P9_TA(2019)0022

Stanje provedbe zakonodavstva o sprečavanju pranja novca

Rezolucija Europskog parlamenta od 19. rujna 2019. o stanju provedbe zakonodavstva Unije o sprečavanju pranja novca (2019/2820(RSP))

(2021/C 171/07)

Europski parlament,

—

uzimajući u obzir Direktivu (EU) 2015/849 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. svibnja 2015. o sprečavanju korištenja financijskog sustava u svrhu pranja novca ili financiranja terorizma, o izmjeni Uredbe (EU) br. 648/2012 Europskog parlamenta i Vijeća te o stavljanju izvan snage Direktive br. 2005/60/EZ (1) Europskog parlamenta i Vijeća i Direktive Komisije 2006/70/EZ (Četvrta direktiva o sprečavanju pranja novca) (2), kako je izmijenjena Direktivom (EU) 2018/843 Europskog parlamenta i Vijeća od 30. svibnja 2018. o izmjeni Direktive (EU) 2015/849 o sprečavanju korištenja financijskog sustava u svrhu pranja novca ili financiranja terorizma i o izmjeni direktiva 2009/138/EZ i 2013/36/EU (Peta direktiva o sprečavanju pranja novca) (3),

—

uzimajući u obzir Direktivu (EU) 2019/1153 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. lipnja 2019. o utvrđivanju pravila kojima se olakšava uporaba financijskih i drugih informacija u svrhu sprečavanja, otkrivanja, istrage ili progona određenih kaznenih djela i stavljanju izvan snage Odluke Vijeća 2000/642/PUP (4), Direktivu (EU) 2018/1673 Europskog parlamenta i Vijeća od 23. listopada 2018. o borbi protiv pranja novca kaznenopravnim sredstvima (5) i Uredbu (EU) 2018/1672 Europskog parlamenta i Vijeća od 23. listopada 2018. o kontrolama gotovine koja se unosi u Uniju ili iznosi iz Unije i stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 1889/2005 (6),

—

uzimajući u obzir paket mjera za sprečavanje pranja novca koji je Komisija donijela 24. srpnja 2019. i koji se sastoji od političke komunikacije naslovljene „Prema boljoj provedbi EU-ova okvira za sprečavanje pranja novca i borbu protiv financiranja terorizma” (COM(2019)0360), Izvješća o ocjeni nedavnih navodnih slučajeva pranja novca u kojima su sudjelovale kreditne institucije EU-a („post mortem”) (COM(2019)0373), Izvješća o procjeni rizika od pranja novca i financiranja terorizma koji utječu na unutarnje tržište i odnose se na prekogranične aktivnosti (izvješće o nadnacionalnoj procjeni rizika (SNRA)) (COM(2019)0370) i priloženog radnog dokumenta službi Komisije (SWD(2019)0650) te Izvješća o međupovezanosti nacionalnih centraliziranih automatiziranih mehanizama (središnji registri ili središnji elektronički sustavi za dohvat podataka) država članica za bankovne račune (COM(2019)0372),

—	uzimajući u obzir mišljenje Europskog nadzornog tijela za bankarstvo o komunikacijama koje se upućuju nadziranim subjektima u vezi s rizicima od pranja novca i financiranja terorizma u kontekstu bonitetnog nadzora, objavljeno 24. srpnja 2019.,

—	uzimajući u obzir smjernice Komisije za budućnost pod nazivom „Prema novoj metodologiji EU-a za procjenu visokorizičnih trećih zemalja u skladu s Direktivom (EU) 2015/849 o sprečavanju korištenja financijskog sustava u svrhu pranja novca ili financiranja terorizma”,

—	uzimajući u obzir radni dokument službi Komisije od 22. lipnja 2018. naslovljen „Metodologija za utvrđivanje visokorizičnih trećih zemalja u skladu s Direktivom (EU) 2015/849” (SWD(2018)0362),

—	uzimajući u obzir četiri delegirane uredbe koje je donijela Komisija, tj. delegirane uredbe (EU) 2016/1675, (EU) 2018/105, (EU) 2018/212 i (EU) 2018/1467, o dopuni Direktive (EU) 2015/849 Europskog parlamenta i Vijeća utvrđivanjem visokorizičnih trećih zemalja sa strateškim nedostacima,

—	uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 14. ožujka 2019. o hitnoj potrebi za EU-ovom crnom listom trećih zemalja u skladu s Direktivom o sprečavanju pranja novca (7);

—	uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 26. ožujka 2019. o financijskom kriminalu, utaji poreza i izbjegavanju plaćanja poreza (8),

—	uzimajući u obzir razmjenu gledišta s Komisijom i Europskim nadzornim tijelom za bankarstvo održanu 5. rujna 2019. u Odboru za ekonomsku i monetarnu politiku,

—	uzimajući u obzir članak 132. stavak 2. Poslovnika,

budući da je okvir Unije za sprečavanje pranja novca i borbu protiv financiranja terorizma (AML/CTF) postepeno ojačan donošenjem Četvrte direktive o sprečavanju pranja novca u svibnju 2015. i Pete direktive o sprečavanju pranja novca u travnju 2018., s rokovima za prenošenje u nacionalno zakonodavstvo država članica do lipnja 2017. odnosno siječnja 2020., te drugih popratnih zakonodavnih akata i mjera;

budući da se, prema podacima Europola, između 0,7 % i 1,28 % godišnjeg BDP-a Unije „povezuje sa sumnjivim financijskim aktivnostima” (9) kao što je pranje novca povezano s korupcijom, trgovinom oružjem, trgovinom ljudima, prodajom droge, utajom poreza i poreznim prijevarama, financiranjem terorizma ili drugim nezakonitim aktivnostima koje utječu na građane EU-a u njihovu svakodnevnom životu;

budući da je u skladu s člankom 9. Četvrte direktive o sprečavanju pranja novca Komisija ovlaštena donositi delegirane akte radi utvrđivanja visokorizičnih trećih zemalja, uzimajući u obzir strateške nedostatke u nekoliko područja; budući da Parlament podupire odluku Komisije o primjeni nove metodologije koja se ne oslanja samo na vanjske izvore informacija za utvrđivanje visokorizičnih trećih zemalja sa strateškim nedostacima u pogledu sprečavanja pranja novca i financiranja terorizma koji predstavljaju prijetnju financijskom sustavu EU-a i za koje obveznici u EU-u trebaju provoditi pojačane mjere dubinske analize stranaka u skladu s Četvrtom direktivom o sprečavanju pranja novca i Petom direktivom o sprečavanju pranja novca;

budući da je Treća direktiva o sprečavanju pranja novca, koja je stupila na snagu 15. prosinca 2007., stavljena izvan snage donošenjem Četvrte direktive o sprečavanju pranja novca; budući da provedba nekoliko odredbi Treće direktive o sprečavanju pranja novca, koje uključuju odgovarajuće ovlasti i osoblje nacionalnih nadležnih tijela, nije dosad na odgovarajući način provjeravana i da bi se trebala smatrati prioritetom za kontinuiranu provjeru potpunosti i točnosti te za postupke zbog povrede prava koje Komisija provodi u kontekstu Četvrte direktive o sprečavanju pranja novca;

budući da su Vijeće i Parlament odbacili tri predložene delegirane uredbe o izmjeni (10) uz obrazloženje da prijedlozi nisu doneseni u sklopu transparentnog i stabilnog postupka kojim se aktivno potiče dotične zemlje da poduzmu odlučne mjere, uz istodobno poštovanje njihova prava da budu saslušane, ili da postupak Komisije za utvrđivanje visokorizičnih trećih zemalja nije bio dovoljno autonoman;

budući da je 13. veljače 2019. Komisija uz primjenu nove metodologije donijela novi popis na kojem su 23 treće zemlje sa strateškim nedostacima u okvirima za sprečavanje pranja novca i financiranja terorizma, a to su Afganistan, Američka Samoa, Bahami, Bocvana, Demokratska Narodna Republika Koreja, Etiopija, Gana, Guam, Iran, Irak, Libija, Nigerija, Pakistan, Panama, Portoriko, Samoa, Saudijska Arabija, Šri Lanka, Sirija, Trinidad i Tobago, Tunis, Američki Djevičanski Otoci i Jemen; budući da je Vijeće 7. ožujka 2019. u okviru Vijeća za pravosuđe i unutarnje poslove odbacilo taj delegirani akt;

G.	budući da je Komisija pokrenula postupke zbog povrede prava protiv većine država članica zbog toga što nisu ispravno prenijele Četvrtu direktivu o sprečavanju pranja novca u svoje nacionalno pravo;

budući da je Komisija 24. srpnja 2019. donijela paket mjera za sprečavanje pranja novca, i pritom obavijestila Parlament i Vijeće o dosadašnjim postignućima i preostalim nedostacima okvira Unije za sprečavanje pranja novca i financiranja terorizma, čime je postavila temelje za daljnja poboljšanja u provedbi i primjeni postojećeg zakonodavstva, kao i za moguće zakonodavne i institucionalne reforme;

budući da je tijekom razmjene gledišta s Komisijom i Europskim nadzornim tijelom za bankarstvo (EBA) u Odboru za ekonomsku i monetarnu politiku koja je održana 5. rujna 2019. predsjednik EBA-e José Manuel Campa izjavio da EBA nije nadzornik u području sprečavanja pranja novca, već tijelo koje ima mandat za pružanje smjernica za poticanje suradnje i koordinacije, kao i za procjenu provedbe zakonodavstva o sprečavanju pranja novca; budući da je također naglasio da za provedbu najveću odgovornost snose nacionalna tijela;

budući da bi se, u skladu s komunikacijom Komisije od 24. srpnja 2019. pod naslovom „Prema boljoj provedbi EU-ova okvira za sprečavanje pranja novca i borbu protiv financiranja terorizma”, mogla razmotriti daljnja usklađivanja pravila o sprečavanju pranja novca i borbi protiv financiranja terorizma, na primjer pretvaranjem Direktive o sprečavanju pranja novca u uredbu, čime bi se omogućilo uspostavljanje usklađenog i izravno primjenjivog regulatornog okvira Unije za sprečavanje pranja novca;

K.	budući da, kako navodi Komisija u već spomenutoj komunikaciji, analize ukazuju na potrebu za jačim mehanizmom za koordinaciju i potporu prekograničnoj suradnji i analizi financijsko-obavještajnih jedinica;

ozbiljno je zabrinut zbog činjenice da velik broj država članica ne provodi Četvrtu direktivu o sprečavanju pranja novca; stoga pozdravlja činjenicu da je Komisija pokrenula postupke zbog povrede prava protiv država članica na temelju rezultata provjere potpunosti; poziva Komisiju da što prije dovrši temeljitu provjeru točnosti i prema potrebi pokrene postupke zbog povrede prava; apelira na države članice da što prije prenesu u svoje nacionalno zakonodavstvo Četvrtu direktivu o sprečavanju pranja novca ako to još nisu učinile;

zabrinut je da države članice neće poštovati rok za prijenos Pete direktive o sprečavanju pranja novca, koji je 10. siječnja 2020., kao ni povezane rokove, 10. siječnja 2020. za registre stvarnog vlasništva za korporacijske i druge pravne subjekte, te 10. ožujka 2020. za trustove i slične pravne aranžmane; poziva države članice da poduzmu hitne mjere kako bi ubrzale postupak prenošenja;

uvažava preporuku EBA-inog Povjerenstva za povrede prava Unije danu na razmjeni gledišta s predsjednikom EBA-e Joséom Manuelom Campom, održanoj 5. rujna 2019. u Odboru za ekonomsku i monetarnu politiku, o slučaju pranja novca u banci Danske Bank, koji je po našim saznanjima dosad najveći takav slučaj u EU-u te koji uključuje sumnjive transakcije u vrijednosti od više od 200 milijardi EUR; izražava žaljenje zbog toga što su nadzorna tijela država članica, kao članovi Odbora nadzornih tijela EBA-e s pravom glasa, odbila prijedlog preporuke o povredi prava Unije; poziva Komisiju da prati taj slučaj i pokrene postupak zbog povrede prava ako je to opravdano;

iznimno je zabrinut zbog regulatorne i nadzorne fragmentacije u području sprečavanja pranja novca i financiranja terorizma, koja nije prikladna s obzirom na sve veće prekogranične aktivnosti u Uniji i centralizirani bonitetni nadzor u bankovnoj uniji i drugim nebankarskim sektorima;

naglašava da u aktualnom okviru EU-a za sprečavanje pranja novca i financiranja terorizma postoje nedostaci u provedbi pravila EU-a u kombinaciji s manjkom učinkovitog nadzora; ističe da je u više navrata naglašeno da bi zakonodavstvo o „minimalnim standardima” u području sprečavanja pranja novca i financiranja terorizma moglo predstavljati rizik za učinkovit nadzor, neometanu razmjenu informacija i koordinaciju; poziva Komisiju da u kontekstu procjene učinka koja se mora provesti za svaku buduću reviziju zakonodavstva o sprečavanju pranja novca ocijeni bi li uredba bila prikladniji pravni akt od direktive;

ističe da je potrebna bolja suradnja upravnih i pravosudnih tijela te tijela kaznenog progona u EU-u, a posebno financijsko-obavještajnih jedinica država članica, kako je istaknuto u izvješću Komisije; ponovno poziva Komisiju da u bliskoj budućnosti provede procjenu učinka kako bi se ocijenila mogućnost i primjerenost uspostave mehanizma za koordinaciju i potporu; smatra da bi trebalo dati dodatni poticaj inicijativama u sklopu kojih bi se moglo djelovati u području sprečavanja pranja novca i financiranja terorizma na razini EU-a i na nacionalnoj razini;

napominje da je Komisija u svojem post mortem izvješću od 24. srpnja 2019. ocijenila da bi se određenom nadzornom tijelu Unije mogle dodijeliti posebne nadzorne zadaće u vezi sa sprečavanjem pranja novca;

smatra da, kako bi se zaštitio integritet popisa visokorizičnih trećih zemalja, na postupak pregleda i donošenja odluka ne bi smjela utjecati razmatranja koja nadilaze nedostatke u području sprečavanja pranja novca i financiranja terorizma; ističe da lobiranje i diplomatski pritisak ne bi smjeli ugroziti sposobnost institucija EU-a da se učinkovito i samostalno bore protiv pranja novca i financiranja terorizma na način koji je povezan s EU-om; poziva Komisiju da dodatno razmotri mogućnost uspostave „sivog popisa” potencijalno visokorizičnih trećih zemalja po uzoru na pristup Unije koji se odnosi na popis nekooperativnih jurisdikcija u porezne svrhe; izražava zabrinutost zbog toga što bi dvanaestomjesečno razdoblje identificiranja trećih zemalja sa strateškim nedostacima moglo rezultirati nepotrebnim odgađanjem djelovanja u području sprečavanja pranja novca i financiranja terorizma;

poziva Komisiju da osigura transparentan proces s jasnim i konkretnim referentnim parametrima za zemlje koje se obvežu provesti reforme kako bi izbjegle uvrštavanje na popis; nadalje poziva Komisiju da objavi svoje početne i konačne ocjene zemalja uvrštenih na popis, kao i primijenjene referentne vrijednosti, kako bi se zajamčio javni nadzor i spriječila njihova zlouporaba;

10.

poziva da se odgovarajućem odjelu nadležne glavne uprave dodijeli više ljudskih i financijskih resursa te pozdravlja povećanje sredstava namijenjenih EBA-i;

11.

nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji te vladama i parlamentima država članica.

(1) Direktiva 2005/60/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 26. listopada 2005. o sprečavanju korištenja financijskog sustava u svrhu pranja novca i financiranja terorizma (Treća direktiva o borbi protiv pranja novca), SL L 309, 25.11.2005., str. 15.

(2) SL L 141, 5.6.2015., str. 73.

(3) SL L 156, 19.6.2018., str. 43.

(4) SL L 186, 11.7.2019., str. 122.

(5) SL L 284, 12.11.2018., str. 22.

(6) SL L 284, 12.11.2018., str. 6.

(7) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2019)0216.

(8) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2019)0240.

(9) Izvješće Europolove financijsko-obavještajne skupine „Od sumnje do djelovanja” (2017.).

(10) C(2019)1326, C(2016)7495 i C(2017)1951.