8.6.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 196/1


Obavijest Komisije o pitanjima i odgovorima o primjeni Uredbe (EU) br. 1169/2011 Europskog parlamenta i Vijeća o informiranju potrošača o hrani

(2018/C 196/01)

Sadržaj

1.

Uvod 1

2.

Opće označivanje 2

2.1.

Prakse poštenog informiranja 2

2.2.

Dostupnost i položaj obveznih informacija o hrani 2

2.3.

Prezentiranje obveznih informacija o hrani i čitljivost 2

2.4.

Obvezni podaci (članak 9. i odjeljak 2. Uredbe) 3

2.5.

Dodatni obvezni podaci za određene vrste ili kategorije hrane 5

3.

Nutritivna deklaracija 6

3.1.

Primjena nutritivne deklaracije 6

3.2.

Obvezna nutritivna deklaracija 6

3.3.

Dobrovoljno navođenje 7

3.4.

Oblici izražavanja i prezentiranja nutritivne deklaracije 10

3.5.

Dodatni oblici izražavanja i prezentiranja 12

3.6.

Proizvodi na koje se ne primjenjuje zahtjev obvezne nutritivne deklaracije 12

3.7.

Dodaci prehrani 14

3.8.

Posebni proizvodi 14

1.   Uvod

Europski parlament i Vijeće 25. listopada 2011. donijeli su Uredbu (EU) br. 1169/2011 (1) o informiranju potrošača o hrani (dalje u tekstu „Uredba”). Uredbom se izmjenjuju postojeće odredbe o označivanju hrane u Uniji kako bi se potrošačima omogućilo da budu informirani pri odabiru i upotrebljavaju hranu na siguran način te se njome istodobno želi osigurati slobodno kretanje hrane koja se zakonito proizvodi i stavlja na tržište. Primjenjuje se od 13. prosinca 2014., uz iznimku odredbi koje se odnose na nutritivnu deklaraciju i koje se primjenjuju od 13. prosinca 2016.

Ovom se obavijesti subjektima u poslovanju s hranom i nacionalnim tijelima želi pomoći u primjeni Uredbe tako što će se odgovoriti na niz pitanja koja su se javila nakon što je Uredba stupila na snagu.

Obavijest odražava rasprave Komisijine Glavne uprave za zdravlje i sigurnost hrane (GU SANTE) sa stručnjacima iz država članica u okviru radne skupine za Uredbu (EU) br. 1169/2011 o informiranju potrošača o hrani.

Ovom obavijesti ne dovode se u pitanje moguća tumačenja Suda Europske unije.

2.   Opće označivanje

2.1.   Prakse poštenog informiranja

2.1.1.   Člankom 7. stavkom 1. točkom (d) Uredbe propisano je da „Informacije o hrani ne smiju biti obmanjujuće ukazujući izgledom, opisom ili slikovnim prikazom prisutnosti određene hrane ili sastojka, kada je u stvarnosti sastojak koji je inače prirodno prisutan ili korišten u toj hrani, zamijenjen drugim sastavnim dijelom ili drugim sastojkom”. Koja bi vrsta slučajeva indikativno pripadala području primjene te odredbe? Kako bi se onda prehrambeni proizvodi trebali pravilno označivati?

Relevantne odredbe : članak 2. stavak 2. točka (f), članak 7. stavak 1. točka (d), članak 13. stavak 2., Prilog VI. dio A točka 4.

Primjena članka 7. stavka 1. točke (d) pokrenula bi se ako se smatra da bi prosječni potrošač očekivao da se određena hrana obično proizvodi s određenim sastojkom ili da je određeni sastojak prirodno prisutan u toj hrani premda su predmetni sastojci zamijenjeni drugim sastavnim dijelom ili drugim sastojkom.

Na primjer:

hrana u kojoj je sastojak koji se u toj hrani uobičajeno upotrebljava zamijenjen drugim sastavnim dijelom ili drugim sastojkom, npr. pizza na kojoj se očekuje prisutnost sira zbog slike na etiketi, a sir je zamijenjen drugim proizvodom, drukčijeg naziva, koji se proizvodi od sirovina koje se upotrebljavaju kao djelomična ili potpuna zamjena za mlijeko,

hrana u kojoj je sastavni dio koji je u toj hrani prirodno prisutan zamijenjen drugim sastavnim dijelom ili drugim sastojkom, npr. proizvod koji nalikuje siru u kojem je mast mliječnog podrijetla zamijenjena masti biljnog podrijetla.

Pri označivanju hrane u slučajevima kada je u proizvodu upotrijebljen zamjenski sastojak ili više njih, oni se moraju navesti u neposrednoj blizini naziva proizvoda, otisnuti na ambalaži ili etiketi tako da budu jasno čitljivi, i to veličinom slova čija je visina x barem 75 % visine x naziva proizvoda i nije manja od 1,2 mm.

Dužnost je subjekta u poslovanju s hranom pronaći odgovarajući naziv za tu zamjensku hranu u skladu s pravilima koja se odnose na naziv hrane.

Usto se, prema potrebi, moraju poštovati i odredbe zakonodavstva koje se odnosi posebno na proizvod i koje je na snazi. Na primjer, zabranjeno je služiti se nazivom „imitacija sira” jer se naziv „sir” može upotrebljavati isključivo za mliječne proizvode (2).

2.2.   Dostupnost i položaj obveznih informacija o hrani

2.2.1.   U slučaju pretpakirane hrane obvezne se informacije o hrani moraju nalaziti ili na ambalaži ili na etiketi koja je na nju pričvršćena. Koja se vrsta etiketa može upotrebljavati u tu svrhu?

Relevantne odredbe : članak 2. stavak 2. točka i., članak 12.

Etikete ne smiju biti lako uklonjive jer bi to ugrozilo raspoloživost ili dostupnost obveznih informacija o hrani za potrošače.

U slučaju dvoslojnih etiketa pričvršćenih na ambalaži mora se provesti ocjena od slučaja do slučaja kako bi se ocijenilo jesu li ispunjeni opći uvjeti u pogledu raspoloživosti, dostupnosti i položaju obveznih informacija o hrani.

Mogu se upotrebljavati sve vrste etiketa za koje se smatra da ispunjavaju prethodno navedene kriterije.

2.3.   Prezentiranje obveznih informacija o hrani i čitljivost

2.3.1.   Kako se određuje „najveća površina”, posebno u odnosu na limenke ili boce?

Relevantne odredbe : članak 13. stavak 3., članak 16. stavak 2., Prilog V. točka 18.

U slučaju pravokutne ambalaže ili ambalaže u obliku kutije određivanje „najveće površine” jednostavno je; riječ je o cijeloj najvećoj strani predmetne ambalaže (visina x širina).

U slučaju cilindričnih oblika (npr. limenki) ili ambalaže u obliku boce (npr. boce) koji često imaju nepravilne oblike, „najveća površina” mogla bi se smatrati površinom koja ne obuhvaća vrhove, dna, obode na vrhu i dnu limenki te ramena i vratove boca i staklenki.

Indikativno, u skladu s Međunarodnom preporukom 79. Međunarodne organizacije za zakonsku metrologiju (3), kad je riječ o cilindričnim ili skoro cilindričnim ambalažama, površina glavnog područja na ambalaži na kojem su prikazane informacije iznosi 40 %umnoška visine ambalaže i njezina opsega, izuzevši vrhove, dna, obode na vrhu i dnu limenki te ramena i vratove boca i staklenki.

2.3.2.   Kako se određuje veličina slova za velika slova i brojeve?

Relevantne odredbe : Prilog IV.

Veličina velikih slova i brojeva mora biti istovjetna slovu „D” kojim započinje riječ „Dodatak”, čija je visina x jednaka ili veća od 1,2 mm.

2.3.3.   Primjenjuje li se obvezna veličina slova, kako je propisana člankom 13. stavkom 2., i na dodatne obvezne podatke potrebne za posebne vrste ili kategorije hrane, kao što su one navedene u Prilogu III.?

Relevantne odredbe : članak 13. stavak 2., Prilog III.

Najmanja veličina slova propisana člankom 13. stavkom 2. primjenjuje se samo na obvezne podatke navedene u članku 9. stavku 1.

Ako su dodatni obvezni podaci iz Priloga III. navedeni na način da su dio naziva hrane, u tom se slučaju primjenjuje obvezna veličina slova kako je propisana člankom 13. stavkom 2.

U ostalim se slučajevima obvezna veličina slova ne primjenjuje.

2.3.4.   Primjenjuje li se obvezna veličina slova kako je propisana člankom 13. stavkom 2. i na obvezne podatke koji se navode uz naziv hrane, kao što su oni popisani u Prilogu VI. dijelu A (npr. „odmrznuto”, „dimljeno”, „zračeno” itd.)?

Relevantne odredbe : članak 13. stavak 2., Prilog VI. dio A

Da, s obzirom na to da su ti obvezni podaci povezani s nazivom hrane na koji se primjenjuje odredba o najmanjoj veličini slova kako je propisana člankom 13. stavkom 2.

Kad je riječ o Prilogu VI. dijelu A točki 4., Uredbom je propisana veličina slova čija je visina x barem 75 % visine x naziva proizvoda koja, u svakom slučaju, ne smije biti manja od najmanje veličine slova propisane člankom 13. stavkom 2.

2.4.   Obvezni podaci (članak 9. i odjeljak 2. Uredbe)

2.4.1.   Naziv hrane

U kojem slučaju naziv hrane mora sadržavati navod o dodanoj vodi u količini većoj od 5 % mase gotovog proizvoda?

Relevantne odredbe : Prilog VI., dio A točka 6.

Navod o dodanoj vodi u količini većoj od 5 % mase gotovog proizvoda mora biti sadržan u nazivu hrane u sljedećim slučajevima:

mesni proizvodi i mesni pripravci u obliku komada, odreska, dijela, obroka ili trupa mesa,

proizvodi ribarstva i pripremljeni proizvodi ribarstva u obliku komada, odreska, dijela, obroka, fileta ili čitavog proizvoda ribarstva.

Subjekti u poslovanju s hranom za svaki slučaj posebno moraju utvrditi ispunjava li prehrambeni proizvod te zahtjeve. U tom se pogledu u obzir mora uzeti izgled hrane. Indikativno, za hranu kao što su kobasice (npr. mortadela, hot-dog), krvavica, mesna štruca, mesna/riblja pašteta, mesne/riblje okruglice nisu potrebni takvi navodi.

2.4.2.   Popis sastojaka

Treba li proizvedene nanomaterijale označiti na popisu sastojaka? Postoje li izuzeća?

Relevantne odredbe : članak 18. stavak 3. i članak 20.

Svi proizvedeni nanomaterijali upotrijebljeni kao sastojci moraju biti jasno naznačeni na popisu sastojaka.

U članku 20. točkama (b), (c) i (d) navedeni su izuzeci u slučaju prehrambenih aditiva i prehrambenih enzima te nosača i tvari koje nije potrebno navesti u popisu sastojaka. Isti se izuzeci primjenjuju i kada su ti sastojci u obliku proizvedenih nanomaterijala.

Navođenje i označivanje sastojaka

Može li se na etiketu staviti izjava: „djelomično hidrogenirano biljno ulje repice ili biljno ulje palme” ako proizvođač mijenja izvor biljnog ulja?

Relevantne odredbe : članci 7. i 18., Prilog VII. dio A točke 8. i 9.

Ne, takvo navođenje ne bi bilo u skladu s Uredbom. Na etiketi nije moguće navesti informacije o karakteristikama hrane koje nisu točne ili dovoljno specifične i zbog kojih potrošač može biti doveden u zabludu.

Je li navođenje određenog biljnog izvora obvezno za svu hranu koja sadržava ulja ili masnoće biljnog podrijetla, neovisno o količini ulja ili masti u hrani?

Relevantne odredbe : članak 18., Prilog VII. dio A točke 8. i 9.

Da, obvezno je neovisno o količini ulja ili masti u hrani.

2.4.3.   Navođenje netokoličine

Uredbom je predviđeno da „ako je hrana glazirana, navedena netomasa hrane ne uključuje glazuru”. To znači da će u takvim slučajevima netomasa hrane biti jednaka ocijeđenoj netomasi. Moraju li se i „neto masa” i „ocijeđena netomasa” navesti na etiketi?

Relevantne odredbe : Prilog IX. točka 5.

Ako se kruta hrana nalazi u tekućem mediju, uz netomasu/netokoličinu mora se navesti i ocijeđena neto masa. Za potrebe ove točke smrznuta ili brzo smrznuta voda smatra se tekućim medijem koji će podrazumijevati obvezu navođenja informacija o netomasi kao i o ocijeđenoj neto masi na etiketi. Uz to, Uredbom je predviđeno da netomasa, ako je smrznuta ili brzo smrznuta hrana glazirana, ne smije uključivati glazuru (neto masa bez glazure).

Kao posljedica toga, navedena netomasa glazirane hrane jednaka je ocijeđenoj neto masi. Uzimajući u obzir navedeno, kao i potrebu da se izbjegne dovođenje potrošača u zabludu, bilo bi moguće navesti sljedeće netomase:

dvostruki navod:

netomasa: X g i

ocijeđena netomasa: X g,

poredbeni navod:

netomasa = ocijeđena netomasa = X g,

jedinstveni navod:

netomasa (bez glazure): X g.

2.4.4.   Datum „najbolje upotrijebiti do” ili „upotrijebiti do”

Mora li se za voćno vino od jabuke navesti datum minimalne trajnosti „najbolje upotrijebiti do”?

Relevantne odredbe : članak 24., Prilog X. točka 1 podtočka (d)

Ne, za voćno vino od jabuke dobiveno fermentacijom nije potrebno navesti datum minimalne trajnosti jer pripada kategoriji „vina, likerska vina, pjenušava vina, aromatizirana vina i slični proizvodi dobiveni od voća, osim grožđa, te pića obuhvaćena oznakom KN 2206 00 dobivena od grožđa ili mošta od grožđa”, na koju se ta obveza ne primjenjuje.

Međutim, proizvod dobiven miješanjem alkohola s voćnim sokom ne bi se svrstao u prethodno navedenu kategoriju „slični proizvodi dobiveni od voća, osim grožđa” te bi stoga bilo potrebno navesti datum minimalne trajnosti „najbolje upotrijebiti do”, osim ako proizvod sadržava 10 % vol. alkohola ili više (navođenje datuma minimalne trajnosti „najbolje upotrijebiti do” nije potrebno za pića koja sadržavaju 10 % vol. alkohola ili više).

2.4.5.   Upute za upotrebu

Kad je riječ o „uputama za upotrebu”, može li subjekt u poslovanju s hranom upotrebljavati simbol tave ili pećnice bez riječi „tava” ili „pećnica”?

Relevantne odredbe : članak 9. stavak 2. i članak 27.

Ne, to nije moguće. Obvezni podaci kao što su upute za upotrebu moraju biti navedeni riječima i brojkama. Upotreba piktograma ili simbola samo je dodatan način iskazivanja takvih podataka.

Međutim, Komisija ubuduće može donijeti provedbene akte kojima se dopušta iskazivanje jednog ili više obveznih podataka piktogramima ili simbolima umjesto riječima ili brojkama.

2.5.   Dodatni obvezni podaci za određene vrste ili kategorije hrane

2.5.1.   Označivanje smrznute hrane

Je li datum smrzavanja ili datum prvog smrzavanja, ako je proizvod smrznut više puta, obvezan na etiketi nepretpakiranog smrznutog mesa, pripravaka od smrznutog mesa i smrznutih neprerađenih proizvoda ribarstva?

Relevantne odredbe : Prilog III.

Ne. Datum smrzavanja obvezan je samo na etiketi pretpakiranog smrznutog mesa, pripravaka od smrznutog mesa i smrznutih neprerađenih proizvoda ribarstva. Države članice mogu odlučiti proširiti taj zahtjev na te nepretpakirane proizvode.

Što su „neprerađeni proizvodi ribarstva”?

Proizvodi ribarstva (4) obuhvaćaju sve morske ili slatkovodne životinje (osim živih školjkaša, živih bodljikaša, živih plaštenjaka i živih morskih puževa te svih sisavaca, gmazova i žaba) bilo divlje ili iz uzgoja, uključujući i sve jestive oblike, dijelove i proizvode tih životinja. Neprerađeni (5) proizvodi ribarstva proizvodi su ribarstva koji nisu bili podvrgnuti preradi, uključujući proizvode koji su podijeljeni, razdvojeni, odrezani, razrezani na kriške, očišćeni od kostiju, kosani, oguljeni, usitnjeni, isjeckani, očišćeni, narezani, oljušteni, samljeveni, rashlađeni, zamrznuti, duboko zamrznuti ili odmrznuti.

Može li se oznaka „brzo smrznuto dana [DATUM]” upotrijebiti kako bi se na smrznutom mesu, pripravcima od smrznutog mesa i smrznutim neprerađenim proizvodima ribarstva naveo datum smrzavanja?

Relevantne odredbe : Prilog III. točka 6. i Prilog X. točka 3.

Ne, ne može se upotrijebiti oznaka „brzo smrznuto dana…” jer je u Prilogu X. jasno propisano da je potrebno upotrijebiti oznaku „Zamrznuto dana…”.

3.   Nutritivna deklaracija

3.1.   Primjena nutritivne deklaracije

3.1.1.   Primjenjuju li se pravila o nutritivnoj deklaraciji utvrđena Uredbom na svu hranu?

Relevantne odredbe : članak 29.

Pravila se ne primjenjuju na sljedeću hranu, za koju vrijede posebna pravila o označivanju hranjive vrijednosti:

dodaci prehrani (6),

prirodne mineralne vode (7).

Kad je riječ o hrani za posebne skupine, primjenom Uredbe ne dovode se u pitanje pravila navedena u Uredbi (EU) br. 609/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (8) ili posebne mjere iz tog okvira.

3.2.   Obvezna nutritivna deklaracija

3.2.1.   Što je potrebno navesti?

Relevantne odredbe : članci 13., 30., 32., 34. i 44., prilozi IV. i XV.

Obvezna nutritivna deklaracija mora sadržavati sve sljedeće podatke: energetsku vrijednost i količine masti, zasićenih masti, ugljikohidrata, šećera, bjelančevina i soli.

Energetska vrijednost mora biti izražena u kJ (kilodžulima) i kcal (kilokalorijama). Prvo se navodi vrijednost u kilodžulima, zatim vrijednost u kilokalorijama. Može se upotrebljavati kratica kJ/kcal.

Redoslijed navođenja informacija mora biti sljedeći:

energija

masti

od kojih

zasićene masne kiseline,

ugljikohidrati

od kojih

šećeri

bjelančevine

sol

Ako je to prostorno moguće, deklaracija se mora prezentirati u obliku tablice, sa znamenkama poravnanima u stupce. Ako prostorno nije moguće navođenje informacija u tabličnom obliku, one se mogu prezentirati u linearnom obliku.

Pravila o najmanjoj veličini slova primjenjuju se na nutritivnu deklaraciju, koja mora biti tiskana slovima čija je visina x jednaka ili veća od 1,2 mm. Za pakiranja ili spremnike čija je najveća površina manja od 80 cm2 visina x mora biti najmanje 0,9 mm. Visina x utvrđena je u Prilogu IV. Uredbi.

(Napomena: na hranu u ambalaži ili spremnicima čija je najveća površina manja od 25 cm2 ne primjenjuje se zahtjev obveznog navođenja hranjive vrijednosti (Prilog V. točka 18., vidjeti točku 3.6.1. u nastavku).

Ako su energetska vrijednost ili količina hranjivih tvari u proizvodu zanemarivi, informacije o tim elementima mogu se zamijeniti izjavom kao što je „Sadržava zanemarive količine…”, koja se navodi u neposrednoj blizini nutritivne deklaracije (vidjeti točku 3.2.2. za pojam zanemarive količine).

Na neke se proizvode ne primjenjuje zahtjev navođenja nutritivne deklaracije (vidjeti točku 3.6.1.).

3.2.2.   Ako proizvod sadržava zanemarivu količinu ili zanemarive količine jedne hranjive tvari ili više njih za koje je označivanje obvezno ili ima zanemarivu energetsku vrijednost, je li potrebno te hranjive tvari ili energetsku vrijednost uključiti u tablicu s hranjivim vrijednostima (članak 34. stavak 5.)?

Relevantne odredbe : članak 34. stavak 5.

Ne, ako su energetska vrijednost ili količina hranjive tvari u proizvodu zanemarivi, nutritivna deklaracija za tu hranjivu tvar može se zamijeniti izjavom kao što je „Sadržava zanemarivu količinu…”, u neposrednoj blizini nutritivne deklaracije.

3.2.3.   Kada se može upotrijebiti izjava u kojoj se navodi da je sadržaj soli isključivo posljedica prirodno prisutnog natrija?

Relevantne odredbe : članak 30. stavak 1.

Izjava u kojoj se navodi da je sadržaj soli isključivo posljedica prirodno prisutnog natrija može se nalaziti u neposrednoj blizini nutritivne deklaracije na hrani kojoj nije dodana sol, kao što su mlijeko, povrće, meso i riba. Izjava se ne može upotrijebiti ako je sol dodana tijekom prerade ili kao posljedica dodavanja sastojaka koji sadržavaju sol, npr. šunka, sir, masline, inćuni itd.

3.2.4.   Količina „soli” navedena na obveznoj nutritivnoj deklaraciji izračunava se s pomoću formule: sol = natrij × 2,5. Mora li sav natrij koji potječe iz bilo kojeg sastojka, npr. natrijeva saharina, natrijeva askorbata itd., biti uključen u taj izračun?

Relevantne odredbe : Prilog I. točka 11.

Da, ekvivalent sadržaja soli uvijek se izračunava na temelju ukupnog sadržaja natrija u prehrambenom proizvodu s pomoću formule: sol = natrij × 2,5.

3.3.   Dobrovoljno navođenje

3.3.1.   Koje se druge hranjive tvari mogu navesti?

Relevantne odredbe : članak 30. stavak 2., članci 32., 33. i 34., Prilog XV.

Obvezna nutritivna deklaracija može biti nadopunjena i navođenjem količine jedne ili više sljedećih hranjivih tvari:

(a)

jednostruko nezasićenih masnih kiselina;

(b)

višestruko nezasićenih masnih kiselina;

(c)

poliola;

(d)

škroba;

(e)

vlakana;

(f)

vitamina i minerala.

Redoslijed navođenja informacija, prema potrebi, mora biti sljedeći:

energija

masti

od kojih

zasićene masne kiseline,

nezasićene masne kiseline,

višestruko zasićene masne kiseline,

ugljikohidrati

od kojih

šećeri,

polioli,

škrob,

vlakna

bjelančevine

sol

vitamini i minerali

Ako je to prostorno moguće, deklaracija se mora prezentirati u obliku tablice, sa znamenkama poravnanima u stupce. Ako prostorno nije moguće navođenje informacija u tabličnom obliku, one se mogu prezentirati u linearnom obliku.

Te se hranjive tvari moraju izraziti u gramima (g) (9) na 100 g ili 100 ml i dodatno se mogu izraziti po obroku ili jedinici konzumacije proizvoda.

3.3.2.   Ako tvar za koju postoji prehrambena ili zdravstvena tvrdnja nije dio nutritivne deklaracije, na koji bi se način ta informacija trebala navesti?

Relevantne odredbe : članci 30. i 49.

Ako je hranjiva tvar za koju postoji prehrambena ili zdravstvena tvrdnja dio nutritivne deklaracije, nije potrebno dodatno označivanje.

Ako hranjiva tvar za koju postoji prehrambena ili zdravstvena tvrdnja nije dio nutritivne deklaracije, količina hranjive tvari ili druge tvari mora biti označena na etiketi u istom vidnom polju, odnosno u neposrednoj blizini nutritivne deklaracije (vidjeti i točku 3.3.5. u nastavku).

3.3.3.   Ako je količina vlakana (ili bilo koje druge hranjive tvari iz članka 30. stavka 2.) navedena na nepretpakiranoj hrani, koje je druge hranjive tvari potrebno navesti?

Relevantne odredbe : članak 30. stavci 1., 2. i 5. te članak 49.

Ako subjekt u poslovanju s hranom želi navesti količinu vlakana u proizvodu ili količinu bilo koje druge hranjive tvari iz članka 30. stavka 2., u tom slučaju mora navesti potpunu nutritivnu deklaraciju. To uključuje:

energetsku vrijednost, i

količine masti, zasićenih masti, ugljikohidrata, šećera, bjelančevina i soli.

Ako se prehrambena ili zdravstvena tvrdnja odnosi na bilo koju hranjivu tvar iz članka 30 stavka 2., količina te hranjive tvari mora se isto tako navesti u nutritivnoj deklaraciji.

3.3.4.   Može li se količina vlakana navesti kao postotak preporučenog unosa, čak i ako Uredba ne sadržava usklađeni preporučeni unos vlakana?

Relevantne odredbe : članak 30. stavak 2. i članak 35. stavak 1. točka (e)

Ne. Jedine hranjive tvari čija se količina može izraziti kao postotak preporučenog unosa hranjive su tvari čiji je preporučeni unos naveden u Prilogu XIII., čak i ako se upotrebljavaju dodatni oblici izražavanja i prezentiranja nutritivne deklaracije.

3.3.5.   Je li moguće označiti sadržaj sastavnih dijelova dobrovoljno navedenih hranjivih tvari, npr. „omega 3 masnih kiselina”, kao sastavne dijelove višestrukih nezasićenih kiselina?

Relevantne odredbe : članak 30.

Ne. Nutritivna deklaracija zatvoren je popis energetskih vrijednosti i hranjivih tvari i ne može se nadopuniti dodatnim informacijama o hranjivim vrijednostima (ali vidjeti i prethodno navedenu točku 3.3.2.).

3.3.6.   Koja se informacija o hranjivim vrijednostima može ponoviti na ambalaži?

Relevantne odredbe : članak 30. stavak 3., članak 32. stavak 2., članak 33. i članak 34. stavak 3.

Na ambalaži se u glavnom vidnom polju (koje se obično naziva „prednja strana ambalaže”) mogu ponoviti neke obvezne informacije u označivanju hranjive vrijednosti upotrebom jednog od sljedećih oblika:

energetska vrijednost, ili

energetska vrijednost i količine masti, zasićenih masti, ugljikohidrata, šećera i soli.

Pravila o najmanjoj veličini slova primjenjuju se na tu ponovljenu deklaraciju (članak 13. stavak 2., Prilog IV., vidjeti i točku 3.2.1.).

Ako je ponovljena, nutritivna deklaracija i dalje je popis utvrđenog i ograničenog sadržaja. Nisu dopuštene dodatne informacije unutar nutritivne deklaracije koja se nalazi u glavnom vidnom polju.

Ako je ponovljena, deklaracija može biti izražena samo po obroku ili jedinici konzumacije (pod uvjetom da je obrok ili jedinica kvantificirana u neposrednoj blizini nutritivne deklaracije i broj obroka/jedinica naveden na ambalaži). Međutim, energetska se vrijednost mora dodatno navesti i na 100 g ili na 100 ml.

3.3.7.   Ako je ponovljena informacija o hranjivim sastojcima u glavnom vidnom polju („prednja strana ambalaže”) izražena kao postotak preporučenog unosa, mora li se ta informacija navesti i na obveznoj nutritivnoj deklaraciji („stražnja strana ambalaže”)?

Relevantne odredbe : članak 30. stavak 3., članak 32. stavak 4. i članak 33., Prilog XIII.

Dobrovoljno ponovljena informacija o hranjivoj vrijednosti u glavnom vidnom polju („prednja strana ambalaže”) mora sadržavati samo informacije o energetskoj vrijednosti ili o energetskoj vrijednosti zajedno s količinama masti, zasićenih masnih kiselina, šećera i soli. Te se informacije moraju navesti i na obveznoj nutritivnoj deklaraciji („stražnja strana ambalaže”). Međutim, informacije s prednje strane ambalaže mogu biti izražene kao postotak preporučenog unosa (uz apsolutne vrijednosti) čak i ako taj oblik izražavanja nije upotrijebljen u obveznoj nutritivnoj deklaraciji.

3.3.8.   Je li moguće ponoviti nutritivnu deklaraciju jednom u obliku jednostavne deklaracije s energetskom vrijednosti i drugi put u obliku energetske vrijednosti s količinama masti, zasićenih kiselina, šećera i soli?

Relevantne odredbe : članak 30. stavak 3. i članak 34. stavak 3.

Nutritivna deklaracija može se ponoviti samo kao energetska vrijednost ili kao energetska vrijednost s količinama masti, zasićenih masnih kiselina, šećera i soli. Osim toga, tu je informaciju moguće ponoviti više puta.

Te dobrovoljne dodatne informacije na nutritivnoj deklaraciji moraju se navesti u glavnom vidnom polju i biti u skladu s odredbama o najmanjoj veličini slova.

3.3.9.   Je li dopušteno označivanje sadržaja jedne hranjive tvari s prednje strane ambalaže, na primjer X % masti?

Relevantne odredbe : članak 30. stavak 3.

Dobrovoljno ponavljanje nutritivne deklaracije ne omogućuje označivanje sadržaja jedne hranjive tvari jer je potrebno pružiti informacije samo o energetskoj vrijednosti ili o energetskoj vrijednosti s količinama masti, zasićenih masnih kiselina, šećera i soli.

Međutim, etiketa može sadržavati deklaraciju o sadržaju jedne hranjive tvari ako je takva deklaracija propisana zakonom, kao što je slučaj s udjelom masti u:

određenim vrstama konzumnog mlijeka navedenima u stavku III. podstavku 1. dijela IV. Priloga VII. Uredbi (EU) br. 1308/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (10) o uspostavljanju zajedničke organizacije tržišta poljoprivrednih proizvoda,

određenim mazivim mastima navedenima u stavku I. dijela VII. Priloga VII. Uredbi (EU) br. 1308/2013 o uspostavljanju zajedničke organizacije tržišta poljoprivrednih proizvoda i u Dodatku II. tom prilogu.

Isto bi tako bilo moguće navesti oznake kao što su „s niskim udjelom masti” ili „s udjelom masti < 3 %”, pod uvjetom da su usklađene s uvjetima upotrebe te tvrdnje i drugim relevantnim odredbama Uredbe (EZ) br. 1924/2006 Europskog parlamenta i Vijeća (11) o prehrambenim i zdravstvenim tvrdnjama koje se navode na hrani i da se istodobno poštuje članak 7. stavak 1. točka (c) Uredbe (EU) br. 1169/2011.

3.3.10.   Ako su proizvodi namijenjeni za prodaju u više država, mogu li se nutritivne deklaracije u obliku koji zahtijevaju Sjedinjene Američke Države i Kanada dodatno navesti uz nutritivnu deklaraciju koja ispunjava zahtjeve iz Uredbe?

Relevantne odredbe : članci 30., 34. i 36., prilozi XIV. i XV.

Ne. Nutritivna deklaracija u obliku koji zahtijevaju Sjedinjene Države i Kanada ne bi bila u skladu sa zahtjevima EU-a jer i obvezne i dobrovoljne informacije moraju biti u skladu s pravilima utvrđenima Uredbom. Takvo bi označivanje isto tako moglo dovesti potrošača u zabludu zbog različitih faktora pretvorbe koji se upotrebljavaju u Sjedinjenim Američkim Državama za izračun energetske vrijednosti i količine hranjivih tvari.

3.4.   Oblici izražavanja i prezentiranja nutritivne deklaracije

3.4.1.   Koji su oblici izražavanja obveznih sastavnica nutritivne deklaracije?

Relevantne odredbe : članci 32. i 33., prilozi XIII. i XV.

Količine masti, zasićenih masti, ugljikohidrata, šećera, bjelančevina i soli moraju se izraziti u gramima (g) na 100 g ili 100 ml, a energetska vrijednost u kilodžulima (kJ) i kilokalorijama (kcal) na 100 g ili 100 ml hrane.

Dodatno se mogu izraziti po obroku/jedinici konzumacije hrane. Obrok ili jedinica konzumacije moraju biti lako prepoznatljivi, kvantificirani na etiketi u neposrednoj blizini nutritivne deklaracije, a na etiketi mora biti naveden broj obroka ili jedinica koje sadržava pakiranje.

Osim toga, energetska vrijednost i količine masti, zasićenih masnih kiselina, ugljikohidrata, šećera, bjelančevina i soli isto tako mogu biti navedeni kao postotak preporučenog unosa iz tablice u nastavku na 100 g ili 100 ml. Uz takvu deklaraciju na 100 ml ili 100 g ili umjesto nje postoci preporučenog unosa mogu biti navedeni po obroku/jedinici konzumacije.

Energetska vrijednost ili hranjiva tvar

Preporučeni unos

Energija

8 400 kJ/2 000 kcal

Ukupne masti

70 g

Zasićene masne kiseline

20 g

Ugljikohidrati

260 g

Šećeri

90 g

Bjelančevine

50 g

Sol

6 g

Kad se postoci preporučenog unosa navode na 100 g ili 100 ml, nutritivna deklaracija mora sadržavati sljedeću izjavu: „Preporučeni unos za prosječnu odraslu osobu (8 400 kJ/2 000 kcal)”.

Za nepretpakiranu hranu nutritivna deklaracija može biti navedena samo po obroku ili jedinici konzumacije.

3.4.2.   Može li se pokrata „PU” za „preporučeni unos” upotrebljavati na etiketama za hranu?

Relevantne odredbe : članci 32. i 33.

Pokrata „PU” za „preporučeni unos” može se upotrebljavati na etiketama za hranu pod uvjetom da je u potpunosti objašnjena na ambalaži i da je potrošači mogu lako pronaći. Izjava „Preporučeni unos za prosječnu odraslu osobu (8 400 kJ/2 000 kcal)” ne može se izmijeniti.

3.4.3.   Može li se upotrebljavati izraz „smjernice za dnevne količine” ili pokrata „SDK”?

Relevantne odredbe : članci 32. i 33.

Cilj je Uredbe uskladiti sadržaj, izražavanje i prezentiranje informacija o hranjivim vrijednostima koje se pružaju potrošačima, uključujući dobrovoljne informacije. S obzirom na taj cilj nije moguće upotrebljavati izraz „smjernice za dnevne količine” (eng. Guideline Daily Amount (GDA)) ili pokratu „SDK” u kontekstu primjene članaka 32. i 33. Uredbe (vidjeti i točku 3.4.2.). Trebalo bi istaknuti i da je pojam preporučenog unosa različit od pojma smjernica za dnevni unos jer, za razliku od izraza „smjernice”, „preporučeni unos” ne podrazumijeva nutritivan savjet. Ne postoji nutritivan savjet da se dnevno konzumira, na primjer, 20 g zasićenih masnih kiselina i potrošači ne bi trebali smatrati da je to minimalna količina potrebna za održavanje zdravlja.

3.4.4.   Mora li dodatna izjava: „Preporučeni unos za prosječnu odraslu osobu (8 400 kJ/2 000 kcal)” biti navedena u neposrednoj blizini svake nutritivne deklaracije?

Relevantne odredbe : članci 32. i 33.

Da, ako je informacija izražena kao postotak preporučenog unosa na 100 g ili 100 ml.

Ne, ako je izražena po obroku.

3.4.5.   Za odrasle su osobe utvrđeni preporučeni unosi energije i hranjivih tvari. Mogu li energetska vrijednost i količine hranjivih tvari biti dobrovoljno navedene kao postotak preporučenih unosa za djecu umjesto postotaka preporučenih unosa za odrasle osobe ili uz taj postotak?

Relevantne odredbe : članak 32. stavak 4., članak 36. stavak 3. i članak 43., Prilog XIII.

Ne. Dobrovoljno navođenje preporučenih unosa za posebne skupine stanovništva dopušteno je samo ako su donesene odredbe Unije, ili, u slučaju da one ne postoje, nacionalna pravila.

Energetska vrijednost i količine hranjivih tvari mogu biti izražene samo kao postotak preporučenog unosa za odrasle osobe uz njihovo izražavanje u apsolutnim vrijednostima. Međutim, Uredbom se od Komisije zahtijeva da donese provedbene akte o navođenju preporučenih unosa za posebne skupine stanovništva uz preporučeni unos utvrđen za odrasle osobe, a preporučeni unosi za djecu mogu biti dostupni u budućnosti. Do donošenja takvih odredbi Unije države članice mogu donijeti nacionalna pravila kojima se utvrđuju znanstveno utemeljeni preporučeni unosi za takve skupine stanovništva. Stoga upotreba preporučenih unosa za druge posebne skupine stanovništva, kao što su djeca, nije dopuštena za proizvode stavljene na tržište ili označene nakon 13. prosinca 2014., osim ako se pravilima Unije ili nacionalnim pravilima uspostave znanstveno utemeljeni preporučeni unosi za te skupine.

3.4.6.   Što je jedinica konzumacije? Mogu li se za definiranje obroka upotrebljavati piktogrami? Može li se simbol ≈ ili ~ koji znači „približno jednak” upotrebljavati za iskazivanje broja obroka u ambalaži?

Relevantne odredbe : članak 33.

„Jedinicu konzumacije”, koja znači jedinica koja se može pojedinačno konzumirati, potrošač mora moći lako prepoznati. Jedna jedinica konzumacije ne mora nužno predstavljati obrok. Na primjer, kockica pločice čokolade može biti jedinica konzumacije, dok bi obrok bio više od jedne kockice čokolade.

Za definiranje obroka ili jedinice konzumacije mogu se upotrebljavati simboli ili piktogrami. Uredbom se zahtijeva samo da jedinica konzumacije ili obrok budu lako prepoznatljivi i kvantificirani na etiketi. Kada se upotrebljavaju simboli ili piktogrami, njihovo značenje mora biti jasno potrošaču i ne smiju ga dovoditi u zabludu.

Manja odstupanja u broju jedinica konzumacije ili obroka u proizvodu mogu biti naznačena upotrebom odgovarajućih simbola ispred broja porcija ili jedinica konzumacije.

3.5.   Dodatni oblici izražavanja i prezentiranja

3.5.1.   Mogu li se kao simboli hranjivih tvari i/ili energije upotrebljavati samo slikovni simboli umjesto riječi?

Relevantne odredbe : članak 34., Prilog XV.

Ne. Obvezne i dobrovoljne informacije o hranjivim vrijednostima moraju biti navedene u određenom obliku, u skladu s kojim energetska vrijednost i hranjive tvari moraju biti označene riječima.

Opće načelo da obvezne informacije moraju biti navedene u obliku riječi i brojeva primjenjuje se i na slučajeve kada se informacije o hranjivim vrijednostima navode dobrovoljno. Piktogrami i simboli mogu se dodatno upotrebljavati.

3.5.2.   Može li se energetska vrijednost navesti samo u kcal ako se informacije o hranjivim vrijednostima dobrovoljno ponove u glavnom vidnom polju?

Relevantne odredbe : članak 32. stavak 1., Prilog XV.

Ne. Informacije o energiji moraju se uvijek sustavno navoditi u kJ (kilodžulima) i kcal (kilokalorijama).

3.6.   Proizvodi na koje se ne primjenjuje zahtjev obvezne nutritivne deklaracije

3.6.1.   Koja su izuzeća?

Relevantne odredbe : članak 16. stavci 3. i 4., članak 30. stavci 4. i 5. te članak 44. stavak 1. točka (b), Prilog V.

Na proizvode navedene u Prilogu V. ne primjenjuje se zahtjev obveznog označivanja hranjive vrijednosti, osim ako u pogledu njih postoji određena prehrambena ili zdravstvena tvrdnja.

Osim toga, izuzeća su i alkoholna pića (koja sadržavaju više od 1,2 % alkohola) i nepretpakirana hrana (osim ako se to zahtijeva posebnim propisom EU-a ili nacionalnom mjerom).

Pri dobrovoljnom pružanju informacija o hranjivoj vrijednosti potrebno je slijediti pravila za obvezno označivanje hranjive vrijednosti. Međutim:

za alkoholna pića nutritivna deklaracija može se ograničiti na energetsku vrijednost. Nije propisan nikakav poseban oblik,

za nepretpakiranu hranu nutritivna se deklaracija može ograničiti na energetsku vrijednost ili na energetsku vrijednost i količinu masti, zasićenih masnih kiselina, šećera i soli. Može se izraziti samo po obroku ili jedinici konzumacije, pod uvjetom da su obrok/jedinica kvantificirani i da je naveden broj obroka/jedinica.

3.6.2.   Primjenjuje li se na sljedeću hranu zahtjev obvezne nutritivne deklaracije?

Relevantne odredbe : Prilog V.

Neprerađeni proizvodi koji sadržavaju jedan sastojak ili jednu kategoriju sastojaka

brašno (na primjer pšenično brašno)

da, podložno sljedećim uvjetima

Brašno koje ne sadržava dodatne sastojke, npr. aditive, vitamine, minerale, i koje nije podvrgnuto nijednoj preradi osim mljevenja i ljuštenja, smatra se neprerađenim proizvodom (12).

djelomično kuhana i pretkuhana riža

ne

Djelomično kuhana riža dobiva se postupkom pretkuhanja i stoga se ne može smatrati neprerađenom hranom. Međutim, na rižu se primjenjuje pravo na izuzeće za neprerađene proizvode koji sadržavaju jedan sastojak ili jednu kategoriju sastojaka.

biljno ulje

ne

Biljna ulja prerađeni su proizvodi te se stoga na njih ne primjenjuje pravo na izuzeće za neprerađene proizvode koji sadržavaju jedan sastojak ili jednu kategoriju sastojaka.

šećer

ne

Šećer je prerađen proizvod te se stoga na njega ne primjenjuje pravo na izuzeće za neprerađene proizvode koji sadržavaju jedan sastojak ili jednu kategoriju sastojaka.

med

da

Med se smatra neprerađenom hranom te sadržava sastavne dijelove, a ne sastojke, kako je objašnjeno u uvodnoj izjavi 3. Direktive 2014/63/EU Europskog parlamenta i Vijeća (13) o izmjeni Direktive Vijeća 2001/110/EZ (14) o medu. Stoga se na med primjenjuje pravo na izuzeće od zahtjeva obvezne nutritivne deklaracije.

Začinsko bilje, začini ili njihove mješavine

začinsko bilje i začini koji sadržavaju arome i/ili regulatore kiselosti

da

Na začinsko bilje, začine ili njihove mješavine primjenjuje se pravo na izuzeće od zahtjeva obvezne nutritivne deklaracije jer se konzumiraju u malim količinama i nemaju znatan nutritivni učinak na prehranu. Isto tako, na proizvode koji sadržavaju arome i/ili regulatore kiselosti primjenjuje se to pravo na izuzeće, pod uvjetom da te arome i/ili regulatori kiselosti nemaju znatan nutritivni učinak.

Soli i zamjene za sol

jodirana sol

ne

U skladu s člankom 7. stavkom 3. Uredbe (EZ) br. 1925/2006 Europskog parlamenta i Vijeća (15) o dodavanju vitamina, minerala i određenih drugih tvari hrani nutritivna deklaracija proizvoda kojima su dodani vitamini i minerali mora biti obvezna. Međutim, Uredbom (EZ) br. 1925/2006 nije obuhvaćeno obvezno dodavanje joda soli, a posebne odredbe o označivanju u pogledu količine dodanog joda obuhvaćene su nacionalnim zakonodavstvom.

Fermentirani ocat i nadomjesci octa, uključujući one čiji su jedini dodani sastojci arome

fermentirani ocat s dodanom soli

ne

Na fermentirani ocat i nadomjeske octa primjenjuje se pravo na izuzeće samo ako su arome jedini dodani sastojci u predmetnim proizvodima.

3.7.   Dodaci prehrani

3.7.1.   Kad je riječ o dodacima prehrani, koja se terminologija mora upotrebljavati za preporučene unose u navodu o vitaminima i mineralima?

Relevantne odredbe : članak 29., Prilog XIII.

Pravila o nutritivnoj deklaraciji iz Uredbe ne primjenjuju se na dodatke prehrani.

Člankom 8. stavkom 3. Direktive 2002/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (16) o dodacima prehrani propisano je da se informacije o vitaminima i mineralima moraju isto tako izraziti kao postotak referentnih vrijednosti navedenih u Prilogu Direktivi Vijeća 90/496/EEZ (17), koja je zamijenjena Uredbom 13. prosinca 2014.

Direktivom 90/496/EEZ zahtijevala se upotreba postotaka preporučenih dnevnih količina (RDA-a), koji su u Prilogu XIII. dijelu A Uredbi zamijenjeni dnevnim preporučenim unosima ili „preporučenim unosima (PU-ima)”. Premda je pojam „preporučeni unosi” ili njegovu pokratu „PU-i” moguće upotrebljavati pod uvjetom da su u potpunosti objašnjeni na ambalaži te da ih potrošači mogu lako pronaći, zbog dosljednosti se preporučuje upotreba iste terminologije za dodatke prehrani i druge hranjive tvari na hrani (18) i upućivanje na preporučene unose.

3.7.2.   Moraju li dodaci prehrani s prehrambenom ili zdravstvenom tvrdnjom imati nutritivnu deklaraciju u skladu s Uredbom?

Relevantne odredbe : članci 29. i 49.

Ne. Odredbe Uredbe kojima se propisuje upotreba nutritivne deklaracije ne odnose se na dodatke prehrani. U skladu s člankom 7. Uredbe (EZ) br. 1924/2006 Europskog parlamenta i Vijeća (19) o prehrambenim i zdravstvenim tvrdnjama, u slučaju dodataka prehrani, informacije o hranjivoj vrijednosti pružaju se u skladu s člankom 8. Direktive 2002/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (20) o dodacima prehrani.

3.8.   Posebni proizvodi

3.8.1.   Kad je riječ o hrani pakiranoj s tekućinom, treba li se nutritivna deklaracija odnositi na ocijeđeni proizvod (bez tekućine) ili cjelokupni proizvod (s tekućinom)?

Relevantne odredbe : članak 31. stavak 3.

Kruta se hrana može nalaziti u tekućem mediju, kako je definirano stavkom 5. Priloga IX. (kao što je salamura, voćni sok), ili drugim tekućinama (kao što je ulje). Neki potrošači konzumiraju takve proizvode u cijelosti, dok neki konzumiraju ocijeđeni proizvod. U tom bi slučaju bilo bolje da se nutritivna deklaracija odnosi na cjelokupni sadržaj prehrambenog proizvoda, krute hrane i tekućine zajedno, ako je izgledno da će se cjelokupan proizvod konzumirati. Te se informacije mogu dobrovoljno nadopuniti nutritivnom deklaracijom za ocijeđeni proizvod. Za proizvode čija se tekućina vjerojatno neće konzumirati čini se da su relevantnije informacije o hranjivoj vrijednosti ocijeđene neto mase proizvoda.

U svakom slučaju, na nutritivnoj deklaraciji mora biti jasno naznačeno odnosi li se ona na ocijeđeni proizvod ili cjelokupan proizvod.


(1)  SL L 304, 22.11.2011., str. 18.

(2)  Uredba (EU) br. 1308/2013 Europskog parlamenta i Vijeća, Prilog VII. dio III. (SL L 347, 20.12.2013., str. 671.).

(3)  Međunarodna organizacija za zakonsku metrologiju, Međunarodna preporuka R79 [izdanje 1997(E)]. https://www.oiml.org/en/files/pdf_r/r079-e15.pdf.

(4)  Uredba (EZ) br. 853/2004 Europskog parlamenta i Vijeća, Prilog I. točka 3.1. (SL L 139, 30.4.2004., str. 55.).

(5)  Na temelju definicije neprerađene hrane iz članka 2. stavka 1. točke (n) Uredbe (EZ) br. 852/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2004. o higijeni hrane (SL L 139, 30.4.2004., str. 1.).

(6)  Direktiva 2002/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 10. lipnja 2002. o usklađivanju zakona država članica u odnosu na dodatke prehrani (SL L 183, 12.7.2002., str. 51.).

(7)  Direktiva 2009/54/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 18. lipnja 2009. o iskorištavanju i stavljanju na tržište prirodnih mineralnih voda (SL L 164, 26.6.2009., str. 45.).

(8)  SL L 347, 20.12.2013., str. 671–854.

(9)  Vidjeti i posebne mjerne jedinice za vitamine i minerale u Prilogu XIII. dijelu A točki 1.

(10)  SL L 347, 20.12.2013., str. 671.

(11)  SL L 404, 30.12.2006., str. 9.

(12)  U članku 2. stavku 1. točki (b) Uredbe upućuje se na definiciju „neprerađenih proizvoda” utvrđenu člankom 2. stavkom 1. točkom (n) Uredbe (EZ) br. 852/2004 o higijeni hrane: „„neprerađeni proizvodi” znači hrana koja nije bila podvrgnuta preradi, uključujući proizvode koji su podijeljeni, razdvojeni, odrezani, razrezani na kriške, očišćeni od kostiju, kosani, oguljeni, usitnjeni, isjeckani, očišćeni, narezani, oljušteni, samljeveni, rashlađeni, zamrznuti, duboko zamrznuti ili odmrznuti”.

(13)  SL L 164, 3.6.2014., str. 1.

(14)  SL L 10, 12.1.2002., str. 47.

(15)  SL L 404, 30.12.2006., str. 26.

(16)  SL L 183, 12.7.2002., str. 51.

(17)  SL L 276, 6.10.1990., str. 40.

(18)  Članak 32. stavak 3. Uredbe (EU) br. 1169/2011.

(19)  SL L 404, 30.12.2006., str. 9.

(20)  SL L 183, 12.7.2002., str. 51.