Bruxelles, 28.3.2019.

COM(2019) 157 final

IZVJEŠĆE KOMISIJE VIJEĆU

o napretku država članica u pristupanju Međunarodnoj konvenciji Međunarodne pomorske organizacije o standardima osposobljavanja, izdavanju svjedodžbi i držanju straže osoblja na ribarskim brodovima, u skladu s člankom 2. Odluke Vijeća (EU) 2015/799


IZVJEŠĆE KOMISIJE VIJEĆU

o napretku država članica u pristupanju Međunarodnoj konvenciji Međunarodne pomorske organizacije o standardima osposobljavanja, izdavanju svjedodžbi i držanju straže osoblja na ribarskim brodovima, u skladu s člankom 2. Odluke Vijeća (EU) 2015/799

1.Uvod

Odlukom Vijeća (EU) 2015/799 od 18. svibnja 2015. 1 države članice ovlašćuju se da postanu stranke, u interesu Europske unije, Međunarodne konvencije Međunarodne pomorske organizacije (IMO) o standardima osposobljavanja, izdavanju svjedodžbi i držanju straže osoblja na ribarskim brodovima (STCW-F, dalje u tekstu „Konvencija STCW-F”), koja je donesena 7. srpnja 1995., a stupila je na snagu 29. rujna 2012. Sve države članice EU-a članice su i IMO-a.

Konvencijom STCW-F znatno se doprinosi ne samo zaštiti ribara, već i sigurnijem međunarodnom pomorskom prometu. Njome se promiče sigurnost života i imovine na moru, čime se pridonosi i zaštiti morskog okoliša. Budući da je ribolov na moru jedna od najopasnijih profesija i da se ribarska plovila i njihove posade suočavaju s istim opasnostima i rizicima na otvorenome moru kao komercijalna plovila duge plovidbe, odgovarajuće osposobljavanje i kvalifikacije ključno su sredstvo za smanjenje broja nesreća i poboljšanje sigurnosti i zaštite posade na plovilu te pomorske sigurnosti.

Nadalje, Konvencija STCW-F od velike je važnosti i kad je riječ o slobodnom kretanju radnika. Mogućnost da služe na ribarskim plovilima svih država članica koje su stranke Konvencije STCW-F mogla bi povećati mobilnost radnika. Stoga usklađivanje njihovih kvalifikacija uvođenjem zajedničke minimalne razine osposobljavanja za osoblje ribarskih plovila neće samo poboljšati sigurnost na moru, već će i dodatno olakšati slobodno kretanje radnika. Osim toga, na taj će se način uspostaviti ravnopravni uvjeti unutar EU-a, ali i u odnosu na treće zemlje.

Trenutačno radnici na ribarskim plovilima nisu zaštićeni na isti način kao i pomorci u sektoru pomorskog prometa, koji su obuhvaćeni gotovo jednakom Međunarodnom konvencijom o standardima osposobljavanja, izdavanju svjedodžbi i držanju straže pomoraca IMO-a (Konvencija STCW). Konvenciju STCW ratificirale su 164 države potpisnice, uključujući svih 28 država članica EU-a, i prenesena je u pravo EU-a putem direktiva 2008/106/EZ, 2009/16/EZ i 2012/35/EZ 2 ; Konvenciju STCW-F ratificiralo je 26 država potpisnica iz cijelog svijeta, od kojih su samo devet države članice EU-a.

   

Zbog toga su socijalni partneri EU-a u području morskog ribarstva 3 u okviru sektorskog socijalnog dijaloga o morskom ribarstvu u više navrata naglasili važnost provedbe međunarodnih konvencija o sigurnosnim i radnim uvjetima na ribarskim plovilima te zatražili od država članica i EU-a da poduzmu odgovarajuće mjere.

Institucije EU-a svoju predanost u tom pogledu pokazale su u okviru inicijative EU-a o upravljanju oceanima. 4 Vijeće u svojim zaključcima od 4. travnja 2017. 5 i Europski parlament u svojoj rezoluciji od 16. siječnja 2018. 6 pozivaju na promicanje ravnopravnih uvjeta na tržištu rada u području mora kako bi se osiguralo pravedno postupanje, učinkovitu primjenu relevantne međunarodne konvencije i uspostavu usklađenog socijalnog okvira za pomorske aktivnosti u vodama EU-a.

S obzirom na prethodno navedeno, sve države članice pod čijim zastavama plove ribarska plovila, čije luke primaju ribarska plovila duge plovidbe koja su obuhvaćena područjem primjene Konvencije STCW-F ili koje imaju ustanove za osposobljavanje osoblja ribarskih plovila odlučno se pozivaju da postanu strankama konvencije. Nadalje, na pridruživanje Konvenciji STCW-F trebale bi se pozvati i treće zemlje radi promicanja sigurnosnih i radnih uvjeta na ribarskim plovilima i stvaranja ravnopravnih uvjeta na globalnoj razini.

 

2.Pravna osnova

Odlukom Vijeća (EU) 2015/799 države članice EU-a ovlašćuju se da postanu stranke Konvencije STCW-F. Ovlašćivanje od strane EU-a bilo je potrebno jer je poglavlje I. pravilo 7. Priloga Konvenciji u isključivoj nadležnosti Unije u pogledu pravila Unije o priznavanju stručnih kvalifikacija kojima raspolažu određene kategorije osoblja ribarskih plovila. S tim su povezane i odredbe Ugovora, posebno članak 100. stavak 2. UFEU-a, i sekundarno zakonodavstvo Unije, posebno Direktivu 2005/36/EZ Europskog parlamenta i Vijeća 7 , kad je riječ o građanima Unije koji imaju relevantne svjedodžbe koje je izdala država članica ili treća zemlja.

Odlukom Vijeća (EU) 2015/799 državama članicama ne daju se samo ovlasti da ratificiraju Konvencije STCW-F, nego ih se i potiče da to učine. Važno je da Konvenciju STCW-F ratificiraju sve države članice kako bi se stvorili ravnopravni uvjeti i izbjegle poteškoće zbog neusklađenosti međunarodnog prava i prava Unije.

U tom pogledu i u cilju praćenja napretka koji su države članice EU-a ostvarile u ratifikaciji Konvencije STCW-F člankom 2. Odluke Vijeća (EU) 2015/799 od Komisije se zahtijeva da ovo izvješće o napretku podnese Vijeću.

3.Izvor informacija za ovo izvješće

Komisija je 16. ožujka 2018. državama članicama dostavila upite o njihovim namjerama da ratificiraju Konvenciju STCW-F. Nakon što su zaprimljena samo četiri odgovora, stalnim predstavništvima onih država članica koje nisu odgovorile poslana su dva podsjetnika. Naposljetku je odgovorilo 20 država članica. Od osam država članica koje još nisu odgovorile, tri su već ratificirale Konvenciju STCW-F. Informacije o ratifikaciji u državama članicama dobivene su na internetskim stranicama IMO-a o statusu ugovora.

4.Trenutačno stanje u pogledu Konvencije STCW-F: ratifikacija u državama članicama

Od ukupno 26 država potpisnica 8 u cijelom svijetu Konvenciju STCW-F ratificiralo je devet država članica (Belgija, Danska, Latvija, Litva, Nizozemska, Poljska, Portugal, Rumunjska i Španjolska).

O ostalih 19 država članica prikupljeni su sljedeći podaci:

Šest država članica radi na ratifikaciji: Francuska, Grčka, Irska, Njemačka, Švedska i Ujedinjena Kraljevina. Grčka i Švedska u svojim su odgovorima navele da je u tijeku revizija postojeće Konvencije.

Četiri države članice zbog stanja svoje flote smatraju da ratifikacija Konvencije STCW-F nije potrebna. Estonija je obavijestila Komisiju da primjenjuje zahtjeve STCW-a koji se odnose na izdavanje svjedodžbi za osoblje koje služi na ribarskim plovilima duljine veće od 24 m. Estonija ne namjerava poduzeti mjere za ratifikaciju Konvencije STCW-F zbog male veličine svojeg sektora ribarstva i ograničenog broja (ukupno 24) plovila duljine veće od 24 m. Finska nije započela s ratifikacijom Konvencije STCW-F uz obrazloženje da je područjem primjene te konvencije obuhvaćeno samo nekoliko ribarskih plovila koja plove pod finskom zastavom. Slovenija smatra da nema potrebe za Konvencijom STCW-F jer su sva plovila slovenske ribarske flote duljine manje od 24 m i snage motora manje od 750 kW. Naposljetku, Bugarska smatra da nema u posjedu plovila na koja bi se primjenjivala Konvencija STCW-F.

Skupina od četiriju zemalja bez izlaza na more, odnosno Austrija, Češka, Luksemburg i Mađarska, obavijestila je Komisiju da neće ratificirati konvenciju jer nemaju ribarska plovila, ribarske luke ni ustanove za osposobljavanje za rad na ribarskim brodovima.

Naposljetku, sljedeće države članice nisu ratificirale Konvenciju STCW-F i nisu odgovorile na zahtjev za dostavu informacija: Cipar, Hrvatska, Italija, Malta i Slovačka.

5. Zaključak

Ratifikacija i provedba međunarodnih konvencija kao što je Konvencija STCW-F od najveće su važnosti za poboljšanje položaja osoblja koje služi na ribarskim plovilima, smanjenje broja i težine nesreća na radnome mjestu te promicanje ravnopravnih uvjeta u sektoru ribarstva EU-a u Uniji i izvan nje.

Nadalje, ratifikacijom Konvencije STCW-F olakšat će se i slobodno kretanje radnika među državama članicama jer se na taj način stvara minimalna razina osposobljavanja za osoblje na ribarskim plovilima na temelju međunarodnih standarda.

Komisija napominje da od država članica pod čijim zastavama plove ribarska plovila, čije luke primaju ribarska plovila duge plovidbe koja su obuhvaćena područjem primjene Konvencije STCW-F ili koje imaju ustanove za osposobljavanje osoblja ribarskih plovila nisu sve ratificirale Konvenciju STCW-F niti je sve planiraju ratificirati.

Komisija posebno navodi da neke države članice ne namjeravaju ratificirati Konvenciju STCW-F uz obrazloženje da nemaju dovoljno plovila koja su obuhvaćena područjem njezine primjene ili imaju samo malu flotu ribarskih plovila duljine veće od 24 m ili snage motora veće od 750 kW. Međutim, Konvencija STCW-F sadržava važne odredbe koje se primjenjuju na sva ribarska plovila bez obzira na njihovu duljinu i/ili snagu motora, kao što su odredbe o temeljnom osposobljavanju u području sigurnosti (poglavlje III., pravilo 1.) i odredbe o držanju straže (poglavlje IV. pravilo 1.) Nadalje, Odlukom Vijeća (EU) 2015/799 da postanu stranke Konvencije STCW-F pozivaju se i države članice čije luke primaju ribarska plovila duge plovidbe koja su obuhvaćena područjem primjene Konvencije STCW-F ili koje imaju ustanove za osposobljavanje osoblja ribarskih plovila.

Države članice potiču se da poštuju svoje obveze i dovrše postupak ratifikacije te da pruže potporu Komisiji u radu na promicanju sigurnosti na plovilima i moru. Ratifikacijom Konvencije STCW-F od strane svih predmetnih država članica uspostavit će se dosljedan i ažuriran međunarodni okvir te promicati ravnopravni uvjeti za plovila koja plove pod zastavom EU-a i njihovo osoblje unutar EU-a i izvan njega.

Komisija poziva Vijeće da primi na znanje ovo izvješće o napretku.

(1)

 Odluka Vijeća (EU) 2015/799 od 18. svibnja 2015. o ovlašćivanju država članica da postanu stranke, u interesu Europske unije, Međunarodne konvencije Međunarodne pomorske organizacije o standardima osposobljavanja, izdavanju svjedodžbi i držanju straže osoblja na ribarskim brodovima, SL L 127, 22.5.2015., str. 20.–21.

(2)

Direktiva 2008/106/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 19. studenoga 2008. o minimalnoj razini osposobljavanja pomoraca (preinaka), SL L 323, 3.12.2008., str. 33.–61.; Direktiva 2009/16/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. travnja 2009. o nadzoru države luke, SL L 131, 28.5.2009., str. 57.–100.; Direktiva 2012/35/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 21. studenoga 2012. o izmjeni Direktive 2008/106/EZ o minimalnoj razini osposobljavanja pomoraca, SL L 343, 14.12.2012., str. 78.–105.

(3)

Opće udruženje poljoprivrednih zadruga u Europskoj uniji (COGECA), Europski savez transportnih radnika (ETF) i Udruženje nacionalnih organizacija ribolovnih poduzeća (Europêche).

(4)

Zajednička komunikacija Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija, „Međunarodno upravljanje oceanima: plan za budućnost naših oceana”, JOIN(2016) 49 final, od 10. studenoga 2016.

(5)

Zaključci Vijeća o međunarodnom upravljanju oceanima: planu za budućnost naših oceana”, (8029/17), od 4. travnja 2017.

(6)

Rezolucija Europskog parlamenta o međunarodnom upravljanju oceanima: planu za budućnost naših oceana u okviru ciljeva održivog razvoja do 2030. (2017/2055(INI)), od 16. siječnja 2018.

(7)

Direktiva 2005/36/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija, SL L 255, 30.9.2005., str. 22.–142.

(8)

Belgija, Danska, Island, Južna Afrika, Kanada, Kiribati, Republika Kongo, Latvija, Litva, Maroko, Mauritanija, Namibija, Nauru, Nizozemska, Norveška, Novi Zeland, Palau, Poljska, Portugal, Rumunjska, Rusija, Sijera Leone, Sveta Lucija, Sirija, Španjolska, Ukrajina.