Bruxelles, 13.3.2019.

COM(2019) 142 final

IZVJEŠĆE KOMISIJE EUROPSKOM PARLAMENTU, VIJEĆU, EUROPSKOM GOSPODARSKOM I SOCIJALNOM ODBORU I ODBORU REGIJA

o stanju proširenja proizvodnje relevantnih kultura za proizvodnju hrane i hrane za životinje u svijetu


Sadržaj

I.Uvod

II.Pravni okvir EU-a za biogoriva, tekuća biogoriva i goriva iz biomase

III.Utvrđivanje biogoriva, tekućih biogoriva i goriva iz biomase s visokim rizikom od neizravne promjene uporabe zemljišta

III.1.Globalno proširenje poljoprivrednih proizvoda

III.2.Procjena proširenja sirovina na zemljište s velikim zalihama ugljika

III.3.Utvrđivanje „znatnog” proširenja na zemljište s velikim zalihama ugljika

IV.Certificiranje biogoriva, tekućih biogoriva i goriva iz biomase s niskim rizikom od neizravne promjene uporabe zemljišta

V.Zaključci



I.Uvod

Nova Direktiva o obnovljivoj energiji 1 („RED II” ili „Direktiva”) stupila je na snagu 24. prosinca 2018. 2 Direktivom se promiče razvoj obnovljive energije u sljedećem desetljeću u okviru obvezujućeg cilja ostvarivanja udjela od najmanje 32 % obnovljive energije u cijelom EU-u do 2030., koji države članice moraju zajedno postići. U tu se svrhu u Direktivi utvrđuje niz sektorskih mjera kojima se promiče daljnja uporaba obnovljivih izvora energije u sektoru električne energije, grijanja i hlađenja te prometa, a opći je cilj pridonijeti smanjenju emisija stakleničkih plinova, poboljšanju energetske sigurnosti, jačanju europskog tehničkog i industrijskog vodstva u sektoru obnovljive energije i stvaranju radnih mjesta i rastu.

Direktivom se ojačava i okvir EU-a za održivost bioenergije kako bi se zajamčila pouzdana ušteda emisija stakleničkih plinova i smanjili nenamjerni učinci na okoliš. Konkretno, njome se na nov način pristupa rješavanju problema emisija koje nastaju zbog neizravne promjene uporabe zemljišta povezane s proizvodnjom biogoriva, tekućih biogoriva i goriva iz biomase. Stoga se u Direktivi utvrđuju nacionalna ograničenja koja će se postupno smanjivati do nule najkasnije do 2030. u slučaju biogoriva, tekućih biogoriva ili goriva iz biomase s visokim rizikom od neizravne promjene uporabe zemljišta („goriva s visokim rizikom od neizravne promjene uporabe zemljišta”) proizvedenih iz kultura za proizvodnju hrane i hrane za životinje za koje je uočeno znatno proširenje proizvodnog područja na zemljište s velikim zalihama ugljika. Ta će ograničenja utjecati na količinu tih goriva koja se može uzeti u obzir pri izračunu ukupnog nacionalnog udjela obnovljivih izvora energije i udjela obnovljivih izvora energije u prometu. Međutim, Direktivom se uvodi izuzeće od tih ograničenja za biogoriva, tekuća biogoriva i goriva iz biomase koja su certificirana kao goriva s niskim rizikom od neizravne promjene uporabe zemljišta.

U tom kontekstu Komisija mora u skladu s Direktivom donijeti delegirani akt u kojem se utvrđuju kriteriji za i. određivanje sirovina s visokim rizikom od neizravne promjene uporabe zemljišta za koje je uočeno znatno proširenje proizvodnog područja na zemljište s velikim zalihama ugljika i ii. certificiranje biogoriva, tekućih biogoriva i goriva iz biomase s niskim rizikom od neizravne promjene uporabe zemljišta („goriva s niskim rizikom od neizravne promjene uporabe zemljišta”). Ovo izvješće („izvješće”) o stanju proširenja proizvodnje relevantnih kultura za proizvodnju hrane i hrane za životinje u svijetu mora biti popraćeno tim delegiranim aktom. U ovom izvješću navode se informacije o kriterijima iz tog delegiranog akta za utvrđivanje goriva s visokim rizikom od neizravne promjene uporabe zemljišta proizvedenih iz kultura za proizvodnju hrane i hrane za životinje za koje je uočeno znatno proširenje na zemljište s velikim zalihama ugljika te goriva s niskim rizikom od neizravne promjene uporabe zemljišta. U 2. odjeljku izvješća opisuju se izmjene politika EU-a kojima se nastoje ukloniti učinci neizravne promjene uporabe zemljišta. U 3. odjeljku nalazi se pregled najnovijih podataka o proširenju proizvodnje relevantnih kultura za proizvodnju hrane i hrane za životinje diljem svijeta. U 4. i 5. odjeljku opisuje se pristup određivanju goriva s visokim rizikom od neizravne promjene uporabe zemljišta proizvedenih iz kultura za proizvodnju hrane i hrane za životinje za koje je uočeno znatno proširenje na zemljište s velikim zalihama ugljika, odnosno certificiranju goriva s niskim rizikom od neizravne promjene uporabe zemljišta.


II.Pravni okvir EU-a za biogoriva, tekuća biogoriva i goriva iz biomase

Sektor prometa posebno je zahtjevan s energetskog i klimatskog stajališta: na njega otpada približno jedna trećina ukupne potražnje za energijom u EU-u, gotovo u potpunosti ovisi o fosilnim gorivima, a emisije stakleničkih plinova sve su veće. Nastojeći riješiti ta pitanja, EU je već početkom 2000-ih donio zakonodavstvo 3 kojim je obvezao države članice na određivanje okvirnih nacionalnih ciljeva za biogoriva i ostala obnovljiva goriva u sektoru prometa jer su zbog tehnološkog napretka motori većine vozila koja su tada prometovala u Uniji već bili prilagođeni mješavini goriva s malim udjelom biogoriva. Biogoriva su bila jedini dostupni izvor obnovljive energije za pokretanje dekarbonizacije sektora prometa, u kojem se očekivalo povećanje emisija CO2 za 50 % od 1990. do 2010.

Direktivom o obnovljivoj energiji iz 2009. 4 („RED”) dodatno se promiče dekarbonizacija sektora prometa postavljanjem obvezujućeg cilja ostvarivanja udjela od 10 % obnovljive energije u sektoru prometa do 2020. Prema dostavljenim podacima i procjenama udio obnovljive energije u cjelokupnoj krajnjoj potrošnji energije u sektoru prometa 2017. iznosio je približno 7 %. Budući da električna energija iz obnovljivih izvora, bioplin i napredne sirovine trenutačno imaju malu ulogu u sektoru prometa, velika većina izvora obnovljive energije u tom su sektoru konvencionalna biogoriva 5 .

Nadalje, RED-om se utvrđuju obvezujući kriteriji uštede stakleničkih plinova i kriteriji održivosti koje biogoriva 6 i tekuća biogoriva, kako su definirana u toj Direktivi, moraju ispuniti kako bi se mogli smatrati dijelom nacionalnih i EU-ovih ciljeva za obnovljive izvore energije i kako bi ih se moglo prijaviti za programe javnih potpora. Tim se kriterijima utvrđuju područja (ponajprije zemljišta s velikim zalihama ugljika ili velikom bioraznolikošću) koja ne smiju biti izvor sirovina za proizvodnju biogoriva i tekućih biogoriva te se utvrđuju minimalni zahtjevi u pogledu uštede emisija stakleničkih plinova koje moraju ispuniti biogoriva i tekuća biogoriva u usporedbi s fosilnim gorivima. Ti su kriteriji pridonijeli ograničavanju rizika od izravnih učinaka na uporabu zemljišta koji su povezani s proizvodnjom konvencionalnih biogoriva i tekućih biogoriva, no njima se ne rješava problem neizravnih učinaka.

Neizravna promjena uporabe zemljišta povezana s konvencionalnim biogorivima

Neizravni učinci mogu nastati kada se pašnjaci ili poljoprivredno zemljište prethodno predviđeno za opskrbu tržišta hrane i hrane za životinje prenamjenjuje u površine za proizvodnju biogoriva iz biomase. Potražnja za hranom i hranom za životinje i dalje će se morati zadovoljiti bilo intenziviranjem postojeće proizvodnje bilo pretvaranjem drugih nepoljoprivrednih površina u površine za poljoprivrednu proizvodnju. U potonjem slučaju neizravna promjena uporabe zemljišta (prenamjena nepoljoprivrednog zemljišta u poljoprivredno zemljište radi proizvodnje hrane ili hrane za životinje) može dovesti do emisija stakleničkih plinova 7 , posebno kada se odnosi na zemljište s velikim zalihama ugljika kao što su šume, močvare i tresetišta. Te emisije stakleničkih plinova, koje nisu obuhvaćene kriterijima uštede emisija stakleničkih plinova iz RED-a, mogu biti znatne i mogle bi dovesti do poništenja nekih ili svih ušteda emisija stakleničkih plinova pojedinih biogoriva 8 . Razlog je tomu činjenica da se očekuje da će gotovo sva proizvodnja biogoriva 2020. dolaziti od kultura koje se uzgajaju na zemljištu koje bi se moglo koristiti za svrhe tržišta hrane ili hrane za životinje.

Međutim, neizravnu promjenu uporabe zemljišta nije moguće ni pratiti ni mjeriti. Potrebno ju je modelirati kako bi se procijenili mogući učinci. To modeliranje ima određena ograničenja, no unatoč tome dovoljno je pouzdano da se njime utvrdi rizik od neizravne promjene uporabe zemljišta povezan s konvencionalnim biogorivima. U tom je kontekstu Direktivom o neizravnoj promjeni uporabe zemljišta iz 2015. 9 donesen predostrožni pristup radi smanjenja ukupnog učinka neizravne promjene uporabe zemljišta određivanjem ograničenja na udio konvencionalnih biogoriva 10 i tekućih biogoriva koja se mogu smatrati dijelom nacionalnih ciljeva obnovljive energije i cilja ostvarenja udjela od 10 % obnovljive energije u sektoru prometa. Ta je mjera popraćena obvezom svake države članice da utvrdi okvirni cilj za napredna obnovljiva goriva s referentnom vrijednošću od 0,5 % do 2020. kako bi potaknula prijelaz na takva goriva, u čijem se slučaju smatra da neizravna promjena uporabe zemljišta ima manje ili nikakve učinke.

Osim toga, u Direktivi o neizravnoj promjeni uporabe zemljišta utvrđuju se i faktori neizravne promjene uporabe zemljišta za različite kategorije sirovina koje se temelje na hrani i hrani za životinje. Ti faktori ukazuju na emisije koje nastaju zbog neizravne promjene uporabe zemljišta povezanog s proizvodnjom konvencionalnih biogoriva i tekućih biogoriva te bi ih isporučitelji goriva trebali uvrstiti u svoja izvješća, no oni se ne bi trebali upotrebljavati za izračun uštede emisija stakleničkih plinova koja nastaje zbog proizvodnje biogoriva.

Rješavanje problema neizravne promjene uporabe zemljišta u RED-u II

U RED-u II uvodi se usmjereniji pristup smanjenju učinaka neizravne promjene uporabe zemljišta koji su povezani s konvencionalnim biogorivima, tekućim biogorivima i gorivima iz biomase 11 . Budući da se emisije koje nastaju zbog neizravne promjene uporabe zemljišta ne mogu mjeriti onoliko precizno koliko je potrebno da bi se mogle uključiti u metodologiju izračuna emisija stakleničkih plinova u EU-u, u Direktivi je zadržano ograničenje količine konvencionalnih biogoriva, tekućih biogoriva i goriva iz biomase 12 potrošenih u prometu koja se uzima u obzir pri izračunu ukupnog nacionalnog udjela obnovljive energije i sektorskog udjela u prometu. Međutim, to se ograničenje iskazuje u obliku nacionalnih gornjih granica koje se podudaraju s postojećim razinama tih goriva u svakoj državi članici 2020.

Dopuštena je određena fleksibilnost jer se ta nacionalna ograničenja mogu dodatno povećati za jedan postotni bod, no ukupna gornja granica i dalje ne smije prelaziti 7 % konačne potrošnje energije u sektoru cestovnog i željezničkog prometa 2020. Nadalje, države članice mogu utvrditi niža ograničenja za biogoriva, tekuća biogoriva i goriva iz biomase s visokim rizikom od neizravne promjene uporabe zemljišta, kao što su goriva proizvedena iz uljarica.

Istodobno se dodatno potiče uporaba naprednih biogoriva i bioplina u okviru posebnog obvezujućeg cilja ostvarivanja minimalnog udjela od 3,5 % do 2030. uz dva srednjoročna ključna cilja (0,2 % do 2022. i 1 % do 2025.).

Osim toga, čak i kad bi se konvencionalna biogoriva i goriva iz biomase mogla uključiti u postizanje cilja za obnovljivu energiju od 14 % potrošnje energije u sektoru prometa, države članice mogle bi smanjiti i razinu tog cilja ako odluče da će manje tih goriva smatrati dijelom prethodnog cilja. Ako, na primjer, država članica odluči da konvencionalna biogoriva i goriva iz biomase uopće neće uključiti u postizanje cilja, cilj bi se mogao smanjiti za ukupni maksimalni iznos od 7 %.

Nadalje, Direktivom se uvodi dodatno ograničenje za biogoriva, tekuća biogoriva i goriva iz biomase proizvedena iz kultura za proizvodnju hrane i hrane za životinje za koje je utvrđeno znatno proširenje područja proizvodnje na zemljište s velikim zalihama ugljika jer je za biogoriva, tekuća biogoriva i goriva iz biomase proizvedena iz tih sirovina očito da postoji visok rizik od neizravne prenamjene zemljišta 13 . Budući da je uočeno proširenje na zemljište s velikim zalihama ugljika rezultat povećane potražnje za kulturama, može se očekivati da će daljnje povećanje potražnje za tim sirovinama u svrhu proizvodnje biogoriva, tekućih biogoriva i goriva iz biomase samo pogoršati situaciju ako se ne primijene mjere za sprečavanje učinaka preusmjeravanja kao što je certificiranje biogoriva, tekućih biogoriva i goriva iz biomase s niskim rizikom od neizravne promjene uporabe zemljišta. Stoga će se doprinos tih goriva cilju udjela obnovljivih izvora energije u sektoru prometa (kao i za izračun nacionalnog ukupnog udjela energije iz obnovljivih izvora) od 2021. ograničiti na razinu potrošnje tih goriva 2019. Od 31. prosinca 2023. njihov doprinos morat će se postupno smanjivati na 0 % najkasnije do 2030.

Međutim, u skladu s Direktivom omogućeno je izuzimanje biogoriva, tekućih biogoriva i goriva iz biomase proizvedenih od tih sirovina iz tog ograničenja pod uvjetom da su certificirana kao goriva s niskim rizikom od neizravne promjene uporabe zemljišta. To je certificiranje moguće za sirovine za biogoriva, tekuća biogoriva i goriva iz biomase proizvedena u okolnostima koje sprečavaju učinke neizravne promjene uporabe zemljišta time što su uzgojene na nekorištenom zemljištu ili iz kultura za čiji su uzgoj primijenjene poboljšane poljoprivredne prakse, kako je dalje navedeno u ovom izvješću.


III.Utvrđivanje biogoriva, tekućih biogoriva i goriva iz biomase s visokim rizikom od neizravne promjene uporabe zemljišta 

Određivanje kriterija za utvrđivanje sirovina s visokim rizikom od neizravne promjene uporabe zemljišta za koje je uočeno znatno proširenje proizvodnog područja na zemljište s velikim zalihama ugljika obuhvaća dva koraka:

1.utvrđivanje proširenja sirovina koje se upotrebljavaju za proizvodnju biogoriva, tekućih biogoriva i goriva iz biomase na zemljište s velikim zalihama ugljika; i

2.utvrđivanje značenja „znatnog” proširenja sirovina.

Komisija je u tu svrhu provela opsežno istraživanje i javno savjetovanje, uključujući sljedeće:

-pregled relevantne znanstvene literature,

-globalnu procjenu na temelju podataka geografskog informacijskog sustava (GIS) i

-opsežno savjetovanje tijekom niza sastanaka sa stručnjacima i dionicima čiji je važan doprinos Komisija uzela u obzir u pripremi ovog izvješća i povezanog delegiranog akta.

III.1.Globalno proširenje poljoprivrednih proizvoda

U posljednjih nekoliko desetljeća porast svjetskog stanovništva i viši životni standard doveli su do rastuće potražnje za hranom, hranom za životinje, energijom i vlaknima iz ekosustava na Zemlji. Ta povećana potražnja dovela je do veće potrebe za poljoprivrednim proizvodima na svjetskoj razini, a očekuje se da će se to nastaviti i u budućnosti 14 . Povećana uporaba biogoriva u EU-u pridonijela je postojećoj potražnji za poljoprivrednim proizvodima.

Ovim se izvješćem nastoje obuhvatiti globalna kretanja u širenju relevantnih sirovina za biogoriva zabilježena od 2008. Taj je datum odabran kako bi se osigurala usklađenost politika s rokovima za zaštitu zemljišta s velikom bioraznolikošću i zemljišta s velikim zalihama ugljika kako je utvrđeno u članku 29. Direktive.

Kako je prikazano u tablici 1., u razdoblju 2008.–2016. povećala se proizvodnja svih glavnih poljoprivrednih proizvoda koji se upotrebljavaju za proizvodnju konvencionalnih biogoriva osim ječma i raži. Osobito izražen rast proizvodnje bilježi se za palmino ulje, soju i kukuruz, što se odražava i u podacima o obranim površinama. Povećanje proizvodnje pšenice, suncokreta, uljane repice i šećerne repe uglavnom je postignuto povećanjem produktivnosti.

 

Tablica 1.: Globalno proširenje proizvodnje glavnih sirovina za biogoriva (2008.–2016.); izvor: vlastiti izračun na temelju podataka iz baze podataka FAOstat i agencije USDA-FAS

Povećana potražnja za poljoprivrednim proizvodima obično se može zadovoljiti povećanjem prinosa i širenjem poljoprivrednog zemljišta. Kada su dostupnost prikladnog poljoprivrednog zemljišta i moguća povećanja prinosa ograničeni, povećana potražnja za poljoprivrednim kulturama postaje osnovni pokretač krčenja šuma. Nadalje, vjerojatno je da i neki drugi ključni čimbenici, kao što je ostvarivanje maksimalne dobiti od proizvodnje i poštivanje povezanog zakonodavstva koje je na snazi, imaju ulogu u utvrđivanju načina zadovoljavanja povećane potražnje i mjere u kojoj ona uzrokuje krčenje šuma.

III.2.Procjena proširenja sirovina na zemljište s velikim zalihama ugljika

Zbog rastuće svjetske potražnje za poljoprivrednim proizvodima potražnja za biogorivima djelomično je zadovoljena širenjem zemljišta namijenjenog poljoprivredi na svjetskoj razini. Kada se to širenje odvija na zemljištu s velikim zalihama ugljika, može dovesti do znatnih emisija stakleničkih plinova i velikog gubitka bioraznolikosti. Kako bi se procijenilo širenje relevantnih sirovina na zemljište bogato ugljikom (kako je definirano u RED-u II), Zajednički istraživački centar (JRC) Europske komisije pregledao je relevantnu znanstvenu literaturu (vidjeti Prilog I.) i nadopunio spoznaje globalnom procjenom na temelju GIS-a (vidjeti Prilog II.).

Pregled znanstvene literature

Pregledom znanstvene literature o proširenju proizvodnih područja poljoprivrednih proizvoda na zemljište s velikim zalihama ugljika utvrđeno je da nijedna studija ne daje rezultate za sve sirovine koje se upotrebljavaju za proizvodnju biogoriva, tekućih biogoriva i goriva iz biomase. Umjesto toga, studije su uglavnom usmjerene na određene regije i određene usjeve, velikom većinom na soju i palmino ulje, dok su podaci vrlo oskudni za ostale usjeve. Nadalje, različitim su studijama obuhvaćena različita razdoblja proširenja kultura te se primjenjuju različiti pristupi na vremenski odmak između krčenja šuma i proširenja kultura. Stoga se u studijama u kojima je razmatran pokrov zemljišta samo u razdoblju od jedne do dvije godine prije sađenja kultura krčenje šuma u manjoj mjeri pripisuje određenoj kulturi nego u studijama u kojima se pokrov zemljišta razmatrao za više godina unatrag. To može dovesti do preniske procjene učinka neke kulture na krčenje šuma jer, čak i ako se iskrčena područja ne upotrebljavaju odmah za proizvodnju kulture, konačni cilj uporabe zemljišta za proizvodnju kulture može biti jedan od najvažnijih pokretača krčenja šuma. Kad god je to moguće, rezultati tih regionalnih studija kombinirani su kako bi se dobila globalna procjena proširenja za svaku pojedinu kulturu, kako je sažeto u nastavku.

Soja

S obzirom na nedostatak studija u kojima se navode najnoviji podaci na svjetskoj razini, podaci su kombinirani iz studija i baza podataka iz Brazila, drugih zemalja Južne Amerike i ostatka svijeta. Podaci o proširenju soje u Brazilu od 2008. preuzeti su iz brazilske baze podataka IBGE-SIDRA i objedinjeni s podacima o proširenju na šumska područja u regiji Cerrado [Gibbs i dr., 2015.] te je izračunan prosjek za razdoblje 2009.–2013. u Amazoniji [Richards i dr., 2017.] i ostatku Brazila [Agroicone, 2018.]. U studiji koju su proveli Graesser i dr. (2015.) navode se podaci o proširenju kultura na šume u drugim zemljama Latinske Amerike. Kad je riječ o ostatku svijeta, za zemlje u kojima je uočeno najveće proširenje proizvodnih područja soje od 2008., tj. Indiju, Ukrajinu, Rusiju i Kanadu, u literaturi se može pronaći malo razloga za zabrinutost da uzgoj soje uzrokuje izravno krčenje šuma. Prema tome, pretpostavljeno je da za ostatak svijeta udio proširenja na šume iznosi 2 %. Stoga se procjenjuje da je prosječno svjetsko proširenje soje na zemljištu s velikim zalihama ugljika iznosilo 8 %.

Palmino ulje

Uzorkovanjem plantaža palmina ulja na temelju satelitskih podataka Vijay i dr. (2016.) procijenili su udio proširenja površina za palmino ulje na šume od 1989. do 2013. i rezultate iskazali po zemljama. Uspoređivanjem tih nacionalnih prosjeka u odnosu na povećanja nacionalnih obranih površina za palmino ulje u razdoblju od 2008. do 2016., na globalnoj razini 45 % proširenja površina za palmino ulje bilo je na zemljišta koja su 1989. bila šume. Pouzdanost tog rezultata potkrijepljena je opažanjem da su rezultati za Indoneziju i Maleziju unutar raspona rezultata drugih studija koje su bile usmjerene na te regije. Prema dodatnim podacima iz studije koju su proveli Henders i dr. (2015.) u razdoblju 2008.–2011. uočeno je da se u prosjeku 0,43 Mha šuma godišnje iskrčilo radi proširenja površina za palmino ulje. To također predstavlja 45 % procijenjenog povećanja zasađenih površina za palmino ulje na globalnoj razini u tom razdoblju 15 . U nekoliko studija analiziran je i udio proširenja površina za palmino ulje na tresetišta. Dajući najveću važnost rezultatima studije koju su proveli Miettinen i dr. (2012. i 2016.), koja se može smatrati najnaprednijom u tom području, i uz pretpostavku da u ostatku svijeta nije došlo do isušivanja tresetišta zbog palmi, može se procijeniti da interpolirana ponderirana prosječna vrijednost proširenja površina za palmino ulje na tresetišta iznosi 23 % za cijeli svijet od 2008. do 2011.

Šećerna trska

Više od 80 % proširenja šećerne trske na globalnoj razini zabilježeno je u Brazilu od 2008. do 2015. U studiji koju su proveli Adami i dr. (2012.) utvrđeno je da je u razdoblju od 2000. do 2009. proširenje šećerne trske na šume u središtu južnog Brazila iznosilo samo 0,6 %. Iako je u istom razdoblju u toj regiji zabilježeno približno 90 % ukupnog svjetskog proširenja šećerne trske, tom studijom nisu obuhvaćena neka proširenja u drugim regijama Brazila. U studiji koju su proveli Sparovek i dr. (2008.) utvrđeno je da se u razdoblju od 1996. do 2006. šećerna trska u središtu južnog Brazila gotovo u potpunosti proširila na pašnjake ili zemljišta s drugim kulturama, no dodatnih 27 % proširenja dogodilo se u „perifernim” područjima oko i unutar amazonskog bioma te na sjeveroistoku i u biomu Atlantske šume. Na tim perifernim područjima utvrđena je veza između gubitka šuma po općini i proširenja šećerne trske. Međutim, u radu se ne navodi nijedan podatak o udjelu proširenja na šume. Posljedično, iz stručne literature ne mogu se izvesti nikakvi prikladni brojčani podaci o krčenju šuma zbog šećerne trske.

Kukuruz

U pravilu se smatra da žitarice kao što je kukuruz ne uzrokuju krčenje šuma jer se njihova proizvodnja većinom odvija na područjima umjerene klime na kojima je krčenje šuma rijetko. Istodobno je kukuruz i tropska kultura koju često uzgajaju mali poljoprivrednici te je često u kombinaciji sa sojom dio plodoreda velikih poljoprivrednih gospodarstava. Proširenje u Kini bilo je ograničeno na granična područja na sjeveroistoku zemlje [Hansen, 2017.] za koja se pretpostavlja da ih sačinjavaju uglavnom travnate stepe, a ne šume. Postotak proširenja u Brazilu i Argentini mogao bi biti jednak postotku krčenja šuma u Brazilu zbog soje. Lark i dr. (2015.) utvrdili su da je proširenje kukuruza na šume u SAD-u od 2008. do 2012. iznosilo 3 %, na guštare 8 %, a na močvare 2 %. Međutim, u literaturi nisu pronađene globalne procjene prenamjene zemljišta.

Ostale kulture

Za ostale kulture postoji vrlo malo podataka, osobito na svjetskoj razini. Jedini skupovi podataka o proširenju kultura koji obuhvaćaju cijeli svijet navode samo rezultate po zemljama [FAO, 2018.] [USDA, 2018.]. Tome bi se stoga moglo pristupiti tako da se podaci o proširenju kultura na nacionalnoj razini povežu s podacima o krčenju šuma na nacionalnoj razini [Cuypers i dr., 2013.] [Malins, 2018.], no to se ne može smatrati dostatnim temeljem za povezivanje neke kulture s krčenjem šuma jer se ta kultura možda ne uzgaja u dijelu zemlje u kojem je došlo do krčenja šuma.

Kao rezultat kritičkog pregleda znanstvene literature može se zaključiti da najbolje procjene za udio nedavnog širenja na šumovita zemljišta s visokim udjelom ugljika uključuju 8 % za soju i 45 % za palme uljarice. U literaturi nije bilo dovoljno podataka koji bi omogućili pouzdane procjene za ostale kulture.

Procjena proširenja sirovina na područja bogata ugljikom na temelju GIS-a

Kako bi se dosljedno obuhvatile sve kulture relevantne za biogoriva, pregled literature dopunjen je globalnom procjenom proširenja sirovina relevantnih za biogoriva na područja bogata ugljikom pomoću GIS-a, na temelju podataka Svjetskog instituta za resurse (WRI) i Konzorcija za održivost Sveučilišta u Arkansasu (vidjeti okvir 1.).



Okvir 1.: Metodologija globalne procjene na temelju GIS-a

Kako bi se utvrdilo koliki je udio krčenja šuma povezan sa širenjem svih kultura relevantnih za biogoriva od 2008., u metodologiji je primijenjen pristup geoprostornog modeliranja u kojem su spojene karta krčenja šuma iz aplikacije Global Forest Watch (GFW) i karte kultura i pašnjaka iz modela MapSPAM i baze podataka EarthStat. Tim su pristupom obuhvaćena proširenja svih relevantnih kultura za proizvodnju hrane i hrane za životinje od 2008. na područja sa zastorom krošnje većim od 10 posto. Veličina piksela bila je približno 100 hektara na ekvatoru. Površine prekrivene tresetištima utvrđene su uporabom karata koje su Mietinnen i dr. (2016.) upotrijebili u svojoj studiji. Mietinnen i dr. (2016.) upotrijebili su atlase tresetišta organizacije Wetlands International u omjeru 1 : 700 000 [Wahyunto i dr., 2003., Wahyunto i dr., 2004.] kako bi uključili i tresetišta na Sumatri i Borneu.

U analizi su uzeti u obzir jedino oni pikseli na kojima su poljoprivredne kulture glavni uzrok krčenja šuma prema nedavnoj karti koju su izradili Curtis i dr. (2018.). Tom su kartom prekrivene one na kojima su označena proizvodna područja kultura od interesa relevantnih za biogoriva. Ukupna količina krčenja šuma i emisija na određenom pikselu od jednog kilometra odnosno 100 ha dodijeljena je različitim kulturama za biogoriva razmjerno udjelu površine na kojoj se nalazi kultura od interesa u ukupnoj površini poljoprivrednih zemljišta u pikselima, koja se definira kao ukupna količina kultiviranog zemljišta i pašnjaka. Tako je relativni doprinos svake kulture za biogoriva ukupnom poljoprivrednom otisku određenog piksela poslužio kao temelj za dodjelu podataka o krčenju šuma unutar tog istog piksela. Za više informacija o metodologiji vidjeti Prilog 2.

U tablici 2. u nastavku prikazani su sažeti rezultati procjene na temelju GIS-a, koji ukazuju da postoje velike razlike među kulturama relevantnima za biogoriva s obzirom na povezanost njihova proširenja i krčenja šuma. U podacima za razdoblje 2008.–2015. vidljivo je da se proizvodna područja suncokreta, šećerne repe i uljane repice sporo šire i da se samo neznatan udio širenja odnosi na zemljišta s velikim zalihama ugljika. U pogledu kukuruza, pšenice, šećerne trske i soje ukupno proširenje bilo je izraženije, no udio proširenja na šume neznatno je manji od 5 % za svaku od tih sirovina. Nasuprot tome, za palmino ulje analiza je pokazala najveću brzinu cjelokupnog širenja i najveći udio širenja na šumska zemljišta (70 %). Palmino ulje ujedno je i jedina kultura koja se u velikom postotku (18 %) širi i na tresetišta.

Čini se da su rezultati procjene na temelju GIS-a u skladu s općim kretanjima zabilježenima u znanstvenoj literaturi koja je pregledana za pripremu ovog izvješća. Procijenjeni udio proširenja površina za palmino ulje na šume na gornjoj je granici vrijednosti navedenih u znanstvenoj literaturi, što ukazuje na visok udio proširenja na šume koji se obično kreće od 40 do 50 %. Jedno od mogućih objašnjenja jest vremenski odmak između krčenja šuma i uzgoja palmi 16 .

Prema RED-u II., sva područja koja su bila šuma u siječnju 2008. računaju se kao iskrčena područja ako se upotrebljavaju za proizvodnju sirovina za biogoriva, neovisno o datumu početka stvarnog uzgoja sirovina. Ta je odredba uzeta u obzir u procjeni na temelju GIS-a, dok se u većini regionalnih studija razmatra kraći vremenski odmak između krčenja šuma i sadnje palmi. S druge strane, udio proširenja na tresetišta koji proizlazi iz analize uglavnom je u skladu s procjenama iz znanstvene literature. Prema tome, opreznije procjene od 45 % za prosječni globalni udio širenja površina za palmino ulje na šumska zemljišta i 23 % za proširenje proizvodnog područja na tresetišta mogu se smatrati najboljim dostupnim znanstvenim dokazima.

Udio prenamjene zemljišta procijenjen na temelju GIS-a u iznosu od 4 % za soju niži je od kombinirane procjene na temelju regionalne literature, koja iznosi 8 %. Ta se razlika može objasniti činjenicom da se u regionalnoj literaturi upotrebljavaju lokalni podaci nadopunjeni stručnom prosudbom, prema kojima kultura izravno slijedi krčenju šuma u određenom pikselu, što nije praktično primjenjivo na globalnoj razini procjene na temelju GIS-a. Iz tog se razloga može smatrati da procjena udjela povećanja proizvodnje soje na šumska zemljišta od 8 % koja je dobivena iz regionalne literature odražava najbolje raspoložive znanstvene podatke. 

 

Tablica 2.: Uočeno proširenje zasađenih površina 17 kultura za proizvodnju hrane i hrane za životinje (primjenom statističkih podataka FAO-a i USDA-e) i povezano krčenje šuma prema procjeni na temelju GIS-a


Rizici neizravne promjene uporabe zemljišta povezani s biogorivima koja se temelje na hrani ili hrani za životinje

Rezultati gore navedenih istraživanja koja se temelje na GIS-u u skladu su s rezultatima modeliranja neizravne promjene uporabe zemljišta, u okviru kojeg je dosljedno utvrđeno da su uljarice koje se koriste za proizvodnju biogoriva, kao što su palmino ulje, uljana repica, soja i suncokret, povezane s većim rizikom od neizravne promjene uporabe zemljišta u usporedbi s drugim konvencionalnim sirovinama za goriva kao što su šećerne kulture ili kulture bogate škrobom. Taj je trend dodatno potvrđen nedavnim pregledom globalnih znanstvenih spoznaja o neizravnoj promjeni uporabe zemljišta 18 .

Nadalje, u Prilogu VIII. RED-u II nalazi se popis privremenih procijenjenih faktora emisija koje nastaju zbog neizravne promjene uporabe zemljišta, prema kojem je faktor neizravne promjene uporabe zemljišta za uljarice otprilike četiri puta veći u usporedbi s drugim vrstama kultura. Posljedično, člankom 26. stavkom 1. RED-a II državama članicama dopušta se da odrede niže ograničenje za udio biogoriva, tekućih biogoriva i goriva iz biomase proizvedenih iz kultura za proizvodnju hrane i hrane za životinje, a posebno se u tom kontekstu spominju uljarice. Unatoč tome, s obzirom na nesigurnost modeliranja neizravne promjene uporabe zemljišta, u ovoj je fazi prikladnije suzdržati se od razlikovanja različitih kategorija kultura, kao što su kulture bogate škrobom, šećerne kulture i uljarice, pri određivanju kriterija za utvrđivanje goriva s rizikom od neizravne promjene uporabe zemljišta proizvedenih iz kultura za proizvodnju hrane i hrane za životinje za koje je uočeno znatno proširenje proizvodnog područja na zemljište s velikim zalihama ugljika.

III.3.Utvrđivanje „znatnog” proširenja na zemljište s velikim zalihama ugljika

Prema odredbama RED-a II Komisija je dužna odrediti što znači „znatno” proširenje određene sirovine na zemljište s velikim zalihama ugljika kako bi se osiguralo da se svim biogorivima koja su dio cilja ostvarenja obnovljive energije do 2030. postignu neto uštede emisija stakleničkih plinova (u usporedbi s fosilnim gorivima). U tu svrhu, tri čimbenika imaju ključnu ulogu u određivanju „znatnosti” proširenja zemljišta: apsolutni i relevantni opseg proširenja zemljišta od određene godine u usporedbi s ukupnim proizvodnim područjem relevantne kulture; udio tog proširenja na zemljišta s velikim zalihama ugljika; te vrsta relevantnih kultura i područja s velikim zalihama ugljika.

Prvi čimbenik služi za provjeru širi li se određena sirovina doista na nova područja. U tu je svrhu potrebno uzeti u obzir i prosječno godišnje apsolutno povećanje proizvodnog područja (tj. 100 000 ha, što odražava prilično proširenje) i relativno povećanje (tj. 1 % kako bi se odražavalo prosječno godišnje povećanje produktivnosti) u usporedbi s ukupnim proizvodnim područjem te sirovine. Taj dvostruki prag omogućuje da se isključe sirovine za koje se ne opaža proširenje ukupnog proizvodnog područja ili je ono vrlo ograničeno (uglavnom zato što se povećanje proizvodnje postiže poboljšanjem prinosa, a ne širenjem područja). Takve sirovine ne bi uzrokovale znatno krčenje šuma i stoga velike emisije stakleničkih plinova zbog neizravne promjene uporabe zemljišta. To je, primjerice, slučaj suncokretova ulja s obzirom na to da se u razdoblju 2008.–2016. njegovo područje proizvodnje povećalo za manje od 100 000 ha i 0,5 % godišnje, dok se njegova ukupna proizvodnja u istom razdoblju povećala za 3,4 %.

Za kulture koje prelaze te pragove za proširenje drugi je odlučujući čimbenik udio proširenja proizvodnje na zemljišta s velikim zalihama ugljika. Takvim se udjelom utvrđuje mogu li se, i u kojoj mjeri, biogorivima ostvariti uštede emisija stakleničkih plinova. Kada su emisije stakleničkih plinova koje nastaju zbog proširenja određene sirovine na zemljište s velikim zalihama ugljika više od izravnih ušteda emisija stakleničkih plinova od biogoriva proizvedenih iz određene vrste sirovine, proizvodnja tih biogoriva neće dovesti do ušteda emisija stakleničkih plinova u usporedbi s fosilnim gorivima.

Prema RED-u II zahtijeva se da se za biogoriva emisije stakleničkih plinova smanje za najmanje 50 % u odnosu na fosilna goriva 19 , na temelju analize životnog ciklusa koja obuhvaća sve izravne emisije, ali ne i neizravne emisije. Kako je navedeno u okviru 2., biogoriva proizvedena iz kultura koje premašuju opći prag od 14 % proširenja proizvodnje na zemljišta s velikim zalihama ugljika ne bi ostvarila uštede emisija. Na temelju načela predostrožnosti, na utvrđenu razinu primjereno je primijeniti diskontni faktor od približno 30 %. Stoga je potreban konzervativniji prag od 10 % kako bi se zajamčilo da biogoriva ostvaruju prilične neto uštede emisija stakleničkih plinova i da je gubitak bioraznolikosti povezan s neizravnim promjenama uporabe zemljišta smanjen na najmanju moguću mjeru.

Treće, pri određivanju što čini „znatno” proširenje, važno je uzeti u obzir znatne razlike u vrstama područja s velikim zalihama ugljika i vrsti sirovina koje se razmatraju.

Na primjer, tresetišta treba isušiti kako bi se uspostavila i održavala plantaža za proizvodnju palmina ulja. Razgradnjom treseta nastaju znatne emisije CO2 koje se oslobađaju dokle god je plantaža u funkciji i ponovno se ne uspostavi tresetište. Količina emisija CO2 koja se akumulira u prvih 20 godina nakon isušivanja trostruko je veća od prethodno pretpostavljene količine emisija nakon krčenja šuma na istom području. Prema tome, taj bi se važan učinak trebao uzeti u obzir pri izračunu važnosti emisija iz zemljišta s velikim zalihama ugljika, npr. primjenom multiplikatora 2,6 za širenje na tresetište 20 . Nadalje, trajni usjevi (palme i šećerna trska) te kukuruz i šećerna repa imaju znatno viši prinos, u smislu energetskog sadržaja proizvoda koji se stavljaju u promet 21 , nego što se prethodno pretpostavljalo za izračun praga od 14 % 22 . To se razmatra putem „faktora produktivnosti” u okviru 3.

Zaključno, u okviru 3. navodi se formula odabrana za izračun je li sirovina relevantna za biogoriva iznad ili ispod utvrđenog praga od 10 % znatnog proširenja. Tom se formulom uzima u obzir udio proširenja sirovina na područja s velikim zalihama ugljika kako je definirano u RED-u II i faktor produktivnosti različitih sirovina.



Okvir 2.: Utjecaj neizravne promjene uporabe zemljišta na uštede emisija stakleničkih plinova za biogoriva

Ako se zemljište s velikim zalihama ugljika u tlu ili vegetaciji prenamijeni za uzgoj sirovina za biogoriva, dio pohranjenog ugljika uglavnom se oslobađa u atmosferu, što dovodi do stvaranja ugljikova dioksida (CO2). Posljedični negativni utjecaj na stakleničke plinove može poništiti pozitivan utjecaj (katkad i u velikoj mjeri) koji na njih imaju biogoriva ili tekuća biogoriva.

Stoga bi trebalo uzeti u obzir sveukupne učinke te prenamjene na ugljik kako bi se utvrdila razina znatnog proširenja sirovina na zemljište s velikim zalihama ugljika koje proizlazi iz potražnje za biogorivima. To je potrebno kako bi se osiguralo da se biogorivima štede emisije stakleničkih plinova. Koristeći rezultate procjene na temelju GIS-a, prosječni neto gubitak zaliha ugljika kada se sirovinom za biogoriva zamjenjuje zemljište s velikim zalihama ugljika 23 može se procijeniti na oko 107 tona ugljika po hektaru 24 . Tijekom 20 godina 25 taj je iznos jednak godišnjoj emisiji od 19,6 tona CO2 po hektaru.

Treba napomenuti da uštede emisija stakleničkih plinova ovise i o energetskom sadržaju sirovina koje se svake godine proizvode na zemljištu. Za jednogodišnje kulture, osim kukuruza i šećerne repe, energetski prinos može se procijeniti na oko 55 GJ/ha/god 26 . Kombinacijom obaju podataka može se procijeniti da emisije nastale promjenom uporabe zemljišta povezanom s proizvodnjom biogoriva na iskrčenom zemljištu iznose oko 360 gCO2/MJ. U usporedbi s time, uštede emisija koje proizlaze iz zamjene fosilnih goriva biogorivima proizvedenima od tih usjeva mogu se kvantificirati na oko 52 gCO2/MJ 27 .

S obzirom na te pretpostavke može se procijeniti da će se emisijama iz promjene uporabe zemljišta poništiti izravne uštede emisija stakleničkih plinova koje proizlaze iz zamjene fosilnih goriva kada proširenje kultura za biogoriva na zemljišta s velikim zalihama ugljika postigne udio od 14 % (52 gCO2/MJ / 360 gCO2/MJ = 0,14).

Okvir 3.: Formula za izračun udjela proširenja na zemljište s velikim zalihama ugljika

pri čemu je:

udio proširenja na zemljište s velikim zalihama ugljika,

udio proširenja na zemljište iz članka 29. stavka 4. točaka (b) i (c) RED-a II 28 ,

udio proširenja na zemljište iz članka 29. stavka 4. točke (a) RED-a II 29 ,

= faktor produktivnosti.

PF iznosi 1,7 za kukuruz, 2,5 za palmino ulje, 3,2 za šećernu repu, 2,2 za šećernu trsku i 1 za sve druge kulture 30 .

IV.Certificiranje biogoriva, tekućih biogoriva i goriva iz biomase s niskim rizikom od neizravne promjene uporabe zemljišta 

U određenim okolnostima mogu se izbjeći učinci biogoriva, tekućih biogoriva i goriva iz biomase na neizravnu promjenu uporabe zemljišta jer se može izbjeći visok rizik od neizravne promjene uporabe zemljišta, a uzgoj povezane sirovine može se čak pokazati korisnim za relevantna proizvodna područja. Kako je opisano u odjeljku 2., glavni uzrok neizravne promjene uporabe zemljišta dodatna je potražnja za sirovinama nastala zbog povećane potrošnje konvencionalnih biogoriva. Taj se učinak preusmjeravanja može izbjeći certificiranim biogorivima s niskim rizikom od neizravne promjene uporabe zemljišta.

Sprječavanje preusmjeravanja zemljišta mjerama za povećanje prinosa

Biogoriva s niskim rizikom od neizravne promjene uporabe zemljišta su goriva proizvedena od dodatnih sirovina koje su uzgojene na nekorištenom zemljištu ili koje su rezultat povećanja produktivnosti. Proizvodnja biogoriva od takvih dodatnih sirovina neće prouzročiti neizravnu promjenu uporabe zemljišta jer te sirovine nisu konkurencija proizvodnji hrane i hrane za životinje te se izbjegavaju učinci preusmjeravanja. U skladu sa zahtjevima iz Direktive te bi dodatne sirovine trebale biti kategorizirane kao gorivo s niskim rizikom od neizravne promjene uporabe zemljišta samo ako su proizvedene na održiv način.

Kako bi se ostvario koncept niskog rizika od neizravne promjene uporabe zemljišta, potrebni su strogi kriteriji kojima se djelotvorno potiču najbolje prakse i izbjegavaju neočekivani dobici. Mjere ujedno moraju biti takve da se mogu provesti u praksi i da se njima izbjegava nepotrebno administrativno opterećenje. U izmijenjenoj Direktivi utvrđena su dva izvora dodatnih sirovina koja se mogu upotrijebiti za proizvodnju goriva s niskim rizikom od neizravne promjene uporabe zemljišta. To su sirovine proizvedene primjenom mjera za povećanje produktivnosti u poljoprivredi na već iskorištenom zemljištu i sirovine proizvedene uzgojem kultura na područjima koja se prethodno nisu upotrebljavala za uzgoj kultura.

Osiguravanje dodatnog prinosa izvan okvira uobičajene prakse

Prosječna povećanja produktivnosti ipak i dalje nisu dostatna za izbjegavanje svih rizika od učinaka preusmjeravanja jer se poljoprivredna produktivnost neprestano poboljšava, a za koncept dodatnosti, koji je u samoj srži certificiranja goriva s niskim rizikom od neizravne promjene uporabe zemljišta, potrebno je poduzimanje mjera koje nadilaze uobičajenu praksu. U tom kontekstu RED-om II utvrđeno je da bi trebala biti prihvatljiva jedino povećanja produktivnosti koja nadilaze očekivanu razinu povećanja.

U tu svrhu treba analizirati nadilazi li mjera uobičajenu praksu u trenutku provedbe i ograničiti prihvatljivost mjera na razumno razdoblje u kojem gospodarski subjekti mogu povratiti troškove ulaganja i kojim se osigurava trajna djelotvornost okvira. U tu svrhu prikladan je rok prihvatljivosti od 10 godina 31 . Nadalje, ostvarena povećanja produktivnosti trebala bi se usporediti s dinamičnom polaznom vrijednošću uzimajući u obzir globalna kretanja u prinosu kultura. Time se odražava činjenica da se neka poboljšanja prinosa ionako postižu tijekom vremena zbog tehnološkog razvoja (npr. produktivnijeg sjemena) bez aktivne intervencije poljoprivrednika.

Međutim, kako bi bio provediv i provjerljiv u praksi, pristup primijenjen za određivanje dinamične polazne vrijednosti mora biti stabilan i jednostavan. Stoga bi se dinamična polazna vrijednost trebala temeljiti na kombinaciji prosječnih prinosa koje je poljoprivrednik ostvario tijekom razdoblja od tri godine koje prethode godini primjene mjere za povećanje prinosa i dugoročnih kretanja prinosa zabilježenih za predmetnu sirovinu.

Prihvatljivost dodatnih sirovina koje proizlaze iz mjera za povećanje produktivnosti ili uzgoja sirovina na nekorištenom zemljištu trebala bi biti ograničena na slučajeve koji su doista dodatni u usporedbi s uobičajenom praksom. Najprihvaćeniji okvir za procjenu „dodatnosti” projekata je mehanizam čistog razvoja razvijen u okviru Kyotskog protokola (vidjeti okvir 4.). Treba napomenuti da je taj mehanizam usmjeren na industrijske projekte pa se njegov pristup ne može preslikati u cijelosti, no njegovi su zahtjevi u pogledu analize ulaganja i prepreka relevantni za certificiranje biogoriva s niskom rizikom od neizravne promjene uporabe zemljišta. Primjena takvih zahtjeva na certificiranje biogoriva s niskom rizikom od neizravne promjene uporabe zemljišta značila bi da mjere za povećanje produktivnosti ili za uzgoj sirovina na prethodno nekorištenom zemljištu ne bi bile financijski privlačne ili da bi postojale druge prepreke koje bi spriječile njihovu provedbu (npr. vještine/tehnologije itd.) bez tržišne premije povezane s potražnjom za biogorivima u EU-u 32 .

Okvir 4.: Dodatnost u okviru mehanizma čistog razvoja

Mehanizam čistog razvoja omogućuje da se za projekte smanjenja emisija u zemljama u razvoju odobre jedinice ovjerenog smanjenja emisija, pri čemu je svaka jednaka jednoj toni CO2. Tim se jedinicama može trgovati, mogu se prodavati te ih industrijalizirane zemlje mogu upotrijebiti za djelomično ispunjenje svojih ciljeva smanjenja emisija iz Kyotskog protokola.

U okviru mehanizma čistog razvoja razvijen je sveobuhvatan skup metodologija, uključujući pravila za osiguravanje dodatnosti projekta 33 . Provjera dodatnosti sastoji se od četiriju koraka:

1. korak – utvrđivanje alternativnih rješenja za projektne aktivnosti;

2. korak – analiza ulaganja;

3. korak – analiza prepreka;

4. korak – analiza uobičajene prakse.

Za potrebe certificiranja biogoriva s niskim rizikom od neizravne promjene uporabe zemljišta provjera usklađenosti s 2. i 3. korakom dostatna je jer je opseg mjera koje su prihvatljive za proizvodnju sirovine za biogoriva s niskim rizikom od neizravne promjene uporabe zemljišta jasno opisan u RED-u II i jer je ponavljanje iste vrste mjera za povećanje produktivnosti predviđeno zakonodavstvom.



Jamčenje pouzdane provjere usklađenosti i revizije

Kako bi se dokazala usklađenost s tim kriterijem, potrebna je temeljita procjena koju možda ne bi trebalo provesti u određenim okolnostima i koja bi mogla biti prepreka uspješnoj primjeni pristupa. Na primjer, mali poljoprivrednici 34 , posebno u zemljama u razvoju, često nemaju administrativne kapacitete ni znanje za provedbu tih procjena, dok se ujedno suočavaju s preprekama koje ometaju provedbu mjera za povećanje produktivnosti. Slično tome, dodatnost se može pretpostaviti i za projekte u kojima se koriste napuštena ili jako degradirana zemljišta jer to stanje zemljišta već odražava postojanje prepreka koje sprečavaju uzgoj na njima.

Može se očekivati da će dobrovoljni programi, u kojima je prikupljeno opsežno iskustvo u provedbi kriterija održivosti biogoriva u cijelom svijetu, imati ključnu ulogu u provedbi metodologije certificiranja biogoriva s niskim rizikom od neizravne promjene uporabe zemljišta. Komisija je već priznala 13 dobrovoljnih programa za dokazivanje usklađenosti s kriterijima održivosti i uštede emisija stakleničkih plinova. Njezine ovlasti priznavanja programa proširene su RED-om II na goriva s niskim rizikom od neizravne promjene uporabe zemljišta.

Kako bi osigurala pouzdanu i usklađenu provedbu, Komisija će u provedbenom aktu utvrditi dodatna tehnička pravila o konkretnim pristupima provjere i revizije u skladu s člankom 30. stavkom 8. RED-a II. Komisija će taj provedbeni akt donijeti najkasnije do 30. lipnja 2021. U dobrovoljnim programima mogu se certificirati goriva s niskim rizikom od neizravne promjene uporabe zemljišta, pri čemu se u svakom razvijaju posebni standardi kao što se radi za potrebe certificiranja usklađenosti s kriterijima održivosti, a Komisija može priznati te programe u skladu s odredbama RED-a II.

V.Zaključci

S obzirom na porast globalne potražnje za kulturama za proizvodnju hrane i hrane za životinje, proizvodnja u sektoru poljoprivrede mora se neprestano povećavati. To se postiže povećanjem prinosa i proširenjem poljoprivrednih površina. Ako je riječ o proširenju na zemljište s velikim zalihama ugljika ili staništa s velikom bioraznolikošću, taj proces može dovesti do negativnih učinaka neizravne promjene uporabe zemljišta.

U tom se kontekstu RED-om II ograničava mjera u kojoj konvencionalna biogoriva, tekuća biogoriva i goriva iz biomase potrošena u prometu pridonose postizanju Unijina cilja udjela obnovljive energije do 2030. Osim toga, doprinos biogoriva, tekućih biogoriva i goriva iz biomase s visokim rizikom od neizravne promjene uporabe zemljišta bit će ograničen na razine iz 2019. počevši od 2020. i zatim će se postupno smanjivati prema nuli od 2023. do najkasnije 2030.

Prema najboljim dostupnim znanstvenim dokazima o poljoprivrednom proširenju od 2008., koji su predstavljeni u ovom izvješću, palmino ulje trenutačno je jedina sirovina čije se proizvodno područje toliko izraženo širi na zemljište s velikim zalihama ugljika da emisije stakleničkih plinova koje nastaju zbog promjene uporabe zemljišta poništavaju sve uštede emisija stakleničkih plinova od goriva proizvedenih iz tih sirovina u usporedbi s uporabom fosilnih goriva. Stoga se palmino ulje može kategorizirati kao sirovina s visokim rizikom od neizravne promjene uporabe zemljišta za koju je uočeno znatno proširenje na zemljišta s velikim zalihama ugljika.

Međutim, važno je napomenuti da neke sirovine za palmino ulje koje se upotrebljavaju za proizvodnju bioenergije nemaju štetne učinke od neizravne promjene uporabe zemljišta u smislu članka 26. RED-a II. Stoga se za određenu vrstu proizvodnje može reći da donosi nizak rizik od neizravne promjene uporabe zemljišta. Kako bi se utvrdile te vrste proizvodnje, dostupne su dvije vrste mjera, odnosno mjera za povećanje produktivnosti na postojećem zemljištu i mjera za uzgoj sirovina na nekorištenom zemljištu, kao što su napuštena ili jako degradirana zemljišta. Te su mjere ključne kako bi se spriječila konkurencija između proizvodnje biogoriva, tekućih biogoriva i goriva iz biomase i potrebe za zadovoljenjem potražnje za hranom i hranom za životinje. Direktivom se iz postupnog ukidanja isključuju sva certificirana goriva s niskim rizikom od neizravne promjene uporabe zemljišta. Kriteriji za certificiranje goriva s niskim rizikom od neizravne promjene uporabe zemljišta mogli bi djelotvorno ublažiti učinke preusmjeravanja povezane s potražnjom za tim gorivima kada bi se uzimale u obzir jedino dodatne sirovine koje se upotrebljavaju za proizvodnju biogoriva, tekućih biogoriva i goriva iz biomase.

Komisija će nastaviti ocjenjivati kretanja u poljoprivrednom sektoru, uključujući status proširenja poljoprivrednih površina, na temelju novih znanstvenih dokaza te prikupljati iskustvo u certificiranju goriva s niskim rizikom od neizravne promjene uporabe zemljišta pri pripremi revizije ovog izvješća koja će se provesti do 30. lipnja 2021. Komisija će nakon toga pregledati sve podatke iz izvješća s obzirom na razvoj situacije i najnovije dostupne znanstvene dokaze. Važno je podsjetiti se da je u ovom izvješću opisana trenutačna situacija na temelju najnovijih kretanja te da bi u budućim procjenama moglo doći do drugačijih zaključaka o tome koje se sirovine klasificiraju kao sirovine s visokim rizikom od neizravne promjene uporabe zemljišta ovisno o budućim kretanjima u globalnom poljoprivrednom sektoru.

(1)    Direktiva (EU) 2018/2001 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2018. o promicanju uporabe energije iz obnovljivih izvora
(2)    Države članice moraju prenijeti njezine odredbe u nacionalno zakonodavstvo do 30. lipnja 2021.
(3)      Direktiva 2003/30/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 8. svibnja 2003. o promicanju uporabe biogoriva ili drugih obnovljivih goriva za prijevoz
(4)      Direktiva 2009/28/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. travnja 2009. o promicanju uporabe energije iz obnovljivih izvora te o izmjeni i kasnijem stavljanju izvan snage direktiva 2001/77/EZ i 2003/30/EZ
(5)      Biogoriva proizvedena iz kultura za proizvodnju hrane i hrane za životinje.
(6)      Prema definiciji iz RED-a „biogoriva” su tekuća ili plinovita biogoriva iz biomase namijenjena prometu. To se izmijenilo u RED-u II, u kojem su „biogoriva” samo tekuća biogoriva iz biomase namijenjena uporabi u prometu.
(7)      CO2 pohranjen u drveću i tlu oslobađa se pri sječi šuma i isušivanju tresetišta.
(8)      SWD(2012) 343 final
(9)      Direktiva (EU) 2015/1513 Europskog parlamenta i Vijeća od 9. rujna 2015. o izmjeni Direktive 98/70/EZ o kakvoći benzinskih i dizelskih goriva i izmjeni Direktive 2009/28/EZ o promicanju uporabe energije iz obnovljivih izvora
(10)      „Biogoriva” kako su definirana u RED-u.
(11)      „Goriva iz biomase” novi je pojam koji je uveden u RED-u II u kojem se ona definiraju kao plinovita i kruta goriva proizvedena iz biomase.
(12)      Budući da se ograničenje odnosi jedino na konvencionalna goriva iz biomase potrošena u prometu, odnosno u praksi na plinovita goriva namijenjena prometu (dio definicije biogoriva iz RED-a), nije došlo do znatne promjene u pogledu goriva obuhvaćenih tim ograničenjem.
(13)      Važno je napomenuti da zamijećeno širenje proizvodnog područja na zemljište s velikim zalihama ugljika ne predstavlja izravnu promjenu uporabe zemljišta u smislu Direktive o obnovljivoj energiji. Naime, proširenje je posljedica povećane potražnje za kulturama iz svih sektora. Izravna promjena uporabe zemljišta s velikim zalihama ugljika za proizvodnju biogoriva, tekućih biogoriva i goriva iz biomase zabranjena je na temelju kriterija održivosti EU-a.
(14)      Izvješće Zajedničkog istraživačkog centra iz 2017.: Report Challenges of Global Agriculture in a Climate Change Context by 2050 (Izvješće – Izazovi svjetske poljoprivrede u kontekstu klimatskih promjena do 2050.).
(15)      Podaci o obranim površinama dostupni su za sve zemlje. Međutim, te su površine manje od zasađenih površina jer nedozrele palme ne donose plodove. Omjer povećanja zasađenih površina u odnosu na obrane površine ovisi i o površinskom udjelu nedozrelih palmi nakon ponovne sadnje. Na temelju nacionalnih statističkih podataka Indonezije i Malezije utvrđeno je da je došlo do povećanja zasađenih površina i ti su podaci objedinjeni s prilagođenim podacima o povećanjima obranih površina u ostatku svijeta.
(16)      U usporedbi s podacima iz literature, procjena na temelju GIS-a pripisuje manji udio krčenja šuma kulturama koje slijede odmah nakon krčenja šuma, a veći udio kulturama koje također mogu biti lokalni pokretači krčenja šuma, ali se često sade nekoliko godina nakon krčenja šuma, što je u skladu s pristupom primijenjenim u kriterijima održivosti iz RED-a II.
(17)      Bruto povećanje zasađenih površina jest ukupna količina svih proširenja u svim zemljama u kojima se njihova površina nije smanjila. Površine zasađene jednogodišnjim kulturama približno su jednake veličine kao obrane površine, a veličina površina zasađenih višegodišnjim kulturama prilagođena je s obzirom na površinu na kojoj se nalaze nezrele kulture.
(18)      Woltjer i dr., 2017.: Analysis of the latest available scientific research and evidence on ILUC greenhouse gas emissions associated with production of biofuels and bioliquids (Analiza najnovijih dostupnih znanstvenih istraživanja i dokaza o emisijama stakleničkih plinova koje nastaju zbog neizravne promjene uporabe zemljišta povezane s proizvodnjom biogoriva i tekućih biogoriva)
(19)      Stroži kriteriji uštede emisija stakleničkih plinova primjenjuju se na biogoriva proizvedena u postrojenjima koja su počela s radom nakon 5. listopada 2015., a biogoriva proizvedena u starim postrojenjima često ostvaruju veće uštede.
(20)      Procjenjuje se da je gubitak ugljika zbog isušivanja treseta tijekom 20 godina otprilike 2,6 puta veći od procijenjenog neto gubitka ugljika od pretvorbe šume u plantažu za palmino ulje na mineralnom tlu (107 tona po hektaru).
(21)      Analogno pristupu koji se prema RED-u II primjenjuje na emisije koje nastaju zbog uzgoja, emisije koje nastaju zbog promjene uporabe zemljišta pripisuju se svim proizvodima proizvedenima od neke kulture kojima se trguje (npr. biljno ulje i brašno od sjemenki uljarica, ali ne i ostaci usjeva) razmjerno njihovu energetskom sadržaju.
(22)      Uzimajući u obzir prosječne prinose za razdoblje 2008.–2015. u deset zemalja s najvećim izvozom (ponderirano izvozom), prinos tog skupa usjeva veći je od „referentne vrijednosti” 55 GJ/ha/god. za faktor 1,7 za kukuruz, 2,5 za palmino ulje, 3,2 za šećernu repu i faktor 2,2 za šećernu trsku.
(23)      Močvare (uključujući tresetišta), trajno pošumljena područja i pošumljena područja sa zastorom krošnje od 10 do 30 %. Zemljište se kategorizira prema svojem statusu iz 2008. Područja sa zastorom krošnje od 10 do 30 % nisu zaštićena ako biogoriva proizvedena iz sirovina koje se uzgajaju na zemljištu nakon njegove prenamjene i dalje mogu ispuniti kriterije za uštedu emisija stakleničkih plinova, što se može očekivati u slučaju višegodišnjih kultura.
(24)      Emisije iz prašuma, koje se obično selektivno bilježe prema trenutku prenamjene u površinu za palmino ulje, u prosjeku su znatno više, no djelomično ih nadoknađuje veća zaliha ugljika na samoj plantaži. U neto promjenama uključen je i ugljik koji je pohranjen u biomasi ispod tla i u tlu.
(25)      U RED-u je već utvrđeno da vrijeme amortizacije za izračun emisija od prijave izravne promjene uporabe zemljišta iznosi 20 godina.
(26)      Energetski prinos obuhvaća energiju (LHV) u biogorivu i u nusproizvodima uzetu u obzir pri izračunu zadanih vrijednosti za uštedu energije u Prilogu V. Direktivi. Prinos koji je uzet u obzir prosjek je za razdoblje 2008.–2015. u deset zemalja s najvećim izvozom (ponderiran izvozom).
(27)      Biogorivima se obično postiže veća ušteda od zahtijevane minimalne uštede emisija od 50 %. Za potrebe ovog izračuna pretpostavlja se da prosječna ušteda iznosi 55 %.
(28)      Trajno pošumljena područja.
(29)      Močvare, uključujući tresetišta.
(30)      Vrijednosti PF specifične su za usjeve i izračunane su na temelju prinosa ostvarenih u deset zemalja s najvećim izvozom (ponderirano s njihovim udjelom u izvozu). Palmino ulje, šećerna trska, šećerna repa i kukuruz imaju znatno veću vrijednost od ostalih razmatranih usjeva te su im stoga dodijeljeni posebni „faktori produktivnosti” koji iznose 2,5, 2,2, 3,2 odnosno 1,7, dok se za druge kulture približno pretpostavlja da njihov standardni faktor produktivnosti iznosi 1.
(31)      Ecofys (2016.), Methodologies identification and certification of low ILUC risk biofuels (Metodologije utvrđivanja i certificiranja biogoriva s niskim rizikom od neizravne promjene uporabe zemljišta).
(32)      U skladu s RED-om II, biogoriva proizvedena od sirovina s visokim rizikom od neizravne promjene uporabe zemljišta postupno će se ukinuti do 2030., osim ako se ne certificiraju kao biogoriva s niskim rizikom od neizravne promjene uporabe zemljišta. Stoga je vjerojatno da će biogoriva, tekuća biogoriva i goriva iz biomase s niskim rizikom od neizravne promjene uporabe zemljišta moći ostvariti veću tržišnu vrijednost.
(33)      https://cdm.unfccc.int/methodologies/PAmethodologies/tools/am-tool-01-v5.2.pdf/history_view.
(34)      Procjenjuje se da na male poljoprivrednike koji se bave uzgojem na manje od 2 ha zemljišta otpada 84 % svih svjetskih poljoprivrednih gospodarstava. Lowder, S.K., Skoet, J., Raney, T., 2016. The number, size, and distribution of farms, smallholder farms, and family farms worldwide (Broj, veličina i raspodjela poljoprivrednih gospodarstava, malih poljoprivrednih gospodarstava i obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava u svijetu). World Dev. 87, 16–29.

Bruxelles, 13.3.2019.

COM(2019) 142 final

PRILOZI

 

IZVJEŠĆU KOMISIJE EUROPSKOM PARLAMENTU, VIJEĆU, EUROPSKOM GOSPODARSKOM I SOCIJALNOM ODBORU I ODBORU REGIJA

o stanju proširenja proizvodnje relevantnih kultura za proizvodnju hrane i hrane za životinje u svijetu


PRILOG 1.

Pregled literature o proširenju kultura na zemljište s velikim zalihama ugljika

Područje primjene

Ovim sažetim pregledom Zajedničkog istraživačkog centra Europske komisije (JRC) obuhvaćeni su najrelevantniji rezultati iz znanstvene literature o proširenju proizvodnih područja poljoprivrednih proizvoda na zemljišta s velikim zalihama ugljika, kako su definirana u RED-u II.

Soja 

Samo se u jednoj stručno recenziranoj studiji procjenjuje koliko je šuma na svjetskoj razini iskrčeno zbog soje, a njome je obuhvaćeno razdoblje krčenja šuma nakon 2008. U jednoj se studiji [Henders i dr., 2015.] započelo s mjerenjima krčenja šuma pomoću GIS-a u svim tropskim regijama iz godine u godinu i zatim ih se dodijelilo različitim pokretačima, uključujući proširenje soje i palmina ulja, u skladu sa sveobuhvatnim pregledom regionalne stručne literature (detaljniji pregled nalazi se u dopunskim informacijama u studiji). Međutim, podacima u toj studiji obuhvaćeno je samo razdoblje 2000.–2011.

Procijenjeni postotak krčenja šuma zbog proširenja soje u Brazilu (prema JRC-u)

 

Amazonija

Cerrado

Ostatak Brazila

Postotak proširenja soje u Brazilu 2008.–2017.

11 %

46 %

44 %

Postotak proširenja na šume

5 %

14 %

3 %

PONDERIRANO PROSJEČNO proširenje na šume u BRAZILU

8,2 %



S obzirom na manjak studija s novijim podacima na svjetskoj razini kombinirani su podaci iz Brazila, drugih južnoameričkih zemalja i ostatka svijeta. Podaci o proširenju soje u Brazilu od 2008. preuzeti su iz brazilske baze podataka IBGE-SIDRA i kombinirani s podacima o proširenju na šumska područja u regiji Cerrado [Gibbs i dr., 2015.] te je izračunan prosjek za razdoblje 2009.–2013. u Amazoniji [Richards i dr.] 1 i ostatku Brazila [Agroicone, 2018.]. Izračunano ponderirano prosječno proširenje na šume iznosilo je 10,4 %. Ta je brojka agregirana s brojkama iz Argentine, Paragvaja, Urugvaja i Bolivije te ostatka svijeta, kako slijedi:

Procijenjeni prosječni postotak proširenja soje na šume u Latinskoj Americi (prema JRC-u)

2008.–2017.

Brazil

Argentina

Paragvaj

Bolivija

Postotak proširenja soje u Latinskoj Americi

67 %

19 %

7 %

5 %

2 %

Postotak proširenja na šume

8,2 %

9 %

57 %

1 %

60 %

Prosječni udio proširenja na šume u Latinskoj Americi

14 %

PROCIJENJENI PROSJEČNI UDIO PROŠIRENJA SOJE NA ŠUME NA SVJETSKOJ RAZINI

Udio svjetskog proširenja soje u Latinskoj Americi

53 %

Pretpostavljeni udio proširenja na šume u ostatku svijeta

2 %

Prosječni udio proširenja soje na šume na svjetskoj razini

8 %

Za druge zemlje Latinske Amerike jedini kvantitativni podaci pronađeni su u studiji koju su proveli Graesser i dr. (2015.), a u kojoj je mjereno proširenje svih ratarskih kultura na šume. Za ostatak svijeta, odnosno područja na kojima je zabilježeno najveće proširenje soje od 2008., tj. u Indiji, Ukrajini, Rusiji i Kanadi, pronađeno je vrlo malo dokaza da uzgoj soje izravno uzrokuje krčenje šuma. Stoga je pretpostavljeno da je u ostatku svijeta udio proširenja na šume nizak, odnosno 2 %. Posljedično, procijenjeno je da prosječni udio proširenja soje iznosi 8 % na svjetskoj razini.



Usporedba s drugim novijim pregledima

Većina podataka o krčenju šuma zbog soje potječe iz razdoblja koje prethodi brazilskom moratoriju na soju iz 2008., stoga nije relevantna za ovu procjenu.

U pregledu koji je naručila Europska federacija za promet i okoliš [Malins, 2018.] nalazi se podroban pregled regionalnih podataka o proširenju soje i krčenju šuma na temelju kojeg je zaključeno da proširenje soje na šume na svjetskoj razini od 2008. iznosi najmanje 7 %. Međutim, udjeli proširenja soje izračunani su za različita razdoblja te nisu upotrijebljeni podaci i rezultati studija koje su proveli Agricone (2018.) i Richards i dr. (2017.).

Pregled koji je naručio Sofiproteol [LCAworks, 2018.] uključivao je i pregled regionalne stručne literature o krčenju šuma zbog soje na svjetskoj razini od 2006. do 2016. U njemu je zaključeno da proširenje soje na šume iznosi 19 % na svjetskoj razini. Međutim, nije jasno na čemu su autori temeljili pretpostavku o proširenju na šume u „ostatku Brazila”, a ponekad su računali „prirodne površine” kao šumu. Nadalje, pri izračunu prosječnih vrijednosti ponderirali su regionalne podatke o soji u odnosu na ukupnu regionalnu proizvodnju soje umjesto na površinu njezina proširenja. Stoga se ne može smatrati da je brojka od 19 % vrlo pouzdana.

Agroicone je za Komisiju pripremio dokument u kojem navodi neobjavljeni rad društva Agrosatelite iz 2018. u kojem je utvrđeno da se udio proširenja soje na šume u regiji Cerrado (posebno u području Matipobe) znatno smanjio od 2014. do 2017., konkretno s 23 % u razdoblju 2007.–2014. na 8 % u razdoblju 2014.–2017.

Palmino ulje

Uzorkovanjem plantaža palmina ulja na temelju satelitskih podataka Vijay i dr. (2016.) procijenili su udio proširenja palmina ulja na šume od 1989. do 2013. i rezultate iskazali po zemljama. Pri izračunu tih nacionalnih prosječnih vrijednosti koje se odnose na povećanje obranih površina za palmino ulje od 2008. do 2016. u studiji je utvrđeno da se na svjetskoj razini 45 % proširenja površine za palmino ulje odnosilo na zemljišta koja su 1989. bila šume.

Prema dodatnim podacima iz studije koju su proveli Henders i dr. (2015.) u razdoblju 2008.–2011. uočeno je da se u prosjeku 0,43 Mha šuma godišnje iskrčilo radi proširenja površina za palmino ulje. To je 45 % procijenjenog povećanja u količini zasađenih površina za palmino ulje na svjetskoj razini u tom razdoblju 2 .

U globalnoj studiji izrađenoj za Europsku komisiju [Cuypers i dr., 2013.] na nacionalnoj su razini različiti pokretači, kao što su sječa, ispaša i različite kulture, pripisani izmjerenim količinama krčenja šuma. Rezultati te studije ukazuju na to da je 59 % proširenja površina za palmino ulje bilo povezano s krčenjem šuma od 1990. do 2008.



Usporedba regionalnih studija za Indoneziju i Maleziju

Procijenjeni postotak širenja na šume

 

Godine

Malezija

Indonezija

Ostatak svijeta

Postotak svjetskog proširenja palmi 2008.–2015.

2008.–2015.

15 %

67 %

17 %

 

 

Malajski poluotok

Malezijski dio Bornea

Indonezijski dio Bornea

Ostatak Indonezije

 

Postotak nacionalnog proširenja 2008.–2015.

2008.–2015.

19 %

81 %

77 %

23 %

 

Gaveau i dr., 2016.

2010.–2015.

 

75 %

42 %

 

 

Abood i dr., 2015.

2000.–2010.

 

 

> 36 %

 

SARvision, 2011.

2005.–2010.

 

52 %

 

 

 

Carlson i dr., 2013.

2000.–2010.

 

 

70 %

 

 

Gunarso i dr., 2013.

2005.–2010.

> 6 %

 

 

 

Gunarso i dr., 2013.

2005.–2010.

47 %

37 – 75 %

 

Austin i dr., 2017.

2005.–2015.

> 20 %

Vijay i dr., 2016.

2013.

40 %

54 %

13 %

Vijay i dr., 2016.

2013.

45 %

Abood i dr. (2015.) utvrdili su da je od 2000. do 2010. u Indoneziji iskrčeno 1,6 milijuna hektara šuma u okviru koncesija dodijeljenih industrijskim proizvođačima palmina ulja. Prema podacima indonezijske vlade to je ukupno proširenje površina zasađenih za palmino ulje od 36 % u tom razdoblju.

Za isto su razdoblje Carlson i dr. (2013.) procijenili da je udio krčenja šuma veći: 1,7 Mha šuma izgubljeno je u okviru koncesija za palmino ulje u indonezijskom dijelu Bornea, a proširenje obranih površina u toj regiji iznosilo je 70 % [Malins, 2018.]. U kasnijem radu Carlson i dr. (2018.) bilježe da su 1,84 Mha šuma izgubljena u okviru koncesija za palmino ulje u indonezijskom dijelu Bornea, odnosno 0,55 Mha na Sumatri u razdoblju 2000.–2015.

U studiji koju je proveo SARvision (2011.) utvrđeno je da je od 2005. do 2010. 865 tisuća hektara šuma iskrčeno u okviru poznatih koncesija za palmino ulje u Sarawaku, malezijskoj provinciji na Borneu u kojoj dolazi do najvećeg proširenja površina za palmino ulje. Na to otpada gotovo polovina povećanja obranih površina za palmino ulje u tom razdoblju 3 .

Gaveau i dr. (2016.) mapirali su preklapanje krčenja šuma sa širenjem industrijskih plantaža za palmino ulje (tj. ne plantaža malih poljoprivrednika) na Borneu u petogodišnjim intervalima od 1990. do 2015. Istaknuli su da se velika većina plantaža za palmino ulje na Borneu nalazi na površinama koje su 1973. bile šume. Manji udio krčenja šuma dobiva se kada se ograniči vremenski odmak od sječe do sadnje palmi uljarica. Njihovi rezultati pokazuju da se u slučaju industrijskih plantaža za palmino ulje u indonezijskom dijelu Bornea približno 42 % proširenja od 2010. do 2015. odnosi na površine koje su pet godina prije toga bile šume, dok u malezijskom dijelu Bornea ta brojka iznosi približno 75 %. U procjeni je primijenjena definicija šume koja je stroža od one u RED-u II, odnosno u obzir su uzete samo šume sa zastorom krošnje većim od 90 %, a sekundarne šume (tj. ponovno uzgojene šume i guštara nakon povijesne sječe ili požara) nisu bile uzete u obzir.

U kasnijem radu Gaveau i dr. (2018.) pokazali su da se u indonezijskom dijelu Bornea u razdoblju 2008.–2017. ukupno 36 % proširenja industrijskih plantaža (od čega su 88 % bile plantaže za palmino ulje) odnosilo na šume starog rasta koje su iskrčene iste godine, dok je u malezijskom dijelu Bornea prosjek iznosio 69 %. U indonezijskom dijelu Bornea stopa krčenja šuma zbog plantaža u različitim godinama bila je izrazito povezana s cijenom sirova palmina ulja u prethodnim sezonama, dok je u malezijskom dijelu Bornea ta veza bila slabija, što ukazuje na dugoročnije centralizirano planirano krčenje šuma. Rezultati su pokazali da se stopa proširenja površina za palmino ulje smanjila od svojeg vrhunca u razdoblju 2009.–2012., dok je udio tog proširenja na šume ostao stabilan.

Gunarso i dr. (2013.) analizirali su promjenu pokrova zemljišta koja je povezana s proširenjem površine za palmino ulje u Indoneziji i Maleziji za potrebe Okruglog stola o održivu palminom ulju (RSPO). Najnovije zabilježene promjene odnose se na površine za palmino ulje koje su zasađene između 2005. i 2010. Njima se ukazuje na udio tih površina u različitim kategorijama uporabe zemljišta 2005. Dodavanjem kategorija koje bi nedvosmisleno zadovoljile definiciju šume iz Direktive dobivena je minimalna vrijednost od 37 % proširenja na šume u cijeloj Indoneziji. Međutim, i ostale kategorije uporabe zemljišta o kojima je izviješteno, na primjer šikara (što je prema navedenom radu zapravo degradirana šuma), u pravilu bi zadovoljile definiciju šume iz Direktive. Ta je kategorija vrlo prisutna u Indoneziji jer su šume u blizini plantaža u velikoj mjeri uništili požari godinama prije nego što se plantaža proširila na te površine. Ako se prethodno navedene kategorije uporabe zemljišta računaju kao šuma (kao što je to mogao biti slučaj 2000.), ukupni udio krčenja šuma u Indoneziji u razdoblju 2005.–2010. povećava se na približno 75 %, čime se otprilike potvrđuju nalazi iz studije koju je proveo Carlson (2013.).

Gunarso i dr. (2013.) utvrdili su da je u Maleziji od 2006. do 2010. izravno proširenje površina za palmino ulje na šume iznosilo 34 %. Međutim, zabilježili su i znatno proširenje na „golo tlo” 2006. te pretpostavili da je dio te površine bio gol zbog prenamjene iz šume. Iz njihovih dopunskih informacija vidljivo je da je više od trećine golog tla iz 2006. bilo šuma šest godina prije toga, što ukazuje na to da je vjerojatno da su to bila šumska područja iskrčena kako bi ih se pripremilo za sadnju. Uključivanje tih šumskih područja povećalo bi udio krčenja šuma zbog proširenja površina za palmino ulje na 47 % u Maleziji.

Umjesto da upotrijebe satelitske snimke kako bi utvrdili čime je bilo pokriveno zemljište na koje su se proširile indonezijske plantaže za palmino ulje, Austin i dr. (2017.) oslonili su se na karte uporabe zemljišta indonezijskog Ministarstva okoliša i šumarstva. Utvrdili su da je pet godina prije toga na tim kartama kao „šuma” razvrstano samo približno 20 % zemljišta upotrijebljenih za proširenje industrijskih plantaža za palmino ulje u razdoblju 2005.–2015. Njihova definicija šume obuhvaća sve površine sa zastorom krošnje većim od 30 % (a ne većim od 10 % kao što je u Direktivi) te ne obuhvaća šikaru, koja bi se u određenim slučajevima mogla smatrati šumom u smislu definicije iz Direktive. Dodatnih 40 % proširenja površine za palmino ulje odnosi se na kategorije uporabe zemljišta koje uključuju šikaru. Posljedično, za potrebe ovog izvješća smatra se da je vjerojatno da je stopa proširenja na šume od 20 % u razdoblju 2010.–2015. koju su utvrdili Austin i dr. (2017.) podcijenjena vrijednost.



Procijenjeni postotak proširenja površina za palmino ulje na šume za ostatak svijeta (prema JRC-u) 

Godina proširenja

Latinska Amerika

Afrika

Ostatak Azije

Postotak svjetskog proširenja palmina ulja 2008.–2015.

2008.–2015.

9 %

3 %

5 %

Furumo i Aide, 2017.

2001.–2015.

20 %

 

 

Maaijard i dr., 2018.

 

 

6 %

 

Vijay i dr., 2016.

2013.

21 %

6 %

4 %

Ponderirani prosjek za ostatak svijeta

2013.

13 %

Kao što je prikazano u tablici, zabilježeni su niži udjeli proširenja na šume za ostatak svijeta. Ponderiranjem rezultata za Latinsku Ameriku, Afriku i ostatak Azije (osim Indonezije i Malezije) izračunan je prosječni udio proširenja plantaža za palmino ulje na šume od 13 %.

Ako se općenito uzmu u obzir rezultati regionalnih studija o proširenju površina za palmino ulje na zemljišta s velikim zalihama ugljika u Maleziji i Indoneziji te dokazi o tom proširenju u ostatku svijeta, može se smatrati da su Vijay i dr. (2016.) dobro procijenili da prosječni udio proširenja površina za palmino ulje na šume iznosi 45 % na svjetskoj razini. 

Udio proširenja površina za palmino ulje na treset

Abood i dr. (2014.) utvrdili su da je 21 % indonezijskih koncesija za palmino ulje dodijeljeno za tresetišta, a 10 % za duboka tresetišta (dubine veće od 3 metra) koja bi trebala biti zaštićena od isušivanja u skladu s uredbom indonezijske vlade iz 1990. Oni su utvrdili da je od 2000. do 2010. ukupno 535 kha tresetnih/močvarnih šuma izgubljeno zbog indonezijskih koncesija za palmino ulje, što je jednako 33 %-nom proširenju površina za palmino ulje zbog koncesija.

Miettinen i dr. (2012., 2016.) analizirali su satelitske snimke visoke razlučivosti kako bi utvrdili proširenje plantaža zrelih palmi uljarica na tresetišta od 1990. do 2015. Na temelju Europskog digitalnog arhiva pedoloških karata Zajedničkog istraživačkog centra utvrdili su tresetne površine i izvijestili da se od 2007. do 2015. ukupno 1 089 kha plantaža za palmino ulje proširilo na indonezijska tresetišta te 436 kha na malezijska tresetišta. Dijeljenjem tih iznosa s površinom sa zrelim palmama uljaricama u istom razdoblju 4 utvrdili su da proširenje površina za palmino ulje na tresetišta iznosi 24 % u Indoneziji, odnosno 42 % u Maleziji. U posljednjem izvještajnom razdoblju, od 2010. do 2015., te su brojke iznosile 25 % odnosno 36 %.

Malezijski Odbor za palmino ulje objavio je studiju o palminu ulju [Omar i dr., 2010.], u kojoj su na temelju podataka iz GIS-a i pedološke karte malezijskog Ministarstva poljoprivrede utvrđene površine na kojima se uzgajaju palme uljarice. Izvijestio je o povećanju udjela uzgoja palmi na tresetištima u Maleziji s 8,2 % u 2003. na 13,3 % u 2009., odnosno s 313 na 666 kha. Njihovi podaci za isto razdoblje pokazuju da se ukupna površina za palmino ulje povećala s 3 813 kha na 5 011 kha, što znači da je udio proširenja na tresetišta iznosio 30 %.

U studiji koju je proveo SARvision (2011.) utvrđeno je da je od 2005. do 2010. 535 tisuća hektara tresetnih šuma iskrčeno u okviru poznatih koncesija za palmino ulje u Sarawaku, malezijskoj provinciji u kojoj dolazi do najvećeg proširenja površina za palmino ulje. Na to otpada gotovo 32 % povećanja obranih površina za palmino ulje u tom razdoblju 5 . U to nisu uračunati ni gubitak tresetnih šuma zbog palmina ulja do kojeg je došlo izvan okvira koncesija ni prenamjena tresetišta koja nisu bila pošumljena u trenutku prenamjene.

Gunarso i dr. (2013.) utvrdili su neuobičajeno nizak udio proširenja površina za palmino ulje u Maleziji (samo 6 % od 2000. do 2010. prema njihovim dopunskim informacijama). To je znatno niže od bilo koje druge procjene, čak i procjena malezijskih izvora, stoga je taj podatak zanemaren 6 .

Dopunski podaci iz studije koju su proveli Gunarso i dr. (2013.) pokazuju da je u Indoneziji proširenje površina za palmino ulje na tresetne močvare od 2005. do 2010. iznosilo 24 % i da ono raste samo na približno 26 % ako se uzme u obzir i prenamjena tresetnih močvara u „golo tlo”.

U studiji koju su proveli Austin i dr. (2017.) navodi se da je udio proširenja površina za palmino ulje na tresetišta u Indoneziji iznosio približno 20 % u svim analiziranim razdobljima (1995.–2015.), pri čemu se te brojke nisu prilagođavale da bi se u obzir uzelo „golo tlo”. Ti su rezultati niži od drugih jer je Austin upotrijebio kartu tresetišta BBSDLP-a 7 indonezijskog Ministarstva poljoprivrede (H. Valin, privatna komunikacija, 5. prosinca 2018.). U tu kartu nisu uključena tresetišta plića od 0,5 m 8 i to je djelomično razlog zbog kojeg je na njoj prikazano 13,5 % manje tresetišta nego na kartama organizacije Wetlands International, na kojima je prema terenskim istraživanjima vjerojatno prikazano otprilike 10–13 % manje tresetišta nego što ih stvarno ima [Hooijer i Vernimmen 2013.].

Kvantitativni podaci o udjelu proširenja palmi na tresetišta u ostatku svijeta nisu dostupni. Od 2008. do 2015. ukupno 9 % proširenja površina za palmino ulje otpada na Latinsku Ameriku, 5 % na ostatak Azije i 3 % na Afriku. U Južnoj Americi, posebno u Peruu, Boliviji, Venezueli i duž Amazone, nalaze se velike površine s tropskim tresetom, no ta područja nisu važna proizvodna područja palmina ulja. Međutim, najveća tropska tresetna močvara na svijetu nalazi se u porječju Konga. Tamo je već dodijeljena najmanje jedna velika koncesija za palmino ulje koja obuhvaća zemljište od 470 kha (npr. 10 % ukupne površine za palmino ulje u Maleziji), od čega je 89 % tresetište [Dargie i dr. 2018.]. Zabrinjavajuće je što bi se zbog usporavanja rasta proizvodnje u jugoistočnim azijskim zemljama veća ulaganja mogla preusmjeriti u razvoj površina za palmina ulja na tresetištima u Africi i Latinskoj Americi.

Ako se smatra da su rezultati studija koje su proveli Miettinen i dr. (2012. i 2016.), a koje se mogu smatrati najnaprednijim znanstvenim radovima, najvažniji i ako se pretpostavi da u ostatku svijeta nije došlo do isušivanja tresetišta zbog palmi, može se procijeniti da interpolirana ponderirana prosječna vrijednost proširenja površina za palmino ulje na tresetišta iznosi 23 % za cijeli svijet od 2008. do 2011.

Šećerna trska

Više od 80 % globalnog proširenja šećerne trske odvilo se u Brazilu od 2008. do 2015.

Cuypers i dr. (2013.) u svojoj su studiji procijenili da se 36 % proširenja šećerne trske od 1990. do 2008. odnosilo na zemljišta koja su prethodno bila šume. Međutim, to bi za potrebe ove analize bila previsoka procjena: krčenje šuma pripisano je šumama, širenju pašnjaka i širenju različitih kultura na nacionalnoj razini. Zemljištu za ispašu pripisan je mali udio u krčenju šuma jer je za njega zabilježeno vrlo malo neto proširenje; za razliku od toga, šećerna trska se uvelike proširila i stoga joj je pripisan velik udio u nacionalnom krčenju šuma. Međutim, regije Brazila u kojima se šećerna trska najviše proširila uglavnom se ne preklapaju s područjima opsežnog krčenja šuma i to nije razmatrano u analizi [Cuypers i dr. 2013.].

U studiji koju su proveli Adami i dr. (2012.) utvrđeno je da je u razdoblju od 2000. do 2009. proširenje šećerne trske na šume u središtu južnog Brazila iznosilo samo 0,6 %. Iako je u istom razdoblju u toj regiji zabilježeno približno 90 % ukupnog svjetskog proširenja šećerne trske, tom studijom nisu obuhvaćena neka proširenja u drugim regijama Brazila.

U studiji koju su proveli Sparovek i dr. (2008.) utvrđeno je da se u razdoblju od 1996. do 2006. šećerna trska u središtu južnog Brazila gotovo u potpunosti proširila na pašnjake ili zemljišta s drugim kulturama (jer je u toj regiji ostalo vrlo malo šuma), no dodatnih 27 % proširenja dogodilo se u „perifernim” područjima oko i unutar amazonskog bioma te na sjeveroistoku i u biomu Atlantske šume. Na tim perifernim područjima utvrđena je veza između gubitka šuma po općini i proširenja šećerne trske. Međutim, u radu se ne navode nikakvi podaci o udjelu proširenja na šume.

Shodno tome, iz stručne literature ne mogu se izvesti nikakvi prikladni brojčani podaci o krčenju šuma zbog šećerne trske.

Kukuruz

U pravilu se smatra da žitarice ne uzrokuju krčenje šuma jer se njihova proizvodnja većinom odvija na područjima umjerene klime na kojima je krčenje šuma rijetko. Međutim, kukuruz je i tropska kultura koju često uzgajaju mali poljoprivrednici te je često u kombinaciji sa sojom dio plodoreda velikih poljoprivrednih gospodarstava. Nerazmjeran udio proširenja kukuruza odvija se u tropskim regijama u kojima je krčenje šuma češće i s većim emisijama ugljika.

Proširenje u Kini bilo je ograničeno na granična područja na sjeveroistoku zemlje [Hansen, 2017.] na kojem su uglavnom travnate stepe, a ne šume. Postotak proširenja u Brazilu i Argentini mogao bi biti jednak postotku krčenja šuma u Brazilu zbog soje. Lark i dr. (2015.) utvrdili su da je proširenje kukuruza na šume u SAD-u od 2008. do 2012. iznosilo 3 %, na guštare 8 %, a na močvare 2 %. Unatoč tome teško je dati globalnu procjenu, a da se pritom podrobno ne analizira što se događa u svakoj zemlji.



Literatura

[Abood i dr., 2015.] Abood, S. A., Lee, J. S. H., Burivalova, Z., Garcia-Ulloa, J., i Koh, L. P. (2015.). Relative Contributions of the Logging, Fiber, Palm oil, and Mining Industries to Forest Loss in Indonesia. Conservation Letters, 8(1), 58–67. http://doi.org/10.1111/conl.12103

[Adami i dr., 2012.] Adami, M., Rudorff, B. F. T., Freitas, R. M., Aguiar, D. A., Sugawara, L. M., i Mello, M. P. (2012.). Remote Sensing Time Series to Evaluate Direct Land Use Change of Recent Expanded Sugarcane Crop in Brazil. Sustainability, 4, 574–585. http://doi.org/10.3390/su4040574

[Agroicone, 2018.] Moriera, A, Arantes, S. i Romeiro, M. (2018.). RED II information paper: assessment of iLUC risk for sugarcane and soybean biofuels feedstock. Agroicone, Sao Paulo 2018.

[Austin i dr., 2017.] Austin, K. G., Mosnier, A., Pirker, J., McCallum, I., Fritz, S. i Kasibhatla, P. S. (2017.). Shifting patterns of palm oil driven deforestation in Indonesia and implications for zero-deforestation commitments. Land Use Policy, 69 (kolovoz), 41–48. http://doi.org/10.1016/j.landusepol.2017.08.036

[Carlson i dr., 2013.] Carlson, K. M., Curran, L. M., Asner, G. P., Pittman, A. M., Trigg, S. N. i Marion Adeney, J. (2013.). Carbon emissions from forest conversion by Kalimantan palm oil plantations. Nature Clim. Change, preuzeto s internetske stranice https://www.nature.com/nclimate/journal/v3/n3/pdf/nclimate1702.pdf

[Curtis i dr., 2018.] Curtis, P. G., Slay, C. M., Harris, N. L., Tyukavina, A. i Hansen, M. C. (2018.). Classifying drivers of global forest loss. Science, 361(6407), 1108–1111. http://doi.org/10.1126/science.aau3445

[Cuypers i dr., 2013.] Cuypers, D., Geerken, T., Gorissen, L., Peters, G., Karstensen, J., Prieler, S., van Velthuizen, H. (2013.). The impact of EU consumption on deforestation: Comprehensive analysis of the impact of EU consumption on deforestation. Europska komisija. http://doi.org/10.2779/822269

[Dargie i dr., 2018.] Dargie, G.C., Lawson, I.T., Rayden, T.J. i dr. Mitig Adapt Strateg Glob Change (2018.). https://doi.org/10.1007/s11027-017-9774-8

[FAOstat, 2008.] Organizacija Ujedinjenih naroda za prehranu i poljoprivredu, pretraživa baza podataka sa statističkim podacima o proizvodnji kultura, http://www.fao.org/faostat/en/#data/QC

[Fehlenberg i dr., 2017.] Fehlenberg, V., Baumann, M., Gasparri, N. I., Piquer-Rodriguez, M., Gavier-Pizarro, G., i Kuemmerle, T. (2017.). The role of soybean production as an underlying driver of deforestation in the South American Chaco. Global Environmental Change, 45 (travanj), 24–34. http://doi.org/10.1016/j.gloenvcha.2017.05.001

[Furumo i Aide, 2017.] Furumo, P. R. i Aide, T. M. (2017.). Characterizing commercial palm oil expansion in Latin America: land use change and trade. Environmental Research Letters, 12(2), 024008. http://doi.org/10.1088/1748-9326/aa5892

[Gaveau, 2016.] Gaveau, D.L.A., Sheil, D., Huniayaen, Salim, M.A., Arjasmiuume, S., Ancirenz, M., Pacheco, P., Meijegaard, E., 2016. Rapid conversions and avoided deforestation: examining four decades of industrial plantation expansion in Borneo. Nature – Scientific Reports 6, 32017.

[Gaveau, 2018.] Gaveau, D.L.A., Locatelli, B., Salim, M. A., Yagen, H., Pacheco, P. i Sheil, D. Rise and fall of forest loss and industrial plantations in Borneo (2000–2017). Conservation Letters. 2018;e12622. https://doi.org/10.1111/conl.12622

[Gibbs i dr., 2015.] Gibbs, H. K., Rausch, L., Munger, J., Schelly, I., Morton, D. C., Noojipady, P., Walker, N. F. (2015.). Brazil’s Soy Moratorium: Supply-chain governance is needed to avoid deforestation. Science, 347(6220), 377–378. http://doi.org/10.1126/science.aaa0181

[Graesser i dr., 2015.] Graesser, J., Aide, T. M., Grau, H. R., i Ramankutty, N. (2015.). Cropland/pastureland dynamics and the slowdown of deforestation in Latin America. Environmental Research Letters, 10(3), 034017. http://doi.org/10.1088/1748-9326/10/3/034017

[Gunarso i dr., 2013.] Gunarso, P., Hartoyo, M. E., Agus, F., i Killeen, T. J. (2013.). Palm oil and Land Use Change in Indonesia, Malaysia and Papua New Guinea. RSPO. http://doi.org/papers2://publication/uuid/76FA59A7-334A-499C-B12D-3E24B6929AAE
Dopunski materijali: https://rspo.org/key-documents/supplementary-materials

[Hansen i dr., 2017.] Hansen, J., M.A. Marchant, F. Tuan i A. Somwaru. 2017. „U.S. Agricultural Exports to China Increased Rapidly Making China the Number One Market”. Choices. Q2. http://www.choicesmagazine.org/choices-magazine/theme-articles/us-commodity-markets-respond-to-changes-in-chinas-ag-policies/us-agricultural-exports-to-china-increased-rapidly-making-china-the-number-one-market

[Henders i dr., 2015.] Henders, S., Persson, U. M. i Kastner, T. Trading forests: Land-use change and carbon emissions embodied in production and exports of forest-risk commodities. Environmental Research Letters, 10(12), 125012. http://doi.org/10.1088/1748-9326/10/12/125012 http://doi.org/10.1088/1748-9326/10/12/125012

[Hooijer i Vernimmen, 2013.] Hooijer, A. i Vernimmen, R. 2013. „Peatland maps: accuracy assessment and recommendations”. Izvješće organizacija Deltares i Euroconsult Mott MacDonald za potrebe provedbe projekta Agentschap NL 6201068 QANS Lowland Development edepot.wur.nl/251354

[Jusys, 2017.] Jusys, T. (2017) A confirmation of the indirect impact of sugarcane on deforestation in the Amazon, Journal of Land Use Science, 12:2-3, 125-137, DOI: 10.1080/1747423X.2017.1291766

[Lark i dr., 2015.] Lark, T.J, Salmon, M.J. i Gibbs, H. (2015.). Cropland expansion outpaces agricultural and biofuel policies in the United States. Environmental Research Letters. 10. 10.1088/1748-9326/10/4/044003.

[LCAworks, 2018.] Strapasson, A., Falcao, J., Rossberg, T., Buss, G. i Woods, J. Land use Change and the European Biofuels Policy: the expansion of oilseed feedstocks on lands with high carbon stocks. Tehničko izvješće društva LCAworks Ltd. u suradnji s društvom Sofiproteol, Francuska.

[Machedo i dr., 2012.] Macedo, M. N., DeFries, R. S., Morton, D. C., Stickler, C. M., Galford, G. L. i Shimabukuro, Y. E. (2012.). Decoupling of deforestation and soy production in the southern Amazon during the late 2000s. Proceedings of the National Academy of Sciences of the United States of America, 109(4), 1341-6. http://doi.org/10.1073/pnas.1111374109

[Malins, 2017.] Malins, C. (2017.). For peat’s sake – Understanding the climate implications of palm oil biodiesel. Cerulogy and Rainforest Foundation Norway, London 2017. Preuzeto s internetske stranice http://www.cerulogy.com/uncategorized/for-peats-sake/

[Malins, 2018.] Malins, C. (2018.). Driving deforestation: the impact of expanding palm oil demand through biofuel policy, London 2018. Preuzeto s internetske stranice http://www.cerulogy.com/palm oil/driving-deforestation/

[Meijaard i dr., 2018.] Meijaard, E., Garcia-Ulloa, J., Sheil, D., Wich, S.A., Carlson, K.M., Juffe-Bignoli, D. i Brooks, T. . (2018.). Palm oil and biodiversity. http://doi.org/https://doi.org/10.2305/IUCN.CH.2018.11.en

[Miettinen i dr., 2012.] Miettinen, J., Hooijer, A., Tollenaar, D., Page, S. E. i Malins, C. (2012.). Historical Analysis and Projection of Palm oil Plantation Expansion on Peatland in Southeast Asia. Washington, D.C.: International Council on Clean Transportation.

[Miettinen i dr., 2016.] Miettinen, J., Shi, C. i Liew, S. C. (2016.). Land cover distribution in the peatlands of Peninsular Malaysia, Sumatra and Borneo in 2015 with changes since 1990. Global Ecology and Conservation, 6, 67–78. http://doi.org/10.1016/j.gecco.2016.02.004

[Morton i dr., 2006.] Morton, D. C., DeFries, R. S., Shimabukuro, Y. E., Anderson, L. O., Arai, E., del Bon Espirito-Santo, F., … Morisette, J. (2006.). Cropland expansion changes deforestation dynamics in the southern Brazilian Amazon. Proceedings of the National Academy of Sciences of the United States of America, 103(39), 14637–14641. http://doi.org/10.1073/pnas.0606377103

[Omar i dr., 2010.] Omar, W., Aziz, N.A., Mohammed A.T., Harun, M.H. i Din, A.K. „Mapping of oil palm cultivation on peatland in Malaysia”, Malaysian Palm Oil Board Information serija 529, MPOB TT br. 473, lipanj 2010. ISSN 1511-7871.

[Page i dr., 2011.] Page, S.E., Morrison, R., Malins, C., Hooijer, A., Rieley, J.O. Jaujiainen, J. (2011.). Review of Peat Surface Greenhouse Gas Emissions from Palm oil Plantations in Southeast Asia. Indirect Effects of Biofuel Production, (15), 1–77.

[Richards i dr., 2017.] Richards, P. D., Arima, E., VanWey, L., Cohn, A. i Bhattarai, N. (2017.). Are Brazil’s Deforesters Avoiding Detection? Conservation Letters, 10(4), 469–475. http://doi.org/10.1111/conl.12310

[SARVision, 2011.] SARVision. (2011.). Impact of palm oil plantations on peatland conversion in Sarawak 2005-2010, (siječanj 2011.), 1–14. http://archive.wetlands.org/Portals/0/publications/Report/Sarvision%20Sarawak%20Report%20Final%20for%20Web.pdf

[Searle i Giuntoli, 2018.] Searle, A. S. i Giuntoli, J. (2018.). Analysis of high and low indirect land-use change definitions in European Union renewable fuel policy.

[Sparovek i dr., 2008.] Sparovek, G.; A. Barretto, G. Berndes, S. Martins i Maule, R. (2008.). „Environmental, land-use and economic implications of Brazilian sugarcane expansion 1996–2006.” Mitigation and Adaption Strategies for Global Change,14(3), str. 285.

[USDA, 2008.] Agencija za inozemnu poljoprivredu Ministarstva poljoprivrede SAD-a. Pretraživa baza podataka s podacima o proizvodnji, opskrbi i distribuciji kultura. https://apps.fas.usda.gov/psdonline/app/index.html#/app/advQuery

[Vijay i dr., 2016.] Vijay, V., Pimm, S. L., Jenkins, C. N., Smith, S. J., Walker, W., Soto, C., … Rodrigues, H. (2016.). The Impacts of Palm oil on Recent Deforestation and Biodiversity Loss. PLOS ONE, 11(7), e0159668. http://doi.org/10.1371/journal.pone.0159668

[Waroux i dr., 2016.] Waroux, Y., Garrett, R. D., Heilmayr, R. i Lambin, E. F. (2016.). Land-use policies and corporate investments in agriculture in the Gran Chaco and Chiquitano. Proceedings of the National Academy of Sciences, 113(15), 4021–4026. http://doi.org/10.1073/pnas.1602646113

[Yousefi i dr., 2018.] Yousefi, A., Bellantonoio, M., i Hurowitz, G., The avoidable Crisis, Mighty Earth, Regnskogfondet i FERN, ožujak 2018., http://www.mightyearth.org/avoidablecrisis/



PRILOG 2.

Analiza podataka na temelju GIS-a

1.

Metoda

Kako bi se procijenilo krčenje šuma i popratne emisije povezane s proširenjem kultura za biogoriva na područja sa zastorom krošnje većim od 10 % od 2008., geoprostornim modeliranjem spojene su karta krčenja šuma iz aplikacije Global Forest Watch (GFW) i karte s vrstama kultura iz modela MapSPAM i baze podataka EarthStat. Dodatne pojedinosti o tom pristupu ukratko su opisane u nastavku, a izvori podataka upotrijebljeni u analizi navedeni su u tablici u nastavku. Analiza je izrađena uz veličinu piksela od približno 100 hektara na ekvatoru.

Izvori podataka

Podaci o kulturama

Trenutačno ne postoje karte na kojima bi se na svjetskoj razini dosljedno pratilo proširenje svih pojedinačnih kultura za biogoriva tijekom vremena, no u tijeku su istraživanja u kojima bi se tumačenjem satelitskih snimaka trebale moći izraditi takve karte za palmino ulje i soju. U ovoj analizi oslonili smo se na dva izvora karata pojedinačnih kultura u jednoj godini: MapSPAM (IFPRI i IIASA, 2016.), na kojoj se prikazuje globalna distribucija 42 kulture u 2005. 9 , i EarthStat (Ramankutty i dr., 2008.), na kojoj se prikazuju kultivirane površine i pašnjaci u 2000. Oba izvora podataka o kulturama nastala su objedinjavanjem izričito prostornih ulaznih podataka radi izrade uvjerljive procjene globalne distribucije kultura. Ulazni podaci uključuju statističke podatke o proizvodnji na razini administrativnih (podnacionalnih) jedinica, različite karte pokrova zemljišta izrađene na temelju satelitskih snimaka te karte održivosti kultura izrađene na temelju lokalnog okoliša te klimatskih i pedoloških uvjeta.

Budući da ne postoje ni ažurirane globalne karte pojedinačnih kultura ni dosljedne informacije o njihovu proširenju tijekom vremena, jedna od važnijih pretpostavki u našoj analizi jest da se ukupno krčenje šuma i popratne emisije stakleničkih plinova koje su nastale na određenom području od 2008. mogu dodijeliti nekoj kulturi na temelju udjela svake te kulture u ukupnom broju poljoprivrednih površina, uključujući pašnjake, na istom pikselu na karti kulture.

Podaci o krčenju šuma

Analiza krčenja šuma temeljila se na objavljenim kartama godišnjeg gubitka šumskog pokrova na svjetskoj razini, koje su izrađene na temelju promatranja satelita Landsat i dostupne u aplikaciji Global Forest Watch za godine od 2001. do 2017. Podaci o gubitku šumskog pokrova dostupni su u razlučivosti od 30 metara ili veličini piksela od 0,09 hektara. U izvornim podacima o gubitku šumskog pokrova (Hansen i dr., 2013.) nema razlike između trajne prenamjene (tj. krčenje šuma) i privremenog gubitka šumskog pokrova zbog šumarstva ili požara. Stoga smo u analizu uključili samo podskup piksela s gubitkom šumskog pokrova koji se poklapao s područjima u kojima prevladava krčenje šuma potaknuto kulturama, kao što su to Curtis i dr. (2018.) 10 mapirali u razlučivosti od 10 kilometara. Stoga su iz analize izuzeta sva područja na kojima prevladavaju drugi pokretači kao što je šumarstvo ili poljoprivredni uzgoj s poljima na ugaru. Unutar kategorije krčenja šuma potaknutog kulturama u analizi su razmatrani jedino pikseli s postotnim šumskim pokrovom većim od 10 posto, pri čemu je „postotni šumski pokrov” definiran kao gustoća zastora krošnje na određenom zemljištu 2000. S obzirom na konkretne kriterije iz RED-a II (vidjeti „b” i „c” u prethodnom odjeljku „Kontekst”), rezultati analize krčenja šuma razvrstani su po godinama od 2008. do 2015. za površine sa šumskim pokrovom većim od 30 posto i površine sa šumskim pokrovom od 10 do 30 posto.

Curtis i dr. (2018.) istaknuli su da bi u bilo kojem trenutku moglo postojati nekoliko pokretača gubitka šuma u određenom okruženju te da bi se tijekom 15-godišnjeg trajanja studije prevladavajući pokretač mogao razlikovati ovisno o godini. U njihovu se modelu određuje samo jedan prevladavajući pokretač koji najviše pridonosi gubitku šumskog pokrova u određenom okruženju tijekom trajanja studije. Jedna od pretpostavki u ovoj analizi jest da je proširenje poljoprivrednih površina uzrok gubitka šumskog pokrova na područjima na kojima prevladava krčenje šuma potaknuto kulturama. Zbog te se pretpostavke često precjenjuje učinak poljoprivrednih kultura na tim pikselima. S druge strane, poljoprivreda bi se mogla širiti i na područja na kojima prevladava poljoprivredni uzgoj s poljima na ugaru ili šumarstvo, a to su dvije kategorije iz studije koju su proveli Curtis i dr. (2018.) koje su izuzete iz naše analize. To znači da bi se u metodi moglo podcijeniti krčenje šuma zbog kultura. Međutim, područja s otiskom devet kultura uključenih u ovu analizu ponajprije su pripadala kategoriji krčenja šuma potaknutog kulturama, stoga je pretpostavljeno da kultivirane površine izvan te kategorije imaju male omjere površina (vidjeti u nastavku odjeljak „Model dodjele kulture”), zbog čega bi te površine tek neznatno pridonijele konačnim ukupnim vrijednostima.

Podaci o tresetištima

Površine prekrivene tresetištima utvrđene su uporabom karata koje su Mietinnen i dr. (2016.) upotrijebili u svojoj studiji i na kojima su mapirali promjene u pokrovu zemljišta od 1990. do 2015. na tresetištima Malajskog poluotoka, Sumatre i Bornea. Kako bi uključili i tresetišta na Sumatri i Borneu, Mietinnen i dr. (2016.) upotrijebili su atlase tresetišta organizacije Wetlands International u omjeru 1 : 700 000 (Wahyunto i dr., 2003., Wahyunto i dr., 2004.), a treset su definirali kako slijedi: „tlo nastalo nakupljanjem organskih tvari, kao što su ostaci biljaka, tijekom dugog razdoblja. Tresetno tlo općenito je natopljeno vodom ili poplavljeno cijele godine, osim ako je isušeno”. Kao što je opisano u studiji koju su proveli Wahyunto i Suryadiputra (2008.), u atlasima tresetišta prikupljeni su pak podaci iz različitih izvora u kojima su se za mapiranje distribucije treseta ponajprije upotrebljavale snimke (podaci sa satelitskih, radarskih i zračnih fotografija) te geodetska ispitivanja i mapiranje tla. Za treset u Maleziji upotrijebljen je Europski digitalni arhiv pedoloških karata (Selvaradjou i dr., 2005.).

Krčenje šuma zbog proširenja površina za palmino ulje na tresetna tla posebno je analizirano zbog značaja treseta u općoj uporabi zemljišta i emisijama stakleničkih plinova povezanih s tom kulturom za biogoriva. Na temelju podataka o industrijskom proširenju površina za palmino ulje iz studije koju su proveli Miettinen i dr. (2016.) procijenjena je površina gubitka šumskog pokrova do kojeg je došlo prije godine poznatog proširenja površina za palmino ulje u razdoblju od 2008. do 2015.

Podaci o emisijama stakleničkih plinova

Procijenjene emisije iz krčenja šuma od 2008. iskazane su kao gubitak ugljika u nadzemnoj biomasi. Emisije se iskazuju u megatonama ugljikova dioksida (Mt CO2).

Emisije iz gubitka nadzemne biomase izračunane su preklapanjem karte gubitka šumskog pokrova (od 2008. do 2015.) s kartom nadzemne žive drvne mase 2000. Karta biomase, koju je izradila organizacija Woods Hole Research Center na temelju satelitskih i terenskih promatranja, dostupna je u aplikaciji Global Forest Watch. Pretpostavilo se da su sav gubitak biomase zapravo „predviđene” emisije oslobođene u atmosferu nakon sječe, iako u slučaju nekih uzroka gubitka drveća postoje vremenski odmaci. Emisije su „bruto”, a ne „neto” procjene, što znači da se nisu uzimale u obzir uporaba zemljišta nakon sječe i s time povezana količina ugljika. Pretpostavilo se da udio ugljika u nadzemnoj biomasi iznosi 0,5 (IPCC 2003.), a količina ugljika pretvorena je u količinu ugljikova dioksida uz konverzijski faktor 44/12, odnosno 3,67. Jedna od prednosti uporabe pikselne karte šumske biomase s kontinuiranim vrijednostima umjesto dodjele kategoričke vrijednosti zaliha ugljika različitim vrstama pokrova zemljišta (npr. šuma, guštara, vrijednosti 1. razine IPCC-a itd.) jest činjenica da su podaci koji se upotrebljavaju u procjeni gubitka biomase potpuno neovisni o izboru karte pokrova zemljišta koja se upotrebljava u procjeni promjene pokrova zemljišta.

Iz analize su isključene emisije povezane s drugim zalihama ugljika, kao što su podzemna biomasa (korijenje), mrtvo drvo, ugljik u stelji i tlu, uključujući raspadanje treseta, ili požari.

Opseg analize

Opseg globalne analize definiran je preklapanjem karte krčenja šuma potaknutog kulturama (Curtis i dr., 2018.) s kulturama od interesa relevantnima za biogoriva (palmino ulje, kokos, pšenica, uljana repica, kukuruz, soja, šećerna repa, suncokret i šećerna trska). U analizi su uzeti u obzir samo oni pikseli koji su obuhvatili najmanje jednu od devet kultura od interesa i kategoriju krčenja šuma potaknutog kulturama.

Model dodjele kulture

Ukupna količina krčenja šuma i emisija na određenom pikselu od jednog kilometra dodijeljena je različitim kulturama od interesa relevantnima za biogoriva na temelju udjela svake kulture u pikselu („kultura X”, npr. soja) u odnosu na ukupnu površinu poljoprivrednih površina u pikselu, koja se ovdje definira kao ukupna količina kultiviranog zemljišta i pašnjaka. Tako je relativni doprinos svake kulture za biogoriva ukupnom poljoprivrednom otisku određenog piksela poslužio kao temelj za dodjelu povezanog krčenja šuma i emisija stakleničkih plinova.

Budući da ne postoji jedinstvena, globalno dosljedna i ažurirana karta poljoprivrednih površina razdijeljenih po vrsti kultura, primijenili smo postupak u dva koraka za procjenu relativne uloge svake kulture za biogoriva od interesa u krčenju šuma i emisijama na određenoj lokaciji (jednadžba 1.). U prvom koraku upotrijebili smo podatke o kulturama za posljednju dostupnu godinu (MapSPAM, iz 2005.) kako bismo izračunali udio kulture X u ukupnoj kultiviranoj površini u pikselu. U drugom koraku upotrijebili smo podatke iz baze podataka EarthStat (iz 2000.) kako bismo izračunali udio ukupne kultivirane površine u ukupnoj površini pašnjaka i kultiviranih površina u pikselu (upotrijebljeni su podaci iz baze podataka EarthStat jer MapSPAM ne sadržava karte pašnjaka, a proširenje pašnjaka također ima ulogu u dinamici krčenja šuma). Iako su se u svakom koraku upotrijebili različiti izvori podataka i podaci su se odnosili na drugačija razdoblja, spajanje tih dvaju koraka omogućilo nam je da procijenimo relativni doprinos kulture X ukupnom poljoprivrednom otisku u određenom pikselu.

Jednadžba 1.:

Konačni izračuni

Nakon izrade karata dodjele kultura za svaku kulturu od interesa relevantnu za biogoriva pomnožili smo ukupno krčenje šuma i emisije stakleničkih plinova s udjelom kulture X u svakom pikselu od 1 km i izračunali globalnu sažetu statistiku razdijeljenu po krčenju šuma i emisijama do kojih dolazi na zemljištu sa zastorom krošnje većim od 30 posto i na zemljištu sa zastorom krošnje od 10 do 30 posto.

Rezultati analize podataka iz GIS-a pokazuju stopu krčenja šuma zbog različitih kultura tijekom osam kalendarskih godina od 2008. do 2015. Kako bi se utvrdio udio proširenja kulture povezan s krčenjem šuma, ukupna površina krčenja šuma u tim godinama podijeljena je s odgovarajućim povećanjem površine kultiviranih područja. Kako bi se u obzir uzela činjenica da kultura može prouzročiti krčenje šuma čak i ako se broj ukupnih kultiviranih površina smanji na svjetskoj razini, no poraste u određenim zemljama, udjeli su izračunani na temelju bruto povećanja kultiviranih površina na svjetskoj razini, što je zbroj povećanja kultiviranih površina u zemljama u kojima se broj tih površina nije smanjio.

Zatim su podaci o obranim površinama prilagođeni kako bi se dobile informacije o zasađenim površinama: u slučaju jednogodišnjih kultura pretpostavilo se da je povećanje kultiviranih površina jednako povećanju obranih površina, dok je u slučaju (djelomično) višegodišnjih kultura uzet u obzir udio kultiviranih površina koje još nisu obrane jer biljke na njima još uvijek nisu dozrele. Šećerna trska mora se ponovno saditi svakih pet godina, no žetve su samo četiri jer ta kultura još nije zrela nakon prve godine. Palme uljarice ponovno se sade svakih 25 godina, a donose plodove posljednje 22 godine.

Za većinu kultura upotrijebljena je baza podataka FAOstat (2008.) u kojoj su podaci o obranim površinama razvrstani po kalendarskim godinama. Samo je za palmino ulje upotrijebljena baza podataka USDA-e (2008.) jer se u njoj nalaze podaci o svim površinama sa zrelim palmama, uključujući u godinama kada je žetva izostala zbog poplava. Tom je bazom podataka obuhvaćen i veći broj zemalja u pogledu te kulture.

Tablica: Sažeti prikaz izvora podataka za analizu na temelju GIS-a Svjetskog instituta za resurse (WRI)

Podatkovni skup

Izvor

Količina šuma i tresetišta

Šumski pokrov u 2000.

Hansen i dr., 2013.

Tresetišta

Miettinen i dr., 2016.

Krčenje šuma

Gubitak šumskog pokrova

Hansen i dr., 2013. (+ godišnja ažuriranja u aplikaciji GFW)

Krčenje šuma potaknuto kulturama

Curtis i dr., 2018.

Proširenje površina za palmino ulje 2000.–2015. (za procjenu krčenja šuma na treset)

Indonezija, Malezija

Miettinen i dr., 2016.

Emisije stakleničkih plinova

Nadzemna biomasa

Zarin i dr., 2016.

Podaci o količini kultura i pašnjaka

MapSPAM (fizička površina)

IFPRI i IIASA, 2016.

EarthStat

Ramankutty i dr., 2008.



Literatura

Curtis, C., C. Slay, N. Harris, A. Tyukavina, M. Hansen. 2018. „Classifying Drivers of Global Forest Loss”. Science 361: 1108–1111. doi: 10.1126/science.aau3445.

Graesser, J., Aide, T. M., Grau, H. R. i Ramankutty, N. (2015.). Cropland/pastureland dynamics and the slowdown of deforestation in Latin America. Environmental Research Letters, 10(3), 034017. http://doi.org/10.1088/1748-9326/10/3/034017 Hansen, M. P. Potapov, R. Moore, M. Hancher, S. Turubanova, A. Tyukavina, D. Thau, S. Stehman, S. Goetz, T. Loveland i dr. 2013. „High-Resolution Global Maps of 21st-Century Forest Cover Change”. Science 341: 850–853. doi: 10.1126/science.1244693.

Međunarodni institut za istraživanje prehrambene politike (IFPRI) i Međunarodni institut za primijenjene analize sustava (IIASA). 2016. „Global Spatially-Disaggregated Crop Production Statistics Data for 2005 Version 3.2”, Harvard Dataverse 9. doi: 10.7910/DVN/DHXBJX.

IPCC 2003: Penman J., M. Gytandky, T. Hiraishi, T. Krug, D. Kruger, R. Pipatti, L. Buendia, K. Miwa, T. Ngara, Ngara, K. Tanabe i dr. 2003. „Good Practice Guidance for Land Use, Land-Use Change and Forestry”. Institut za globalne strategije zaštite okoliša za IPCC. Japan.

Miettinen, J., C. Shi, i S. C. Liew. 2016. „Land Cover Distribution in the Peatlands of Peninsular Malaysia, Sumatra, and Borneo in 2015 with Changes since 1990”. Global Ecology and Conservation 6: 67–78. doi: 10.1016/j.gecco.2016.02.004  

Ramankutty, N., A. Evan, C. Monfreda, i J. Foley. 2008. „Farming the planet: 1. Geographic distribution of global agricultural lands in the year 2000”. Global Biogeochemical Cycles 22. doi:10.1029/2007GB002952.

Selvaradjou S., L. Montanarella, O. Spaargaren, D. Dent, N. Filippi, S. Dominik. 2005. „European Digital Archive of Soil Maps (EuDASM) – Metadata on the Soil Maps of Asia”. Ured za službene publikacije Europskih zajednica. Luksemburg.

Wahyunto, S. Ritung, H. Subagjo. 2003. “Maps of Area of Peatland Distribution and Carbon Content in Sumatra, 1990-2002”. Wetlands International – Indonesia Programme & Wildlife Habitat. Kanada.

Wahyunto, S. Ritung, H. Subagjo. 2004. „Maps of Area of Peatland Distribution and Carbon Content in Kalimantan, 1990-2002”. Wetlands International – Indonesia Programme & Wildlife Habitat. Kanada.

Zarin, D., N. Harris, A. Baccini, D. Aksenov, M. Hansen, C. Azevedo-Ramos, T. Azevedo, B. Margono, A. Alencar, C. Gabris i dr. 2016. „Can Carbon Emissions from Tropical Deforestation Drop by 50% in 5 Years?” Global Change Biology 22: 1336-1347. doi: 10.1111/gcb.13153

(1)

     Prema studiji koju su proveli Gibbs i dr. (2015., slika 1.) prosječni udio proširenja soje na šume u Amazoni u razdoblju 2009.–2013. iznosio je približno 2,2 %. Podaci iz 2008. nisu uključeni jer još nije bio na snazi brazilski Zakon o planu sprečavanja i kontrole krčenja šuma u Amazoniji nakon kojeg je uslijedilo znatno smanjenje krčenja šuma u Amazoniji. Gibbs i dr. (2015.) svoju su procjenu temeljili na podacima iz službene baze podataka o krčenju šuma PRODES, koja se upotrebljava i za praćenje usklađenosti s navedenim zakonom. Međutim, Richards i dr. (2017.) uočili su da se podaci iz baze podataka PRODES od 2008. sve više razlikuju od drugih pokazatelja gubitka šuma. To je posljedica njezine uporabe u svrhu provedbe zakona: subjekti koji krče šume uvidjeli su da moraju krčiti male površine ili područja koja se ne prate u okviru sustava PRODES. Uporabom podataka iz GFC-a, alternativne baze podataka za praćenje šuma, Richards i dr. (2017.) pokazali su (u svojim dopunskim informacijama) da se od 2008. u PRODES-u prosječno 2,3 puta više podcjenjuje količina krčenja šuma nego u bazi podataka GFC. Podaci o šumskim požarima potvrđuju promjene u površini krčenja šuma iz godine u godinu zabilježene u GFC-u, a ne one zabilježene u PRODES-u.

(2)

     Podaci o obranim površinama dostupni su za sve zemlje. Međutim, te su površine manje od zasađenih površina jer nedozrele palme ne donose plodove. Omjer povećanja zasađenih površina i obranih površina ovisi i o površinskom udjelu nedozrelih palmi nakon ponovne sadnje. Na temelju nacionalnih statističkih podataka Indonezije i Malezije utvrđeno je da je došlo do povećanja zasađenih površina, a ti su podaci kombinirani s prilagođenim podacima o povećanjima obranih površina u ostatku svijeta.

(3)

     Nisu pronađeni podaci o zasađenim površinama u toj regiji u tom razdoblju.

(4)

     Miettinen i dr. uzimali su u obzir samo površine sa zrelim palmama, zbog čega je prikladnije uzeti tu vrijednost kao djelitelja umjesto ukupne zasađene površine. Upotrijebili su podatke Agencije za inozemnu poljoprivredu Ministarstva poljoprivrede SAD-a o „obranim površinama”, što su zapravo „površine zasađene zrelim kulturama” te ih usporedili s drugim podacima kao što je prodaja sadnica palmi uljarica. Podaci FAO-a manje su korisni jer se u njima, na primjer, uzima u obzir privremeno smanjenje obranih površina 2014.–2015. do kojeg je došlo zbog poplava u Maleziji.

(5)

     Nisu pronađeni podaci o zasađenim površinama na tom području u tom razdoblju.

(6)

     Gunarso i dr. (2013.) ponudili su moguće objašnjenje: uzimali su u obzir sadnju na tresetištima samo na zemljištima koja su u prijašnjih pet godina bila tresetne močvare, a ako je zemljište već bilo isušeno, kategorizirali su ga kao drugu vrstu uporabe zemljišta, npr. „golo tlo”. Prenamjena močvara u površine za palmino ulje ne podrazumijeva samo sječu stabala, nego i gradnju guste mreže kanala za isušivanje i zbijanje tla, čime se odgađa trenutak u kojem se na satelitskim snimkama mogu vidjeti palme. Stoga od 2005. do 2010. na Malajskom poluotoku (s malo tresetišta) nije zabilježeno nikakvo proširenje površina za palmino ulje na golo tlo, dok je u Sarawaku zabilježeno proširenje na „golo tlo” od 37 %. Nadalje, zabilježena je visoka stopa prenamjene tresetnih močvara u „poljoprivredno-šumarske površine i plantaže”, a zatim „poljoprivredno-šumarskih površina” u površine za palmino ulje u uzastopnim petogodišnjim razdobljima, stoga je moguće da su se plantaže za palmino ulje u ranim fazama nastanka pogrešno zamijenile za poljoprivredno-šumarske površine ili plantaže drugih kultura.

(7)

     BBSDLP je indonezijski Centar za istraživanje i razvoj poljoprivrednih zemljišnih resursa.

(8)

     U 0,5 m tropskog treseta nalazi se približno 250–300 tona ugljika po hektaru, a gotovo sav taj ugljik će se osloboditi u prvom desetljeću nakon isušivanja.

(9)

Ažurirani podaci u aplikaciji MapSPAM za 2010. objavljeni su 4. siječnja 2019., netom nakon završetka analize.

(10)

 U tijeku je ažuriranje studije koju su proveli Curtis i dr. (2018.) kako bi se u obzir uzeli prevladavajući pokretači gubitka šumskog pokrova u godinama nakon 2015.