Obavijest Komisije o smjernicama o nabavi zasnovanoj na suradnji u području obrane i sigurnosti (Direktiva 2009/81 o javnoj nabavi u području obrane i sigurnosti)

(Tekst značajan za EGP)

(2019/C 157/01)

1. UVOD

U proteklih nekoliko godina više je puta istaknuta važnost jačanja europske suradnje u području obrane te u području nabave. U zajedničkoj izjavi EU-a i NATO-a od srpnja 2016. (1) i svojim zaključcima od prosinca 2013. (2) Europsko vijeće istaknulo je, među ostalim, da je suradnja u području obrane pravi odgovor na sve veće izazove u području sigurnosti, sve veće troškove novih obrambenih sustava i proračunska ograničenja država članica te visoku razinu udvostručivanja i fragmentacije u obrambenom sektoru EU-a.

U izvješću Komisije o evaluaciji Direktive o nabavi za obranu 2009/81/EZ (3) (dalje u tekstu „Direktiva”) objavljenom 30. studenoga 2016. (4) zaključeno je da se Direktivom ne sprječava nabava zasnovana na suradnji. Taj se zaključak temeljio na raspravama sa stručnjacima iz država članica i rezultatima savjetovanja s dionicima. Također je u obzir uzeta procjena Europske obrambene agencije (EDA) (5) prema kojoj su drugi elementi poput rezova u proračunima za obranu, nedovoljne usklađenosti proračunskih ciklusa i zahtjeva uzrok problema s pokretanjem inicijativa za suradnju u području obrane.

Istodobno je u evaluaciji najavljeno da će Komisija dati smjernice u tu svrhu. To je najavljeno i u Europskom akcijskom planu obrane (EDAP) (6) donesenom u studenome 2016. Komisija se ovom Obaviješću nadovezuje na obveze iz izvješća o evaluaciji Direktive i Europskog akcijskog plana obrane.

Komisija također smatra da je potrebno pojasniti niz mogućnosti za nabavu zasnovanu na suradnji dviju ili više država članica kako bi se potaknulo tijela država članica da u potpunosti iskoriste mogućnosti u području obrane i sigurnosti osjetljive prirode koje postoje u okviru Direktive.

Kako je najavljeno u Europskom akcijskom planu obrane iz lipnja 2017., Komisija je objavila Komunikaciju o pokretanju Europskog fonda za obranu (7) koji se sastoji od komponenti istraživanja i kapaciteta.

U zaključcima Europskog vijeća od 22. i 23. lipnja 2017. (8) podržane su prethodno navedene inicijative na temelju suradnje europskih obrambenih industrija. Nakon dogovora koji su postigli suzakonodavci, 18. srpnja 2018. (9) donesena je Uredba o uspostavi Europskog programa industrijskog razvoja u području obrane, a pripremno djelovanje za istraživanje u području obrane (PADR) kojim se podupiru zajednički istraživački projekti u području obrane ostvaruje rezultate od 2017. s prva dva programa rada donesena 11. travnja 2017. i 9. ožujka 2018.

Komisija je 13. lipnja 2018. donijela Prijedlog uredbe o osnivanju Europskog fonda za obranu (10) za potrebe višegodišnjeg financijskog okvira od 2021. do 2027. u kojem se za to razdoblje predlaže ukupni proračun od 13 milijardi EUR kako bi se podržali zajednički istraživački i razvojni projekti u području obrane.

Imajući na umu taj razvoj događaja, Komisija ponovno potvrđuje da je potrebna bolja suradnja među državama članicama u pogledu nabave za obranu. Ova Obavijest sadržava smjernice o različitim mogućnostima nabave za obranu zasnovane na suradnji na temelju relevantnih odredbi Direktive. Prema potrebi, razmatraju se odredbe Direktive 2014/24/EU Europskog parlamenta i Vijeća (11) (dalje u tekstu „Direktiva 2014/24/EU”) o javnoj nabavi radi smjernica o tome kako pristupiti određenim pitanjima koja nisu u potpunosti obrađena u Direktivi. Objavljivanjem ove Obavijesti Komisija nastoji pružiti objašnjenja javnim naručiteljima država članica radi povećanja pravne sigurnosti i smanjenja rizika (uključujući uočene rizike) nesukladnosti sa zakonodavstvom EU-a o javnoj nabavi. Komisija smatra da će to imati pozitivan učinak na nabavu za obranu zasnovanu na suradnji država članica.

U ovoj se Obavijesti razmatraju mogućnosti koje Direktiva o nabavi za obranu i Direktiva 2014/24/EU o javnoj nabavi nude državama članicama u svrhu provedbe postupka nabave zasnovane na suradnji. Obavijest sadržava primjere scenarija nabave za obranu zasnovane na suradnji, koji bi u skladu s odredbama obiju direktiva mogli biti izvedivi. Takvi se scenariji razlikuju u određenim aspektima, ali imaju vrlo važan zajednički element, tj. odnose se na situacije u kojima dvije države članice ili više njih (možda u suradnji s jednom ili više trećih zemalja) surađuju putem ad hoc ili strukturiranih dogovora radi nabave vojne opreme (ili usluga) za vlastitu uporabu.

Važno je napomenuti da se scenariji nabave zasnovane na suradnji iz ove Obavijesti mogu, u načelu, primjenjivati na vojnu i sigurnosnu opremu osjetljive prirode s obzirom na to da se Direktiva primjenjuje na oba područja (12).

Naglasak ove Obavijesti je na odredbama Direktive o nabavi za obranu. Ne bavi se drugim pitanjima kao što su usklađivanje tehničkih zahtjeva i nacionalnih proračunskih ciklusa te druga pravna i administrativna pitanja koja mogu imati vrlo znatan utjecaj na suradnju u području nabave za obranu zasnovane na suradnji. Europska obrambena agencija u suradnji s državama članicama radi na tim pitanjima. U Obavijesti se u obzir uzima i Priručnik Europske obrambene agencije o nabavi za obranu zasnovanoj na suradnji (iz travnja 2015.).

Obavijest nije pravno obvezujuća. Samo je Sud Europske unije nadležan za pravno obvezujuće tumačenje prava EU-a.

Odjeljkom 3. ove Obavijesti zamjenjuje se odjeljak 3.3. „Programi suradnje” (Cooperative programmes) Smjernice pod nazivom „Posebna izuzeća za sigurnost i obranu” (13) (Defence- and Security- specific exclusions) iz 2010., točka 6. Smjernice pod nazivom „Istraživanje i razvoj” (14) (Research and Development) iz 2010., a odjeljkom 4. zamjenjuje se odjeljak 2.4. „Pravila za sklapanje ugovora međunarodnih organizacija” (Contract award rules of international organisations) Smjernice pod nazivom „Posebna izuzeća za sigurnost i obranu” (15) (Defence- and Security- specific exclusions) iz 2010.

2. POSTUPCI PRI ZAJEDNIČKOJ NABAVI DRŽAVA ČLANICA

U ovom odjeljku razmatraju se različite mogućnosti zajedničke nabave javnih naručitelja iz različitih država članica. Zajednička nabava mogla bi se ostvariti uz posredovanje središnjeg tijela za javnu nabavu ili bez njega (CPB). U skladu s člankom 1. stavkom 18. središnje tijelo za javnu nabavu može biti europsko javno tijelo ili javni naručitelj/naručitelj iz države članice (scenarij države predvodnice).

2.1. Zajednička nabava bez posredovanja središnjeg tijela za javnu nabavu

Iako Direktiva ne sadržava pravila posebno povezana s postupcima zajedničke nabave koji uključuju javne naručitelje iz dviju ili više država članica, regulatorni okvir iz Direktive 2014/24/EU (a posebno njezin članak 39.) pokazuje da mogućnost organiziranja takvih zajedničkih postupaka nije u suprotnosti s ciljevima Direktive, pod uvjetom da se poštuju određeni zahtjevi. Konkretno, primjena postupka zajedničke javne nabave ne bi trebala dovesti do zaobilaženja zahtjeva utvrđenih u Direktivi. Čini se da bi takvi postupci bili u skladu s Direktivom u mjeri u kojoj javni naručitelji temelje svoje postupke zajedničke nabave na postupcima iz članka 39. Direktive 2014/24/EU za nabavu obuhvaćenu područjem primjene Direktive.

Članak 39. Direktive 2014/24/EU sadržava elemente koji se utvrđuju u sporazumima ili dogovorima o zajedničkoj nabavi: odgovornosti stranaka u zajedničkoj nabavi, relevantne primjenjive nacionalne odredbe (uključujući odredbe o pravnim lijekovima) i unutarnju organizaciju postupka nabave. Radi transparentnosti i pravne sigurnosti u dokumentaciji o nabavi trebalo bi navesti raspodjelu odgovornosti i primjenjivo nacionalno pravo.

Ako dva ili više javnih naručitelja zajednički provodi cijeli postupak nabave, bit će zajednički odgovorni za ispunjavanje svojih obveza u skladu s Direktivom. To u praksi znači da će svi javni naručitelji u postupku na temelju obveza koje proizlaze iz Direktive snositi odgovornost za moguće nepravilnosti ili pogreške u postupku.

Međutim, gospodarski subjekti koji žele ostvariti svoja prava u skladu s Direktivom neće se morati obratiti svim javnim naručiteljima koji sudjeluju u zajedničkoj nabavi, već samo javnom naručitelju koji je odgovoran za provođenje natječajnog postupka. Stoga gospodarski subjekti surađuju samo s jednim javnim naručiteljem.

2.2. Zajednička nabava uz posredovanje središnjeg tijela za javnu nabavu

Člankom 10. Direktive uređuje se nabava radova, robe ili usluga od središnjeg tijela za javnu nabavu ili putem njega. Iako članak 10. ne sadržava pravila koja se posebno odnose na situacije u kojima nekoliko država članica zajednički nabavlja putem jednog središnjeg tijela za javnu nabavu, regulatorni okvir pokazuje da mogućnost organiziranja takvih zajedničkih postupaka nije u suprotnosti s ciljevima Direktive, pod uvjetom da se poštuju određeni zahtjevi. Konkretno, suradnja s jednim središnjim tijelom za javnu nabavu ne bi trebala dovesti do zaobilaženja zahtjeva utvrđenih u Direktivi. Stoga se zajednička nabava nekoliko javnih naručitelja iz različitih država članica putem središnjeg tijela za javnu nabavu čini potpuno valjanim alatom za javnu nabavu u obrambenom sektoru, pod uvjetom da sporazum među uključenim državama članicama omogućuje takvu zajedničku nabavu.

U članku 1. stavku 18. Direktive središnje tijelo za javnu nabavu definira se kao javni naručitelj/naručitelj ili europsko javno tijelo:

—	koje za javne naručitelje/naručitelje nabavlja robu i/ili usluge, ili

—	koje s javnim naručiteljima/naručiteljima sklapa ugovore ili okvirne sporazume za radove, robu ili usluge (16).

Stoga središnje tijelo za javnu nabavu može biti središnje tijelo jedne od država članica koje sudjeluju u zajedničkoj nabavi ili Europsko javno tijelo.

2.2.1. Europsko javno tijelo kao središnje tijelo za javnu nabavu

Kako je prethodno navedeno, člankom 1. stavkom 18. Direktive predviđa se da europsko javno tijelo koje nije javni naručitelj/naručitelj može djelovati kao središnje tijelo za javnu nabavu u smislu članka 10. U Direktivi se ne definira pojam „europskog javnog tijela”. Međutim, u uvodnoj izjavi 23. navodi se da „države članice moraju imati mogućnost odrediti europska javna tijela koja nisu obveznici ove Direktive, kao npr. Europska obrambena agencija, kao središnja tijela za nabavu, pod uvjetom da takva tijela primjenjuju pravila o nabavi u skladu sa svim odredbama ove Direktive na te nabave”.

U slučaju da središnje tijelo za nabavu nije javni naručitelj, javni naručitelji koji ga koriste obvezni su osigurati da su pravila koje primjenjuje središnje tijelo za nabavu u skladu s pravilima Direktive. Osim te specifičnosti, pravila kojima se uređuje uporaba europskog javnog tijela kao središnjeg tijela za nabavu jednaka su onima koja se odnose na uporabu središnjeg tijela za nabavu koje je javni naručitelj/naručitelj, kako je opisano u stavku u nastavku.

2.2.2. Scenarij države predvodnice

Scenarij države predvodnice odnosi se na situaciju u kojoj dvije ili više država članica provodi zajedničku nabavu koju organiziraju određivanjem javnog naručitelja/naručitelja jedne od država članica sudionica kao središnjeg tijela za nabavu.

(a) Primjenjivo pravo i odgovornosti središnjih tijela za nabavu i njihovih korisnika

Iako Direktiva ne sadržava specifične odredbe o scenariju države predvodnice, Komisija smatra da regulatorni okvir iz Direktive 2014/24/EU (a posebno njezin članak 39.) pokazuje da mogućnost organiziranja zajedničkih nabava u skladu sa scenarijem države predvodnice nije u suprotnosti s ciljevima Direktive, pod uvjetom da se poštuju određeni zahtjevi. Konkretno, upotreba scenarija države predvodnice ne bi trebala dovesti do zaobilaženja zahtjeva utvrđenih u Direktivi. U tom pogledu Komisija smatra da je takvo zaobilaženje isključeno u situacijama kada javni naručitelji primjenjuju mutatis mutandis postupke iz članka 39. Direktive 2014/24/EU za nabavu obuhvaćenu područjem primjene Direktive.

Stoga u situaciji u kojoj će dvije ili više država članica provesti zajedničku nabavu i tu nabavu organizirati određivanjem javnog naručitelja/naručitelja iz jedne od država članica sudionica kao središnjeg tijela za nabavu, zajednička se nabava provodi u skladu s nacionalnim propisima države članice u kojoj se nalazi središnje tijelo za nabavu (članak 39. stavak 4. Direktive 2014/24/EU). Nadalje, analogno s člankom 39. stavkom 4. Direktive 2014/24/EU, u sporazumima ili dogovorima među državama članicama koje sudjeluju morat će se odrediti sljedeće: odgovornosti središnjeg tijela za nabavu i drugih javnih naručitelja, relevantne primjenjive nacionalne odredbe (uključujući odredbe o pravnim lijekovima) i unutarnja organizacija postupka nabave. Radi transparentnosti i pravne sigurnosti u specifikacijama i dokumentaciji o nabavi trebalo bi navesti raspodjelu odgovornosti i primjenjivo nacionalno pravo.

(b) Odgovornost za usklađenost s Direktivom

S obzirom na pitanje podjele odgovornosti radi usklađenosti s Direktivom, člankom 10. propisuje se da „za javne naručitelje/naručitelje koji nabavljaju radove, robu i/ili usluge od ili putem središnjeg tijela za nabavu smatra se da poštuju ovu Direktivu u onoj mjeri u kojoj ju je središnje tijelo za nabavu poštivalo”. To znači da javni naručitelj koji nabavlja radove, robu ili usluge od ili putem središnjeg tijela za nabavu ispunjava svoje obveze na temelju Direktive sve dok središnje tijelo za nabavu od ili putem kojeg se provodi nabava primjenjuje Direktivu putem nacionalnog zakonodavstva kojim je ona prenesena.

Može doći do situacije kada središnje tijelo za nabavu provodi samo neke dijelove postupka nabave za druge javne naručitelje. To može biti slučaj, primjerice, kada je središnje tijelo za nabavu odgovorno za sklapanje okvirnog sporazuma, a pojedinačni javni naručitelji odgovorni su za ponovno otvaranje nadmetanja za sklapanje posebnih ugovora na temelju tog okvirnog sporazuma. U takvim će situacijama javni naručitelji koji surađuju sa središnjim tijelom za nabavu imati isključivu odgovornost za ispunjavanje obveza iz Direktive s obzirom na dijelove postupka nabave koje provode.

Sporazum među uključenim državama članicama omogućuje takvu zajedničku javnu nabavu.

3. PROGRAMI SURADNJE ZA RAZVOJ NOVIH PROIZVODA – ČLANAK 13. TOČKA (C) DIREKTIVE

Članak 13. točka (c) Direktive odnosi se na posebnu kategoriju inicijativa za suradnju u području obrane. Tim se člankom utvrđuje posebno izuzeće za programe suradnje koji se temelje na istraživanju i razvoju. Direktiva se ne primjenjuje na „ugovore koji se sklapaju u okviru programa suradnje utemeljenog na istraživanju i razvoju koji zajednički provode najmanje dvije države članice za razvoj novog proizvoda i, ako je primjenjivo, za naredne faze svih ili samo nekih dijelova životnog vijeka ovog proizvoda”.

Tim se izuzećem potvrđuje posebna važnost programa suradnje za jačanje europskih vojnih kapaciteta i uspostavljanje snažne i konkurentne europske obrambene tehnološke i industrijske baze (EDTIB) jer takvi programi „pomažu razvoju novih tehnologija i snose visoke troškove istraživanja i razvoja složenih sustava naoružanja” (uvodna izjava 28. Direktive).

U članku 11. Direktive jasno se navodi sljedeće: „Nijedno od pravila, postupaka, programa, sporazuma, dogovora ili ugovora iz ovog odjeljka ne smije se koristiti s ciljem izbjegavanja primjene odredaba ove Direktive”. To se odnosi i na primjenu članka 13. točke (c). Direktive.

3.1. „Utemeljeno na istraživanju i razvoju”

Program suradnje se za primjenu članka 13. točke (c) mora temeljiti na istraživanju i razvoju. Za potrebe Direktive 2009/81/EZ istraživanje i razvoj definirani su u članku 1. stavku 27., a u uvodnoj izjavi 13. navedena su dodatna objašnjenja.

U skladu s člankom 1. stavkom 27. „istraživanje i razvoj znači sve aktivnosti koje uključuju temeljno istraživanje, primijenjeno istraživanje i eksperimentalni razvoj, pri čemu ovo potonje može uključivati realizaciju tehnoloških demonstratora, tj. uređaja koji demonstriraju djelovanje novog koncepta ili nove tehnologije u odgovarajućem ili reprezentativnom okruženju”.

Uvodna izjava 13. glasi „Za potrebe ove Direktive, istraživanje i razvoj trebaju obuhvatiti temeljna istraživanja, primijenjena istraživanja i eksperimentalni razvoj. Fundamentalna (bazična) istraživanja uključuju eksperimentalni ili teorijski rad koji se poduzima ponajprije radi stjecanja novog znanja o temeljnim načelima pojava i promatranih činjenica, ne s ciljem posebne primjene ili uporabe. Primijenjeno istraživanje također se sastoji od izvornog rada poduzetog s ciljem stjecanja novog znanja. Međutim, usmjereno je prvenstveno na praktičan cilj ili svrhu. Eksperimentalni razvoj uključuje rad utemeljen na postojećem znanju stečenom istraživanjem i/ili praktičnim iskustvom s ciljem započinjanja proizvodnje novih materijala, proizvoda ili uređaja, uspostave novih procesa, sustava i usluga ili značajnog poboljšanja već postojećih. Eksperimentalni razvoj može uključivati realizaciju tehnoloških demonstratora, tj. uređaja koji prikazuju djelovanje novog koncepta ili nove tehnologije u odgovarajućoj ili reprezentativnoj okolini. Istraživanje i razvoj ne uključuju proizvodnju i kvalifikaciju predproizvodnih prototipova, alata i industrijskog inženjeringa, industrijskog dizajna ili proizvodnje”.

Program suradnje mora uključivati fazu istraživanja i razvoja da bi ispunjavao uvjet prema kojem se mora temeljiti na istraživanju i razvoju.

Radi lakšeg snalaženja, istraživanjem i razvojem u skladu s člankom 13. točkom (c) u pravilu su obuhvaćene razine tehnološke spremnosti (TRL) (17) od 1 do 7. Te razine tehnološke spremnosti sastavni su elementi istraživanja i razvoja u mjeri u kojoj uključuju stjecanje novog znanja ili kombiniranje, oblikovanje, upotrebu i ispitivanje postojećih znanja i vještina s ciljem razvoja novih ili poboljšanih proizvoda, materijala, sustava, procesa i usluga. Za potrebe članka 13. točke (c) program suradnje ne mora nužno uključivati aktivnosti koje obuhvaćaju sve razine tehnološke spremnosti. Priprema predprodukcijskog prototipa (inačica koje se ispituje kako bi se pronašli problemi i kvalificirali proizvodni postupci prije početka proizvodnje) ne može se smatrati aktivnošću istraživanja i razvoja u smislu Direktive.

Trebalo bi pojasniti da se definicijom istraživanja i razvoja za potrebe ove Direktive ne dovode u pitanje definicije istraživanja i razvoja iz drugih akata EU-a.

3.2. Razvoj novog proizvoda

Razvoj novog proizvoda svrha je programa i jedan od uvjeta za primjenjivost članka 13. točke (c).

U skladu sa širim ciljevima iz članka 13. točke (c), tj. radi pomoći pri razvoju novih tehnologija i snošenju visokih troškova istraživanja i razvoja složenih sustava naoružanja, zajednički proizvodi koji se temelje na istraživanju i razvoju za poboljšanje postojećih proizvoda u određenim okolnostima mogu također biti obuhvaćeni područjem primjene ove odredbe. Članak 13. točka (c) primjenjuje se ako se predmetni proizvod znatno promijeni ili poboljša. Relevantni kriteriji za procjenu takvih izmjena ili poboljšanja mogu uključivati: znatne izmjene postojeće opreme, opseg novih funkcionalnosti opreme i strukturne izmjene u platformama.

3.3. Kasnije faze životnog vijeka

Uz razvoj novog proizvoda, člankom 13. točkom (c) predviđeno je da program može sadržavati kasnije faze cijelog ili dijela životnog ciklusa proizvoda kao što je izrada predprodukcijskog prototipa, proizvodnja ili održavanje. Ugovori povezani s tim kasnijim fazama obuhvaćeni su izuzećem pod uvjetom da se i ti ugovori sklapaju u okviru programa suradnje. S druge strane, država članica koja sudjeluje u fazi istraživanja i razvoja, ali nabavu za kasnije faze životnog vijeka proizvoda odluči provesti zasebno, morat će pri sklapanju tih ugovora primijeniti Direktivu.

3.4. Ugovori koji se sklapaju u okviru programa suradnje

Članak 13. točka (c) primjenjuje se na sve ugovore koje sklapaju javni naručitelji/naručitelji iz država članica u okviru programa suradnje na temelju istraživanja i razvoja ili koji su dodijeljeni u njihovo ime u mjeri u kojoj ugovor ispunjava ostale uvjete te odredbe. U tom pogledu u uvodnoj izjavi 28. izričito se navodi da bi se izuzeće iz članka 13. točke (c) trebalo primjenjivati na programe koji se temelje na istraživanju i razvoju te kojima upravlja međunarodna organizacija, kao što su Organizacija za zajedničku suradnju u pitanjima naoružanja (Organisation de coopération conjointe en matière d’armement – OCCAR), NATO ili agencije Unije poput Europske obrambene agencije (EDA), koja potom sklapa ugovore u ime država članica. Izuzeće se primjenjuje i na ugovore koje javni naručitelji/naručitelji iz države članice sklapaju u vlastito ime te u ime najmanje jedne druge države članice na temelju modela države predvodnice.

Ugovori se sklapaju „u okviru programa suradnje” pri čemu ih sklapa naručitelj ili naručitelji ovlašteni za to na temelju sporazuma kojima su uređeni programi suradnje i u skladu s pravilima te postupcima iz tih sporazuma. Postojanje nekoliko sporazuma od kojih svaki obuhvaća različite faze programa ili izmjene u sastavu država članica sudionica (pod uvjetom da barem dvije sudjeluju u programu) ne isključuje činjenicu da se članak 13. točka (c) primjenjuje samo ako je ispunjen navedeni uvjet.

3.5. Programi koje „zajednički provode najmanje dvije države članice”

Programe suradnje moraju „zajednički provesti najmanje dvije države članice”. Sudjelovanje se može ili ne mora ograničiti na države članice EU-a. Drugim riječima, izuzećem su obuhvaćeni i programi suradnje u kojima sudjeluju treće zemlje, sve dok sudjeluju i najmanje dvije države članice. U svakom slučaju te u skladu s člankom 11. pojmovi „zajednički provesti” i „program suradnje” podrazumijevaju da se program temelji na konceptu istinske suradnje. Stoga se sudjelovanje u programu suradnje tumači tako da podrazumijeva više od samo nabave opreme te da uključuje proporcionalno sudjelovanje u tehničkim i financijskim rizicima i mogućnostima, sudjelovanje u upravljanju programom i donošenju odluka o njemu. S obzirom na razlike među proračunima država članica za obranu i potrebama njihovih oružanih snaga, iznosi pojedinačnih doprinosa za programe suradnje mogu se znatno razlikovati. Stoga se, kad se za potrebe primjene članka 13. točke (c) procjenjuje temelji se program na konceptu istinske suradnje, treba usredotočiti na suradnju u okviru programa i kvalitetu sudjelovanja svake države članice, a ne na kvantitativni pristup.

Program istraživanja i razvoja kojim upravljaju institucije ili agencije EU-a, tj. koji se provodi u skladu s pravilima EU-a i financira iz proračuna EU-a (ili ga financira međunarodna organizacija čiji su članovi najmanje dvije države članice), predstavlja program suradnje koji zajednički provode najmanje dvije države članice u smislu članka 13. točke (c). Takav bi se program, kao i bilo koji program istraživanja i razvoja, mogao nastaviti u fazama nakon istraživanja i razvoja, u kojem slučaju se ugovori sklopljeni u okviru naknadnog programa mogu izuzeti u skladu s člankom 13. točkom (c) (vidjeti prethodni odjeljak 3.3.).

3.6. Kasnije pristupanje država članica

U svrhu poticanja država članica na sudjelovanje u programima suradnje koji se temelje na istraživanju i razvoju, izuzeće na temelju članka 13. točke (c) trebalo bi tumačiti na način da se državi članici dopušta pridruživanje takvom programu nakon završetka faze istraživanja i razvoja za kasnije faze životnog vijeka proizvoda pod uvjetom da postane punopravna članica programa. To znači da je njezino sudjelovanje formalizirano u sporazumu ili dogovoru s drugim državama članicama sudionicama i podrazumijeva se da nova država članica ima posebna prava i obveze kao članica programa suradnje. U skladu s člankom 11. Direktive, sudjelovanje država članica koje kasnije pristupe programu mora biti stvarno sudjelovanje u programu, pri čemu se mora izbjegavati svako zaobilaženje pravila Direktive. U tom slučaju predmetna država članica mora također dostaviti obavijest o pristupanju programu.

3.7. Obavješćivanje Komisije

U zadnjem dijelu članka 13. točke (c) navode se informacije koje države članice moraju dostaviti Komisiji nakon sklapanja programa (18). Iako se u članku ne navodi koliko detaljne moraju biti pojedinosti o udjelu istraživanja i razvoja, podjeli troškova i planiranom udjelu nabave, na temelju njezina općeg značenja ta bi se odredba trebala tumačiti na način da su potrebne informacije dostatne da dokažu sljedeće:

1.	program se odnosi na razvoj novog ili poboljšanog proizvoda koji ispunjava uvjete iz stavka 3.2.;

2.	sudjelovanje država članica u skladu s člankom 11. Direktive stvarno je sudjelovanje i više je od samo simboličkog doprinosa nacionalnom programu.

U tu bi svrhu obavijest trebala sadržavati barem udio izdataka za istraživanje i razvoj u odnosu na ukupni trošak programa i sporazuma o podjeli troškova. Trebao bi se navesti i predviđeni udio nabava po državi članici u mjeri u kojoj su te informacije već dostupne u trenutku obavijesti.

Sve države članice sudionice odgovorne su za vlastitu obavijest. Države članice koje se pridruže programu suradnje nakon početnih faza, uključujući i nakon završetka faze istraživanja i razvoja, također moraju obavijestiti Komisiju o pristupanju programu (uz, kao mogućnost, obavješćivanje i ostalih država članica sudionica).

Obavijesti se mogu poslati poštom ili e-poštom Glavnoj upravi za unutarnje tržište, industriju, poduzetništvo te male i srednje poduzetnike (Odjel G3). Adresa e-pošte za obavijesti je: GROW-DEFENCE@ec.europa.eu.

Poštanska adresa je:

European Commission

DG GROW/G3

1049 Bruxelles/Brussel

BELGIQUE/BELGIË

Kad je riječ o vremenu dostavljanja obavijesti, u članku 13. točki (c) jasno je navedeno da je treba dostaviti „nakon sklapanja programa suradnje”. To znači da bi se obavijest trebala dostaviti ubrzo nakon sklapanja programa suradnje među državama članicama. U svakom slučaju, obavijest bi se trebala dostaviti prije sklapanja ugovora.

4. NABAVA PUTEM MEĐUNARODNIH ORGANIZACIJA – ČLANAK 12. TOČKA (C) DIREKTIVE

Pojam „međunarodna organizacija” nije definiran u Direktivi. U Smjernicama „Posebna izuzeća za sigurnost i obranu” (19) iz 2010. taj se pojam definira kao „stalna institucija sa zasebnom pravnom osobnošću koja je osnovana ugovorom među suverenim državama ili međuvladinim organizacijama i koja ima vlastita organizacijska pravila i strukturu”. Definicija Komisije UN-a za međunarodno pravo (20): „organizacija osnovana ugovorom ili drugim instrumentom uređenim međunarodnim pravom koja ima vlastitu međunarodnu pravnu osobnost”.

U članku 12. točki (c) Direktive navedena su dva izuzeća.

U skladu s prvim izuzećem, Direktiva se ne primjenjuje na ugovore uređene posebnim postupovnim pravilima međunarodne organizacije koja vrši nabavu za svoje potrebe. U posljednjoj rečenici uvodne izjave 26. Direktive pojašnjeno je da se to odnosi na „ugovore koje sklapaju međunarodne organizacije za svoje potrebe”. S obzirom na to da je Direktiva upućena državama članicama i ne može obvezati međunarodne organizacije, u skladu s člankom 12. točkom (c) pravila Direktive ne primjenjuju se na nabavu međunarodne organizacije u svoje ime i za svoje potrebe.

Nabave međunarodne organizacije za svoje potrebe trebale bi se smatrati nabavom obrambene opreme/obrambenih usluga koje je međunarodna organizacija provela za (ostvarenje) vlastitih potreba ili misija kako je uobičajeno definirano u odgovarajućim osnivačkim instrumentima. Drugim riječima, trebala bi postojati jasna veza između svrha i misija međunarodne organizacije te onoga što je kupljeno i utvrđeno u dodjeli ugovora.

U skladu s drugim izuzećem iz članka 12. točke (c), Direktiva se ne primjenjuje na „ugovore koje država članica mora sklopiti” u skladu s postupovnim pravilima međunarodne organizacije. To može biti slučaj, na primjer, ako država članica djeluje u ime međunarodne organizacije ili ako primi financijski doprinos te međunarodne organizacije za izvršenje ugovora što je obvezuje na primjenu posebnih postupovnih pravila o javnoj nabavi međunarodne organizacije.

U članku 11. jasno se navodi da države članice ne smiju sklapati ugovore putem međunarodnih organizacija radi zaobilaženja odredbi Direktive. Država članica koja se poziva na izuzeće iz članka 12. točke (c) trebala bi moći opravdati takvu odluku (tj. dokazati da su ispunjeni uvjeti iz članka 12. točke (c)).

5. USKLAĐIVANJE POSTOJEĆIH KAPACITETA MEĐU DRŽAVAMA

Određene odredbe Direktive izričito obuhvaćaju situacije u kojima najmanje dvije države članice uspostavljaju inicijativu za suradnju u području obrane. Primjer takve odredbe je članak 13. točka (c) u kojem su propisani programi suradnje za razvoj novog proizvoda na temelju istraživanja i razvoja koje zajednički provode najmanje dvije države članice (kako je prikazano u odjeljku 3.).

Mogle bi postojati i situacije u kojima je odluka o suradnji i pokretanju postupka usklađivanja kapaciteta (npr. udruživanje i dijeljenje) s drugim državama članicama ili trećom zemljom donesena kada je predmetni vojni kapacitet već u primjeni u toj državi ili zemlji.

5.1. Suradnja u području obrane uspostavljena u kasnijoj fazi

Zbog uspostave suradnje u području obrane država članica možda će morati nabaviti kapacitet koji je već u vlasništvu druge države članice ili treće zemlje. Ako se nabava provodi iz zaliha te druge države ili države, člankom 13. točkom (f) propisuje se da se Direktiva ne primjenjuje na tu kupnju. U obavijesti Komisije o međuvladinim ugovorima objašnjavaju se pravila i najbolje prakse koji se primjenjuju u takvoj situaciji (21).

5.2. Pregovarački postupak bez objave poziva na nadmetanje – članak 28. stavak 1. točka (e)

Osim međuvladinih nabava, također je moguća nabava izravno od proizvođača predmetne opreme. Člankom 28. stavkom 1. točkom (e) Direktive propisuje se da javni naručitelji/naručitelji mogu sklopiti ugovore za radove, robu i usluge pregovaračkim postupkom bez prethodne objave poziva na nadmetanje ako, zbog tehničkih razloga ili razloga povezanih sa zaštitom isključivih prava, ugovor može biti sklopljen samo sa određenim gospodarskim subjektom.

Upotreba ovog postupka mora biti opravdana u obavijesti o sklapanju ugovora u skladu s člankom 30. stavkom 3. Direktive (22).

Uvodna izjava 52. Direktive sadržava daljnja objašnjenja koja se odnose na članak 28. stavak 1. točku (e) Direktive te primjere situacija u kojima se ugovor može sklopiti samo s određenim gospodarskim subjektom. Navedena uvodna izjava glasi kako slijedi: „moguće je da kod određenih nabava unutar područja primjene ove Direktive samo jedan gospodarski subjekt ima mogućnost izvršiti ugovor zato što ima isključiva prava ili zbog tehničkih razloga. U takvim slučajevima bi javnom naručitelju/naručitelju trebalo biti dopušteno sklopiti ugovore ili okvirne sporazume neposredno s tim gospodarskim subjektom. Međutim, tehnički razlozi zbog kojih je samo jedan gospodarski subjekt u mogućnosti izvršiti ugovor trebaju biti strogo određeni i opravdani na temelju svakog pojedinačnog slučaja. Oni mogu sadržavati, na primjer, objektivnu tehničku neizvedivost za natjecatelja koji nije odabrani gospodarski subjekt da ostvari tražene ciljeve ili potrebu uporabe specifičnog know-how, alata ili sredstava koje samo jedan izvođač ima na raspolaganju. To može biti slučaj, primjerice, pri modifikaciji ili naknadnoj preinaci posebno složene opreme. Tehnički razlozi također mogu proizaći i iz posebnih zahtjeva interoperabilnosti ili sigurnosti koji moraju biti ispunjeni kako bi se osiguralo funkcioniranje oružanih snaga ili snaga sigurnosti”.

S obzirom na to da se nabava provodi na temelju članka 28. stavka 1. točke (e) Direktive, sklapanje ugovora države članice koja vrši nabavu podliježe odredbama Direktive o postupcima pravne zaštite (članak 55. i dalje). Nadalje, postojanje tehničkih razloga koji onemogućavaju objavu poziva na nadmetanje mora uvijek biti dobro obrazloženo i opravdano, imajući na umu da se primjenjivost izuzeća razmatra na pojedinačnoj osnovi i restriktivno tumači.

Kad u okviru međudržavne suradnje u obrambenom sektoru država članica nabavlja (izravno od proizvođača) obrambenu sposobnost koja je već u vlasništvu druge države članice ili treće zemlje koja sudjeluje u suradnji, „tehnički razlozi” u smislu članka 28. stavka 1. točke (e) mogu se, na primjer, pojaviti ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:

—	inicijativa za istinsku suradnju u području obrane (npr. udruživanje i dijeljenje, zajedničko održavanje te potpora u uporabi ili zajednička operacija) utvrđena je međunarodnim sporazumom ili dogovorom između države članice koja vrši nabavu i drugih država članica ili trećih zemalja,

—	pokrenuta je prije nego što je država članica koja vrši nabavu definirala strategiju nabave,

—

nakon što procijeni bi li slični proizvodi/slična oprema na tržištu omogućili provedbu inicijative za suradnju u području obrane, država članica koja vrši nabavu opreme jednake onoj koja je već u uporabi u drugoj državi članici ili u trećoj zemlji opravdava to kao jedini način kojime se omogućuje provedba inicijative za suradnju u području obrane. Ta bi procjena primjerice mogla biti u obliku analize tržišta iz poglavlja 3. obavijesti Komisije o smjernicama o sklapanju ugovora između vlada u području obrane i sigurnosti (članak 13. točka (f) Direktive 2009/81/EZ).

Prethodno navedeni razlozi za primjenu članka 28. stavka 1. točke (e) ne primjenjuju se na izvornu nabavu države članice koja je prva stekla dotičnu sposobnost.

(1) Zajednička izjava predsjednika Europskog vijeća, predsjednika Europske komisije i glavnog tajnika Organizacije sjevernoatlantskog ugovora od 8. srpnja 2016., https://www.nato.int/cps/en/natohq/official_texts_133163.htm.

(2) Zaključci Europskog vijeća EUCO 217/13 od 20. prosinca 2013., http://data.consilium.europa.eu/doc/document/ST-217-2013-INIT/hr/pdf.

(3) Direktiva 2009/81/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 13. srpnja 2009. o usklađivanju postupaka nabave za određene ugovore o radovima, ugovore o nabavi robe i ugovore o uslugama koje sklapaju javni naručitelji ili naručitelji u području obrane i sigurnosti te izmjeni direktiva 2004/17/EZ i 2004/18/EZ (SL L 216, 20.8.2009., str. 76.).

(4) Izvješće Komisije Europskom parlamentu i Vijeću o provedbi Direktive 2009/81/EZ o javnoj nabavi u području obrane i sigurnosti, u skladu s člankom 73. stavkom 2. te Direktive, COM/2016/0762 final.

(5) Raspravljeno s državama članicama na stručnoj razini i razini nacionalnih direktora za naoružanje.

(6) Komunikacija Komisije Europskom parlamentu, Europskom vijeću, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija, Europski akcijski plan obrane, COM(2016) 0950 final.

(7) Komunikacija Komisije Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija – Pokretanje Europskog fonda za obranu, COM(2017) 295 final.

(8) http://www.consilium.europa.eu/media/23985/22-23-euco-final-conclusions.pdf

(9) Uredba (EU) 2018/1092 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. srpnja 2018. o uspostavi Europskog programa industrijskog razvoja u području obrane radi potpore konkurentnosti i inovacijskoj sposobnosti obrambene industrije Unije (SL L 200, 7.8.2018., str. 30.).

https://eda.europa.eu/docs/default-source/documents/2018-07-18-edidp-regulation-eu-2018-1092.pdf.

(10) Prijedlog uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o osnivanju Europskog fonda za obranu, COM/2018/476 final – 2018/0254 (COD).

(11) Direktiva 2014/24/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. veljače 2014. o javnoj nabavi i o stavljanju izvan snage Direktive 2004/18/EZ (SL L 94, 28.3.2014., str. 65.).

(12) Područje primjene Direktive definirano je u njezinu članku 2.

(13) http://ec.europa.eu/DocsRoom/documents/15408/attachments/1/translations/

(14) http://ec.europa.eu/DocsRoom/documents/14833/attachments/1/translations

(15) http://ec.europa.eu/DocsRoom/documents/15408/attachments/1/translations/

(16) Odgovarajuća definicija u Direktivi 2014/24/EU o općoj javnoj nabavi razlikuje se u određenim aspektima. U skladu s člankom 2. stavkom 1. točkom 16. navedene direktive „središnje tijelo za nabavu” je javni naručitelj koji obavlja aktivnosti središnje nabave te moguće pomoćne aktivnosti nabave, dok su u skladu s člankom 2. stavkom 1. točkom 14. iste direktive „aktivnosti središnje nabave” aktivnosti koje se kontinuirano provode u jednom od sljedećih oblika:

(a)	stjecanje robe i/ili usluga namijenjenih javnim naručiteljima; ili

(b)	dodjela javnih ugovora ili okvirnih sporazuma za radove, robu ili usluge namijenjene javnim naručiteljima.

U Direktivi 2014/24/EU utvrđeni su određeni organizacijski aspekti uključenosti središnjih tijela za javnu nabavu te se uvodi obveza elektroničke komunikacije.

(17) Opis razina tehnološke spremnosti iz programa Obzor 2020.: http://ec.europa.eu/research/participants/data/ref/h2020/wp/2014_2015/annexes/h2020-wp1415-annex-g-trl_en.pdf.

(18) Te se informacije moraju dostaviti Komisiji samo kada se program suradnje sklopi između država članica.

(19) Direktiva 2009/81/EZ o dodjeli ugovora u području obrane i sigurnosti, Posebna izuzeća za sigurnost i obranu, Smjernice, Glavna uprava za unutarnje tržište i usluge, http://ec.europa.eu/DocsRoom/documents/15408/attachments/1/translations/.

(20) Godišnjak Komisije UN-a za međunarodno pravo 2011. (Yearbook of the International Law Commission), sv. II. drugi dio, http://legal.un.org/docs/?path=../ilc/publications/yearbooks/english/ilc_2011_v2_p2.pdf&lang=EFS.

(21) Obavijest Komisije od 30. studenoga 2016. – Smjernice o sklapanju ugovora između vlada u području obrane i sigurnosti (članak 13. točka (f) Direktive 2009/81/EZ Europskog parlamenta i Vijeća) C(2016) 7727 final (SL C 450, 2.12.2016., str. 1.).

(22) Javni naručitelji/naručitelji koji su sklopili ugovor ili okvirni sporazum obvezni su dostaviti obavijest o rezultatima postupka nabave najkasnije 48 dana nakon sklapanja ugovora ili sklapanja okvirnog sporazuma.

U slučaju okvirnih sporazuma sklopljenih u skladu s člankom 29., javni naručitelji/naručitelji nisu obvezni dostaviti obavijest o rezultatima postupka nabave za svaki ugovor utemeljen na tom sporazumu.

Objava određenih podataka o sklapanju ugovora ili okvirnog sporazuma može izostati ako bi otkrivanje takvih podataka ometalo provođenje zakona ili na neki drugi način bilo suprotno javnom interesu, posebno obrambenom i/ili sigurnosnom interesu, ako bi štetilo legitimnim trgovinskim interesima gospodarskih subjekata, javnim ili privatnim, ili bi ugrozilo pošteno tržišno natjecanje među njima.