Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o troškovima „ne-imigracije” i neintegracije

(samoinicijativno mišljenje)

(2019/C 110/01)

Izvjestitelj:	Pavel TRANTINA
Suizvjestitelj:	José Antonio MORENO DÍAZ

Odluka Plenarne skupštine:	15.2.2018.
Pravni temelj:	pravilo 29. stavak 2. Poslovnika
	(samoinicijativno mišljenje)
Nadležna stručna skupina:	Stručna skupina za zapošljavanje, socijalna pitanja i građanstvo
Datum usvajanja u Stručnoj skupini:	7.11.2018.
Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:	12.12.2018.
Plenarno zasjedanje br.:	539
Rezultat glasovanja (za/protiv/suzdržani):	149/09/13

1.   Sažetak zaključaka i preporuka

1.1.

EGSO smatra da imigracija pozitivno utječe na rast stanovništva i radne snage. Ako prirodni rast stanovništva postane negativan, imigracija bi mogla pomoći u održavanju postojanosti ukupnog broja stanovnika i radne snage. Doduše, imigracija nije konačno rješenje za svladavanje posljedica demografskog starenja u Europi. Međutim, mogla bi biti rješenje i za nedostatak radne snage i vještina koji nije povezan s demografskim procesima.

1.2.

Scenarij u kojem u Europi nema imigracije značio bi sljedeće: — gospodarstva država članica bila bi znatno pogođena; tržišta rada mogla bi se naći pod neizdrživim pritiskom, cijele bi industrije propale, smanjila bi se poljoprivredna proizvodnja, a građevinarski sektor ne bi bio u stanju zadovoljiti potražnju; — pogoršali bi se demografski izazovi; mirovinski bi sustav mogao postati neodrživ, mogao bi se sasvim urušiti sustav zdravstva i skrbi, a depopulacija određenih područja nastavila bi se brzim tempom; zapravo bi bila narušena socijalna kohezija; — potpuna zabrana zakonite migracije automatski bi dovela do golemog porasta pokušaja nezakonite migracije; to bi pak dovelo do prekomjernih sigurnosnih, represijskih i policijskih mjera, što bi izazvalo goleme troškove; potaknula bi se uspostava crnih tržišta rada, izrabljivanje i moderno ropstvo te očajnički pokušaji spajanja obitelji; — rasizam i ksenofobija uzeli bi još većeg maha nego danas; prethodno doseljeni građani migrantskog podrijetla, uključujući drugu i treću generaciju, postali bi meta nepovjerenja i bijesa javnosti.

1.3.

S druge strane, u zemljama domaćinima mogu se utvrditi sljedeći potencijali u pogledu migracija: mogu se popuniti slobodna radna mjesta i osigurati vještine koje nedostaju te se može održati gospodarski rast i pružanje usluga sve starijem stanovništvu kad na lokalnoj razini nema dovoljno mladih ljudi. Manjak sredstava za mirovine može se prevladati uz pomoć doprinosa novih mladih radnika migranata. Imigranti donose energiju i inovacije. Kulturna i etnička raznolikost obogaćuju zemlje domaćine. Moguć je oporavak područja s visokom stopom depopulacije, a to obuhvaća mogućnost preobrazbe škola. Zemlje podrijetla imaju koristi od novčanih doznaka (sredstva koja migranti šalju kući), koje nadmašuju inozemnu pomoć. Migranti koji se vraćaju sa sobom donose ušteđevinu, vještine i međunarodne kontakte.

1.4.

Za ostvarivanje punog potencijala migracija potreban je pristup kojim se, između ostaloga, bolje iskorištavaju vještine migrantskog stanovništva. EGSO je uvjeren da se to mora podržati odgovarajućim politikama i mehanizmima priznavanja vještina te poziva EU i države članice da pruže potporu za njihov brzi razvoj. K tome, odgovarajuća provedba partnerstava za vještine sa zemljama koje nisu članice EU-a bila bi uzajamno korisna za EU i za zemlje podrijetla migranata.

1.5.

EU bi trebao usvojiti politike i mjere kojima se podržava sigurna, propisna i zakonita migracija te jačaju uključenost i socijalna kohezija.

1.6.

Neintegracija donosi gospodarske, društveno-kulturne i političke rizike i troškove. Stoga su ulaganja u integraciju migranata najbolje osiguranje od potencijalnih budućih troškova, problema i napetosti. Javnim bi se politikama trebali uzimati u obzir strahovi, bojazni i brige različitih skupina stanovništva u društvima EU-a kako bi se izbjegla antieuropska i ksenofobna retorika. U tu bi svrhu relevantne politike trebale sadržavati jasan, dosljedan i obrazložen skup obveza u pogledu samih migranata, ali jednako tako i dosljednu osudu antimigrantske retorike i ponašanja.

1.7.

EGSO naglašava činjenicu da je promicanje integracije presudno za jačanje temeljnih vrijednosti i načela EU-a, pri čemu su od ključne važnosti raznolikost, jednakost i nediskriminacija. Integracija se odnosi na cijelo društvo, uključujući migrante koji se nastanjuju u zemlji domaćinu, bez obzira na njihov status ili podrijetlo. Unatoč tomu, potrebne su posebne politike za osobito ranjive osobe (kao što su izbjeglice), a najbolji rezultati mogli bi se postići prilagođenom ciljanom potporom utemeljenom na zajednici, a ne jednoobraznim pristupom za sve. Stoga je iznimno važno da države članice EU-a uče jedna od druge i iskreno nastoje poticati okruženje u kojemu se može postići integracija migranata i u kojem se izbjegavaju rizici.

2.   Kontekst i ciljevi mišljenja

2.1.

Najveći priljev migranata u Europu od Drugog svjetskog rata izazvao je zabrinutost među građanima u pogledu nekontroliranih migratornih tokova i istaknuo važnost zajedničkog pristupa u borbi protiv nezakonite migracije i osiguravanja sposobnosti EU-a da djeluje. Države članice suočavaju se s izazovima u pogledu upravljanja, financiranja i informiranja na području migracija te s bojaznima građana u vezi s tim. Dok neki političari iskorištavaju to stanje, EGSO je uvjeren da je hitno potrebno promijeniti diskurs o migracijama i vratiti se na racionalnu raspravu na osnovi činjenica. Izbjeglice i migrante ne treba doživljavati kao prijetnju, već kao priliku za europski gospodarski i socijalni model.

2.2.

Trenutačnim politikama u okviru kojih se pitanje nadzora migracija stavlja u sam vrh programa vanjskih poslova potkopava se položaj EU-a u vanjskim odnosima, što ga čini podložnim ucjenama i manje vjerodostojnim u pogledu pitanja ljudskih prava. EGSO je uvjeren da EU i države članice moraju nadići trenutačni model i zajamčiti promicanje zakonitih načina ulaska kojima se olakšava propisna migracija i uspješno uključivanje. Sigurne i zakonite rute mogu smanjiti pritisak na sustav azila EU-a.

2.3.

Istovremeno, sve dok tržišta EU-a potiču potražnju za radnom snagom, postojat će migracije: zakonite ili druge. Barem u nekim zanimanjima ta će se potražnja povećati (u sektoru skrbi, radu u kućanstvu, socijalnim uslugama, graditeljstvu itd.) (1).

2.4.

Tijekom Dana civilnog društva 2017., održanih u lipnju, visoka predstavnica Europske unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku Federica Mogherini održala je uvodni govor o temi „Globalna Europa i njezina uloga u ostvarivanju mira i stabilnosti” (2). U njemu je istaknula da su Europi migracije potrebne iz gospodarskih i kulturnih razloga. Predložila je da EGSO izradi studiju ili izvješće o troškovima „ne-migracije” s obzirom na njezin dojam da bi određeni sektori europskih gospodarstava propali kad bi odjednom nestali svi migranti. U izvješću bi se iznijela stajališta gospodarskih i socijalnih aktera o tome kako bi Europa izgledala bez migranata. Ovo samoinicijativno mišljenje odgovor je na njezinu zamisao.

2.5.

Migracija ima mnoštvo lica: može biti zakonita, nezakonita ili, kao protekle tri godine, nakon rata u Siriji i drugim dijelovima svijeta, humanitarna. Migracijski tokovi ujedno su miješani pa migracija radne snage može biti migracija sezonske radne snage, manualne radne snage ili visokokvalificirane radne snage. Ovaj dokument uglavnom se odnosi na sigurnu i propisnu migraciju radne snage uz potporu EU-a (i s time povezano spajanje obitelji); međutim, uzimaju se u obzir i drugi oblici imigracije u EU i mogući doprinos migranata koji dolaze u okviru (privremene) humanitarne migracije (tražitelji azila) i nezakonite migracije.

3.   Opće napomene

3.1.   Demografija – starenje stanovništva i pad broja stanovnika u EU-u

3.1.1.

Na početku 21. stoljeća Europa se suočava sa starenjem stanovništva, stagnacijom ili čak smanjivanjem broja autohtonog stanovništva, visokom nezaposlenošću i – u nekim svojim ključnim članicama – sporim gospodarskim rastom. Istodobno je Europa i dalje jedno od glavnih odredišta migracija (3).

3.1.2.

Promjene u brojnosti radne snage predstavljaju jedan od glavnih izazova s kojima se suočava Europska unija. Iako se ponuda radne snage (brojnost radne snage) ne razvija neovisno o potražnji za radnom snagom, njezine buduće putanje mogu se procijeniti kombiniranjem različitih scenarija uključenosti radne snage u tržište rada s predviđanjima demografskog razvoja, kako su utvrdili autori publikacije European Demographic Data Sheet 2018 („Europski demografski podaci za 2018.”) (4). Trenutačna radna snaga u Europskoj uniji obuhvaća 245 milijuna radnika. Kako bi se procijenila buduća ponuda radne snage do 2060., autori su definirali tri scenarija uključenosti radne snage koji obuhvaćaju 214, 227 ili 245 milijuna radnika.

3.1.3.

Naša predviđanja, kao što su predviđanja koje je Europska komisija predstavila u informativnom članku za Socijalni samit u Göteborgu 2017., upućuju na to da će 2060. na svaku stariju osobu biti dvije radno sposobne osobe. Danas ih je četiri. To predstavlja veliku opasnost za održavanje europskog socijalnog modela kakav danas poznajemo.

3.1.4.

S druge strane, imigracija pozitivno utječe na rast stanovništva i radne snage. Ako prirodni rast stanovništva postane negativan, imigracija bi mogla pomoći u održavanju postojanosti ukupnog broja stanovnika i radne snage. Imigracija bi također mogla biti rješenje za nedostatak radne snage i vještina koji nije povezan s demografskim procesima. Međutim, kao što je navedeno u izvješću The costs and benefits of European immigration („Troškovi i koristi europske imigracije”) (5) Hamburškog instituta za svjetsko gospodarstvo, imigracija nije konačno rješenje za svladavanje posljedica demografskog starenja u Europi (budući da i migranti stare).

3.2.   Potencijal migracije radne snage iz trećih zemalja

Mogu se utvrditi sljedeći učinci (6):

3.2.1.

na zemlje domaćine: — mogu se popuniti slobodna radna mjesta i osigurati vještine koje nedostaju; — može se održati gospodarski rast; — može se održati pružanje usluga sve starijem stanovništvu kad na lokalnoj razini nema dovoljno mladih ljudi; — manjak sredstava za mirovine može se prevladati uz pomoć doprinosa novih mladih radnika migranata, koji također plaćaju porez; — imigranti donose energiju i inovacije; — kulturna i etnička raznolikost obogaćuju zemlje domaćine; — moguć je oporavak područja s visokom stopom depopulacije, a to obuhvaća škole u kojima je sve manje učenika;

3.2.2.

na zemlje podrijetla: — zemlje u razvoju imaju koristi od novčanih doznaka (sredstva koja migranti šalju kući), koje sada često nadmašuju inozemnu pomoć (7), ali i od kulturne razmjene; — nezaposlenost se smanjuje, a mladi migranti poboljšavaju svoje životne izglede; — migranti koji se vraćaju sa sobom donose ušteđevinu, vještine i međunarodne kontakte.

4.   Troškovi „ne-imigracije”

4.1.   Održavanje gospodarskog rasta i zadovoljavanje potreba tržišta rada

4.1.1.

Imigracija iz zemalja izvan EU-a ima i izravan i neizravan učinak na gospodarski rast: čini se da postoji jasna veza između rasta radne snage zahvaljujući imigraciji i ukupnog rasta BDP-a. Na primjer, u posljednjih nekoliko godina Švedska je odobrila tisuće radnih dozvola za IT stručnjake, berače bobičastog voća i kuhare. Imigracija radne snage u znatnoj mjeri doprinosi švedskom gospodarstvu: poduzeća koja zapošljavaju radnike imigrante rastu brže od drugih sličnih poduzeća. Godišnji doprinos radnika migranata iz zemalja izvan EU-a/EGP-a švedskom BDP-u premašuje 1 000 milijuna EUR, a ujedno iznosi i više od 400 milijuna EUR u prihodima od poreza (8).

4.1.2.

U razdoblju od 2004. do 2014. europska se radna snaga zahvaljujući migrantskom stanovništvu povećala za 70 % (9). Teško je točno utvrditi kakav bi učinak nedostatak radne snage tih razmjera imao na europsko gospodarstvo i pojedinačne države članice. Nadalje, stanovnici stranog podrijetla obično se integriraju u tržišne niše (segmentacija) koje ubrzano rastu ili su u padu, čime se osigurava veća fleksibilnost u zadovoljavanju potražnje tržišta rada EU-a.

4.1.3.

Slično tome, migrantsko stanovništvo utječe na sliku stanja svake zemlje u pogledu zapošljavanja tako što pridonosi potrošnji i stvaranju novih radnih mjesta. Migranti poduzetnici doprinose gospodarskom rastu i zapošljavanju, često obnovom zanemarenih obrta i zanimanja, te sve više sudjeluju u pružanju robe i usluga s dodanom vrijednošću (10). EGSO stoga preporučuje da se „kreativnost i inovacijski kapacitet” migranata poduzetnika osnaži poduzimanjem posebnih mjera na razini EU-a, država članica i na lokalnoj razini. Time bi se iskorijenila diskriminacija i stvorili jednaki uvjeti za sve kako bi oni mogli doprinijeti uključivom rastu i kvalitetnim radnim mjestima (11).

4.1.4.

EGSO smatra i da bi poduzeća socijalne ekonomije mogla poticati i podupirati ne samo nova radna mjesta nego i poduzetništvo i pristup migranata izvan EU-a gospodarskim djelatnostima, s obzirom na osobitu sklonost tih poduzeća djelovanju u području skrbi i u aktivnostima ekonomije dijeljenja i kružnog gospodarstva (12).

4.1.5.

Mjerenje fiskalnog učinka imigracije složeno je pitanje. Međutim, OECD tvrdi (13) da su migranti sveukupno imali neutralan fiskalni učinak u posljednjih 50 godina– odnosno da su svi troškovi koje su možda stvorili pokriveni iz dobiti ostvarene prikupljenim porezima i pristojbama.

4.1.6.

U istraživačkoj studiji (14) koju je priredio Oxford Economics iznesen je zaključak da su radnici migranti pomogli održati odgovarajuću ponudu radne snage za poticanje snažnog gospodarskog rasta u razdoblju 2004. – 2008. Čini se da je dostupnost migrantske radne snage bila odlučujuća za opstanak nekih poduzeća ili za izbjegavanje potrebe za preseljenjem proizvodnje u inozemstvo (autori citiraju ispitivanje u kojemu je sudjelovalo 600 poduzeća i u kojemu je 31 % ispitanika izjavilo da su migranti bili važni za opstanak njihove organizacije, pri čemu je u zdravstvenoj i socijalnoj skrbi te poljoprivredi taj postotak iznosio 50 %).

4.1.7.

Jasno je da imigracija može biti gospodarski korisna i za zemlje podrijetla i za zemlje domaćine. Međutim, s obzirom na postojeće gospodarske i trgovinske strukture, najviše koristi imaju bogate i moćne zemlje. Migracije imaju potencijal i za povezivanje ljudi na kulturnom polju te za promicanje razumijevanja, ali ako se ne nastoje odagnati nesporazumi, predrasude ili neutemeljena uvjerenja lokalnog stanovništva, ali i migrantskih zajednica, dolazi do trzavica.

4.2.   Osiguravanje vještina koje nedostaju

4.2.1.

Prema podacima studije Instituta za tržišno gospodarstvo (IME) (15), koju je naručio EGSO i koja je objavljena 24. srpnja 2018., europsko gospodarstvo općenito svake godine gubi više od 5 % produktivnosti zbog neusklađenosti između vještina radnika i potreba tržišta rada. Studija je pokazala da to predstavlja gubitak od 80 eurocenta za svaki sat rada. Najviše su pogođena zanimanja u sektoru informacijske tehnologije i komunikacija, liječnici i, općenito, područja znanosti, tehnologije i inženjerstva. Taj fenomen također zahvaća učitelje, medicinske sestre i primalje. Autori tvrde da se taj trend pogoršava zbog demografskog pada i razvoja tehnologije. Problem manjka vještina mogao bi se djelomično riješiti migracijom radne snage.

4.2.2.

Međutim, za ostvarivanje punog potencijala migracija u tom području potreban je pristup kojim se, između ostaloga, bolje iskorištavaju vještine i kvalifikacije migrantskog stanovništva. Migranti su obično prekvalificirani za radna mjesta koja im se nude (16).

4.2.3.

Vještine koje nedostaju djelomice se mogu osigurati samo ako se imigrantima priznaju vještine i kvalifikacije. Međutim, mehanizmi priznavanja u EU-u još su u razvoju i ovise o državama članicama. Države članice i akteri na terenu nedovoljno koriste Alat EU-a za profiliranje vještina. Međutim, postoje nevladine inicijative, kao što su kompetencijske kartice zaklade Bertelsmann Stiftung ili strukovna samoprocjena na internetu (17).

4.2.4.

Odgovarajuća provedba partnerstva za vještine sa zemljama koje nisu članice EU-a bila bi uzajamno korisna za EU i zemlje podrijetla migranata.

4.3.   Održavanje sektora skrbi

4.3.1.

Manjak ponude na tržištu rada u sektoru zdravstvene zaštite predstavlja „tempiranu bombu”. Kriza i dalje traje (18), a nedostatak radne snage bit će sve veći ako se ne osmisle odgovarajuća rješenja na razini politika. Europska komisija još je 1994. utvrdila da je skrb strateški sektor. Godine 2010. upozorila je da će 2020. nedostajati dva milijuna zdravstvenih djelatnika ako se ne poduzmu hitne mjere za rješavanje problema manjka gotovo jednog milijuna radnika u sektoru dugotrajne skrbi (19).

4.3.2.

U mnogim državama članicama vlada pomanjkanje radne snage u zdravstvu. Zapošljavanje njegovatelja s važećim ispravama i bez njih ublažava problem manjka djelatnika u sektoru skrbi. Sustavi skrbi u južnoj Europi u posebno se velikoj mjeri oslanjaju na njegovatelje koji žive u kućanstvu. U Italiji, primjerice, migranti koji rade kao njegovatelji koji žive u kućanstvu čine tri četvrtine radne snage u području kućne njege (20).

4.3.3.

Zemlje središnje i istočne Europe također su pogođene pomanjkanjem radne snage u sektoru skrbi kao i sve većom potražnjom za skrbi u zapadnoj Europi. Primjerice, mnogi njegovatelji odlaze iz Poljske u druge zemlje, premda u Poljskoj vlada nestašica radne snage u sektoru skrbi. Tu nestašicu kompenzira radna snaga koja u Poljsku dolazi iz Ukrajine i drugih zemalja izvan EU-a (21).

4.3.4.

Važno je istaknuti i znatan gospodarski doprinos žena migrantkinja obiteljima i zajednicama kroz plaćeni rad te potrebu da se riješi pitanje neravnopravnosti muškaraca i žena na tržištu rada (22). Istraživanja pokazuju da je većina radnica migrantkinja zaposlena u zanimanjima uslužnog sektora (npr. u pripremi i dostavi hrane i pića, radu u kućanstvu i zdravstvenoj skrbi). Nezakoniti rad, podzaposlenost i zapošljavanje na temelju privremenih ugovora mogli bi žene migrantkinje dovesti u nepovoljan položaj na tržištima rada EU-a te bi se trebale dodatno razraditi mjere za jamčenje jednakog postupanja i osiguravanje zaštite ranjivih osoba.

4.4.   Rješavanje problema depopulacije ruralnih i udaljenih područja

4.4.1.

U ruralnim, planinskim i otočnim područjima dolazi do gubitka stanovništva, što prouzročuje silaznu gospodarsku i socijalnu putanju koja dobiva na zamahu sa sve većom migracijom ljudi u gradove. Gubitkom stanovništva smanjuje se količina novca koji cirkulira unutar zajednice, što pak utječe na održivost lokalnih poduzeća, trgovina i prometnih veza te na dostupnost neophodne infrastrukture i usluga.

4.4.2.

U nekim područjima u EU-u, na primjer u Irskoj ili Brandenburgu, depopulacija se rješava naseljavanjem migranata. U slučaju poljoprivrede, na primjer, doprinos migrantske radne snage u Sjevernoj Irskoj bio je ključan za opstanak tog sektora koji ima ozbiljne probleme u pogledu ponude i starenja radne snage. Migrantsko stanovništvo spremno je prihvatiti radna mjesta s plaćama i radnim uvjetima koje je odbilo lokalno stanovništvo te živjeti u selima kojima prijeti velika opasnost od gubitka stanovništva, unatoč činjenici da je možda riječ o vrlo nereguliranom sektoru u kojemu postoji opasnost od izrabljivanja radne snage (23).

4.4.3.

U okviru politike ruralnog razvoja EU-a lokalnim ruralnim zajednicama nudi se pomoć u vezi s priljevom migranata. Brojne organizacije za ruralni razvoj istaknule su mjere pomoći koje ta ruralna područja mogu ponuditi migrantima, čiji bi dolazak mogao imati važnu ulogu u revitalizaciji područja koja se suočavaju s manjkom stanovništva i/ili gospodarskim padom. U studiji iz 2017. Europski parlament naglasio je važnost pružanja potpore uključivanju migranata u društvo i na tržište rada (24).

4.5.   Razmatranje kulturne raznolikosti

4.5.1.

Nedostatak migrantskog stanovništva bio bi na štetu raznolikosti u zemljama EU-a, a to bi dovelo do ksenofobnog i samozadovoljnog diskursa koji je u suprotnosti s vodećim načelima EU-a. Nadalje, izgubili bismo doprinos širenju vrijednosti kao što su jednako postupanje i nediskriminacija, a to je područje u kojemu je vidljivost migrantskog stanovništva pridonijela postizanju napretka u posljednjih nekoliko godina.

4.6.

Iz svih gore navedenih razloga, ideju o „ne-imigraciji” u EU potrebno je odbaciti kao nerealan, neprovediv i izuzetno štetan scenarij.

5.   Troškovi neintegracije (i kako ih izbjeći)

5.1.

Kako bi se, u skladu s prethodno navedenim, ostvario puni potencijal migracija u Europu te istodobno smanjili povezani dugoročni rizici i društveno-gospodarski troškovi koji se mogu izbjeći, od ključne je važnosti uspostaviti uvjete za uspješnu integraciju migranata.

5.2.

Glavne točke relevantne za razumijevanje tog koncepta u EU-u navedene su u Osnovnim zajedničkim načelima politike integracije useljenika u Europskoj uniji, koje je Vijeće donijelo 2004 (25). U tom se dokumentu integracija definira kao „dinamičan, dvosmjeran proces uzajamne prilagodbe između svih imigranata i stanovnika država članica”. To je u suprotnosti s raširenim pogrešnim shvaćanjem integracije kao asimilacije – jednostranog procesa u kojemu pojedinci napuštaju svoja nacionalna i kulturna obilježja i zamjenjuju ih nacionalnim i kulturnim obilježjima svoje nove zemlje boravišta (26). Međutim, kao što se ponovno ističe u Akcijskom planu EU-a za integraciju državljana trećih zemalja iz 2016., ključan je element života i sudjelovanja u EU-u razumijevanje i prihvaćanje njegovih temeljnih vrijednosti (27).

5.3.

Potrebno je naglasiti da se integracija odnosi na sve migrante koji se nastanjuju u zemlji domaćinu, bez obzira na njihov status ili podrijetlo. Unatoč tomu, potrebne su posebne politike za osobito osjetljive ljude (kao što su izbjeglice), a najbolji rezultati mogli bi se postići pristupom utemeljenim na zajednici, a ne jednoobraznim pristupom za sve.

5.4.

Zapošljavanje je ključan dio procesa integracije. Stoga države članice i gospodarski i socijalni partneri uključivanje migranata na tržište rada smatraju prioritetom. Potražnja za radnicima migrantima i dalje je jedan od glavnih pokretača imigracije.

5.5.

Među ostalim osnovnim varijablama koje određuju integraciju migranata u zemlji domaćinu jesu: sigurnost i predvidivost migracijskog statusa, mogućnosti i prepreke u pogledu dobivanja državljanstva, mogućnosti za spajanje obitelji, dostupnost jezičnih tečajeva, zahtjevi u pogledu poznavanja jezika i kulture, politička prava te opća otvorenost bilo kojeg društva i njegova spremnost da prihvati migrante, pomaže im i komunicira s njima, kao i obrnuto.

5.6.

Osim toga, integracija migranata usko je povezana s brojnim politikama koje se, među ostalim, odnose na zaštitu na radnom mjestu, stanovanje, zdravstvenu skrb, obrazovanje, prava žena, jednakost i nediskriminaciju.

5.7.

U nastojanju kvantificiranja važećih politika uspostavljen je indeks politika za integraciju migranata (MIPEX), koji pruža usporedive podatke o državama članicama EU-a i nekoliko drugih zemalja (28). Rezultati tog indeksa upućuju na postojeće razlike između država članica, uključujući stalnu podjelu na Istok i Zapad.

5.8.

Slijedi li se logika scenarija „neintegracije migranata”, mogu se utvrditi sljedeći rizici i/ili troškovi:

5.8.1.   na gospodarskom planu:

—	isključenost migranata iz formalne radne snage (i porast neprijavljenog rada)

—	porast troškova rješavanja socijalnih pitanja nakon što nastanu, umjesto da se sprečavaju

—	nemogućnost migranata da u cijelosti ostvare svoj potencijal (često se prenosi na sljedeće generacije);

5.8.2.   na društveno-kulturnom planu:

—	nepoistovjećivanje s vrijednostima i normama zemlje domaćina i njihovo neprihvaćanje

—	pogoršanje društveno-kulturnih razlika između migranata i zajednica domaćina

—	strukturna diskriminacija migranata, uključujući nedostatak odgovarajućeg pristupa uslugama

—	porast ksenofobije i međusobnog nepovjerenja

—	sve više jezičnih prepreka

—	prostorna segregacija koja vodi sve do getoizacije

—	raspad ukupne socijalne kohezije;

5.8.3.   na sigurnosnom planu:

—	porast govora mržnje i zločina iz mržnje

—	sve slabija provedba zakona i moguće povećanje stope kriminala, posebno u socijalno isključenim područjima

—	potencijalna radikalizacija i porast potpore ekstremnim ideologijama (u migrantskim zajednicama i društvima domaćinima).

5.9.

S obzirom na prethodno navedeno, ulaganje u integraciju migranata najbolje je osiguranje od potencijalnih budućih troškova, problema i napetosti.

5.10.

Relevantne politike trebaju sadržavati jasan, dosljedan i obrazložen skup obveza u pogledu samih migranata, ali i jednako dosljednu osudu antimigrantske retorike i ponašanja.

5.11.

Stoga je iznimno važno da države članice EU-a uče jedna od druge i iskreno nastoje poticati okruženje u kojemu se može postići integracija migranata i izbjeći prethodno navedeni rizici.

5.12.

Potrebno je vrlo otvoreno reći da su napori koje vlade ulažu kako bi se kriminalizirali ili na drugi način marginalizirali migranti, poticanje etničkog nacionalizma i rezovi u financiranju integracijskih mjera (uključujući neraspodjelu sredstava koje je EU stavio na raspolaganje), što se nedavno moglo vidjeti u nekim državama članicama, u izravnoj suprotnosti s tim ciljevima i dugoročno mogu nanijeti nepovratnu štetu.

5.13.

Naposljetku, promicanje integracije presudno je za jačanje temeljnih vrijednosti i načela EU-a, pri čemu su od ključne važnosti raznolikost, jednakost i nediskriminacija.

---

(1)  Primjerice, među 4,3 milijuna useljenika u EU tijekom 2016. procjenjuje se da je bilo 2,0 milijuna državljana trećih zemalja, 1,3 milijuna državljana druge države članice EU-a od one u koju su emigrirali, oko 929 000 osoba koje su emigrirale u državu članicu EU-a čiji su državljani (npr. državljani koji se vraćaju ili državljani rođeni u inozemstvu) i otprilike 16 000 osoba bez državljanstva.

(2)  Uvodni govor Federice Mogherini održan povodom Dana civilnog društva 2017.

(3)  Portal podataka o migracijama.

(4)  European Demographic Data Sheet 2018 („Europski demografski podaci za 2018.”).

(5)  The costs and benefits of European immigration („Troškovi i koristi europske imigracije”), Econstor.

(6)  Na temelju članka (i posebice njegovih zaključaka) The pros and cons of Migration („Prednosti i nedostaci migracije”), Embrace.

(7)  Perspectives on Global Development 2017 („Perspektive globalnog razvoja za 2017.”), OECD.

(8)  DAMVAD Analytics (2016.): Labour immigration contributes to Swedish economic development („Radnici imigranti doprinose švedskom gospodarskom razvoju”).

(9)  OECD (2014): Is migration good for the economy? („Je li migracija dobra za gospodarstvo?”) Migration Policy Debates („Rasprave o migracijskoj politici”).

(10)  Rath, J., Eurofound (2011.), Promoting ethnic entrepreneurship in European cities („Promicanje etničkog poduzetništva u europskim gradovima”), Ured za publikacije Europske unije, Luksemburg.

(11)  SL C 351, 15.11. 2012., str. 16.

(12)  SL C 283, 10.8. 2018., str. 1.

(13)  International Migration Outlook 2013 („Perspektiva međunarodnih migracija 2013.”), OECD.

(14)  Ministarstvo za zapošljavanje i učenje, Ujedinjena Kraljevina: The Economic, Labour Market and Skills Impacts of Migrant Workers in Northern Ireland („Učinci radnika migranata na gospodarstvo, tržište rada i vještine u Sjevernoj Irskoj”).

(15)  EGSO (2018.): Skills Mismatches – An Impediment to the Competitiveness of EU Businesses (Neusklađenost vještina – prepreka konkurentnosti poduzeća u EU-u) (ISBN: 978-92-830-4159-7).

(16)  LABOUR-INT: Integration of migrants and refugees in the labour market through a multi-stakeholder approach („Integracija migranata i izbjeglica na tržište rada zahvaljujući višedioničkom pristupu”).

(17)  Meine Berufserfahrung zählt (njem. „Moje je radno iskustvo bitno”).

(18)  UNI Europa UNICARE (2016.).

(19)  Europska komisija (2013.).

(20)  Služba Europskog parlamenta za istraživanja (2016.).

(21)  SL C 487, 28.12.2016., str. 7.

(22)  Izvješće Migrant women in the EU labour force. Summary of findings („Žene migrantkinje u radnoj snazi EU-a. Sažetak zaključaka”), EK.

(23)  Nori, M. (2017.). The shades of green: migrants' contribution to EU agriculture: context, trends, opportunities, challenges („Nijanse zelene: doprinos migranata poljoprivredi EU-a: kontekst, trendovi, prilike, izazovi”).

(24)  EU rural development policy and the integration of migrants („Politika ruralnog razvoja EU-a i integracija migranata”), EP.

(25)  Osnovna zajednička načela politike integracije useljenika u Europskoj uniji.

(26)  Za više informacija o konceptualnim razlikama vidjeti npr. Assimilation vs integration („Asimilacija nasuprot integraciji”), Centar za izučavanje islama u Ujedinjenoj Kraljevini, izvori za učitelje religijskog obrazovanja.

(27)  Akcijski plan za integraciju državljana trećih zemalja.

(28)  Indeks politika za integraciju migranata 2015.: How countries are promoting integration of immigrants („Kako zemlje promiču integraciju imigranata”).