—

to da se u Direktivi 98/44/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 6. srpnja 1998. o pravnoj zaštiti biotehnoloških izuma (1) utvrđuju načela u pogledu patentibilnosti bioloških materijala, poput biljaka i životinja;

—

odluke proširenog žalbenog vijeća Europskog patentnog ureda (EPO) od 25. ožujka 2015. u predmetima G2/12 (o rajčicama II) i G2/13 (o brokuli II) u kojima je odlučeno da se proizvodi dobiveni postupcima koji su u osnovi biološki mogu patentirati, čak i ako je postupak za dobivanje proizvoda u osnovi biološki te se stoga ne može patentirati;

—

Međunarodnu konvenciju za zaštitu novih biljnih sorti od 2. prosinca 1961. i njezine naknadne izmjene;

—

svoje rasprave od 13. srpnja i 22. listopada 2015. te 29. veljače, 29. rujna, 28. studenoga i 12. prosinca 2016.;

—

rezoluciju Europskog parlamenta od 17. prosinca 2015.„o patentima i pravima uzgajivača bilja” (2);

—

konačno izvješće Stručne skupine za razvoj i implikacije patentnog prava u području biotehnologije i genetskog inženjeringa od 17. svibnja 2016. (3);

—

simpozij predsjedništva od 18. svibnja 2016. pod nazivom „U potrazi za ravnotežom: razmatranje rješenja u raspravi o patentima i oplemenjivačkim pravima na biljnu sortu”.

a)

u pogledu uvjeta za obvezno uzajamno licenciranje dodatno analizira pitanja povezana sa značajnim tehnološkim napretkom od znatne ekonomske vrijednosti za biljnu sortu ili izum te dodatno analizira i pitanja povezana s rasponom zaštite patenata jer bi takve analize mogle pomoći u razvoju novih sorti temeljenih na postojećim patentiranim genima;

b)

u 2017. predstavi, na temelju članka 16. točke (c) Direktive 98/44/EZ, izvješće o razvoju i implikacijama patentnog prava u području biotehnologije i genetičkog inženjerstva kako bi se riješila preostala pitanja koja je utvrdila stručna skupina, a koja će možda biti potrebno razjasniti kako bi se povećala sigurnost u tom području.