduzmu troškovi naplate koje Ujedinjena Kraljevina zadržava). Ujedinjena Kraljevina ne slaže se s metodologijom koju je Komisija koristila za procjenu navedenih gubitaka. Sudski postupci u tijeku i informacije koje su do sada na raspolaganju upućuju na zaključak da će proces dugo trajati. Zato su i glavnica u iznosu od 2,1 milijardu EUR i procijenjene zatezne kamate u iznosu od 1,1 milijardu EUR obračunate do kraja 2019. (u odnosu na 0,7 milijardi EUR kamata obračunatih i priznatih na kraju 2018.) klasificirane kao dugotrajna imovina.

Osim toga, Komisija je u račune uključila potraživanja od 0,2 milijarde EUR za iznose carine i zateznih kamata utvrđene na temelju najnovijih dostupnih informacija. Iznos od 0,7 milijardi EUR početno priznat u 2018. usklađen je naniže nakon novih informacija koje su tijela Ujedinjene Kraljevine dostavila 2019. (vidjeti bilješke 2.6.2 i 3.7).

Zasebna računovodstvena dokumentacija odnosi se na utvrđena dodijeljena prava koja nisu uključena u računovodstvenu dokumentaciju A jer države članice nisu osigurale njihov povrat i nisu dana nikakva jamstva (ili ako su jamstva osigurana, iznosi su pak osporeni). Na ta se dodijeljena prava primjenjuje umanjenje vrijednosti na temelju informacija koje države članice dostavljaju svake godine. Ti su iznosi općenito na sličnoj razini na kraju svake godine, kako je prethodno prikazano.

„Vlastita sredstva za uplatu” u 2018. odnose se na naplativa sredstva koja proizlaze iz izmjene proračuna br. 6/2018 donesene 12. prosinca 2018. Države članice trebale su te iznose uplatiti na prvi radni dan u siječnju 2019. Ne postoji takav iznos za 2019.

Naplativa sredstva od EFJP-a i ruralnog razvoja

Ovom stavkom obuhvaćeni su prvenstveno iznosi koje države članice duguju na dan 31. prosinca 2019. u skladu s iznosima koje su države članice prijavile i potvrdile 15. listopada 2019. Procjenjuju se naplativa sredstva nastala nakon što su prijavljena, a prije 31. prosinca 2019. Komisija procjenjuje i smanjenje vrijednosti iznosa koje korisnici duguju, a koji vjerojatno neće biti naplaćeni. Ta usklađenja ne znače da se Komisija odriče naplate tih sredstava u budućnosti. U usklađenje se uključuje i smanjenje od 20 % koje države članice mogu zadržati za pokrivanje administrativnih troškova.

46.Naplativa sredstva od novčanih kazni zbog kršenja pravila tržišnog natjecanja

Privremena plaćanja uglavnom se odnose na novčane primitke od poduzeća koja su podnijela žalbu ili koja još uvijek sudovima Unije mogu podnijeti žalbu protiv odluka o novčanim kaznama. Nepredviđena obveza se iskazuje jer postoji mogućnost da će se ti iznosi morati vratiti tim društvima (vidjeti bilješku 4.1.4.).

Poduzeća kojima je izrečena novčana kazna koja su podnijela ili namjeravaju podnijeti žalbu mogu izvršiti privremenu uplatu Komisiji ili joj dostaviti bankovna jamstva. Za 11 133 milijuna EUR (2018.: 9 354 milijuna EUR) novčanih kazni koje nisu plaćene na kraju godine, Komisija je prihvatila financijska jamstva.

Iznosi kojima je vrijednost smanjena temelje se na Komisijinim pojedinačnim procjenama novčanih kazni koje nisu unovčene ili nisu pokrivene jamstvom, za koje Komisija ne očekuje da će biti naplaćeni.

Do povećanja naplativih sredstava od novčanih kazni zbog kršenja pravila tržišnog natjecanja uglavnom je došlo zbog izricanja jedne znatne novčane kazne
(1 494 milijuna EUR) koju je dotično poduzeće pokrilo bankovnim jamstvom koje je Komisija prihvatila. Preostali porast zbog drugih kazni zbog kršenja pravila tržišnog natjecanja naplaćenih tijekom godine (2 597 milijuna EUR) u velikoj je mjeri prebijen novčanim kaznama koje su konačno su unovčene 2019. (vidjeti bilješku 2.8.1).

47.Obračunati prihodi i odgođeni rashodi

Obračunati prihodi uključuju 1,4 milijardi EUR (2018.: 1,1 milijardi EUR) koji Komisija namjerava naplatiti od država članica u području kohezije. Taj će se povrat sredstava provesti na temelju ispitivanja i prihvaćanja računovodstvene dokumentacije koju su države članice dostavile 15. veljače 2019. Taj postupak prihvaćanja godišnje računovodstvene dokumentacije država članica uveden je prvi put u području kohezije za programsko razdoblje 2014.–2020.

48.Potraživanja od razmjenskih transakcija

Dugoročne zatezne kamate odnose se na postupak zbog povrede prava naveden u bilješci 2.6.1.1. U 2018. te su kamate bile iskazane kao kratkoročne.

Ostala kratkoročna potraživanja uglavnom se odnose na zatezne kamate. Smanjenje u 2019. prvenstveno je posljedica klasificiranja kao dugoročnih kamata koje se odnose postupak zbog povrede prava i usklađenja izvješća o inspekcijskim pregledima tradicionalnih vlastitih sredstava na nižu vrijednost (vidjeti bilješku 2.6.1.1).

49.ZALIHE

50.NOVAC I NOVČANI EKVIVALENTI

51.Bankovni računi za izvršenje proračuna

Tim su naslovom obuhvaćena sredstva koja Komisija drži na bankovnim računima u svim državama članicama i državama EFTA-e (riznice ili središnje banke) te na tekućim računima u komercijalnim bankama, knjigama blagajne i gotovinskim računima. Iznos salda riznice na kraju 2019. rezultat je sljedećih glavnih elemenata:

·iznos novčanih kazni koje je Komisija izrekla zbog kršenja pravila tržišnog natjecanja od 2,6 milijarde EUR, konačno unovčen 2019. i još neuvršten u izmijenjeni proračun, uključen je u saldo riznice na kraju godine.

·Saldo riznice uključuje i još neiskorištene namjenske prihode i ostala odobrena sredstva za plaćanje u iznosu od 9,7 milijarde EUR iz proračuna za 2019.

52.Novčana sredstva koja pripadaju financijskim instrumentima

Iznosi prikazani pod ovim naslovom uglavnom se odnose na novčane ekvivalente kojima uime Komisije upravljaju opunomoćenici radi provedbe određenih programa financijskih instrumenata financiranih iz proračuna Unije i novčana sredstva i novčane ekvivalente koji se drže u jamstvenim fondovima koji se odnose na proračunska jamstva (vidjeti bilješku 2.4.1.). Novčana sredstva koja pripadaju financijskim instrumentima i jamstvenim fondovima mogu se iskoristiti za dotični program.

53.Novčana sredstva koja se odnose na novčane kazne

Riječ je o novčanim sredstvima koja se odnose na novčane kazne koje je izrekla Komisija u postupcima koji još uvijek traju. Ta su sredstva pohranjena na posebnim depozitnim računima koji se ne koriste za druge aktivnosti. U slučaju da je podnesena žalba ili da nije poznato hoće li druga strana podnijeti žalbu, osnovni iznos prikazan je kao nepredviđena obveza u bilješci 4.1.4.

Od 2010. svim novim privremeno naplaćenim novčanim kaznama upravlja Komisija preko fonda BUFI i one se ulažu u financijske instrumente kategorizirane kao financijska imovina raspoloživa za prodaju (vidjeti bilješku 2.4.1.).

OBVEZE

54.MIROVINE I OSTALA PRIMANJA ZAPOSLENIKA

Neto obveze za primanja zaposlenika

Povećanje ukupnih obveza za primanja zaposlenika prvenstveno je rezultat povećanja neto obveza iz mirovinskog sustava za europske dužnosnike, najvećeg postojećeg programa. Obveza mirovinskog sustava za europske dužnosnike povećala se uglavnom zbog aktuarskog gubitka zbog promjena financijskih pretpostavki uzrokovanih naglim smanjenjem nominalne diskontne stope. Nadalje, s obzirom na to da se nominalna diskontna stopa korigira za inflaciju kako bi se dobila realna diskontna stopa, te je godine realna diskontna stopa bila prvi put negativna – što znači da bilo koji iznos danas vrijedi više nego u budućnosti: to znatno povećava iznos obveze na kraju godine (vidjeti bilješku 2.9.3). Niža diskontna stopa imala je sličan učinak na druge manje programe.

Prava obračunata tijekom godine na temelju rada u službi veća su od primanja isplaćenih tijekom godine. Usto postoji povećanje zbog godišnjeg troška kamata (diskontiranje obveze) kao i aktuarskih gubitaka koji proizlaze iz usklađenja na temelju iskustva.

55.Mirovinski sustav za europske dužnosnike

Ta obveze za definirana primanja predstavlja sadašnju vrijednost očekivanih budućih plaćanja koja će Unija morati izvršiti za podmirenje mirovinskih obveza nastalih na temelju tekućeg i minulog rada zaposlenika. Riječ je o sustavu koji je stalno aktivan i u okviru kojeg se sva plaćanja koja se na godišnjoj osnovi moraju izvršiti uključuju svake godine u proračun Unije.

U skladu s člankom 83. Pravilnika o osoblju, isplata primanja predviđenih mirovinskim sustavom za osoblje iskazuje se u proračunu Unije kao rashod. Sustav se financira na temelju zamišljenog iznosa doprinosa i države članice zajednički jamče za isplatu tih primanja. Od osnovnih plaća aktivnih dužnosnika oduzima se obvezni doprinos za mirovinsko osiguranje koji trenutačno iznosi 9,7 %. Ti se doprinosi smatraju prihodima godišnjeg proračuna i njima se pridonosi financiranju općih rashoda Unije, vidjeti i bilješku 3.6.

Obveze iz mirovinskog sustava procijenjene su na temelju broja osoblja PSEO-a (aktivnog, umirovljenog i ranije aktivnog osoblja s invalidskim mirovinama i uzdržavanih osoba preminulog osoblja) na dan 31. prosinca 2019. i pravila iz Pravilnika o osoblju primjenjivih na isti datum. To je vrednovanje provedeno u skladu s metodologijom iz MRSJS-a 39 (te time i računovodstvenog pravila EU-a br. 12).

56.Drugi mirovinski sustavi

Riječ je o obvezama koje se odnose na mirovinske obveze prema postojećim i bivšim članovima Komisije, Suda (i Općeg suda), Revizorskog suda, Vijeća, Ombudsmana, Europskog nadzornika za zaštitu podataka i Službeničkog suda Europske unije. U ovaj naslov unosi se i obveza koja se odnosi na mirovine zastupnika Europskog parlamenta.

57.Zajednički sustav zdravstvenog osiguranja

Osim za prethodno navedene mirovinske sustave, vrednovanje se provodi i za predviđene obveza Unije prema Zajedničkom sustavu zdravstvenog osiguranja za troškove zdravstvene zaštite koji se dužnosnicima moraju pokriti u razdoblju nakon prestanka radnog odnos (bez njihovih doprinosa). Kako je navedeno u bilješci 1.5.10., za izračun ove obveze u obzir se uzima cijelo razdoblje aktivnog rada u službi, pri čemu se vodi računa o tome da se dosljedno obračunaju primanja zaposlenika iz mirovinskog sustava i sustava zdravstvenog osiguranja nakon prestanka radnog odnosa. Vodeći računa o obvezi vjernog prikazivanja ekonomske suštine osnovne transakcije, kako je propisano računovodstvenim pravilom EU-a i MRSJS-om, pri raspodjeli primanja na godine staža MRSJS 39 nismo strogo tumačili. Kad bi se troškovi usluga za sustav JSIS-a u cijelosti obračunali za razdoblje od 10 godina za sve dužnosnike, a ne za razdoblje aktivne službe zaposlenika,
učinak takvog pristupa na obveze za definirana primanja na kraju godine bilo bi povećanje od
4,3 milijarde EUR. Međutim, kako je već navedeno, taj stroži pristup ne bi bio u skladu s kvalitativnim značajkama vjernog prikazivanja i zato se tako dobivene informacije ne bi mogle smatrati pouzdanima u skladu s računovodstvenim pravilom EU-a br. 1 i Konceptualnim okvirom MRSJS-a. Na tu procjenu uvelike utječu promjene administrativnog statusa trenutačno zaposlenih (osobito broj zaposlenih na određeno vrijeme za koje se pretpostavlja da će u budućnosti postati dužnosnici).

Promjena sadašnje vrijednosti obveze za definirana primanja

Sadašnja vrijednost obveze za definirana primanja sadašnja je vrijednost diskontiranih očekivanih budućih plaćanja potrebnih za podmirenje obveza nastalih na temelju tekućeg i minulog rada zaposlenika.

U nastavku se analiziraju promjene vrijednosti obveze za definirana primanja u tekućoj godini:

Tekući trošak rada je povećanje sadašnje vrijednosti obveze za definirana primanja koja nastaje na temelju tekućeg rada članova osoblja u aktivnoj službi.

Troškovi kamata odnose se na povećanje sadašnje vrijednosti obveze za definirana primanja zaposlenika tijekom razdoblja jer su obveze za primanja jedno razdoblje bliže namirenju.

Aktuarski dobici i gubici koji proizlaze iz usklađenja na temelju iskustva odnose se na razlike između onoga što se očekivalo na temelju aktuarskih pretpostavki iz prethodne godine za 2019. i onoga što se u 2019. uistinu dogodilo.

Aktuarski dobici i gubici koji proizlaze iz promjena aktuarskih pretpostavki (demografskih varijabli kao što su fluktuacija i smrtnost zaposlenika i financijskih varijabli kao što su diskontne stope i očekivane stope povećanja plaća) nastaju kad se te pretpostavke ažuriraju kako bi se u obzir uzele promjene temeljnih uvjeta.

Primanja (primjerice mirovine ili naknade liječničkih troškova) se isplaćuju tijekom godine u skladu s pravilima sustava. Ta isplaćena primanja dovode do povećanja obveze za definirana primanja.

Imovina plana

Aktuarske pretpostavke – primanja zaposlenika

U nastavku su prikazane glavne aktuarske pretpostavke koje se primjenjuju pri vrednovanju Unijinih dvaju osnovnih sustava za primanja zaposlenika:

Stope smrtnosti za 2018. i 2019. temelje se na tablici duljine života javnih službenika Unije – EULT 2018.

Nominalna diskontna stopa utvrđuje se kao vrijednost beskuponskih ugovora o razmjeni u eurima (s dospijećem od 22 godine od prosinca 2019. za Mirovinski program za europske dužnosnike (PSEO) i 26 godina za Zajednički sustav zdravstvenog osiguranja). Primijenjena je očekivana stopa inflacije tijekom istovrijednog razdoblja. Mora se odrediti empirijski, na temelju očekivanih vrijednosti izraženih obveznicama s indeksnom klauzulom na europskim financijskim tržištima. Realna diskontna stopa izračunava se na temelju nominalne diskontne stope i očekivane dugoročne stope inflacije.

Smanjenje realne diskontne stope, tj. razlike između nominalne diskontne stope i očekivane stope inflacije, zabilježeno proteklih nekoliko godina bilo je posebno izraženo 2019. Smanjenje realne diskontne stope uglavnom je posljedica pada nominalne diskontne stope, što je u skladu s globalnim trendom na financijskim tržištima. S obzirom na to da se očekivana stopa inflacije tek neznatno smanjila, smanjenje nominalne diskontne stope nije bilo neutralizirano i odrazilo se na znatno smanjenje realne diskontne stope i po prvi put je postalo negativno i pridonijelo je znatnom aktuarskom gubitku koji proizlazi iz financijskih pretpostavki.

Analize osjetljivosti

Analiza osjetljivosti temelji se na simulacijama u kojima se mijenja vrijednost dotičnih pretpostavki, dok ostalo ostaje isto, i promatraju reakcije modela.

Osjetljivost zajedničkog sustava zdravstvenog osiguranja

Promjena predviđene stope kretanja troškova zdravstvene zaštite od deset postotnih bodova imala bi sljedeće učinke:

Promjena predviđene kamatne stope od deset postotnih bodova (0,1 %) imala bi sljedeće učinke:

Promjena očekivane stope povećanja plaća od deset postotnih bodova (0,1 %) imala bi sljedeće učinke:

Promjena predviđene dobi za umirovljenje za jednu godinu imala bi sljedeće učinke:

Osjetljivost mirovinskog sustava za europske dužnosnike

Promjena predviđene kamatne stope od deset postotnih bodova (0,1 %) imala bi sljedeće učinke:

Promjena očekivane stope povećanja plaća od deset postotnih bodova (0,1 %) imala bi sljedeće učinke: