Mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora o „Komunikaciji Komisije Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija – Suzbijanje dezinformacija na internetu: europski pristup”

(COM(2018) 236 final)

(2018/C 440/32)

Izvjestitelj:

Martin SIECKER

Zahtjev za savjetovanje:	Europska komisija, 18.6.2018.
Pravni temelj:	članak 304. UFEU-a
Nadležna stručna skupina:	Stručna skupina za promet, energiju, infrastrukturu i informacijsko društvo
Datum usvajanja u Stručnoj skupini:	6.9.2018.
Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:	19.9.2018.
Plenarno zasjedanje br.:	537
Rezultat glasovanja (za/protiv/suzdržani):	121/16/34

1. Zaključci i preporuke

1.1.

Sloboda informiranja i izražavanja u EU-u je nepovrediva, no ona se koristi i za podrivanje načela Unije kako bi se onemogućili raspravljanje i kritičko razmišljanje; odnosno, umjesto za informiranje ili uvjeravanje, primjenjuje se kao oružje. Dezinformiranje se koristi kao ekstreman oblik zlouporabe medija, a cilj mu je utjecati na socijalne i političke procese. Posebno je snažno kada ga potpomažu vlade i kada se koristi u međunarodnim odnosima. Među (brojnim) najnovijim akutnim primjerima izdvajaju se rusko dezinformiranje pod pokroviteljstvom države, kampanja o Brexitu, koja se jedino može okarakterizirati kao izravan napad na EU, te utjecanje na izbore u SAD-u. Sve te destabilizirajuće aktivnosti izazivaju veliku zabrinutost europskog civilnog društva.

1.2.

Trenutačno se koristi niz sredstava i metoda za podrivanje europskih vrijednosti i vanjskog djelovanja EU-a, kao i za razvoj i izazivanje separatističkih i nacionalističkih stavova, manipulaciju javnošću i izravno uplitanje u unutarnju politiku suverenih država i EU-a u cjelini. Pored toga, zamjetan je sve veći utjecaj kibernetičkih ofenzivnih kapaciteta i povećano korištenje tehnologija kao oružja za postizanje političkih ciljeva. Učinak takvih radnji često se podcjenjuje (1).

1.3.

EGSO podupire poziv Komisije na veću odgovornost platformi društvenih mreža. Međutim, unatoč nekoliko studija i strateških dokumenata koje su proteklih godina izradili europski stručnjaci, Komunikacija ne sadržava obvezujuće praktične korake kojima bi se to zajamčilo.

1.4.

EU bi na temelju dostupnih analiza trebao osigurati i nastaviti provođenje istraživanja o utjecaju dezinformacija u Europi, među ostalim praćenjem otpornosti Europljana na dezinformacije u budućim anketama Eurobarometra. Te ankete ne samo da bi trebale obuhvaćati opće podatke o lažnim vijestima već bi se njima trebalo utvrđivati i stvarno stanje otpornosti Europljana na dezinformacije. Tekst Komisije ne odražava hitnost problematike i neambiciozan je, pa se njime ne rješavaju temeljna pitanja, poput programa potpore tradicionalnim medijima radi osiguravanja temeljnog prava građana na kvalitetno i pouzdano informiranje, proučavanja izvedivosti osnivanja javno-privatnih partnerstava za uspostavu plaćenih internetskih platformi koje nude sigurne i pristupačne internetske usluge, ispitivanja mogućnosti povećanja transparentnosti i nadzora u vezi s osnovnim algoritmima tih internetskih sustava i razmatranja mogućnosti suzbijanja monopola kako bi se ponovno uspostavili ravnopravni uvjeti za pošteno tržišno natjecanje, a sve to u cilju sprečavanja progresivnog srozavanja vrijednosti u društvu.

1.5.

EGSO izražava žaljenje zbog toga što se u Komunikaciji i izvješću stručne skupine na visokoj razini Rusija ne navodi kao glavni izvor neprijateljskog dezinformiranja usmjerenog protiv EU-a. No prvi je korak u rješavanju bilo kakvog problema priznavanje da problem postoji.

1.6.

Na temelju Rezolucije Europskog parlamenta od 15. lipnja 2017. o internetskim platformama i jedinstvenom digitalnom tržištu (2), Komisija upućuje na pozive EGSO-a na dužno provođenje postojećih pravnih propisa u vezi s internetskim platformama. EGSO uz to poziva Komisiju da privede kraju raspravu o sustavu pravne odgovornosti za internetske platforme i provede ciljanu regulaciju internetskih platformi u pogledu njihove definicije i naravi. Internetske platforme i društvene mreže trebale bi se obvezati na mjere kojima će osigurati transparentnost tako što će objasniti kako algoritmi odabiru predložene vijesti. Također bi ih trebalo poticati da poduzimaju učinkovite mjere za poboljšanje vidljivosti pouzdanih, sigurnih vijesti i olakšavanje pristupa korisnika takvim vijestima.

1.7.

1.8.

EGSO se slaže s Komisijom da bi zajednica za provjeru činjenica trebala usko surađivati. Već postoje slične mreže, uključujući mrežu u okviru radne skupine East Stratcom. Problem je u njihovoj potrebi za dostatnim financijskim sredstvima, a ona trenutačno nedostaju. EGSO poziva Komisiju i države članice da u cijelosti pruže potporu naporima koje ulaže radna skupina East Stratcom. To bi trebalo uključivati ne samo odgovarajući proračun već i aktivno sudjelovanje svih država članica u njezinu radu na temelju upućivanja stručnjaka u tu radnu skupinu i uspostave kontaktnih točaka. Potrebno je proaktivnije informirati sve zainteresirane strane o internetskoj stranici na kojoj se predstavljaju rezultati rada te radne skupine (3) kako bi se u EU-u povećala javna osviještenost o prijetnjama.

2. Sažetak Komunikacije Komisije

2.1.

Slobodan pluralistički informacijski ekosustav koji dobro funkcionira i temelji se na visokim profesionalnim standardima nužan je za zdravu demokratsku raspravu. Komisija vodi računa o prijetnjama koje dezinformacije predstavljaju za naše otvoreno i demokratsko društvo.

2.2.

Komisija nastoji utvrditi sveobuhvatan pristup kojim se želi odgovoriti na te prijetnje promicanjem digitalnog ekosustava (4) utemeljenog na transparentnosti i davanjem prednosti kvalitetnim informacijama, osnažiti građane u borbi protiv dezinformacija i zaštititi naše demokracije i procese oblikovanja politika.

2.3.

Komisija poziva sve relevantne sudionike da ulažu znatno više napora u primjereno rješavanje problema dezinformiranja. Komisija smatra da će se predloženim mjerama, provedu li se učinkovito, znatno pridonijeti suzbijanju dezinformiranja na internetu.

2.4.

Komisija je utvrdila tri glavna uzroka problema (stvaranje dezinformacija, umnoživanje preko društvenih mreža i drugih internetskih medija, širenje od strane korisnika internetskih platformi) i predstavlja nekoliko prijedloga za njihovo rješavanje u pet područja politika:

—	uspostava transparentnijeg, pouzdanijeg i odgovornijeg internetskog ekosustava,

—	sigurni i otporni izborni postupci,

—	poticanje obrazovanja i medijske pismenosti,

—	podupiranje kvalitetnog novinarstva kao ključnog elementa demokratskog društva,

—	suzbijanje prijetnji od unutarnjeg i vanjskog dezinformiranja s pomoću strateške komunikacije.

3. Opće napomene

3.1.

Porast organiziranog dezinformiranja koje provode razni državni i nedržavni akteri stvarna je prijetnja demokraciji. Te destabilizirajuće snage obuhvaćaju vlade nacija većih od bilo koje države članice EU-a. Ako EU želi suzbiti tu prijetnju, odgovarajuća razina djelovanja mora biti europska razina jer, za razliku od pojedinačnih država članica, Unija ima kritičnu masu i resurse zbog kojih se nalazi u jedinstvenom položaju za razvoj i provedbu strategija i politika usmjerenih na rješavanje tog složenog pitanja.

3.2.

Ispravno funkcioniranje demokracije ovisi o dobro obaviještenim građanima koji mogu donositi informirane odluke temeljene na pouzdanim činjenicama i stajalištima. U tom je smislu ključan sustav neovisnih, pouzdanih i transparentnih medijskih poduzeća – među kojima posebno mjesto zauzimaju javne radiotelevizijske kuće – koja zapošljavaju velik broj stručnjaka koji se bave prikupljanjem, provjerom, procjenom, analizom i tumačenjem izvora vijesti u cilju zaštite određene razine kvalitete i pouzdanosti objavljenih priča.

3.3.

Postoje razlike između lažnih vijesti i dezinformacija. Lažne vijesti postojale su kroz cijelu povijest: riječ je o općem pojmu koji obuhvaća glasine, ratnu propagandu, govor mržnje, senzacionalizam, laži, selektivno korištenje činjenica itd. Izum tiskarskog stroja u 15. stoljeću omogućio je distribuciju (lažnih) vijesti u većim razmjerima, a njihov geografski doseg dodatno je porastao uvođenjem poštanske marke 1840. godine. Digitalna tehnologija i internet uklonili su posljednje prepreke neograničenoj distribuciji.

3.4.

Pojam dezinformacija označava dokazivo lažnu ili obmanjujuću informaciju koja je smišljena, iznesena i širi se radi stjecanja ekonomske koristi ili namjernog zavaravanja javnosti te koja može naškoditi demokratskim procesima i utjecati na izbore te predstavlja ozbiljnu prijetnju društvu (5).

3.5.

U lancu dezinformiranja postoje brojne karike: oni koji stvaraju dezinformacije, oni koji se njima koriste te internetske platforme koje imaju sveobuhvatnu ulogu u cijelom procesu olakšavanjem distribucije.

Oni koji stvaraju dezinformacije (vlade, vjerske ustanove, poslovni konglomerati, političke stranke, ideološke organizacije itd.) čine to iz raznih razloga (kako bi utjecali na javno mišljenje i manipulirali njime, potvrdili svoju navodnu superiornost, ostvarili ili povećali dobit, stekli moć, širili mržnju, opravdali isključivanje itd.).

Oni koji distribuiraju dezinformacije (posebice internetske platforme, ali i tradicionalni mediji) imaju različite motive, među kojima su i financijska korist i namjerna manipulacija.

Oni koji se koriste dezinformacijama (korisnici interneta) često nisu dovoljno kritični kao potrošači te stoga internetske platforme namjerno manipuliraju njima. Posrednička tehnološka poduzeća, kao što su Twitter, Google i Facebook (da spomenemo tek neka od njih) olakšavaju neograničeno i nekontrolirano dijeljenje sadržaja na internetskim platformama u zamjenu za prikupljanje osobnih podataka s pomoću kojih te platforme ostvaruju golemu dobit koristeći se ciljanim oglašavanjem na mikrorazini u okviru kojega se prilagođene komercijalne poruke šalju strogo definiranim ciljnim skupinama. Neupućenost potrošača u pogledu digitalne samozaštite pridonosi rastu problema.

3.6.

Dotična tehnološka poduzeća snose zajedničku odgovornosti jer imaju sveobuhvatnu ulogu u tom procesu. Ne predstavljaju se kao izdavači, nego „samo” kao internetske platforme koje distribuiraju informacije i ostale sadržaje koje su izradili afirmirani mediji, pri čemu ne moraju plaćati uredničko osoblje za stvaranje sadržaja. Distribuiraju sadržaj iz drugih izvora bez provjere, procjene, analize ili tumačenja materijala koji objavljuju. „Google nije ‚samo’ platforma. On omeđuje, oblikuje i iskrivljuje način na koji promatramo svijet”, jedan je od zaključaka članka naslovljenog The great Brexit robbery: how our democracy was hijacked („Velika pljačka Brexita: kako je oteta naša demokracija”), koji je objavio The Guardian i u kojemu se analizira kako je „globalna operacija u sjeni […] koju su provodile različite snage iz kampanje za izlazak iz Unije utjecala na rezultat referenduma o EU-u”. Korisnicima je teško odvojiti dezinformacije od pouzdanih vijesti jer su predstavljene tako da ih se ne može razlikovati. Stoga bi tehnološka poduzeća trebala prvenstveno stremiti tomu da postanu transparentna u pogledu pravila i podataka. Posebno je važno koliko su transparentne veze između pravila platformi o prihodima od oglašavanja i širenja dezinformacija. (S tim u vezi potrebno je pomno pratiti tekuće pregovore o Kodeksu postupanja u slučaju dezinformiranja koji je trebao biti objavljen do kraja srpnja 2018.)

4. Posebne napomene

4.1.

Unatoč raznolikosti poruka, kanala, alata, razina, ambicije i taktičkih ciljeva te neovisno o njegovoj lako prilagodljivoj prirodi, strateški cilj kampanja dezinformiranja jest ugrožavanje liberalne demokracije te sijanje i jačanje nepovjerenja u vjerodostojne izvore informacija, u geopolitičku usmjerenost zemlje i u rad međuvladinih organizacija. Dezinformiranje se koristi za iskorištavanje i jačanje podjela među različitim socioekonomskim skupinama na temelju njihove nacionalnosti, rase, visine prihoda, dobi, obrazovanja i zanimanja. Dezinformiranje se provodi raznim kanalima, ne samo posredstvom onih afirmiranih kao što su medijske kuće, internetske platforme, masovne e-poruke itd. nego i posredstvom agencija za odnose s javnošću, lobista, centara za strateško promišljanje, nevladinih organizacija, utjecajnih osoba iz elitnih krugova, stranačke politike, stručnjaka, kulturnih aktivnosti te europskih krajnje desnih i krajnje lijevih pokreta koji zauzvrat dobivaju novčanu naknadu od raznih „neovisnih” javnih zaklada, s offshore računa itd.

4.2.

Ruska vlada u svojim kampanjama dezinformiranja upotrebljava širok spektar alata i instrumenata, kao što su već utvrdili Europski parlament (6), Europska komisija (7) i Europsko vijeće (8). Te kampanje dezinformiranja trebalo bi shvaćati krajnje ozbiljno. One su dio ruske vojne doktrine, a prihvaćaju ih najviše razine rukovodstva najvažnijih ruskih državnih medija. Te su kampanje izravno usmjerene na nanošenje štete liberalnoj demokraciji, vladavini prava i ljudskim pravima te na ušutkavanje onih institucija, međuvladinih organizacija, političara i pojedinaca koji ih brane (9).

4.3.

Živimo u vremenu izrazito polariziranih političkih i demokratskih odnosa. Skupine za strateško promišljanje kao što su Freedom House, Economist Intelligence Unit i druge navode da se demokracija od globalne gospodarske krize 2008. nalazi pod sve većim pritiskom. Jedna od posljedica takve situacije jest nova vrsta političkih čelnika za koje je svojstven raskid s demokratskom tradicijom koju u Europi gradimo posljednjih 70 godina. Umjesto demokratski izabranih liberalnih čelnika, sve je više „muškaraca čvrste ruke” čiji su izbori obilježeni dovođenjem u pitanje integriteta izbornog procesa. Ta nam je vrsta čelnika bila poznata izvan zone utjecaja EU-a, primjerice u Rusiji i Kini. Međutim, s predstavnicima kao što su Trump, Erdogan i izabrani „neliberalni demokrati” u državama članicama EU-a – koji su svi postali poznati zbog svoje sklonosti dezinformacijama, nepoštovanja demokracije i upitnog odnosa prema vladavini prava – ta pojava postaje izuzetno glasna i nevjerojatno bliska.

4.4.

Funkcionalna demokracija ovisi o dobro obaviještenim građanima koji mogu donositi informirane odluke temeljene na pouzdanim činjenicama i stajalištima od povjerenja, no u našem današnjem društvu pojmovi „pouzdanost” i „povjerenje” više nisu samorazumljivi. U ovoj vrsti izrazito polarizirane društvene klime, te uz prezatrpanost informacijama, ljudi su vrlo podložni dezinformiranju, zbog čega je razmjerno lako manipulirati njihovim ponašanjem. Takve vrlo uspješne destabilizirajuće operacije vidjeli smo na općim izborima u raznim državama članicama i u drugim slučajevima kao što su kampanja o Brexitu, kampanje dezinformiranja o napadima na Krim i Ukrajinu te napad ruskim vojnim raketnim sustavom BUK na zrakoplov prijevoznika Malaysia Airlines na letu MH 17 iz 2014., u kojemu je poubijano svih 298 osoba u avionu. Potiče se Komisija da osmisli proaktivnije načine educiranja javnosti o prijetnjama koje proizlaze iz kampanja dezinformiranja, kibernapada i ukupnog učinka stranog utjecaja na društvo, na primjer praćenjem najnovijih događanja u drugim zemljama te pružanjem dostupnih i privlačnih informacija građanima o najvažnijim pitanjima kibersigurnosti, što bi trebalo obuhvaćati savjete i primjere najbolje prakse u vezi s tim kako na najbolji način mogu zaštititi svoje svakodnevno digitalno okruženje.

4.5.

EGSO se slaže s Komisijom da bi, s obzirom na složenost tog problema i dinamičan razvoj događaja u digitalnom okruženju, svaki odgovor politike trebao biti sveobuhvatan, da bi trebalo provoditi kontinuirane procjene pojave dezinformiranja i da bi ciljeve politike trebalo prilagođavati u skladu s njegovim razvojem. Ne postoji jedno rješenje koje bi riješilo sve probleme, ali nepoduzimanje mjera u tom smislu ne dolazi u obzir. Prijedlozi Komisije korak su u pravom smjeru, no potrebno je činiti više i bolje. Mjere za rješavanje problema dezinformiranja potrebno je usmjeravati u skladu s načelima transparentnosti, raznolikosti, vjerodostojnosti i uključivosti, uz istodobnu zaštitu slobode govora i ostalih temeljnih prava.

4.6.

Rusija je po svemu sudeći osobito aktivna u području dezinformiranja i hibridnog ratovanja sa Zapadom, s naglaskom na EU-u. Kako bi se suzbilo to djelovanje, hitno je potreban transparentniji, pouzdaniji i odgovorniji internetski ekosustav. EGSO preporučuje studiju naslovljenu The Prague Manual („Praški priručnik”), koju su financirali nizozemsko Ministarstvo vanjskih poslova i Međunarodni višegradski fond i u kojoj se pruža jasan pregled neprijateljskog ruskog subverzivnog djelovanja u EU-u i prijetnje demokraciji koju ono predstavlja. Iako neke države članice i dalje sumnjaju u postojanje takve prijetnje ili čak pridonose njezinu širenju, u studiji se vrlo jasno iznosi zaključak da je djelovanje EU-a apsolutno nužno. U studiji se iznose konkretni prijedlozi za izradu i provedbu strategija protiv neprijateljskih i subverzivnih utjecaja.

4.7.

Uloga koju internetske platforme imaju u dezinformiranju moralno je neprihvatljiva. Te su platforme u razmjerno kratkom roku u biti razvile određenu komunalnu funkciju sličnu onoj koju su u prošlosti imala telefonska poduzeća, javne radiotelevizije i novine. Kako bi se „besplatno” koristili uslugama internetskih platformi, korisnici plaćaju osobnim podacima koji tim platformama omogućuju prodaju goleme količine ciljanog oglašavanja na mikrorazini, kao što je bio slučaj s društvom Cambridge Analytica. Taj model prihoda, koji predstavlja anomaliju s aspekta privatnosti, previše je unosan za te platforme da bi ga se dobrovoljno odrekle. Pojavili su se prijedlozi da bi platforme kao što je Facebook također trebale ponuditi vjerodostojnu i funkcionalnu uslugu sličnu onoj koju već nude, ali za koju bi korisnici trebali izdvojiti prihvatljiv iznos u zamjenu za jamstvo poštovanja privatnosti. Postavlja se pitanje imaju li potencijalni korisnici i dalje dovoljno pouzdanja i povjerenja u vjerodostojnost i integritet portala kao što je Facebook nakon što su uvidjeli na koji je način poduzeće koje stoji iza njega preuzelo odgovornost za svoje postupke pred Senatom SAD-a. Kako bi se povećalo povjerenje javnosti u internetske platforme, a građani zaštitili od te vrste zlouporabe, uključujući loše postupanje i dijeljenje osobnih podataka s trećim stranama, te se platforme moraju regulirati, na što je već ukazano u Kodeksu postupanja pri suzbijanju nezakonitog govora mržnje na internetu iz 2016., Općoj uredbi o zaštiti podataka i direktivama o sigurnosti mrežnih i informacijskih sustava. Međutim, samoregulacija, u skladu s prijedlogom Komisije, samo je prvi korak u tom pogledu, a trebaju ga pratiti daljnje mjere Komisije.

4.8.

Andrew Keen, britanski poduzetnik i pisac, poznat kao antikrist interneta, objavio je četiri vrlo kritične knjige o razvoju interneta. On nije protivnik interneta ili društvenih medija, ali smatra da su aktivnosti velikih tehnoloških poduzeća, čiji je cilj prikupljanje osjetljivih informacija o građanima, srž problema. Privatnost je iznimno dragocjena dobro, ona nas određuje. Tzv. besplatan poslovni model – u okviru kojeg ne plaćamo novcem, već time što se odričemo svoje privatnosti – uništit će našu privatnost. Keen povlači paralele s 19. stoljećem, kad je industrijska revolucija dovela do promjena čiji se razmjeri mogu usporediti s razmjerima promjena do kojih upravo dolazi zbog digitalne revolucije. Kad se promjena definira kao revolucija, obično je prate golemi problemi. U 19. stoljeću te smo probleme uspjeli riješiti uz pomoć alata kao što su inovacije, regulacija, mogućnost izbora koju imaju potrošači, građanski angažman i obrazovanje. Njegova je poruka da ljudska inteligencija – a ne umjetna inteligencija – to može opet ostvariti te da moramo iskoristiti sva sredstva upotrijebljena za zauzdavanje prethodne revolucije kako bismo osigurali da mi upravljamo digitalnom revolucijom i spriječili da ona ovlada nama.

4.9.

4.10.

Moglo bi primjerice biti korisno razmotriti mogućnost uspostave internetske platforme koja se temelji na javno-privatnom partnerstvu i jamči privatnost korisnika. Takva europska platforma, s Komisijom kao javnim partnerom u sufinanciranju, može biti vrlo privlačna i obećavajuća alternativa manipulacijskom stroju Marka Zuckerberga i drugim velikim privatnim i komercijalnim monopolima iz SAD-a i Kine. Ta bi platforma trebala jamčiti poštovanje privatnosti korisnika.

4.11.

U tržišnom gospodarstvu sve ima svoju cijenu, no u sklopu tog alternativnog rješenja valuta bi umjesto privatnosti bio novac. Većina potrebnih proračunskih sredstava za tu polujavnu uslugu mogla bi se osigurati iz poreznih prihoda, kao što je slučaj sa svim javim uslugama. Ostatak proračunskih sredstava osigurali bi korisnici, koji bi relativno malim iznosom zaštitili svoju privatnost od postojećih „društvenih” platformi čija je glad za podacima neutaživa. Kad bi EU i nacionalne vlade država članica takvu platformu službeno proglasile partnerom kojemu daju prednost te je upotrebljavale kao alternativu trenutačnim predatorima koji proždiru podatke, ekonomija razmjera omogućila bi joj da se natječe s postojećim sudionicima na tržištu. EU bi partnere kojima daje prednost mogao naći i među postojećim pretraživačima kojima se jamči apsolutna privatnost, instalirati ih kao zadane aplikacije na svim računalima u institucijama EU-a i preporučiti ih kao zadane aplikacije u vladinim institucijama u državama članicama. Komisija bi također mogla preuzeti proaktivniju ulogu i ispitati regulatorne mogućnosti u vezi s algoritmima i suzbijanjem monopola.

4.12.

Provjera činjenica nije rješenje problema, ali je od velike važnosti. Ona je prvi korak prema razumijevanju, razotkrivanju i analizi dezinformacija, što je nužno prije osmišljavanja daljnjih protumjera. Također je potrebno uložiti goleme napore kako bi se privukla pozornost šire javnosti s obzirom na to da se svi ne koriste platformama društvenih mreža ili čak internetom. Osobito bi moglo biti teško doprijeti do stanovnika udaljenih regija. Vidljivost u medijima je važna. Televizija je ljudima i dalje najčešći izvor informacija, a redovite emisije u kojima se na nacionalnom jeziku objašnjavaju slučajevi dezinformiranja mogu znatno pridonijeti osvještavanju javnosti o tom problemu. Važno je da postupak provjere informacija provode stručnjaci kako bi se izbjegle pogreške koje su obilježile nedavni prvi pokušaj Komisije. Ti se problemi mogu spriječiti suradnjom s izdavačkim kućama i medijskim organizacijama čiji novinari sudjeluju u provjeravanju činjenica.

4.13.

Jedan od problema u pogledu dezinformiranja jest činjenica da je nemoguće utvrditi identitet izvora koji šire dezinformacije na internetu. U kiberprostoru je vrlo jednostavno djelovati s lažnim identitetom, što zlonamjerni aktivni korisnici interneta upravo i čine. Komisija je u Zajedničkoj komunikaciji o kibernetičkoj sigurnosti objavljenoj u rujnu 2017. predstavila nekoliko prijedloga. Problem je u tome što ti prijedlozi nisu obvezujući: korisnici mogu odabrati da će na internetskim platformama surađivati samo s drugim korisnicima koji su se identificirali, Komisija će promicati dobrovoljne internetske sustave koji dopuštaju identifikaciju dobavljača informacija itd. Naravno, postoji potencijalni sukob interesa između privatnosti i potpune kontrole te bi trebalo biti moguće zadržati anonimnost pri pasivnom pretraživanju interneta. Međutim, ako zaista želimo učinkovitu borbu protiv dezinformacija, možda će nam biti potrebne strože mjere kad je riječ o identifikaciji u slučaju proaktivnog djelovanja na internetu. Naposljetku, tako funkcioniraju kvalitetni mediji, u skladu s Deklaracijom iz Bordeauxa iz 1954., koju je izradilo Međunarodno udruženje novinara i u kojoj se utvrđuju vrlo jasna i stroga načela rada s izvorima. Katkad postoje opravdani razlozi zašto tradicionalne kvalitetne medijske organizacije objavljuju priče iz anonimnih izvora, no u njima se uvijek navodi da su ime i adresa izvora poznati uredništvu.

4.14.

Tehnologije nisu ni „dobre” ni „loše”, one su neutralne. Može ih se upotrebljavati na dobar ili loš način, no to ovisi o odlukama ljudi koji se njima koriste. Nove tehnologije u nastajanju, kao što su one koje se trenutačno upotrebljavaju za dezinformiranje, mogu imati i ključnu ulogu u rješavanju pitanja dezinformiranja. EGSO stoga pozdravlja namjeru Komisije da u cijelosti iskoristi radni program Obzor 2020. i program koji će ga naslijediti Obzor Europa za mobilizaciju istraživanja i tehnologija kao što su umjetna inteligencija, lanac blokova i algoritmi u cilju bolje identifikacije izvora, provjere pouzdanosti informacija te procjene kvalitete i točnosti izvora podataka u budućnosti. Međutim, od presudne je važnosti detaljna analiza drugih mogućnosti financiranja suzbijanja dezinformacija jer programi Obzor nisu primjenjivi na većinu inicijativa.

4.15.

Sigurni i otporni izborni postupci temelj su demokracije u EU-u, no sigurnost i otpornost tih postupaka više nisu zajamčene. Posljednjih su godina taktike manipulacije i dezinformiranja na internetu otkrivene tijekom izbora u najmanje 18 država, a taktika dezinformiranja pridonijela je tome da se već sedmu godinu zaredom smanjuju ukupne internetske slobode. EGSO pozdravlja inicijative Komisije za utvrđivanje najbolje prakse za identifikaciju i smanjenje rizika od kibernapada i dezinformacija u izbornom postupku te za upravljanje njima, imajući na umu izbore za Europski parlament u 2019.

4.16.

Medijske i digitalne vještine te građansko obrazovanje ključne su sastavnice povećanja otpornosti društva, osobito s obzirom na to da su mladi, koji su uvelike prisutni na internetskim platformama, vrlo skloni prihvaćanju dezinformacija. Obrazovna politika odgovornost je vlade, stoga je organiziranje te vrste obrazovanja na svim razinama nacionalnih obrazovnih sustava i osposobljavanje nastavnika o toj temi zadatak nacionalnih vlada. Nažalost, vlade u svojim političkim programima često ne daju istaknuto mjesto medijskom i informacijskom opismenjavanju u okviru nacionalnih obrazovnih sustava. Najprije je potrebno poboljšati stanje u tom pogledu, iako medijska i informacijska pismenost nadilazi obrazovne sustave. Treba je promicati i poboljšavati u svim društvenim skupinama, neovisno o dobi. U tim bi područjima nevladine organizacije trebale imati odgovarajuću ulogu. Mnoge takve organizacije već djeluju diljem Europe, no većina njih to čini u malim razmjerima i nema potreban doseg u javnosti. Tu bi prazninu mogle popuniti inicijative za suradnju na nacionalnoj razini između nevladinih organizacija i nacionalnih vlada.

4.17.

Kvalitetni informativni mediji i pouzdano novinarstvo imaju ključnu ulogu u pružanju pouzdanih i raznolikih informacija građanima. Ti se tradicionalni mediji suočavaju s financijskim teškoćama s obzirom na to da platforme distribuiraju sadržaj koji ti mediji proizvode i pritom im ne nadoknađuju nastale troškove, a preuzimaju njihovu dobit prodajom oglašivačkog prostora. Kako bi se poboljšao položaj izdavača, a nositeljima prava zajamčila naknada za njihov rad kad se rezultatima tog rada koristi druga strana u komercijalne svrhe, poželjan je brz dogovor o reformi autorskog prava u EU-u. Nadalje, preporučuje se istražiti rješenja za proširenje inicijative koju je Europski parlament najavio u rujnu 2018., a koja se tiče europskih financijskih sredstava posebno namijenjenih potpori istraživačkom novinarstvu u EU-u. Snažni i pouzdani mediji preduvjet su otporne i obranjive demokracije u kojoj vladaju vrijednosti istine i odgovornosti. Financiranje je posebno važno za manje medijske kuće koje se često suočavaju sa sudskim postupcima i zlonamjernim optužbama čiji je cilj njihovo ušutkivanje.

4.18.

Kako bi suzbila prijetnje od unutarnjeg i vanjskog dezinformiranja, Komisija je 2015. uspostavila radnu skupinu East StratCom, usmjerenu na proaktivnu stratešku komunikaciju o politikama EU-a u cilju borbe protiv pokušaja destabilizacije koji dolaze iz Rusije. EGSO bi bio zadovoljan kad bi Komisija bila proaktivnija u informiranju šire javnosti o djelovanju radne skupine East StratCom i kad bi je usmjerila na informacije na internetskoj stranici radne skupine u cilju podizanja razine javne osviještenosti o prijetnjama našoj demokraciji i povećanja otpornosti na te prijetnje. Također je potrebno povećati proračun radne skupine. U Europskom parlamentu postignut je u listopadu 2017. dogovor o proračunu u iznosu od 1 000 000 EUR. Taj se proračun jedva može usporediti s financijskim sredstvima koja ulažu drugi akteri kao što je Ruska Federacija. (Ministarstvo vanjskih poslova SAD-a procjenjuje da sofisticirana utjecajna kampanja koju provodi Kremlj uključuje unutarnji i vanjski propagandni aparat vrijedan 1,4 milijarde USD godišnje koji navodno dopire do oko 600 milijuna osoba u 130 zemalja i na 30 jezika.)

4.19.

Uz druge mjere, Komisija se potiče da obrati pozornost na činjenicu da su nacionalne institucije i propisi o informacijskoj sigurnosti u državama članicama često nedovoljno razvijeni, da je regulatorno okruženje zastarjelo (što nadležna regulatorna tijela sprečava da propisno nadziru ispunjavaju li kanali na kojima se šire dezinformacije zakonske norme), da je institucionalna suradnja nezadovoljavajuća te da postoji jasan nedostatak nacionalnih dugoročnih strategija za borbu protiv inozemnih kampanja dezinformiranja i za osmišljavanje dosljednih narativa usmjerenih na ranjive skupine stanovništva. Od presudne je važnosti i temeljita revizija Direktive EU-a o audiovizualnim medijskim uslugama, koja trenutačno omogućuje da medijska kuća bude registrirana u bilo kojoj državi članici EU-a sve dok članovi uprave te kuće imaju boravište u toj državi, zbog toga što se time omogućuje dopiranje do javnosti u europskim zemljama iskorištavanjem rupa u propisima EU-a.

Bruxelles, 19. rujna 2018.

Predsjednik Europskog gospodarskog i socijalnog odbora

Luca JAHIER

(1) Informativno izvješće REX/432 – Upotreba medija u svrhu utjecanja na društvene i političke procese u EU-u i istočnim susjednim zemljama.

(2) 2016/2276 (INI).

(3) https://euvsdisinfo.eu.

(4) Komisija u svojem dokumentu koristi riječ „ekosustav”. U tom bi kontekstu mogla biti prikladnija riječ „infrastruktura”.

(5) Komunikacija Komisije COM(2018) 236 final.

(6) http://www.europarl.europa.eu/sides/getDoc.do?pubRef=-//EP//NONSGML+TA+P8-TA-2017-0272+0+DOC+PDF+V0//HR.

(7) http://ec.europa.eu/newsroom/dae/document.cfm?doc_id=50271.

(8) https://www.consilium.europa.eu/hr/meetings/european-council/2015/03/19-20/; http://www.consilium.europa.eu/media/33457/22-euco-final-conclusions-en.pdf; https://www.consilium.europa.eu/media/35936/28-euco-final-conclusions-en.pdf.

(9) The Strategy and Tactics of the Pro-Kremlin Disinformation Campaign („Strategija i taktika proruske kampanje dezinformiranja”), ESVD.

Za:	68
Protiv:	82
Suzdržani:	24