Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o temi „Obrazovni sustavi kao podrška u sprječavanju neusklađenosti vještina: Što treba promijeniti?”

(samoinicijativno mišljenje)

(2019/C 228/03)

Izvjestiteljica: Milena ANGELOVA

Odluka Plenarne skupštine:	15.2.2018
Pravni temelj:	pravilo 29. stavak 2. Poslovnika (samoinicijativno mišljenje)
Nadležna stručna skupina:	Stručna skupina za zapošljavanje, socijalna pitanja i građanstvo
Datum usvajanja u Stručnoj skupini:	13.2.2019.
Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:	21.3.2019.
Plenarno zasjedanje br.:	542
Rezultat glasovanja (za/protiv/suzdržani):	130/0/2

1.   Zaključci i preporuke

1.1.

EGSO pozdravlja povećanu usredotočenost na obrazovanje, osposobljavanje, razvoj i primjenu vještina u EU-u, što se ponovno naglašava u najnovijim inicijativama Europske komisije. (1) Naglašava da su obrazovanje i osposobljavanje dio osnovnih nadležnosti država članica, no ističe stratešku važnost tih područja za budućnost Europe u pogledu gospodarskog napretka, bolje kohezije i demokratskog života, kao i za „ispunjavanje očekivanja građana i reagiranje na njihove bojazni u pogledu budućnosti u svijetu koji se brzo mijenja” (2).

1.2.

EGSO izražava zabrinutost zbog znatnih strukturnih problema na tržištima rada zbog neusklađenosti vještina, djelomično uzrokovane tehnološkim i demografskim čimbenicima. Stoga poziva da se bez odlaganja osmisle i provedu ciljane mjere politika, popraćene inicijativama i zbirkama najboljih praksi za države članice, kako bi im se pružila potpora u provođenju, po potrebi, uspješne prilagodbe usmjerene na potporu vlastitim sustavima obrazovanja i osposobljavanja u cilju sprječavanja neusklađenosti vještina i rasipanja talenata.

1.3.

EGSO smatra da bi se neusklađenost vještina danas i u budućnosti mogla na odgovarajući i održiv način riješiti samo ako Europska komisija i države članice osmisle ciljane politike i poduzmu konkretne mjere kako bi poboljšale i na odgovarajući način prilagodile sustave obrazovanja i osposobljavanja, u okviru predanosti upravljanju talentima te sustavima cjelovitog upravljanja vještinama. Stoga ih poziva da to učine na brz i učinkovit način. Sve te promjene trebale bi biti usmjerene na podupiranje uključive i kontinuirane modernizacije radne snage u skladu s novim gospodarskim okruženjem.

1.4.

EGSO traži od Europske komisije da intenzivira širenje najboljih praksi u vezi s programima osposobljavanja i strukovnim obrazovanjem i osposobljavanjem. Potrebno je osigurati i najbolju kombinaciju poticaja za sve sudionike procesa obrazovanja i osposobljavanja kako bi se zaštitilo pravo na odgovarajuće osposobljavanje za sve. (3) U skladu sa svojim prethodnim mišljenjem EGSO ističe važnost europskog prostora obrazovanja. (4) EGSO smatra da je potrebna daljnja nadogradnja kao i stalno poboljšanje vještina i kompetencija nastavnika i voditelja osposobljavanja na svim razinama obrazovanja i osposobljavanja.

1.5.

EGSO uvažava da će uvijek postojati neki elementi neusklađenosti vještina i da obrazovni sustavi nikada ne mogu savršeno pripremiti ljude za sve okolnosti. Međutim, postojeći su trendovi zabrinjavajući te koče gospodarski rast i stvaranje radnih mjesta, sprečavajući građane da u cijelosti oslobode svoj kreativni potencijal, a poduzeća da u potpunosti iskoriste inovativni kapacitet vještina koje nude ljudski resursi. Zato bi vlade, socijalni partneri i civilno društvo trebali udružiti snage da riješe taj problem i pruže ljudima potrebne savjete i smjernice kako bi donosili ispravne odluke te neprestano razvijali svoje znanje i vještine za dobrobit društva. Sveobuhvatni i cjeloviti pristupi potrebni su kako bi se bolje predvidjele potrebe za vještinama i odgovorilo na njih. (5)

1.6.

Nema sumnje da su pouzdana predviđanja u vezi s ponudom i potražnjom vještina i budućom strukturom tržišta rada EU-a ključna za smanjenje neusklađenosti vještina. Iz tog bi razloga sveučilišta, znanstveni centri i ostale istraživačke institucije trebali početi raditi na tom pitanju, u bliskoj suradnji sa socijalnim partnerima i relevantnim upravnim tijelima država članica. Iskustvo koje je Cedefop prikupio posljednjih godina bit će vrlo korisno, ali mora se dodatno razvijati na nacionalnoj razini uzimajući u obzir pojedinosti za svaku državu članicu zasebno.

1.7.

Vlade, poduzeća i radnici trebali bi na obrazovanje i osposobljavanje gledati kao na ulaganje. Porezni poticaji za ulaganja te vrste mogli bi potaknuti poslodavce i zaposlenike na veća ulaganja. Kolektivnim ugovorima mogu se priznati određena prava i obaveze poslodavaca i zaposlenika u vezi s obrazovanjem i osposobljavanjem. Potrebno je promicati najbolje prakse na području usavršavanja i prekvalifikacije kako bi se ljudima pomoglo da se ponovno zaposle.

1.8.

Učenje se u velikoj mjeri odvija u neformalnom i informalnom okruženju, kao što su organizacije mladih i uzajamno učenje, a mnoge se vještine potrebne za radna mjesta ne mogu steći formalnim školskim obrazovanjem. (6) Stoga EGSO potiče države članice da iznađu načine za priznavanje relevantnih kvalifikacija stečenih u takvim okolnostima. To se primjerice može postići dovršenjem i pravilnom primjenom nacionalnih sustava kvalifikacija, među ostalim upotrebom platformi za standardiziranu procjenu razine vještina bez obzira na način na koji su te vještine stečene. Takvim će se pristupom stvoriti dodatni kanal kako bi se poduzećima skrenula pozornost na potencijal pojedinaca, osobito zrelih osoba, uz isticanje vještina koje nisu vidljive u dokumentima o formalnim kvalifikacijama, ali su svejedno potencijalno važne.

1.9.

Cjeloživotno učenje, usavršavanje i prekvalifikacija zajednička su odgovornost države, poslodavaca i zaposlenika. Kako bi mogli ostvariti uspješnu karijeru, ljudima se trebaju osigurati aktivna potpora i savjeti, među ostalim na temelju metoda usmjeravanja, konzultantskih usluga, savjetovanja, coachinga i mentorstva, o tome kako na temelju odgovarajućih informacija odabrati osposobljavanje i učenje zahvaljujući kojima će steći vještine i kompetencije koje se traže na tržištu rada. Socijalni partneri trebaju pritom imati aktivnu ulogu, podizanjem svijesti o relevantnim problemima i predlaganjem mogućih rješenja. Prije nego što na osposobljavanje potroše svoje vrijeme i financijska sredstva, ljudi moraju znati koje su vještine korisne i kako će programi obrazovanja i osposobljavanja utjecati na njihovu karijeru. Također će željeti steći kvalifikacije ili svjedodžbe koje su priznate.

2.   Neusklađenost vještina danas i sutra

2.1.

Budućnost je danas – postaje stvarnost brže nego što je možemo pratiti i predvidjeti. Predstavlja velike izazove za poduzeća i javne uprave uvođenjem novih obrazaca poslovanja, a za radnike zahtijevanjem novih vještina i kompetencija, koje se većinom danas teško mogu predvidjeti, te stoga društvo u cjelini primorava da se dovoljno brzo prilagođava brzim promjenama. Ako želimo da taj prijelaz bude uspješan, moramo i dalje biti ujedinjeni i spremni za djelovanje bez odlaganja, udružiti snage kako bismo predvidjeli ono što dolazi i proaktivno upravljati trenutačnom korjenitom promjenom u odnosima između ljudi, robota, umjetne inteligencije i digitalizacije za dobrobit našeg društva.

2.2.

Neusklađenost vještina jedan je od najvećih izazova koji trenutačno ugrožavaju rast i sprječavaju stvaranje održivih radnih mjesta u EU-u. U nekim se studijama (7) procjenjuje da trošak te pojave iznosi gotovo 2 % BDP-a EU-a. Prema podacima Komisije, 70 milijuna Europljana nema odgovarajuće vještine čitanja i pisanja, a još više njih ima slabo razvijene matematičke i digitalne vještine. U nedavno objavljenoj studiji (8) navodi se da udio radnika u EU-u čije vještine ne odgovaraju potrebama radnog mjesta u prosjeku i dalje iznosi otprilike 40 %, što je u skladu s cjelokupnom ocjenom Cedefop-a. Zaposlenici koji posjeduju odgovarajuće vještine od ključne su važnosti za konkurentnost poduzeća. Stoga je iznimno važno da današnja i buduća radna snaga ima vještine i kompetencije koje odgovaraju promjenjivim potrebama modernog gospodarstva i tržišta rada. Nitko ne smije biti zapostavljen (9) te bi trebalo spriječiti rasipanje talenata. Za postizanje tih ciljeva potrebni su visokokvalificirani nastavnici i voditelji osposobljavanja te odgovarajuća potpora za sudjelovanje u cjeloživotnom učenju.

2.3.

EGSO je u svojim prethodnim mišljenjima (10) istaknuo učinak digitalizacije, robotizacije, novih gospodarskih modela, kao što je Industrija 4.0, kružnog gospodarstva i ekonomije dijeljenja na nove zahtjeve u pogledu vještina. Također je izrazio svoja stajališta o potrebi za uvođenjem inovativnijih rješenja u području obrazovanja i razvoja vještina jer je Europi potrebna istinska promjena paradigme u pogledu ciljeva i funkcioniranja obrazovnog sektora te razumijevanje njegova položaja i uloge u društvu. (11) Procjena (12) Cedefop-a pokazuje da su postojeće vještine radnika u EU-u približno za petinu manje od onoga što je potrebno da bi radnici svoj posao obavljali na najvećoj razini produktivnosti. To poziva na usklađeno djelovanje kako bi se potaknulo daljnje učenje odraslih u Europi.

2.4.

Zahvaljujući oporavku europskog gospodarstva, u kombinaciji s promjenama u potrebama za vještinama, potražnja za radnom snagom i nedostatak talenata dostižu najviše razine u zadnjih deset godina. Dok stopa nezaposlenosti u EU-u pada (s 10,11 % u 2014. na 7,3 % u 2018. godini), udio slobodnih radnih mjesta udvostručio se (s 1,1 % u 2009. na 2,2 % u 2018. godini). (13)

2.4.1.

Sve su države članice izložene tom problemu, iako različitim intenzitetom i iz različitih razloga. Globalno istraživanje (14) otkriva da je u brojnim državama članicama stopa poslodavaca koji imaju teškoća sa zapošljavanjem zabrinjavajuće visoka. Deset je država članica iznad općeg prosjeka od 45 %, a situacija je najnepovoljnija u Rumunjskoj (81 %), Bugarskoj (68 %) i Grčkoj (61 %). Na drugom kraju ljestvice, s manje problema koji su ipak znatni, nalaze se Irska (18 %), Ujedinjena Kraljevina (19 %) i Nizozemska (24 %).

2.4.2.

Za otprilike jednu trećinu poslodavaca glavni je razlog nemogućnosti popunjavanja slobodnih radnih mjesta nedostatak kandidata. Za daljnjih 20 % poslodavaca kandidati nemaju potrebno iskustvo. Dok se poduzeća digitaliziraju, automatiziraju i mijenjaju, pronalazak kandidata s pravim omjerom tehničkih i „mekih” vještina nikad nije bio važniji, a 27 % poslodavaca izjavilo je da kandidati nemaju vještine koje su njima potrebne. Općenito, više od polovine (56 %) poslodavaca kaže da su komunikacijske vještine, pismene i usmene, najvrjednije ljudske vještine, a slijede ih suradnja i rješavanje problema.

2.5.

Rezultati Programa za međunarodnu procjenu kompetencija odraslih te istraživanja o vještinama i radnim mjestima u Europi, kao i akademskih istraživanja, (15) pokazuju da je neusklađenost velikim dijelom posljedica prekvalificiranosti i/ili preobrazovanosti. Najčešće četiri od deset odraslih zaposlenika smatra da se njihove vještine ne upotrebljavaju u dovoljnoj mjeri, a gotovo trećina osoba sa završenim visokim ili višim obrazovanjem prekvalificirana je za svoja radna mjesta. To je istodobno posljedica neučinkovite raspodjele resursa (što dovodi do nedovoljne upotrebe postojeće zalihe vještina) i opće neravnoteže između vještina radne snage i zahtjeva tržišta rada. (16)

2.6.

Neusklađenost vještina ima negativne posljedice na gospodarstva i društvo u cjelini. Neusklađenost vještina: — onemogućuje građanima da budu zadovoljni svojim poslovima i karijerama, pogoršava njihov dojam o vrijednosti i može smanjiti plaće, — sprečava osobni rast i razvoj i iskorištavanje sposobnosti i potencijala pojedinaca, — dovodi do manje radne produktivnosti – neke procjene pokazuju da gubitak produktivnosti (17) zbog neusklađenosti vještina u EU-u iznosi oko 0,8 EUR za svaki sat rada (18), — smanjuje konkurentnost poduzeća usporavanjem i poskupljivanjem postupka zapošljavanja te nametanjem potrebe za dodatnim troškovima za osposobljavanje.

2.7.

Zbog brzine promjena neusklađenost vještina prisutna je i među visokokvalificiranim i među niskokvalificiranim radnicima, kao i među zanimanjima koja obično zahtijevaju visoku razinu obrazovanja i znanja. Električari, mehaničari, varioci, inženjeri, vozači, informatički stručnjaci, socijalni radnici i prodajni predstavnici trenutačno su među zanimanjima koja poslodavci najviše traže.

2.8.

Vještine u području STEM-a i digitalne vještine sve su važnije za konkurentnost poduzeća i za iskorištavanje potencijala produktivnosti radnika. Važnost vještina u području STEM-a ujedno izlazi izvan okvira nastavnih planova i programa u području prirodnih znanosti, tehnologije, inženjerstva i matematike te omogućuje učenicima i studentima da steknu šire vještine i kompetencije, kao što su sustavni način razmišljanja i kritičko promišljanje. Kao temelj za taj skup vještina također je važno da ljudi imaju dobre osnovne i poduzetničke vještine. Vještine u području STEM-a mogu se steći strukovnim obrazovanjem i osposobljavanjem te općim obrazovanjem. Posebno je potrebno potaknuti što više žena da studiraju predmete iz područja STEM-a te na odgovarajući način riješiti pitanje digitalnog jaza između spolova. (19) Potrebno je iznaći različite načine popularizacije STEM-a, osobito kad je riječ o regijama, s obzirom na to da se tim predmetima uglavnom bavi u velikim gradovima. (20) Radar digitalnih strateških kompetencija koristan je alat za povezivanje mladih s uzorima ili mentorima u cilju upoznavanja s kompetencijama potrebnima za određeno radno mjesto. (21)

2.9.

Dobro osmišljene mjere politika potrebne su da bi se spriječilo daljnje povećanje neusklađenosti vještina. Zbog korjenitih promjena na tehnološkom polju, poslovni modeli, očekivanja potrošača i priroda rada često se mijenjaju na dosad nezabilježen i gotovo nepredvidiv način. Kao što je EGSO već istaknuo, (22) gotovo polovina postojećih radnih mjesta mogla bi se automatizirati te će stoga automatizacija i roboti imati značajan utjecaj na budućnost rada. To može dovesti do sve većih razlika između potreba poduzeća i kvalifikacija, vještina i kompetencija radnika u budućnosti te predstavlja izazov za pružatelje obrazovanja i osposobljavanja. Također se ističe sve veća važnost „mekih” i transverzalnih te drugih vještina, koje se često stječu kroz informalno učenje, i otvaraju pitanja povezana s priznavanjem i vrednovanjem informalnog obrazovanja i osposobljavanja.

2.10.

EU bi trebao ohrabrivati države članice i pomagati im da se bez odgađanja suoče s tim strukturnim izazovom za tržište rada te da pokušaju riješiti problem neusklađenosti vještina koji koči rast, s posebnim naglaskom na vještinama u području STEM-a i digitalnim vještinama. Socijalni partneri imaju važnu ulogu u utvrđivanju i, po potrebi, predviđanju vještina, kompetencija i kvalifikacija koje su potrebne u novim zanimanjima i zanimanjima u nastanku, (23) kako bi obrazovanje i osposobljavanje bolje zadovoljavali potrebe poduzeća i radnika. Digitalizacija predstavlja priliku za sve, ali samo ako se ostvari na ispravan način i ako se stekne novo poimanje rada i radne snage. (24) Također je važno da socijalni partneri sudjeluju u tumačenju podataka koje prikupljaju statističke i vladine agencije jer poslodavci i sindikati mogu dati ključan uvid koji se možda inače ne bi uzeo u obzir. Europski socijalni fond (ESF) ima nezamjenjivu ulogu u pružanju potpore inicijativama, uključujući putem zajedničkih mjera socijalnih partnera.

2.11.

Akademska istraživanja o neusklađenosti vještina otkrivaju da postoje znatne razlike u uzorcima, opsegu, posljedicama i gospodarskim troškovima brojnih vrsta neusklađenosti vještina. Stoga univerzalne politike vjerojatno neće biti učinkovite s obzirom na do da se države članice obično suočavaju s različitim oblicima problema. Ali jasno je da provođenje relevantnih mjera politike koje su usmjerene na smanjenje neusklađenosti vještina može dovesti do znatnog povećanja učinkovitosti. U tu svrhu EGSO ističe važnost holističkog učenja koje poštuje i obogaćuje kulturnu raznolikost i osjećaj pripadnosti. (25)

2.12.

Europska putovnica za vještine može imati važnu ulogu u predstavljanju nečijih kvalifikacija, vještina i kompetencija na način koji će olakšati bolje povezivanje sposobnosti te osobe s profilom radnog mjesta.

3.   Izazovi s kojima se suočavaju sustavi obrazovanja i osposobljavanja

3.1.   Opće napomene

3.1.1.

Ako EU svojim građanima želi pružiti najbolju mogućnost za uspjeh te zadržati i poboljšati svoju konkurentnost, treba poticati države članice na izgradnju okruženja politika u kojem se osigurava početno obrazovanje i osposobljavanje usmjereno na karijeru i nastavljaju osiguravati mogućnosti za cjeloživotno učenje kroz cijeli radni vijek.

3.1.2.

Sustavi obrazovanja i osposobljavanja u brojnim su državama članicama usmjereni na dugotrajno formalno učenje nakon kojeg slijedi karijera na radnom mjestu. Veza između učenja i zarade dosad je obično slijedila jednostavan odnos: „više formalnog učenja – veća odgovarajuća nagrada”. Gospodarska ispitivanja upućuju na to da je svaka dodatna godina školovanja povezana s prosječno 8 % – 13 % većom zaradom. No točno je i da se sveučilišna diploma više ne može smatrati jamstvom zaposlenja nakon stjecanja diplome. Poslodavci danas ne uzimaju u obzir samo razinu kvalifikacija kandidata već i vještine i kompetencije koje je ta osoba stekla tijekom obrazovanja i u kojoj su mjeri one relevantne na tržištu rada. Ali s obzirom na nove izazove, taj se obrazac više ne može preporučiti. Budući sustavi obrazovanja trebali bi na nove načine povezivati obrazovanje i zapošljavanje, olakšavanjem ulaska na tržište rada i pružanjem mogućnosti da ljudi fleksibilno usvajaju nove vještine tijekom cijelog radnog vijeka.

3.1.3.

Zagovarati samo još više obrazovanja i osposobljavanja nije ispravan odgovor jer više ne znači nužno bolje. Kako bi dali odgovarajući odgovor, sustavi obrazovanja i osposobljavanja moraju biti usmjereni na stvarne potrebe društva i gospodarstva, moraju moći izbjeći pogrešnu raspodjelu resursa i biti u stanju ljudima osigurati mogućnost ciljanog cjeloživotnog učenja. Kako bi se u zapošljavanju promicala načela jednakosti i uključivosti, potrebno je relevantnim mjerama riješiti pitanje razlike u primanjima između spolova.

3.1.4.

Zahvaljujući internetu više ne trebamo znati i pamtiti važne činjenice i pojedinosti jer nam on omogućava trenutačan pristup znanju samo jednim klikom. Time se mijenjaju temeljna načela ljudske znanosti jer učenici više ne trebaju pamtiti sve informacije. Umjesto toga treba ih naučiti kako da uče i steknu osnovnu, konceptualnu ideju o određenim temama kako bi potom mogli pronaći i obraditi informacije u cilju uspješnog obavljanja određenog zadatka ili pronalaženja rješenja za određeni problem.

3.1.5.

Tehnološke promjene toliko su brze da sadržaj nekih disciplina zastarijeva, čak i za vrijeme visokoškolskog ciklusa obrazovanja studenta. To predstavlja izazov za tradicionalne kurikulume, osobito kada je riječ o takozvanom „osnovnom” dijelu, i povećava važnost obrazovanja u području STEM-a i razvoja „mekih” vještina kao što su kritičko promišljanje, rješavanje problema, zajedničko učenje i suradnja. Također je važno suočiti se s izazovom interakcije između ljudi i strojeva.

3.1.6.

Razvoj novih tehnologija predstavlja velik izazov za obrazovanje i osposobljavanje i u praktičnom smislu jer je u većini država članica postupak sastavljanja i službenog odobravanja programa dugotrajan, zbog čega su oni nefleksibilni i ne mogu se brzo prilagoditi kretanjima u stvarnom životu. Za rješavanje tog problema potrebna je snažnija veza između svih razina obrazovanja i potreba tržišta rada. Pravodobno ažuriranje kurikuluma postaje jedan od glavnih izazova, čime se ističe uloga prilagodljivog strukovnog obrazovanja i osposobljavanja te naukovanja.

3.1.7.

Na svakom je radnom mjestu važno da ljudi imaju neke tehničke i posebne vještine koje se temelje na znanju i iskustvu za određenu industriju. Međutim, postaje sve važnije da imaju i temeljne vještine kao što su kreativnost i rješavanje problema te socijalne vještine i empatija.

3.1.8.

Zbog sve veće brzine zastarijevanja uvriježenih vještina ključno je brže stjecanje novih vještina te dolazi do sve veće potražnje za novom kombinacijom vještina kao odgovor na takozvana „hibridna radna mjesta” u kojima se kombiniraju različite vrste zadataka. Na primjer, vještine programiranja sada se traže u mnogim područjima izvan tehnološkog sektora, a dokazi upućuju na to da se od jedne trećine do jedne polovice oglasa za radna mjesta s najvećom plaćom odnosi na radna mjesta za koja se traže vještine programiranja.

3.1.9.

Najnovije brze promjene u sastavu novih radnih mjesta iziskuju stavljanje većeg naglaska na učenje kao vještinu samu po sebi. Najbolji način za svladavanje izazova nepredvidivih promjena na tehnološkom polju i hibridizacije radnih mjesta jest sposobnost brzog stjecanja novih vještina i trajno učenje. Tom bi se aspektu trebalo pristupiti s dužnom pažnjom kako bi se zajamčilo da se skupine u nepovoljnom položaju, kao što su dugotrajno nezaposlene osobe, vrlo niskokvalificirani radnici, osobe s invaliditetom i manjine, ne udalje od tržišta rada. U tom je pogledu važno jačati suradnju između socijalnih partnera i pružatelja aktivnih politika za tržište rada.

3.1.10.

Kako bi se gore navedeni cilj ostvario, važno je da države članice iznađu načine da motiviraju mlade da ne napuštaju školovanje u ranim fazama jer su osobe koje su rano napustile školovanje obično među onima s niskom razinom vještina i niskim primanjima. Posebnu pozornost treba posvetiti majkama s malom djecom, i to u pogledu osposobljavanja te kako bi održale svoje vještine aktualnima u odnosu na brze promjene u zanimanjima.

3.1.11.

EGSO svakako preporučuje opsežnije promicanje i upotrebu modularnog i internetskog učenja – npr. otvorenih obrazovnih izvora i masovnih otvorenih internetskih tečajeva (MOOC) (26).

3.2.   Srednjoškolsko obrazovanje

3.2.1.

Kako bi se učenicima pružile temeljne vještine za budućnost – npr. znatiželja, traženje pouzdanih informacija, sposobnost trajnog učenja, kreativnost, umijeće rješavanja problema, timski rad – srednjoškolsko obrazovanje mora prijeći s pristupa koji se temelji samo na pamćenju i ponavljanju na pristup koji se temelji na projektima i rješavanju problema.

3.2.2.

Dvojno strukovno obrazovanje i osposobljavanje, u kojem učenici dio vremena provode u učionici, a dio u poduzeću, a osobito naukovanje, snažno je sredstvo kako bi učenici stekli vještine specifične za određeno radno mjesto i transverzalne („meke”) vještine te kako bi se potaknuo uspješan prijelaz iz škole na radno mjesto. Stoga bi se njegova upotreba trebala aktivnije promicati u državama članicama, na temelju najboljih praksi zemalja predvodnica na tom polju, u kojima se od jedne trećine do jedne polovine srednjoškolskih učenika obrazuje na taj način. I stažiranje ima važnu ulogu u pomaganju mladima da steknu praktično radno iskustvo. Stažiranje se prvenstveno odvija u okviru procesa obrazovanja i osposobljavanja. Postoji i stažiranje na otvorenom tržištu koje se odvija nakon što osoba završi obrazovanje ili osposobljavanje. Pravila stažiranja i uvjeti pod kojima se ono odvija utvrđuju se na nacionalnoj razini, pri čemu se uzimaju u obzir postojeći propisi, odnosi između poslodavaca i radnika i prakse u području obrazovanja. Ta bi se pravila mogla zasnivati na Preporuci Vijeća o kvalitativnom okviru za pripravništvo (27).

3.2.3.

Međutim, dvojno strukovno obrazovanje i osposobljavanje trebalo bi se prilagoditi novim okolnostima te bi se kurikulumi trebali pravovremeno ažurirati, i to stvaranjem okruženja za učenje koje se temelji na potpori i u kojem se vještine mogu razvijati i usavršavati tijekom cijelog radnog vijeka.

3.2.4.

Sposobnost i kompetencije nastavnika ključne su za kvalitetno dvojno strukovno obrazovanje i osposobljavanje te su presudne za kombinaciju praktičnog i teoretskog iskustva. Stoga je važno da države članice održavaju sustav za trajno osposobljavanje nastavnika i voditelja osposobljavanja te da zajedno sa socijalnim partnerima nastoje pronaći načine da ih motiviraju.

3.3.   Sveučilišno obrazovanje

3.3.1.

EGSO smatra da se glavni izazov u vezi sa sveučilišnim obrazovanjem u brojnim državama članicama ogleda u potrebi da se ojačaju sastavnice kurikuluma koje se odnose na osposobljavanje utemeljeno na radu kako bi studenti usvojili transverzalne vještine i praktične vještine specifične za određeno područje koje poslodavci traže. Stoga je potrebno veće sudjelovanje socijalnih partnera u osmišljavanju i pružanju obrazovanja i osposobljavanja.

3.3.2.

Uvijek je potrebno imati na umu da sveučilišno obrazovanje nije cilj sam po sebi. Sva su radna mjesta važna jer sve struke i zanimanja ljudima omogućuju da doprinose gospodarskom i socijalnom razvoju društva, a sveučilišno obrazovanje trebalo bi predstavljati mogućnost, a ne obavezu ili jamstvo kvalitete za ljude.

3.3.3.

Sveučilišna diploma na početku profesionalne karijere ne znači da nema potrebe za neprekidnim stjecanjem novih vještina, osobito s obzirom na to da se radni vijek produljuje. Sveučilišta bi trebala uvažiti novi društveni cilj osiguravanja cjeloživotnog obrazovanja uz pomoć fleksibilnih oblika učenja (učenje na daljinu, večernja nastava itd.) te bi u skladu s time trebala prilagoditi svoju strukturu i planove.

3.3.4.

Socijalne vještine sve su važnije za velik broj radnih mjesta zbog njihove uloge u uspostavljanju odnosa na radnom mjestu, u raspodjeli i vođenju zadataka te u stvaranju i održavanju učinkovitog i produktivnog okruženja. Iz tog se razloga sveučilištima savjetuje da svoje tradicionalne nastavne planove i programe u stručnim područjima nadopune dodatnom nastavom u području upravljanja, komunikacije itd. Osim toga, sveučilišta moraju „srušiti zid” između različitih područja obrazovanja i staviti veći naglasak na interdisciplinarne pristupe. Budućnost rada za visokoobrazovana zanimanja neizbježno će biti povezana s potrebom za interdisciplinarnim vještinama.

3.3.5.

Također se mogu personalizirati informacije o djelotvornim strategijama učenja. Ljude je lakše potaknuti na učinkovitije učenje s boljim rezultatima ako su svjesniji svojih vlastitih misaonih procesa. Uz najnoviji porast učenja na internetu bolje smo upoznati s mehanikom učenja koja nam može pružiti jasniju sliku o najboljim načinima učenja na pojedinačnoj osnovi. Ako se primijene takvi pristupi, vjerojatnije je da će studenti biti u stanju stjecati nove vještine kasnije u životu, a za studente koji uče na daljinu također bi se mogao osigurati personalizirani sadržaj.

3.3.6.

S obzirom na visoke troškove visokog obrazovanja i dostupne dokaze o znatnoj neučinkovitosti u raspodjeli resursa u tom području, države članice trebalo bi poticati da uvode sustave praćenja kojima bi se osigurale informacije o stvarnom stanju na tržištu rada, u skladu s preporukom Vijeća o praćenju osoba sa završenim visokim obrazovanjem (28).

3.4.   Sustav strukovnog obrazovanja i osposobljavanja

3.4.1.

EGSO je pozdravio cilj predstavljen u Europskom okviru za kvalitetna i učinkovita naukovanja, u skladu s kojim bi se barem polovica naukovanja trebala odvijati na radnom mjestu. Uzimajući u obzir različitost nacionalnih programa, cilj je postupno napredovati prema tome da se većina naukovanja odvija na radnom mjestu (29).

3.4.2.

EGSO pozdravlja cilj Europske komisije da strukovno obrazovanje i osposobljavanje postane prvi izbor za učenike. Ističe važnost poticanja propusnosti između strukovnog obrazovanja i osposobljavanja te visokog obrazovanja kako bi se otvorile mogućnosti i doprinijelo otklanjanju stigmatizacije strukovnog obrazovanja i osposobljavanja (30).

3.4.3.

U naukovanju poslodavci imaju jasnu ulogu u osiguravanju dijela osposobljavanja koji je povezan s radom te stoga taj dio osposobljavanja mogu prilagoditi trendovima na tržištu rada i potrebama za vještinama.

3.4.4.

Strukovno obrazovanje – i početno i trajno – izvan sustava srednjoškolskog i visokog obrazovanja također ima ulogu u smanjenju neusklađenosti vještina. S obzirom na neprekidno prekvalificiranje i sve veći udio samozapošljavanja u današnjem svijetu ljudima će biti potrebna pomoć pri prelasku s jednog radnog mjesta na drugo (31). Iz tog je razloga potrebno razviti različite oblike organiziranog savjetovanja kako bi se pružile informacije o različitim karijerama, prosječnim financijskim uvjetima za različita zanimanja i radna mjesta, koliko će dugo pojedine vještine biti korisne itd (32).

3.4.5.

Nove tehnologije kao što su virtualna i proširena stvarnost čine učenje lakšim i učinkovitijim te bi se s pomoću njih moglo uvelike poboljšati stručno osposobljavanje, pri čemu tehnike zasnovane na velikim količinama podataka pružaju mogućnosti za personalizirano osposobljavanje. Kako bi se te mogućnosti mogle iskoristiti, preporučuje se razvijanje odgovarajućih platformi koje pružaju jeftinu i neposrednu povezanost te osnivanje knjižnica s tečajevima na zahtjev. Uza sve druge prednosti, takvim se platformama također rješava problem velike udaljenosti za ljude u udaljenim područjima. U usporedbi sa sveučilišnim obrazovanjem taj aspekt strukovnog obrazovanja i osposobljavanja trenutačno nije dovoljno razvijen i potrebno ga je osnažiti.

3.4.6.

Osposobljavanje unutar poduzeća još je jedan način za poboljšanje vještina i doprinošenje boljoj produktivnosti radnika i njihovom profesionalnom razvoju, ukupnim poslovnim rezultatima i dobrobiti zaposlenika na radnom mjestu. To ih ujedno motivira i omogućuje im napredak u karijeri i veću zaradu. Osposobljavanje zaposlenika stoga je zajednički interes te poslodavci i zaposlenici snose zajedničku odgovornost da doprinose usavršavanju i prekvalificiranju, što dovodi do uspješnih poduzeća i radne snage s odgovarajućim vještinama.

3.4.7.

Mnogo je različitih nacionalnih zakona, pravila i pristupa za organiziranje i osiguravanje osposobljavanja zaposlenika. Neke države članice imaju opsežne i snažne politike strukovnog obrazovanja propisane zakonima, dok se u drugima odredbe o osposobljavanju utvrđuju kolektivnim ugovorima na različitim razinama ili ih izravno dogovaraju poslodavci i zaposlenici na radnom mjestu. Mogućnosti pristupa osposobljavanju također mogu ovisiti o veličini poduzeća ili radnog okruženja. Trebalo bi olakšati pristup djelotvornom osposobljavanju, ali uz poštovanje raznolikosti i prilagodljivosti sustava, koji se razlikuju s obzirom na različite prakse u industrijskim odnosima.

3.4.8.

Države članice i socijalni partneri trebali bi surađivati, u potpunosti iskorištavajući potencijal socijalnog dijaloga na trostranoj i dvostranoj osnovi, kako bi poboljšali pristup zaposlenika osposobljavanju i njihovo sudjelovanje u njemu. To bi trebalo postići na način da to bude od koristi svim radnicima i poduzećima odnosno radnim okruženjima, u kontekstu pristupa cjeloživotnom učenju koji se temelji na potencijalu i stvarnim potrebama raznolike radne snage u javnom i privatnom sektoru te u malim, srednjim i velikim poduzećima i radnim okruženjima.

3.4.9.

Način na koji se osposobljavanje na radnom mjestu organizira i provodi trebaju zajednički dogovarati poslodavci i zaposlenici s pomoću niza kolektivnih i pojedinačnih sporazuma. To obuhvaća osposobljavanje koje se po mogućnosti odvija za vrijeme radnog vremena ili, po potrebi, izvan radnog vremena (osobito osposobljavanje koje nije povezano s poduzećem). Poslodavci bi trebali imati pozitivan pristup prema osposobljavanju zaposlenika. Ali kad radnik traži osposobljavanje ili ima pravo na njega, poslodavci bi trebali imati pravo raspraviti takve zahtjeve kako bi zajamčili da se tim osposobljavanjem podupire zapošljivost radnika na način koji je i u interesu poduzeća.

3.4.10.

Strukovno osposobljavanje nije samo za zaposlenike. Velika poduzeća obično osiguravaju specijalizirano osposobljavanje za svoj viši rukovodeći kadar. Ali to nije slučaj s MSP-ovima, a osobito ne s malim tradicionalnim i obiteljskim poduzećima. Prosperitet tih poduzeća gotovo je u cijelosti povezan s vlasnicima ili rukovodstvom. Kratkim tečajevima osposobljavanja te pristupom uslugama savjetovanja i konzultantskim uslugama kao i videotečajevima – usmjerenima na pravne zahtjeve, propise, zaštitu potrošača, tehničke standarde itd. – mogli bi se poboljšati rezultati tih poduzeća.

3.4.11.

Europska komisija trebala bi poticati države članice da analiziraju pozitivno iskustvo u europskim zemljama s dobro razvijenim sustavima strukovnog obrazovanja i osposobljavanja i razmotriti mogućnost izrade programa za olakšavanje takve razmjene.

---

(1)  Novi program vještina za Europu, 2016., Europski prostor obrazovanja, 2018. Pozdravlja se i projekt Glavne uprave GROW „Plan za sektorsku suradnju u području vještina”, iako je njegov opseg vrlo ograničen, kao i razni projekti EASME-a/COSME-a, npr. 2017/001, 004, 007 i 2016/033 i 034.

(2)  COM(2018) 268 final.

(3)  SL C 237, 6.7.2018., str. 8.

(4)  SL C 62, 15.2.2019., str. 136.

(5)  Glavna uprava Europske komisije EMPL uvažava to stajalište, a Komisija financijski i na druge načine podupire projekte nacionalnih strategija za vještine po zemljama, pod vodstvom OECD-a, koji se provode u nekoliko država članica, uključujući Portugal, Italiju, Španjolsku, Sloveniju i pokrajinu Flandriju u Belgiji. U posljednjih nekoliko godina i Cedefop provodi namjenske programe za potporu državama članicama (Grčkoj, Bugarskoj, Slovačkoj, Estoniji i Malti) u poboljšanju infrastrukture za predviđanje i prilagođavanje vještina: https://www.cedefop.europa.eu/en/events-and-projects/projects/assisting-eu-countries-skills-matching.

(6)  SL C 13, 15.1.2016., str. 49.

(7)  https://www.eesc.europa.eu/en/news-media/press-releases/skills-mismatches-eu-businesses-are-losing-millions-and-will-be-losing-even-more

(8)  „Neusklađenost vještina – prepreka konkurentnosti poduzeća u EU-u”, EGSO.

(9)  SL C 62, 15.2.2019., str. 136.

(10)  SL C 237, 6.7.2018., str. 8., SL C 367, 10.10.2018., str. 15.

(11)  SL C 173, 31.5.2017., str. 45. Ukupno 40 % odraslih zaposlenika smatra da se njihove vještine ne iskorištavaju u potpunosti: https://www.cedefop.europa.eu/en/publications-and-resources/publications/3075.

(12)  Insights into skill shortages and skill mismatch. Learning from Cedefop’s European skills and jobs survey („Uvid u nedostatak i neusklađenost vještina. Pouke iz Cedefopova istraživanja o vještinama i radnim mjestima u Europi”), Europski centar za razvoj strukovnog osposobljavanja (Cedefop), 2018. Također Panorama vještina i Europass.

(13)  Statistički podaci o nezaposlenosti, statistički podaci o slobodnim radnim mjestima, Eurostat.

(14)  Solving the Talent Shortage („Rješavanje problema nedostatka talenata”), istraživanje o izgledima zapošljavanja koje provodi ManpowerGroup, 2018. Neki dovode u pitanje pouzdanost studije – npr. Cappelli (2014.): https://www.nber.org/papers/w20382.

(15)  Skills Mismatches – An Impediment to the Competitiveness of EU Businesses („Neusklađenost vještina – prepreka konkurentnosti poduzeća u EU-u”), studija koju je naručio IME na zahtjev Skupine poslodavaca EGSO-a.

(16)  Ibid.

(17)  Pod inače jednakim uvjetima.

(18)  Ibid.

(19)  SL C 440, 6.12.2018., str. 37.

(20)  SL C 440, 6.12.2018., str. 37. i primjeri dobre prakse iz Njemačke, gdje se vještine u području STEM-a (njem. MINT) podupiru uz pomoć projekta „Kuća malih istraživača”: https://www.bertelsmann-stiftung.de/en/publications/publication/did/leitfaden-berufsorientierung-1/.

(21)  Zaključci okvira BMW Foundation European Table.

(22)  SL C 367, 10.10.2018., str. 15.

(23)  https://www.cedefop.europa.eu/en/events-and-projects/projects/big-data-analysis-online-vancancies. Vidjeti i: Overview of the national strategies on work 4.0 – a coherent analysis of the role of social partners („Pregled nacionalnih strategija za rad 4.0 – koherentna analiza uloge socijalnih partnera”), https://www.eesc.europa.eu/en/our-work/publications-other-work/publications/overview-national-strategies-work-40-coherent-analysis-role-social-partners-study.

(24)  https://twentythirty.com/how-digitization-will-affect-the-world-of-work.

(25)  SL C 62, 15.2.2019., str. 136.

(26)  Tim se instrumentima može: omogućiti pristup cijelim sveučilišnim studijima, kraćim tečajevima i specijalizacijama, kao i nanostudijima; omogućiti fleksibilna organizacija podjelom studija na module, a modula na tečajeve ili čak na manje jedinice; omogućiti starijim radnicima da se školuju u kasnijim fazama svoje karijere; smanjiti trošak i vrijeme učenja te omogućiti bolja ravnoteža između rada, studiranja i obiteljskog života; brže i fleksibilnije odgovoriti na sve veće zahtjeve tržišta rada da se ljudima omogući stjecanje poželjnih kvalifikacija i vještina; uspostaviti povjerenje i poslodavcima pomoći da dobiju informacije o mogućim zaposlenicima u slučaju da tečajeve organiziraju ugledne obrazovne ustanove.

(27)  https://eur-lex.europa.eu/legal-content/EN/TXT/PDF/?uri=CELEX:52013PC0857&from=EN.

(28)  http://ec.europa.eu/transparency/regexpert/index.cfm?do=groupDetail.groupDetailDoc&id=36708&no=1.

(29)  SL C 262, 25.7.2018., str. 41.

(30)  https://www.ceemet.org/positionpaper/10-point-plan-competitive-industry.

(31)  SL C 434, 15.12.2017., str. 36.

(32)  https://www.bertelsmann-stiftung.de/en/publications/publication/did/leitfaden-berufsorientierung-1/.