11.2.2020   

HR

Službeni list Europske unije

C 47/58


Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o temi „Plavo biogospodarstvo”

(razmatračko mišljenje)

(2020/C 47/08)

Izvjestitelj: Simo TIAINEN

Suizvjestitelj: Henri MALOSSE

Zahtjev za savjetovanje:

finsko predsjedništvo EU-a, 7.2.2019

Pravni temelj:

članak 304. Ugovora o funkcioniranju Europske unije

Odluka Predsjedništva Odbora:

19.2.2019

Nadležna stručna skupina:

Stručna skupina za poljoprivredu, ruralni razvoj i zaštitu okoliša

Datum usvajanja u Stručnoj skupini:

1.10.2019

Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:

30.10.2019

Plenarno zasjedanje br.:

547

Rezultat glasovanja

(za/protiv/suzdržani):

151/1/1

1.   Zaključci i preporuke

1.1.

Plavo biogospodarstvo označava gospodarske aktivnosti i stvaranje vrijednosti na temelju održivog i pametnog iskorištavanja obnovljivih vodnih resursa te povezano stručno znanje. Ogromna je količina stručnog znanja, iskustva i ljudske tradicije povezana s vodom, vodnim resursima i plavim biogospodarstvom u Europi. Međutim, s obzirom na njegov potencijal i prilike, u Europi su poslovne djelatnosti povezane s plavim biogospodarstvom i dalje prilično skromne, a treba svladati i nekoliko prepreka.

1.2.

Potrebno je utvrditi puni potencijal plavog biogospodarstva u EU-u i definirati prioritete istraživanja kako bi se poboljšao održivi rast tog gospodarskog sektora. Osobito je nužno razviti bolje razumijevanje primjene vodnih sirovina u procesima stvaranja dodane vrijednosti. Jačanje održivog rasta iziskuje ciljanu financijsku potporu za istraživanja kojima se potiču inovacije, multidisciplinarni razvoj, poduzetništvo i otvaranje novih visokokvalitetnih radnih mjesta. Za održivi rast potrebno je okruženje u kojem vladaju jednaki uvjeti tržišnog natjecanja i široka suradnja i u kojem se stvaraju nova partnerstva između industrijskog sektora, istraživačkih organizacija, javnih tijela i trećeg sektora.

1.3.

Stanje voda i vodnih ekosustava u mnogim područjima EU-a nije zadovoljavajuće, a dobra kvaliteta vode i zdrav vodeni okoliš temelj su plavog biogospodarstva. Potrebno je očuvati i obnoviti dobro stanje i bioraznolikost oceanâ, morâ, jezerâ i rijeka. Za to je potreban velik trud svih dionika, uključujući EU, nacionalne i regionalne institucije, sveučilišta i istraživačke centre, sve uključene stručnjake (npr. iz sektora ribarstva i turističkog sektora) te organizacije civilnog društva. Ti napori moraju obuhvaćati odgovarajuće istraživanje, osposobljavanje i prijenos znanja i iskustva.

1.4.

Za upravljanje vodenim okolišem i sanitarnim objektima potrebna su veća ulaganja kako bi se pristup čistoj vodi, njezino održivo korištenje i odgovarajući sanitarni uvjeti osigurali svima. Za uklanjanje otpada iz vode te razvoj tehnologija za uštedu i recikliranje vode treba pronaći konkurentna rješenja. Nova troškovno učinkovita rješenja potrebna su za smanjenje opterećenja hranjivim tvarima koje istječu u prirodne vode, te za obnovu ključnih staništa i izmijenjenih vodnih tijela.

1.5.

EGSO poziva EU i druge dionike u plavom biogospodarstvu da osmisle hitne mjere za borbu protiv klimatskih promjena i njihovog učinka. Hitna prilagodba ribarstva i akvakulture klimatskim promjenama od ključne je važnosti jer se okolnosti drastično mijenjaju, što ima velik učinak na prihode u tim važnim sektorima. Ribarstvo, akvakultura i uzgoj algi ključni su za povećanje održive proizvodnje hrane akvatičnog podrijetla u EU-u. Prije nego što se sustavi za proizvodnju hrane akvatičnog podrijetla otporni na klimatske promjene mogu uspješno primijeniti, u njihov razvoj treba uključiti dodatna istraživanja i inovacije. Biomasa algi potencijalno je važan vodni resurs koji se može iskoristiti kao sirovina sa širokim rasponom primjene.

1.6.

Za razvoj novih proizvoda s dodanom vrijednošću iz ribljih nusproizvoda i otpadnih materijala potrebni su zajednički napori sveučilišta, istraživačkih centara, nevladinih organizacija i ribolovnog sektora. Za promicanje tehnoloških inovacija i usluga potrebni su novi instrumenti financiranja. Potrebni su i suradnja izvan sektorskih granica i bolji postupci donošenja odluka. Obnova bioraznolikosti morâ, jezerâ i rijeka otvorit će nove mogućnosti za poslovne djelatnosti, većinom obiteljskim i malim poduzećima na lokalnim tržištima, a promicanje novih poslovnih modela za vodeni turizam i rekreativnu upotrebu vodnih resursa udaljenim regijama također pruža nove održive poslovne mogućnosti.

1.7.

U osmišljavanju mjera programa za razvoj plavog biogospodarstva prioriteti su: i. čista voda i sanitarni uvjeti; ii. zdrav, raznolik i siguran vodeni okoliš; iii. održiva proizvodnja hrane akvatičnog podrijetla; iv. visokovrijedni neprehrambeni proizvodi; v. prilagodba klimatskim promjenama, vi. plavo zdravlje i dobrobit; i vii. bolja koordinacija u suzbijanju nelegalnih aktivnosti povezanih s vodnim resursima. Ulaganjem u takav razvoj Europa može ojačati svoj položaj predvodnika u kružnom gospodarstvu.

1.8.

Europska unija poziva se na promicanje podizanja svijesti, obrazovanja i osposobljavanja koje uključuje istraživanje i iskorištavanje te prijenos znanja i iskustva stečenog u zajednicama iz područja priobalnih i kopnenih voda, čime se omogućuje upravljanje okolišem s poštovanjem i stvaranje europskih mreža za osposobljavanje u tom području. U poljoprivrednom sektoru EU treba poraditi i na problemu nedostatka vode.

1.9.

EGSO predlaže da plavo biogospodarstvo postane jedna od glavnih tema u politikama EU-a i u njegovim politikama suradnje sa susjednim zemljama, kao i u okviru UN-ovih ciljeva održivog razvoja te ciljeva Pariškog sporazuma COP 21. U tom pogledu, EGSO Vijeću EU-a i Europskom parlamentu preporučuje da od Komisije zatraže da provede nekoliko oglednih mjera u različitim morskim i akvakulturnim područjima EU-a, vodeći pritom računa da se odaberu one u kojima je vidljiva velika raznolikost postojećeg stanja u EU-u, razinu opasnosti od njihovog propadanja te razvojni potencijal plavog biogospodarstva. Kako bi se organizirala razmjena dobrih praksi i osigurao razvoj uspješnih oglednih projekata treba osnovati upravni odbor koji bi uključivao države članice, regije i dionike i u kojem bi sudjelovao EGSO.

2.   Uvod

2.1.

Plavo biogospodarstvo označava gospodarske aktivnosti i stvaranje vrijednosti na temelju održivog i pametnog iskorištavanja obnovljivih vodnih resursa te povezano stručno znanje. Poduzeća i djelatnosti koje se bave dobivanjem sirovina za te proizvode ili vađenjem, rafiniranjem, obradom i preradom bioloških spojeva dio su plavog biogospodarstva.

2.2.

Važnost, značajke i mogućnosti plavog biogospodarstva u različitim državama članicama uvelike se razlikuju ovisno o geografskim uvjetima i to je potrebno uzeti u obzir. Većina država članica ima izravan pristup oceanu ili morima. Priobalne vode izrazito su važne za mnoge države članice, a u većini zemalja jezera i rijeke imaju ključnu ulogu.

2.3.

U svibnju 2019. EGSO je donio mišljenje (1) o Komunikaciji Europske komisije kojom se ažurira strategija za biogospodarstvo iz 2012. Zaključci i preporuke izneseni u mišljenju relevantni su s gledišta plavog biogospodarstva. U ovom mišljenju podrobnije se opisuju mogućnosti i potencijal plavog biogospodarstva, a ono je usko povezano s konceptom kružnog gospodarstva.

2.4.

Čista voda i obnovljivi vodni resursi pružaju znatne održive poslovne mogućnosti i mogu ponuditi ključna rješenja za mnoge globalne ciljeve održivog razvoja (ciljevi održivog razvoja br. 2, 3, 6, 7, 8 i 14). Ovim razmatračkim mišljenjem EGSO nastoji finskom predsjedništvu u Vijeću EU-a odgovoriti na pitanje kako EU može potaknuti razvoj plavog biogospodarstva i koje mjere moraju imati prednost.

3.   Opće napomene

3.1.

Plavo biogospodarstvo može donositi višestruke koristi sve dok je vodeni okoliš zdrav i produktivan. Ugroženost bioraznolikosti i klimatske promjene predstavljaju veliku prijetnju proizvodnim kapacitetima vodenih organizama, kako je prikazano u izvješću IPBES-a (Međuvladina znanstveno-politička platforma o bioraznolikosti i uslugama ekosustava) iz svibnja 2019. Stresori poput prekomjernog iskorištavanja, onečišćenja, razvoja obale, turističke špice i prometa ozbiljni su izazovi, osobito u onim područjima Europske unije (pogotovo Sredozemlja) koje najviše pogađaju. Stoga su potrebna rješenja prilagođena različitim okolišima i regijama.

3.2.

Potražnja za biomasom u budućnosti će se povećati i EU taj problem mora riješiti. Prelazak na gospodarstvo s neutralnim stakleničkim plinovima temeljen na biomasi bit će ograničen dostupnošću zemljišta. Stoga će biti važno poboljšati produktivnost vodnih resursa kako bi se u potpunosti iskoristile mogućnosti koje pruža biogospodarstvo. U to su uključeni npr. proizvodnja i upotreba algi i drugi novi izvori bjelančevina koji bi mogli smanjiti pritisak na poljoprivredne površine.

3.3.

Plavo biogospodarstvo ima sve veći potencijal za poboljšanje sigurnosti opskrbe hranom i osiguranje zdrave hrane s niskim ugljičnim otiskom, nove hrane i prehrambenih aditiva, hrane za životinje, nutraceutike, lijekova, kozmetike, novih materijala, čiste vode, energije iz nefosilnih izvora, recikliranje hranjivih tvari i mnogih drugih koristi. Rast plavog biogospodarstva ovisi o osiguranju dobrog stanja voda i vodnih ekosustava, otpornom ribarstvu i akvatičnim sustavima proizvodnje, djelotvornoj sustavnoj suradnji izvan sektorskih granica, tehnološkim inovacijama, novim instrumentima financiranja, poboljšanim uslugama i održivim poslovnim modelima.

3.4.

Ključno je naglasiti važnost kulturnih čimbenika u provedbi plavog biogospodarstva. Znanje i iskustvo stanovništva u područjima uz morsku obalu ili kopnene vode iznimno su dragocjeni, ali ih se treba prepoznati, čuvati i prenositi novim generacijama. Zato bi svako djelovanje koje se poduzme u okviru plavog biogospodarstva trebalo uključivati kulturnu i ljudsku dimenziju te osigurati uključenost svih relevantnih dionika, a osobito lokalnih predstavnika, stručnjaka i civilnog društva.

4.   Plavo biogospodarstvo i ciljevi održivog razvoja

4.1.

UN-ovi ciljevi održivog razvoja usko su povezani s vodom i vodenim okolišem. Tim ciljevima obuhvaćeni su ključni globalni izazovi s kojima smo suočeni i utvrđeno je kako postići održiviju budućnost s obzirom na temeljna pitanja kao što su sigurnost opskrbe hranom, klimatske promjene i sprečavanje uništavanja okoliša. Oni su međusobno usko povezani, a u ovom dokumentu razmotreni su iz perspektive mogućnosti održivog poslovanja temeljenog na vodi i vodnim prirodnim resursima. Osobito je jaka međupovezanost vode, energije i hrane.

Čista voda i sanitarni uvjeti

4.2.

Ciljem br. 6 (čista voda i sanitarni uvjeti) nastoji se osigurati pristup čistoj vodi, njezina održiva potrošnja te odgovarajući sanitarni uvjeti za sve. Više od jedne milijarde ljudi na svijetu još nema pristup slatkoj vodi odgovarajuće kvalitete, a više od dvije milijarde ih živi s rizikom od smanjenog pristupa izvorima slatke vode. Očekuje se znatno povećanje svjetske potrebe za slatkom vodom do 2030. EGSO se u jednom od svojih mišljenja 2018. godine bavio temom vode za piće (2).

4.3.

Iako je u EU-u i drugim regijama u posljednje vrijeme postignut napredak, potrebno je više ulagati u upravljanje slatkovodnim resursima i sanitarnim objektima. Ključni je cilj pronaći konkurentna rješenja za uklanjanje otpada iz vode i razviti tehnologiju za uštedu i recikliranje vode kako bi se smanjilo njezino rasipanje. U rješenjima i tehnologijama za uštedu i recikliranje vode krije se velik potencijal, kao i u pametnom upravljanju vodnim resursima i opskrbom. Postoje novi koncepti za pročišćavanje vode i nove tehnologije za uklanjanje rezidua lijekova i hormona kao i mikroplastike iz otpadnih voda. Osim toga postoje i obećavajuće inovacije za pretvaranje morske vode u vodu za piće s pomoću energije iz obnovljivih izvora.

4.4.

Dobra kvaliteta vode temelj je plavog biogospodarstva. Dobro upravljanje vodnim resursima ključni je dio rješenja za gotovo sve velike probleme u svijetu, kao što su prekomjerna potrošnja vodnih resursa i potreba prilagodbe klimatskim promjenama. Upravljanje životnim ciklusom vode iziskuje jasne ciljeve, ažurne informacije, planiranje i upravljanje. U to su uključena i digitalna rješenja za vodne usluge i nadzor vode, svestrana nova tehnološka rješenja za pročišćavanje otpadnih voda (membranska tehnologija) te razmišljanje utemeljeno na povezivanju umjesto uskih vidika.

4.5.

EU ima potencijal da, kao pružatelj tehnologija i usluga povezanih s vodom, postane važan globalni akter u vodnom sektoru. Digitalizacija poduzećima u vodnom sektoru nudi nove mogućnosti i može znatno povećati učinkovitost upravljanja vodnim resursima i koncepata proizvodnje i pružanja usluga. Digitalna rješenja mogu se koristiti za osmišljavanje usluga koje ispunjavaju potrebe korisnika sada i u budućnosti. EU u tom području može cijelom svijetu ponuditi konkurentna i održiva rješenja.

Zdrav, raznolik i zaštićen vodeni okoliš

4.6.

Oceani, mora i kopnene vode najveći su održiv izvor bjelančevina na svijetu, a prihodi više od tri milijarde ljudi ovise o morskoj i priobalnoj bioraznolikosti. Naše oceane, mora i kopnene vode ubrzano uništava ljudsko djelovanje. Stanje priobalnih i kopnenih voda osobito se pogoršava zbog onečišćenja i eutrofikacije, a gubitak staništa je alarmantan. Sve te promjene imaju poguban učinak na funkcioniranje vodnih ekosustava i bioraznolikosti, a time i na potencijalnu proizvodnju hrane. Pažljivo upravljanje ovim ključnim globalnim resursom glavna je značajka održive budućnosti.

4.7.

Ciljem br. 14 (život ispod vode) nastoje se sačuvati oceani, mora i vodni resursi te promicati njihovo održivo korištenje. Za poboljšanje stanja potrebno je više mjera, uključujući znatno smanjenje svih oblika onečišćenja voda te djelotvornije upravljanje svim ljudskim aktivnostima. Potrebna su nova rješenja za smanjenje opterećenja hranjivim tvarima koje istječu u prirodne vode. Moraju se razviti i ispitati ekonomski učinkovita sredstva i metode za poboljšanje sposobnosti tla da hvata i vezuje hranjive tvari. Eutrofikacija se može smanjiti i većom uporabom slabo iskorištenih ribljih vrsta te proizvodnjom i berbom algi (jer se hranjive tvari uklanjaju izlovom). Za smanjenje eutrofikacije i obnovu rijeka, jezera i morskih dna potrebna su nova rješenja.

4.8.

Zdravi vodeni okoliši mogu osigurati znatan broj novih visokokvalitetnih radnih mjesta. Zdravi riblji stokovi i čiste vode osnova su održivog ribolova i korištenja vode u rekreativne svrhe te otvaraju nove mogućnosti za plavo biogospodarstvo. Diljem svijeta ulažu se napori u obnovu narušenih staništa, procesa u ekosustavima, migrirajućih ribljih stokova, biotičkih zajednica i usluga koje one pružaju. Obnova migrirajućih stokova donijet će nove potencijalne prihode u rijetko naseljena područja, osiguravajući radna mjesta za ljude koji rade po modelu obiteljskih poduzeća s pristupom lokalnim tržištima.

Održiva proizvodnja hrane akvatičnog podrijetla

4.9.

Očekuje se da će globalna potražnja za hranom znatno porasti. Ciljem br. 2 (iskorjenjivanje gladi) nastoji se iskorijeniti glad, postići sigurnost opskrbe hranom, poboljšati prehrana i promicati održiva primarna proizvodnja do 2030.

4.10.

Ribarstvo i akvakultura nude hranjive namirnice i stvaraju vrlo potrebne prihode, a istodobno podupiru ruralni razvoj i potencijalno štite okoliš. Na ribu trenutačno otpada oko 17 % svjetske opskrbe životinjskim bjelančevinama i 6,5 % ukupnih bjelančevina za ljudsku potrošnju. Stotinama milijuna ljudi riba je glavni izvor bjelančevina i osnovnih hranjivih tvari. Mnogi riblji stokovi i dalje se prekomjerno iskorištavaju i potrebno im je bolje upravljanje. Izdašne subvencije i dalje pridonose ozbiljnoj prekapacitiranosti ribarskih flota u mnogim dijelovima svijeta. Oceane, mora i kopnene vode trebalo bi iskorištavati na mnogo održiviji način nego što se to čini sada. Ulaganje u akvakulturu, ribarstvo i preradu ribe te u razvoj novih proizvoda iz otpada i nusproizvoda ključno je za povećanje održive proizvodnje hrane i održavanje sigurnosti opskrbe hranom. Kad je riječ o ribi i proizvodima ribarstva, EU ima prilično negativnu trgovinsku bilancu: oko 60 % plodova mora koji se pojedu u EU-u potječe iz uvoza i nije uvijek u skladu s kriterijima EU-a za održivu proizvodnju i sigurnost opskrbe hranom.

4.11.

Akvakultura ima značajan potencijal za daljnji rast. U Europskoj akvakulturi moglo bi se na održivi način proizvesti znatno više biomase kad bi se povećao broj vrsta koje se koriste u akvakulturi, uključujući i morske vrste na nižem trofičkom stupnju (npr. alge i školjkaši). Međutim, brojne su prepreke za razvoj akvakulture. Prije svega, rastuća akvakulturna proizvodnja iziskuje dodatne izvore hrane za životinje. Ribe niske vrijednosti ulovljene ribolovom u budućnosti će se sve više upotrebljavati za izravnu ljudsku potrošnju, a manje kao sirovina za hranu za životinje. Za uzgoj akvakulture potrebna je dodatna biomasa za hranu za životinje, koja bi se mogla proizvoditi iz trenutačno slabo iskorištavanih vrsta kao što su svjetlari i drugi mezopelagijski organizmi, morske trave i prerade otpada (nusproizvoda). Zatim, problem ograničenosti prostora dostupnog za objekte akvakulture sve je prisutniji i mora se riješiti. Osnova za održivi razvoj akvakulture jest dobro planiranje morskih i slatkovodnih aktivnosti koje u obzir uzima ekološku, gospodarsku, socijalnu i kulturnu dimenziju. Nadalje, potrebna su bolja rješenja za problem istjecanja hranjivih tvari i kontrolu bolesti.

4.12.

Strogo zakonodavstvo o okolišu u različitim zemljama ima velik učinak na troškove i konkurentnost akvakulture. Razne nove tehnologije intenzivno se razvijaju, no i dalje postoje mnoge gospodarske i tehnološke neizvjesnosti. Recirkulacijski akvakulturni sustavi (RAS) imaju nekoliko prednosti kao što su minimalna upotreba vode, učinkovita kontrola efluenata i otpada, zauzimanje manjeg prostora i kontrola uvjeta proizvodnje. Potencijal te tehnologije najizraženiji je u slatkovodnim sustavima, ali postoji vjerojatnost da će se rastući udio djelatnosti morske akvakulture morati provoditi u odobalnim vodama. Potrebni su novi pristupi za višestruko iskorištavanje i integrirano upravljanje, uključujući prostorno planiranje i planove lokalnog upravljanja.

Akvatični proizvodi s dodanom vrijednošću i neprehrambena primjena

4.13.

Prerada ribe i drugih vodenih organizama za ljudsku potrošnju stvara biološki proizvodni otpad koji se često ne upotrebljava za izravnu ljudsku potrošnju. Procjenjuje se da 30–70 % ukupne prikupljene riblje biomase postaje nusproizvod niske vrijednosti ili se u cijelosti baca. To je potencijalno koristan i vrijedan materijal, koji bi se mogao koristiti u industriji u prehrambene i neprehrambene svrhe. Iz tih materijala mogu se razviti visokovrijedni funkcionalni sastojci za specijalizirane proizvode. Raznoliki vodeni organizmi mogu podupirati razvoj novih proizvoda kao što su nutraceutici, lijekovi i kozmetika. Mogu osigurati i nove enzime, lipide, biopolimere i druge biomaterijale. Ključno je da se te sirovine upotrebljavaju na ekološki učinkovit način. Postoji znatan globalni pritisak za poboljšanje upotrebe sveg biološkog materijala, a time i za smanjenje otpada. Morska biotehnologija može odigrati važnu ulogu u stvaranju dodane vrijednosti u plavom biogospodarstvu.

4.14.

Biomasa algi postaje sve značajniji resurs koji se u plavom gospodarstvu koristi u razne komercijalne svrhe. Alge su se pokazale kao djelotvoran, održiv te i dalje većinom neiskorišten resurs za postupke i proizvode na biološkoj osnovi. One su bogate hranjivim tvarima i energijom. Povećana proizvodnja makroalgi i mikroalgi u Europi se sve više smatra resursom koji se može iskoristiti kao sirovina sa širokim rasponom primjene. Postoji sve veći interes za prikupljanje, uzgoj i preradu algi radi stvaranja široke ponude visokovrijednih proizvoda, uključujući hranu, hranu za životinje, nutraceutiku i proizvode na biološkoj osnovi.

Prilagodba klimatskim promjenama i njihovo ublažavanje

4.15.

Opće je poznato da klimatske promjene utječu na cijeli niz okolišnih varijabli, uključujući padaline, temperaturu, riječne tokove, štetno cvjetanje algi i acidifikaciju mora. Ciljem br. 13 (djelovanje u području klime) potiče se poduzimanje hitnih mjera za borbu protiv klimatskih promjena i njihovih učinaka. Rastuće temperature utječu na oceane, mora i druge vode, kao i na mreže hranjivih tvari, ribarstvo i prihode. U Europi se očekuje da će klimatske promjene zimi povećati padaline, a zajedno s rastućim temperaturama raste i rizik od eutrofikacije i pada kvalitete vode. To će imati mnoge negativne posljedice za riblje stokove i druge vodne resurse, a time i za ribarstvo i druge oblike proizvodnje. Visoke temperature otežavaju život hladnovodnih vrsta kao što su salmonidi i olakšavaju širenje brojnih štetnih vrsta i bolesti. Napreduju vrste kojima eutrofikacija pogoduje. Valovi visokih temperatura predstavljaju velike izazove za akvakulturna uzgajališta. U poljoprivrednom sektoru EU treba poraditi i na problemu nedostatka vode.

4.16.

Budući prehrambeni sustav mora biti dio rješenja za klimatske promjene, a ne dio problema. S gledišta emisija koje utječu na klimu, ribolov i akvakultura djelotvorni su način proizvodnje bjelančevina. Stoga bi trebalo promicati održiv ribolov i uzgoj ribe. Nadalje, od ključne je važnosti jačati otpornost ribarstva i akvatičnih sustava proizvodnje. Ribolovne aktivnosti moraju se prilagoditi izmijenjenim okolnostima kao što su ekstremni vremenski uvjeti i zime bez leda. Jedan potencijalan način pripreme za toplinske valove u akvakulturi jest odobalni uzgoj, kojemu u nekim slučajevima može pogodovati povećanje prosječne temperature mora. Recirkulacijski akvakulturni sustavi mogu akvakulturnoj industriji pomoći da se prilagodi klimatskim promjenama. Programi uzgoja ribe mogu poboljšati toleranciju uzgojene ribe na više temperature.

Plavo zdravlje i dobrobit

4.17.

Ciljem br. 3 (zdravlje i dobrobit) nastoji se osigurati zdrav život i promicati dobrobit za sve, bez obzira na dobnu skupinu. U području dobrobiti i rekreativnih usluga koje se temelje na vodenim okolišima postoji znatan potencijal za rast. Promicanje održivog korištenja vodnih resursa u rekreativne svrhe udaljenim neurbanim regijama pruža nove poslovne mogućnosti i tako doprinosi otvaranju novih visokokvalitetnih radnih mjesta. Zbog svoje važnosti i gospodarskog potencijala, plavo biogospodarstvo doprinosi i ostvarenju cilja br. 8. (dostojanstven rast i gospodarski rast).

5.   Prioritetne mjere

5.1.

U osmišljavanju mjera programa za razvoj plavog biogospodarstva prioriteti su: i) čista voda i sanitarni uvjeti, desalinizacija morske vode i smanjenje onečišćenja; ii) zdrav, raznolik i siguran vodeni okoliš i obnova ekosustavâ i bioraznolikosti u vodenim okolišima; iii) održiva proizvodnja hrane akvatičnog podrijetla; iv) stvaranje visokovrijednih neprehrambenih proizvoda; v) prilagodba klimatskim promjenama; vi) plavo zdravlje i dobrobit, štednja energije i obnova proizvodnje energije iz mora i iz rijeka i jezera; vii) bolja štednja i očuvanje vodenih resursa te viii. bolja koordinacija u suzbijanju nelegalnih aktivnosti povezanih s vodnim resursima. Pojavljuju se i druge bitne teme kao što je čista i jeftina bioenergija iz vode i iskorištavanje organskog otpada. Ulaganjem u tu vrstu razvoja Europa može ojačati svoj vodeći položaj u kružnom gospodarstvu.

5.2.

EGSO Vijeću EU-a i Europskom parlamentu preporučuje da od Komisije zatraže pokretanje konkretnih oglednih mjera za poboljšanje stanja i proizvodnog potencijala vodenih ekosustava u odabranim lokacijama u EU-u, vodeći pritom računa da one moraju predstavljati raznolikost postojećeg stanja i razvojni potencijal plavog biogospodarstva. Ogledne bi mjere trebalo provoditi u područjima priobalnih i kopnenih voda (uključujući otoke) umjereno ili teško pogođenih ljudskim utjecajem, primjerice prekomjernim sezonskim turizmom, zagađenjem, opterećenjem hranjivim tvarima iz kopnenih izvora, izmijenjenim vodenim tokovima i prekomjernim iskorištavanjem vodnih resursa.

5.3.

Ogledne projekte trebalo bi provesti što prije, u suradnji s lokalnim izabranim predstavnicima, sveučilištima i istraživačkim centrima, stručnjacima i relevantnim akterima civilnog društva. Oni bi trebali omogućiti razvoj i testiranje ključnih mjera kako bi se poboljšalo trenutno neodgovarajuće stanje na oglednim lokacijama. EGSO predlaže provedbu razumnog broja oglednih projekata u Sredozemlju, Crnom moru, na obali Atlantika, u Sjevernom i Baltičkom moru te u područjima kopnenih voda koja imaju velik potencijal za poboljšanje. Ti projekti mogli bi, primjerice, uključivati pročišćavanje onečišćenih voda ili voda bogatih hranjivim tvarima (npr. u pristaništima ili turističkim zonama) korištenjem posebnih životinjskih vrsta za filtriranje, poput kamenica, morskih ježeva, dagnji ili vodenog bilja (alge), ili ponovnom uspostavom migracijskih puteva i mrijestilišta kako bi se obnovio životni ciklus migracijskih riba. Istodobno, u okviru tih projekata mogao bi se testirati kapacitet hvatanja velikih količina CO2 i proučiti izvedivost novih tehnologija za proizvodnju energije iz mora ili jezera ili pronaći nove načine za očuvanje vodenih resursa.

5.4.

Na temelju postignutih rezultata i iskustava stečenih u oglednim projektima, Europsku uniju poziva se da promiče osposobljavanje i prijenos znanja i iskustva u zajednicama u područjima priobalnih ili kopnenih voda i time omogući obnovu i odgovarajuće upravljanje okolišem te stvaranje europskih mreža za osposobljavanje te da dokaže da u tom području postoje mogućnosti za otvaranje visokokvalitetnih radnih mjesta.

5.5.

Za ogledne projekte trebalo bi osnovati upravni odbor koji bi uključivao države članice, regije i dionike i u kojem bi sudjelovao i EGSO, kako bi se koordinirala razmjena dobrih praksi i osigurao razvoj uspješnih oglednih projekata. Istodobno, države članice EU-a i predmetne regije trebalo bi potaknuti da uz savjetovanje s lokalnim dionicima i organizacijama civilnog društva pripreme strategije za biogospodarstvo.

5.6.

Stručno znanje EU-a o plavom biogospodarstvu stečeno u okviru istraživačkih programa Obzor Europa, LIFE i oglednih projekata plavog biogospodarstva trebalo bi pod određenim uvjetima biti dostupno trećim zemljama, osobito zemljama Istočnog partnerstva, mediteranskim i afričkim zemljama, Rusiji za područje Baltičkog mora, kao i drugim zainteresiranim zemljama. Plavo biogospodarstvo trebalo bi postati vodeća tema EU-a u suradnji s UN-om te instrument postizanja ciljeva Pariškog sporazuma COP 21 u borbi protiv globalnog zagrijavanja.

Bruxelles, 30. listopada 2019.

Predsjednik

Europskog gospodarskog i socijalnog odbora

Luca JAHIER


(1)  Mišljenje EGSO-a „Komunikacija kojom se ažurira strategija za biogospodarstvo” (NAT/758) (SL C 240, 16.7.2019., str. 37.).

(2)  Mišljenje EGSO-a o kvaliteti vode namijenjene za ljudsku potrošnju (preinaka) (Direktiva o vodi za piće) (SL C 367, 10.10.2018., str.107.).