UVOD

Tijekom 2016. preko središnjeg Sredozemlja do europske obale pokušao je stići dosad najveći zabilježeni broj izbjeglica i migranata. Tom je rutom tijekom godine prošla 181 000 osoba, a većina njih završila je u Italiji. U 2016. zabilježen je i nezapamćeno visok broj poginulih na moru – više od 4500 ljudi utopilo se pokušavajući prijeći u Europu. 1 Središnja sredozemna ruta ponovno je postala glavna ruta kojom migranti i izbjeglice putuju u Europu, kao što je bila i prije znatnog porasta broja dolazaka istočnom sredozemnom rutom krajem 2015. i početkom 2016. Patnja koju uzrokuje ta situacija ne može se tolerirati.

Mnogo je razloga zbog kojih raste broj migranata na središnjoj sredozemnoj ruti, npr. nestabilnost u Libiji, ali i općenitiji čimbenici, kao što su nasilni sukobi i gospodarska situacija u supsaharskoj Africi. Malo je vjerojatno da će se njihov utjecaj smanjiti u skoroj budućnosti, što znači da će migracijski tokovi ostati postojani i povećat će se pritisak na najpogođenije države članice EU-a – Italiju i Maltu.

Libija se nalazi na raskrižju središnje sredozemne rute i iz nje dolazi 90 % osoba 2 koje putuju u Europu 3 . Krijumčari i trgovci ljudima iskorištavaju nestabilnu političku situaciju i rascjepkanu kontrolu nad državnim područjem i granicama. Oni svojim postupcima i kršenjima ljudskih prava doprinose nestabilnosti u toj zemlji, a time se povećava ugroženost migranata. Napredak prema stabilnoj političkoj situaciji neophodan je kako bi se osigurala održiva budućnost za Libiju te stabilnost u cijeloj regiji. Samoj Libiji, EU-u i njegovim državama članicama te međunarodnim partnerima jedan je od prioriteta pronalazak trajnog rješenja za upravljanje Libijom i za njezine sigurnosne izazove, što je ujedno i ključno za učinkovit i održiv dugoročni odgovor na izazove povezane s migracijama. U tom cilju EU će nastaviti davati potporu libijskoj vladi nacionalnog jedinstva i predsjedničkom vijeću kao zakonitim tijelima vlasti u Libiji 4 te kao najvažnijim partnerima u radu na tom pothvatu.

EU i njegove države članice postupno uspostavljaju sve čvršći i jasniji politički odgovor za upravljanje migracijskim tokovima i spašavanje života u središnjem Sredozemlju. U prosincu 2013. Europsko vijeće zaključilo je da bi „trebalo dati prioritet povećanoj suradnji s trećim zemljama kako bi se izbjeglo kretanje migranata na opasna putovanja prema Europskoj uniji.” Komisija je 2015. predstavila opći Europski migracijski program. 5 Nakon što je nekoliko stotina ljudi poginulo u brodolomu blizu Lampeduse u travnju 2015., Europsko vijeće izjavilo je da će EU „uložiti sve moguće napore kako bi spriječio nove pogibije na moru te kako bi se uhvatio u koštac s temeljnim razlozima ljudske tragedije koja zahtijeva hitno djelovanje” i da je „odlučio pojačati svoju prisutnost na moru.” Zbog toga je uspostavljena stalna prisutnost EU-a na moru, zahvaljujući kojoj su spašeni deseci tisuća ljudi. EU je od listopada 2015. pokrenuo fazu intenzivne suradnje s partnerima iz Afrike u okviru daljnjeg rada nakon sastanka na vrhu o migracijama održanog u Valletti 2015. 6 Od lipnja 2016. okvir za partnerstvo radi na ciljanoj suradnji s najvažnijim zemljama kad je riječ o podrijetlu migranata i tranzitnim rutama. 7 U prosincu 2016. Europsko je vijeće „naglasilo potrebu za jačanjem potpore libijskoj obalnoj straži, među ostalim operacijom EUNAVFOR MED Sophia” te istaknulo da se„trebaju poduzeti inicijative kako bi se ponudile mogućnosti potpomognutog dobrovoljnog povratka migrantima blokiranima u Libiji te kako bi se suzbila opasna putovanja.”

Jasno je da će se u nedostatku dodatnih mjera od proljeća 2017. nekontrolirana nezakonita migracija duž središnje sredozemne rute nastaviti. U govoru pred Europskim parlamentom malteški premijer Joseph Muscat izjavio je: „Na proljeće Europu očekuje snažan priljev migranata središnjom sredozemnom rutom. […] Ne vidim kako jedna država članica sama može upravljati tim novim valom odnosno apsorbirati ga. Stoga će bit osnovnih načela Europske unije biti na velikoj kušnji ne budemo li odmah djelovali.” 8

Stoga EU i njegove države članice trebaju utvrditi i poduzeti operativne mjere kojima se do proljeća i ljeta može nešto promijeniti. Potrebno je koordinirano djelovanje EU-a u bliskoj suradnji s državama članicama, a u državama članicama koje provode vlastite napore, posebno u Italiji i Malti, napori EU-a služit će kao nadopuna i podrška njihovim naporima, što će se postići mobilizacijom svih alata dostupnih na razini EU-a s pomoću usklađenog zajedničkog pristupa. Vlada nacionalnog jedinstva ključan je partner u tome i sve se mjere moraju provoditi uz potpunu koordinaciju s njom i njezinu podršku. EU će pojačati napore za povećanje kapaciteta vlade nacionalnog jedinstva.

U ovoj Zajedničkoj komunikaciji utvrđuje se niz najvažnijih mjera koje mogu imati izravan učinak, a naglasak se stavlja na one koje se mogu pokrenuti u relativno kratkom vremenskom razdoblju i usmjerene su na različite dijelove središnje sredozemne rute. Te su mjere dio sveobuhvatne strategije s posebnim naglaskom na rutu kroz Libiju, no uzima se u obzir i širi regionalni kontekst (posebno Tunis, Egipat i Alžir) kako bi se spriječilo premještanje rute i kako bi se izbjegle negativne posljedice za susjedne zemlje. Uzima se u obzir i važnost sudjelovanja libijskih jedinica lokalne samouprave te bliske suradnje s međunarodnim organizacijama koje djeluju u toj zemlji, kao što su IOM i Visoki povjerenik Ujedinjenih naroda za izbjeglice (UNHCR).

Važan je element i rad unutar EU-a na upravljanju migracijama, posebno s pomoću učinkovitih postupaka i potpune registracije po dolasku u EU te učinkovitih vraćanja osoba kojima nije potrebna međunarodna zaštita. Ako je politika vraćanja vjerodostojna, jasno je da se zbog svih uključenih rizika ne isplati pokušavati opasan prelazak Sredozemlja. Budući da su utvrđene nove potrebe, Komisija će u narednim tjednima ažurirati Akcijski plan EU-a o vraćanju 9 kako bi brzo osigurala učinkovit odgovor. Konkretno, Komisija će na temelju trenutačnih pravila EU-a, uzimajući u obzir fleksibilnost predviđenu tim pravilima, utvrditi kako se može postići bolje izvršavanje odluka o vraćanju i izradit će jasne smjernice za njegovu provedbu.

1. IZAZOVI POVEZANI S MIGRACIJAMA NA SREDIŠNJOJ SREDOZEMNOJ RUTI

Tijekom 2016. središnjom sredozemnom rutom prošla je 181 000 osoba, a većina njih završila je u Italiji. Italija je prijavila da se broj dolazaka povećao za 18 % u odnosu na 2015., što je više i od prethodne najveće vrijednosti iz 2014. U usporedbi s time, broj dolazaka u Maltu je malen. Libija je bila glavna zemlja odlaska i iz nje je došlo gotovo 90 % migranata, a slijede je Egipat (7 %), Turska (1,9 %), Alžir (0,6 %) i Tunis (0,5 %). 10

Iz grafikonâ u nastavku vidljivo je da je 2016. središnja sredozemna ruta bila glavna ruta za dolazak nezakonitih migranata u Europu. Na istočnoj sredozemnoj ruti broj nezakonitih prelazaka granice dosegnuo je vrhunac od 885 000 tijekom 2015., no od donošenja Izjave EU-a i Turske 18. ožujka 2016. 11 u tijeku je znatno smanjenje (vidi grafikon 1.). Zbog toga se stalno povećanje na središnjoj sredozemnoj ruti posebno ističe (grafikon 2.).

Grafikon 1. Dolasci istočnom sredozemnom rutom u razdoblju 2015. – 2016. (izvor: Frontex – podaci do studenoga 2016.)

Grafikon 2. Dolasci središnjom sredozemnom rutom u razdoblju 2015. – 2016. (izvor: talijansko Ministarstvo unutarnjih poslova – ukupno za 2015.: 153 842; ukupno za 2016.: 181 436)

Sastav po državljanstvima upućuje na postojan priljev migranata iz supsaharske Afrike. Deset najzastupljenijih zemalja podrijetla među osobama koje su se iskrcale u Italiji tijekom 2016. činili su Nigerija (21 %), Eritreja (11 %), Gvineja (7 %), Côte d’Ivoire (7 %), Gambija (7 %), Senegal (6 %), Mali (6 %), Sudan (5 %), Bangladeš (4 %) te Somalija (4 %). Ostalih 22 % osoba poteklo je iz drugih zemalja.

Malo više od polovine osoba koje su stigle u Italiju zatražilo je azil. Iako migracije postoje oduvijek, čini se da je u ovom slučaju riječ o strukturnom kretanju iz supsaharske Afrike i nema naznaka da će se ti trendovi promijeniti sve dok se gospodarsko i političko/sigurnosno stanje u zemljama podrijetla ne popravi.

Zabrinjavajuća je činjenica da se povećava broj ugroženih migranata, posebno žena i djece. Od 181 000 migranata koji su se iskrcali u Italiji, oko 24 000 bile su žene (13 %, od čega gotovo polovina iz Nigerije), a oko 28 000 bili su maloljetnici (15 %), od kojih je velika većina bila bez pratnje (91 %). Došlo je do povećanja u odnosu na 2015. (10 %), a porastao je i udio maloljetnika bez pratnje (2015. iznosio je 75 %). Najviše maloljetnika bez pratnje došlo je iz Eritreje (15 %), Gambije (13 %), Nigerije (12 %), Egipta (10 %) i Gvineje (10 %).

2. SMANJENJE BROJA PRELAZAKA, SPAŠAVANJE ŽIVOTA NA MORU

Odgovor na tragedije na moru

Od početka ovog desetljeća više od 13 000 nezakonitih migranata poginulo je na središnjoj sredozemnoj ruti na putu u Europu. Italija i Malta uložile su velike napore kako bi smanjile opasnost od gubitka života, a na pozive upomoć s mora odgovaraju aktivnostima traganja i spašavanja. Talijanska je vlada 2013. pokrenula pomorsku i zračnu operaciju Mare Nostrum, prvu veliku koordiniranu operaciju za spašavanje života na moru.

Od kraja 2014. suradnjom EU-a ostvaren je velik doprinos, a pritom su se uvijek u potpunosti poštovali ljudska prava i međunarodno pravo. U okviru operacija Triton i Sophia na moru je spašeno više od 200 000 migranata.

Najvažnije inicijative EU-a u vodama središnjeg Sredozemlja

U lipnju 2015. u izrazito kratkom vremenu uspostavljene su pomorske snage Europske unije za Sredozemlje (operacija EUNAVFOR MED Sophia) radi identifikacije, zapljene i uništavanja plovila i resursa koje upotrebljavaju krijumčari migranata ili trgovci ljudima odnosno za koje se sumnja da ih oni upotrebljavaju, a sve u cilju onemogućivanja njihova poslovnog modela u južnom dijelu središnjeg Sredozemlja te sprečavanja daljnjih gubitaka života na moru. Od listopada 2015. ta je operacija u drugoj fazi, koja uključuje ukrcaj na plovila na otvorenom moru za koja se sumnja da se upotrebljavaju za krijumčarenje ljudi ili trgovanje ljudima te pretrage, zapljene i preusmjeravanje tih plovila. Trenutačni mandat operacije traje do srpnja 2017. Tijekom njezina trajanja 25 država članica 12 doprinijelo je s gotovo 1800 zaposlenika i resursima. Resursi koji se trenutačno upotrebljavaju obuhvaćaju šest površinskih plovila i šest zračnih resursa. U okviru operacije Sophia dosad su onesposobljena otprilike 372 krijumčarska plovila, uhićen je približno 101 navodni krijumčar te je na otvorenom moru spašeno gotovo 32 000 osoba. Njezinu su opisu posla u lipnju 2016. dodane dvije zadaće – osposobljavanje libijske obalne straže i mornarice te doprinos provedbi embarga UN-a na oružje na otvorenom moru uz obalu Libije. Operacija Sophia trenutačno ima ovlasti za djelovanje na otvorenom moru uz Libiju i stoga ne djeluje u libijskim teritorijalnim vodama.

U studenome 2014. Frontex je pokrenuo Operaciju Triton, a naglasak je stavljen na zaštitu granica te na pružanje podrške operacijama traganja i spašavanja. U srpnju 2015. njezino je operativno područje prošireno na jug, čime joj je olakšano pružanje podrške operacijama traganja i spašavanja koje se ondje provode. Službenici koje pošalje Frontex pomažu talijanskim tijelima u registraciji migranata koji dolaze. Operativni opseg operacije Triton proširen je kako bi obuhvatio prekogranični kriminal, primjerice krijumčarenje ljudi, trgovinu drogom, nezakoniti ribolov te onečišćenje mora. Ona se provodi pod zapovjedništvom talijanskog ministra unutarnjih poslova. U operaciji sudjeluje 28 europskih zemalja 13 , koje su poslale tehničku opremu ili službenike graničnog nadzora.

Osim toga, od kraja 2014. sve više nevladinih organizacija (NVO) počelo je aktivno obavljati aktivnosti traganja i spašavanja u središnjem Sredozemlju. Danas otprilike 9 NVO-ova za tu svrhu upotrebljava oko 14 brodova. Djeluju prvenstveno u blizini Libije, pri čemu veća plovila provode potpune aktivnosti traganja i spašavanja te ukrcavaju migrante i prevoze ih u talijanske luke. Manji NVO-ovi bave se isključivo spašavanjem, podjelom pojasa za spašavanje i pružanjem hitne medicinske skrbi u blizini libijske obale, a zatim veća plovila prevoze migrante u talijanske luke. Tijekom 2016. udjeli talijanske obalne straže i mornarice, operacija Triton i Sophia te NVO-ova u ukupnom broju početnih spašavanja bili su otprilike jednaki.

Aktivnosti ophodnje, uključujući potporu aktivnostima traganja i spašavanja, postupno su se pomaknule iz voda u blizini talijanskog državnog područja u vode bliže Libiji. Jedna je izravna posljedica tog pomicanja promjena poslovnog modela krijumčara. Oni sve češće nezakonite migrante i izbjeglice smještaju u jeftine čamce na napuhivanje koji su posve neprikladni za plovidbu i za koje je nemoguće da stignu do talijanske obale, a sve to pod pretpostavkom da će ih netko pokupiti u blizini libijskih teritorijalnih voda ili u njima. Činjenica da takvi čamci trenutačno čine 70 % svih čamaca koji polaze s libijske obale jedan je od razloga zbog kojih su ta putovanja sve opasnija, a broj poginulih na moru sve veći. Europska agencija za europsku graničnu i obalnu stražu i Europol trebali bi pomno nadzirati nabavu tih čamaca na napuhivanje u Libiji te surađivati s libijskim tijelima kako bi se krijumčare spriječilo da ih nabavljaju.

EU i dalje ustraje na humanitarnom cilju spašavanja života na moru. Operacija Sophia trenutačno ima ovlasti za djelovanje na otvorenom moru uz Libiju, ali ne smije djelovati u libijskim teritorijalnim vodama. U trenutačnim uvjetima i uz potpuni pristanak priznatih libijskih tijela, bliskom operativnom suradnjom u obliku pružanja aktivnosti osposobljavanja i resursa ojačanoj libijskoj obalnoj straži moglo bi se osigurati da se spasi najveći mogući broj osoba te bi se mogli povećati izgledi za presretanje i zaustavljanje krijumčara te ublažavanje neželjenih posljedica.

Snažnija potpora libijskoj obalnoj straži

Kako bi se učinkovito riješila trenutačna situacija, dio tereta moraju preuzeti libijska tijela tako što će spriječiti djelovanje krijumčara, a libijska obalna straža mora uspostaviti kapacitete za bolje upravljanje morskom granicom i osiguravanje sigurnog iskrcaja na libijskoj obali. Naravno, napore libijskih tijela moraju podržati EU i države članice, posebno u obliku osposobljavanja, savjetovanja, izgradnje kapaciteta te drugih načina podrške. Suradnjom u svojim zonama i u okviru svojih mandata operacije Sophia i Triton mogle bi se posvetiti aktivnostima borbe protiv krijumčarenja te potpori operacijama traganja i spašavanja dalje na otvorenom moru te se specijalizirati za nadzor, obavješćivanje libijskih tijela i borbu protiv trgovaca ljudima.

Budući da bi libijska obalna straža 14 trebala imati središnju ulogu u upravljanju trenutačnom situacijom, izgradnja njezinih kapaciteta u pogledu osposobljenosti i opreme smatra se prioritetom. U tom cilju EU u okviru operacije Sophia i misije EU-a za pomoć na granicama (EUBAM), među ostalim, provodi intenzivnu koordinaciju s državama članicama i drugim dionicima kako bi se osigurala ujednačenost u pružanju potpore izgradnji kapaciteta. U okviru EUBAM-a, operacije Sophia i drugih inicijativa EU-a trebalo bi razmotriti i mogućnost osposobljavanja libijske pomorske policije, koja se nalazi pod okriljem Ministarstva unutarnjih poslova i djeluje na moru.

Libijska obalna straža ima složene potrebe za osposobljavanjem, od osnovnih pomorskih vještina i sposobnosti za siguran rad na moru sve do obavljanja kompletnih dužnosti kaznenog progona koje se očekuju od obalne straže, uključujući učinkovitu kontrolu nad dijelom međunarodne zone za traganje i spašavanje u nadležnosti Libije. EU posebno ustraje na tome da se izgradnjom kapaciteta mora doprinositi poštovanju ljudskih prava migranata. U okviru operacije Sophia započeto je osposobljavanje libijske obalne straže, i to s pomoću triju paketa za osposobljavanje.

To se osposobljavanje dopunjuje aktivnostima dionika u okviru drugih programa EU-a kojima upravlja Komisija. Među njima je i program mreže Seahorse za Sredozemlje, čiji je cilj pojačati zaštitu libijske državne granice, a provodi ga sedam država članica 15 pod vodstvom španjolske civilne garde (Guardia Civil). To bi sada trebalo pojačati kako bi se dopunskim aktivnostima mogle ostvariti sve utvrđene potrebe.

Komisija će se bez odgode dogovoriti s civilnom gardom da se sredstva za osposobljavanje libijske obalne straže pojačaju iznosom od 1 milijuna EUR u okviru postojećeg programa Seahorse. 16 To će se zatim dopuniti uspostavom novog programa za potporu libijskoj obalnoj straži 17 kako bi se osiguralo da se s pomoću različitih vrsta osposobljavanja u okviru različitih programa doprinese ostvarenju svih njezinih potreba. Usporedno s time Europska agencija za graničnu i obalnu stražu pruža dodatno osposobljavanje, a nastavit će se i razmatranje budućih sličnih aktivnosti. Učinkovita komplementarnost i ujednačenost među inicijativama osposobljavanja koje provode različiti dionici osigurat će se s pomoću neslužbenih mehanizama za koordinaciju.

Ta koordinacija obuhvaćala bi i potporu u obliku sporazuma s talijanskim Ministarstvom unutarnjih poslova o dodjeli bespovratnih sredstava u iznosu od 2,2 milijuna EUR 18 , koji sadržava komponentu kojom se podupire spašavanje na moru i osposobljavanje libijske obalne straže (provodit će je Međunarodna organizacija za migracije) te komponentu za izgradnju kapaciteta libijskih tijela te za pomoć izbjeglicama i tražiteljima azila koji se nalaze ili su se iskrcali u Libiji (provodit će se u suradnji s Visokim povjerenikom Ujedinjenih naroda za izbjeglice).

Iz tih je programa jasno da se iz proračuna EU-a ne može izravno financirati operaciju Sophia, ali se može financirati osposobljavanje libijske obalne straže. U tom kontekstu Komisija je spremna pronaći prikladna rješenja kako bi se osiguralo pouzdano dugoročno financiranje za te programe za potporu libijskoj obalnoj straži te će tako doprinosima država članica dodati svoj doprinos.

Osim nedovoljne osposobljenosti libijske obalne straže, problem je i manjak resursa za ophodnju. Neki od njih popravljeni su u inozemstvu, a kad se vrate te kad posada bude dovoljno osposobljena i uspostavi se primjeren zapovjedni lanac, povećat će se sposobnost libijske obalne straže za djelovanje. Kad se ti resursi vrate, trebat će ih održavati u operativnom stanju.

Dugoročni je cilj izgradnje kapaciteta libijske obalne straže ostvarenje situacije u kojoj će libijska tijela moći odrediti područje za traganje i spašavanje koje je u potpunosti u skladu s međunarodnim obvezama. Zbog toga EU pruža financijsku potporu talijanskoj obalnoj straži kako bi ona pomogla libijskoj obalnoj straži u uspostavi koordinacijskog centra za spašavanje na moru, što je preduvjet za učinkovitu koordinaciju aktivnosti traganja i spašavanja unutar libijske zone za traganje i spašavanje u skladu s međunarodnim zakonodavstvom. 19 Ove godine uspostavit će se infrastruktura za satelitsku komunikaciju mreže Seahorse za Sredozemlje i s pomoću nje libijska obalna straža moći će razmjenjivati informacije o incidentima te koordinirati aktivnosti ophodnje i spašavanja s obalnim stražama susjednih zemalja, čime će pružiti znatan doprinos operacijama spašavanja. Europska agencija za graničnu i obalnu stražu podržat će tu suradnju redovitim obavješćivanjem o praćenju i nadzoru. 20 Bit će potrebno dodatno ispitati moguće metode za pružanje podrške i savjetovanja libijskoj obalnoj straži nakon završetka osposobljavanja i povratka resursa.

Naposljetku, u okviru akcijskog plana Strategije europske unije za sigurnosnu zaštitu u pomorstvu 21 Komisija će u 2017. bespovratnim sredstvima u iznosu od 80 000 EUR podržati Mediteranski forum o funkcijama obalne straže, koji će libijskoj obalnoj straži poslužiti za razvoj zajedničkog znanja, razmjenu iskustva i najboljih praksi te utvrđivanje područja za daljnju suradnju s funkcijama obalne straže u državama članicama i ostalim trećim zemljama uz Sredozemno more.

Ključne mjere:

financiranje programa osposobljavanja za libijsku obalnu stražu dodavanjem 1 milijuna EUR programu Seahorse u bliskoj budućnosti te bespovratnim sredstvima u iznosu od 2,2 milijuna EUR u okviru Regionalnog programa razvoja i zaštite za sjevernu Afriku

osiguravanje održivih izvora financiranja za različite potrebe u pogledu aktivnosti osposobljavanja koji će se nadopunjavati u budućnosti

pomoć libijskim tijelima u uspostavi koordinacijskog centra za spašavanje na moru i u poboljšanju operativne suradnje s državama članicama

podrška nabavi dodatnih resursa za ophodnju za libijsku obalnu stražu i osiguravanje njihova održavanja.

3. SNAŽNIJA BORBA PROTIV KRIJUMČARA I TRGOVACA LJUDIMA

Kako bi se ograničio broj odlazaka i spasili ljudski životi nužno je pojačati borbu protiv krijumčara i trgovaca ljudima na Sredozemlju i na sjeveru Afrike. Sprečavanje krijumčarenja jedan je od glavnih ciljeva operacije Sophia i trenutačno se radi na tome da se njezino izravno djelovanje na otvorenom moru dopuni doprinosom osposobljenosti libijske obalne straže, koja može biti učinkovita u libijskim teritorijalnim vodama. Osim toga, operacija Sophia doprinosi općenitom podizanju svijesti o tim problemima u svojem području djelovanja. Ispitat će se dodatne mogućnosti za intenzivnije praćenje i prikupljanje informacija te za prilagodbu novim načinima rada krijumčara, čime će se bolje pomoći djelovanju libijskih tijela.

Glavni je prioritet da mreža Seahorse za Sredozemlje postane operativna tijekom proljeća 2017. Cilj je tog programa jačanje graničnih tijela u sjevernoafričkim zemljama te razvoj njihovih kapaciteta za dijeljenje informacija i koordinaciju djelovanja s kolegama iz EU-a i država članica na Sredozemlju. Konkretni su ciljevi podizanje svijesti tijela u sjevernoafričkim zemljama o nezakonitim migracijskim tokovima i trgovanju ljudima na njihovu državnom području (posebno u obalnim regijama i teritorijalnim vodama) te poboljšanje njihovih kapaciteta za reakciju na nacionalnoj i regionalnoj razini, među ostalim i za traganje i spašavanje na moru. Jedna je važna komponenta uspostava sigurne komunikacijske mreže između graničnih tijela svih zemalja na Sredozemlju.

Italija, Malta, Grčka, Cipar, Francuska, Španjolska i Portugal povezali su svoje nacionalne koordinacijske centre Eurosura za zaštitu državnih granica s mrežom Seahorse za Sredozemlje. Radi se na tome da se libijskoj obalnoj straži osigura oprema potrebna za povezivanje s državama članicama kako bi im se omogućili međusobno obavješćivanje o incidentima gotovo u stvarnom vremenu i koordinacija aktivnosti ophodnje. Cilj je osigurati suradnju, među ostalim i s Europskom agencijom za graničnu i obalnu stražu, u sprečavanju krijumčarenja koja je jednako učinkovita kao trenutačna suradnja u Atlantskom oceanu.

Krijumčari umjesto drvenih čamaca sve više upotrebljavaju male čamce i gumena plovila na napuhivanje te bi se njihove aktivnosti mogle učinkovito sprečavati ometanjem nabave njihovih resursa (čamci, motori, vozila). Ostvarenje tog cilja pravi je izazov i potreban je koordiniran pristup, koji EU s pomoću svojih operacija, agencija i instrumenata namjerava utvrditi u suradnji s državama članicama, Interpolom i drugim partnerima u regiji. Resurse za prikupljanje informacija i nadzor trebalo bi zajednički upotrebljavati kako bi se omogućili bolji nadzor i promatranje lokacija i ruta te kako bi se identificirali krijumčari koji se njima koriste. Konkretno, uz upotrebu Eurosurovih usluga spajanja bilo bi moguće redovito praćenje polaznih točaka u trećim zemljama te uočavanje i praćenje sumnjivih plovila u Sredozemnom moru, a sve to s pomoću brodskih sustava za izvješćivanje, satelita i nadzornih letjelica. Tim će se aktivnostima dopuniti napori na otvorenom moru koji se provode u okviru operacije Sophia radi sprečavanja krijumčara ljudi i trgovaca ljudima. Stoga bi trebalo osigurati stalnu dostupnost resursa za operaciju Sophia i dodatno razmotriti njezin opći doprinos pomorskoj sigurnosti. Važan će doprinos dati i zajednički operativni tim Europola Mare, koji je uspostavljen u ožujku 2015. za borbu protiv organiziranog kriminala kojim se omogućuju nezakonite migracije na Sredozemlju. U veljači 2016. zajednički operativni tim Mare pridružen je Europskom centru za borbu protiv krijumčarenja migranata, koji je uspostavio Europol. Čine ga stručnjaci upućeni iz sedam država članica. Te države članice razmjenjuju informacije u stvarnom vremenu kako bi zaustavili krijumčarske mreže.

Naposljetku, borba protiv kriminalnih organizacija koje se bave krijumčarenjem migranata ne može imati učinkovite i dugotrajne rezultate ako nije popraćena mjerama koje se odnose na njegove glavne uzroke i kojima bi se tim organizacijama otežao pronalazak osoba bi radile za njih. S obzirom na to, trebalo bi pojačati stalnu podršku koja se daje jedinicama lokalne samouprave uz migracijsku rutu (posebno mjestima koja su najviše pogođena migracijama te obalnim gradovima) 22 kako bi se poboljšali izgradnja kapaciteta, društveno-gospodarski razvoj i pristup osnovnim uslugama (među ostalim i za migrante) te kako bi se destimulirale aktivnosti krijumčarenja.

Ključne mjere:

osiguravanje da mreža Seahorse za Sredozemlje postane operativna do proljeća 2017., čime će se omogućiti bolja razmjena informacija i operativna koordinacija između libijske obalne straže i država članica koje u njoj sudjeluju

poticanje sudjelovanja Tunisa, Alžira i Egipta u mreži Seahorse za Sredozemlje

posvećivanje posebne pozornosti nabavi krijumčarskih alata tako što će se dijeliti informacije između država članica, operacije EUNAVFOR MED Sophia, Europske agencije za graničnu i obalnu stražu, Europola, Interpola te partnera u regiji, a posebno s pomoću Eurosurovih usluga spajanja.

4. ZAŠTITA MIGRANATA, POTPOMOGNUTO DOBROVOLJNO VRAĆANJE I PRESELJENJE

Jačanjem mjera protiv krijumčarenja povećat će se potreba za djelovanjem na kopnu kako bi se osigurala zaštita i mogućnosti potpomognutog dobrovoljnog vraćanja. Nadalje, nestabilnost i nedostatak sigurnosti već su uzrokovali veliko raseljavanje stanovništva, državljana tih država i državljana trećih zemalja 23 , od kojih su mnogi iznimno ugroženi, u tranzitna područja i područja odlaska u unutrašnjosti zemlje, u kojima nema pravog upravljanja. Bolja zaštita migranata i rješavanje povećanja pritiska trenutačni su izazov, ali i dugotrajnija potreba. Postoje četiri glavna načina djelovanja: jačanje zaštite i humanitarne pomoći namijenjene migrantima, pomoć pri ponovnoj integraciji u lokalno gospodarstvo, dobrovoljno vraćanje u zemlju podrijetla te preseljenje osoba kojima je potrebna međunarodna zaštita.

Libijskim tijelima potrebno je pružiti pomoć u području suradnje i dijaloga radi izgradnje njihovih kapaciteta za upravljanje migracijama. Već je u tijeku projekt čiji je cilj utvrđivanje kontaktnih osoba u odgovarajućim ministarstvima (unutarnji poslovi, pravosuđe, vanjski poslovi) te stvaranje sinergija i platformi posvećenih pitanjima upravljanja migracijama s dotičnim ministarstvima 24 .

Uvjeti u centrima za migrante neprihvatljivi su i nisu u skladu s međunarodnim standardima u području ljudskih prava. Osiguranje odgovarajućih uvjeta u tim centrima od izuzetne je važnosti i ide ruku pod ruku s borbom protiv lošeg postupanja, mučenja, iznude i nehumanog postupanja. Prioritetna zadaća suradnja je s libijskim tijelima i međunarodnim organizacijama kao što su IOM i UNCHR kako bi se u tim centrima osigurali odgovarajući uvjeti u skladu sa standardima u području ljudskih prava. Potrebno je u bliskoj suradnji s međunarodnim organizacijama dodatno razraditi alternative zadržavanju, osobito za žene i maloljetnike. Osim toga, potrebno je zajamčiti sigurnost migranata i organizacija za pomoć koje rade u tim centrima.

Drugo je važno pitanje osiguranje je neometanog pristupa UNHCR-a i IOM-a osobama kojima je potrebna međunarodna zaštita, osobito ugroženim osobama.

Komisija će u rješavanju tih pitanja surađivati s libijskim tijelima i dotičnim međunarodnim organizacijama te po potrebi povećati ciljana financijska sredstva.

Određen broj osoba koje su ušle u Libiju i u njoj se sada nalaze došao je s namjerom traženja posla. Mnogi su zbog nestabilnosti i gubitka posla trenutačno blokirani. Jedno moguće rješenje njihove situacije poticanje je integracije u lokalnu zajednicu, kad je to moguće. Pokrenuta je pilot-inicijativa, koju bi trebalo ojačati, u cilju jačanja stabilnosti zajednice u područjima zahvaćenima unutarnjim raseljavanjem i tranzitom migranata, uključujući stvaranje radnih mjesta za osobe kojima je potrebna zaštita, među ostalim i kako bi se olakšalo njihovo prihvaćanje u zajednicama domaćinima.

Mnogim ostalim migrantima moglo bi biti u interesu vraćanje u zemlju podrijetla ako im se ne ostvare planovi za traženje posla u Libiji ili želja da otputuju u Europu. U tim slučajevima jedno od rješenja moglo bi biti potpomognuto dobrovoljno vraćanje. EU provodi projekte 25 čiji je cilj lakše dobrovoljno vraćanje blokiranih migranta iz Libije u zemlje podrijetla. U prosincu 2016. u okviru Uzajamnog fonda EU-a za Afriku donesena je mjera u vrijednosti od 20 milijuna EUR čiji je cilj jačanje upravljanja migracijama i odgovor na hitne potrebe za zaštitom i neprihvatljiv gubitak života migranata. Projekt će biti usmjeren na potporu migrantima na točkama iskrcaja i u centrima te na jačanje humanitarnog povratka u zemlje podrijetla (u odnosu na početni cilj od 5000 migranata) i reintegraciju. 26 EU će surađivati s libijskim tijelima kako bi se osigurali odgovarajući sigurnosni uvjeti za međunarodne subjekte uključene u aktivnosti potpomognutog dobrovoljnog vraćanja i spreman je brzo povećati napore u tom području, uključujući dodatne mjere u susjednim zemljama, s obzirom na uspjeh projekta u početnoj fazi.

Mogućnosti za reintegraciju u lokalne zajednice i potpomognuto dobrovoljno vraćanje trebalo bi upotpuniti mogućnostima za preseljenje, osobito za najugroženije osobe. EU u suradnji s UNHCR-om ispituje izvedivost praktičnih koraka za provedbu preseljenja osoba kojima je potrebna međunarodna zaštita iz Libije u države članice EU-a i ostale međunarodne partnere. Preseljenjem se može pridonijeti regularnom i sigurnom dolasku osoba kojima je potrebna međunarodna zaštita na državno područje država preseljenja. Njime se omogućuju i sigurnosne provjere prije dolaska osobe na državno područje država preseljenja, a pomoć u nošenju s velikim brojem osoba koje bježe od rata ili progona može biti i znak solidarnosti s državom domaćinom. Preseljenje može poslužiti i za odvraćanje osoba kojima je potrebna međunarodna zaštita od kretanja na opasno putovanje. Izvedivost, konkretni načini provedbe i ritam takvih preseljenja trebali bi se razmotriti u bliskoj suradnji s libijskom vladom i međunarodnim partnerima te u skladu razvojem situacije na terenu. To bi zahtijevalo i spremnost država članica da sudjeluju u preseljenjima iz Libije. 27

Osim te posebne mjere koju je potrebno promicati u Libiji EU bi trebao nastaviti suradnju sa zemljama u regiji kako bih im pružio potporu u razvoju sustava azila i migracija, počevši s registracijom migranata. Time će se pridonijeti i boljoj zaštiti i sustavima azila u regiji u skladu s ciljevima regionalnog programa zaštite i razvoja za sjevernu Afriku, što može dovesti do toga da države članice počnu primjenjivati načelo sigurne treće zemlje iz pravne stečevini o azilu kada su uvjeti zadovoljeni. Odredbe o sigurnoj trećoj zemlji jedna su od ključnih sastavnica učinkovitog sustava za upravljanje migracijskom krizom i o tome bi trebalo voditi računa u aktualnim raspravama o reformi zajedničkog europskog sustava azila i budućim raspravama o politici vraćanja EU-a i njezinoj budućoj primjeni.

Provedba informativnih kampanja važna je u zemljama podrijetla i duž migracijskih ruta u Africi, ali ciljane informativne kampanje potrebne su i u Libiji kako bi se istaknuli rizici nezakonitih odlazaka i mogućnost potpomognutog dobrovoljnog vraćanja. Te aktivnosti trebale bi biti usmjerene osobito na dio rute koji je bliži izvoru migracija i južne regije Libije jer je blizina obale uglavnom velik poticaj migrantima za odlazak.

Ključne mjere:

suradnja s libijskim tijelima kako bi se osiguralo poboljšanje uvjeta u centrima za migrante s posebnim naglaskom na ugrožene osobe i maloljetnike jačanje suradnje s IOM-om i UNHCR-om u tom pogledu

jačanje napora i suradnje s libijskim jedinicama lokalne samouprave radi promicanja alternativnih mogućnosti za zaradu i pružanja potpore lokalnim zajednicama domaćinima

potpora izgradnji kapaciteta libijskih tijela u području upravljanja migracijama

potpora međunarodnim organizacijama (primjerice UNHCR-u), u suradnji s libijskim tijelima, u rješavanju situacija osoba kojima je potrebna međunarodna zaštita, uključujući mogućnost preseljenja

potpora radu IOM-a na poboljšanju situacije migranata u Libiji i provedbi projekta za potpomognuto dobrovoljno vraćanje iz Libije, uzimajući u obzir njegovo daljnje širenje u odnosu na početni broj od 5000 migranata.

5. UPRAVLJANJE TOKOVIMA MIGRANATA PREKO JUŽNE GRANICE

Iako se velik broj migranata i interno raseljenih osoba već nalazi u Libiji, upravljanje tokovima novopridošlica koji stižu preko južne granice ključno je za smanjenje migracijskog pritiska. Uspjeh Akcijskog plana iz Vallette i okvira za partnerstvo ima važnu ulogu u tom pogledu.

Postoji niz inicijativa EU-a kojima se pridonosi rješavanju tog izazova, osobito misije i projekti u okviru zajedničke sigurnosne i obrambene politike koji se provode širom regije.

Misija EU-a za pomoć na granicama (EUBAM) u Libiji, koja je trenutačno raspoređena u Tunis, sada je razvila kapacitet za neovisne posjete Tripoliju. Dovršava se evidentiranje ključnih dionika u području sigurnosti i zajedno s libijskim tijelima istražuju se mogućnosti za buduću civilnu misiju ZSOP-a. Ta bi se misija mogla provesti u području policije / vladavine prava / upravljanja granicama i njome bi se mogli osigurati savjeti i osposobljavanje za libijska tijela. Uložit će se dodatni napori za poduzimanje mjera potpore libijskim tijelima a moglo bi ih se kombinirati s mjerama u okviru drugih instrumenata, uključujući operaciju Sophia i Europsku agencije za graničnu i obalnu stražu, kako bi se poboljšalo praćenje i protok informacija. 28 Trebalo bi predvidjeti i osiguranje tehnologije, vozila i drugih sredstava radi poboljšanja kontrole kopnene granice između Libije i susjednih zemalja.

Ključnu ulogu u jačanju suradnje sa zajednicama domaćinima imaju i lokalni napori u području stabilizacije. Od svibnja 2016. u tijeku je projekt IOM-a u južnoj Libiji koji obuhvaća zajednice domaćine te interno raseljene osobe i migrante, a mogla bi se provesti procjena kako bi se utvrdilo bi li ga trebalo proširiti i ponoviti na drugim mjestima. Instrumentom za doprinos stabilnosti i miru EU podupire nekoliko projekata čiji je cilj rješavanje sukoba, provedba sporazuma među sukobljenim stranama i jačanje napora za smanjenje nasilja na razini zajednice, osobito u južnoj Libiji.

Doprinos EU-a upravljanju migracijama na jugu Libije obuhvaća potporu izgradnji sigurnosnih i obrambenih kapaciteta te procesima regionalne suradnje u području sigurnosti u Sahelu, a osobito u okviru skupine G5. Osposobljavanjem i savjetovanjem koje se provodi u okviru misije EU-a za osposobljavanje i misije EUCAP Sahel Mali 29 pridonosi se boljoj kontroli granica u Maliju. Niger, koji je jedno od glavnih tranzitnih raskršća za migrante na putu u Europu, ima koristi od jačeg angažmana u okviru ZSOP-a, uključujući stalnu prisutnost misije EUCAP Sahel Niger 30 u Agadezu. Cilj je pružanje potpore nigerskim tijelima u rješavanju nezakonite migracije i borbi protiv trgovine ljudima i organiziranog kriminala. U okviru regionalizacije misija ZSOP-a u Sahelu i očekivanog osnivanja mreže ZSOP-a u toj regiji dodatna potpora u tim područjima pruža se ostalim zemljama u toj regiji, osobito Mauritaniji, Burkini Faso i Čadu.

Suradnja s Nigerom u okviru za partnerstvo trebala bi se u potpunosti iskoristiti kako bi se usporio priljev preko južne libijske granice. Broj osoba koje su napustile Niger kako bi pokušale opasan prelazak Sahare smanjio se s više od 70 000 u svibnju 2016. na približno 1500 u studenome. 31 Napori u Agadezu mogu odigrati ključnu ulogu u tom pogledu. Konkretne mjere mogle bi obuhvaćati daljnji kontakt sa zajednicama i migrantima u obliku informiranja i osvještavanja te proširenje mjera za potpomognuto dobrovoljno vraćanje i reintegraciju s lokacija izvan Agadeza i Niameya. Agadez bi mogao biti koristan i kao međupostaja za potpomognuto dobrovoljno vraćanje migranata blokiranih u Libiji. Ta mogućnost povezana je s aktualnom potporom graničnim tijelima Nigera radi bolje kontrole granice između Nigera i Libije.

Osim toga, na području Agadeza osigurat će se potpora razvoju lokalnog gospodarstva koje nije povezano s krijumčarenjem. U nastojanjima da se ojača nigerska kontrola granice između Nigera i Libije, kontrolira tok migranata i pomogne pri dobrovoljnom vraćanju potrebno je u obzir uzeti moguće učinke na zajednice u sjevernom Nigeru koje gospodarski ovise o krijumčarenju migranata kako bi se osigurale odgovarajuće alternativne mogućnosti za zaradu i pristup održivim i zakonitim tržištima, što bi zamijenilo krijumčarenje migranata.

Intenzivna suradnja s Nigerom obuhvaća i ciljane mjere protiv krijumčara. Strategija koju izrađuje Niger obuhvaća zajedničke istražne timove, provedbu zakona o borbi protiv krijumčarenja iz 2015. te jačanje kapaciteta istražitelja i tužitelja da pridonesu provedbi kontrola tokova migranata koji prolaze kroz Niger. Europski časnik za vezu zadužen za migracije i časnik za vezu Europske agencije za graničnu i obalnu stražu uskoro će biti raspoređeni u Niger s namjerom da pomognu EU-u u dodatnom jačanju kapaciteta za raspravu i razvoj suradnje s nigerskim tijelima u području borbe protiv nezakonite migracije i bolje organizacije upravljanja migracijama.

I jačim vezama između prisutnosti EU-a u Nigeru i Maliju i Europola može se poboljšati procjenu i analizu trgovine ljudima i krijumčarskih aktivnosti te osigurati bolju potporu lokalnim tijelima, pri čemu će se povezati s postojećim programom za izgradnju veza s Interpolom koji se financira u okviru Uzajamnog fonda EU-a. Taj uspješan model, kojim se dokazano smanjuje broj migranata, trebalo bi provesti s drugim regionalnim partnerima, osobito Malijem, Čadom, Egiptom, Alžirom i Sudanom, te s ostalim zemljama obuhvaćenim postupcima iz Khartouma i Rabata.

EU već aktivno promiče dijalog između Libije i njezinih južnih susjeda u pogledu upravljanja zajedničkim granicama i suradnje u području obavještajnih podataka o migracijskim rutama. U kolovozu 2016. osnovan je Odbor EU-a i Libije za integrirano upravljanje kopnenim granicama u cilju razmjene informacija u području upravljanja granicama. Drugi je mogući forum za daljnju operativnu suradnju u regiji je Obavještajna zajednica afričkih država i Frontexa, kojom se osigurava okvir za redovitu razmjenu znanja i informacija u području granične sigurnosti i u okviru koje bi se mogle izrađivati analize rizika te provoditi kratkoročne misije za utvrđivanje migracijskih ruta i mogućih promjena uz moguću potporu satelitskih snimaka. Taj dijalog uzet će se u obzir pri utvrđivanju mogućih prioritetnih mjera i sektora za pojačanu suradnju u okviru Uzajamnog fonda EU-a za Afriku. U okviru regionalnih programa, kao što su Euromed Migracije IV 32 i Migracijski profili među sredozemnim gradovima 33 , osiguravaju se povlaštene platforme za poticanje dijaloga o migracijama među zemljama u regiji i razmjenu iskustava i najbolje prakse na regionalnoj razini. Napori u tom području potaknuti su sastankom o upravljanju granicama koji je u lipnju 2016. održan između visoke predstavnice / potpredsjednice i ministara vanjskih poslova Libije, Nigera i Čada. Taj forum može se dodatno iskoristiti za suzbijanje krijumčarenja.

Ključne mjere:

pokretanje čitavog skupa misija i projekata EU-a radi pružanja potpore libijskim tijelima u upravljanju granicama i zaštiti migranata u južnoj Libiji

promicanje prekogranične suradnje, dijaloga i razmjene informacija između Libije i njezinih južnih susjeda, između ostalog iskorištavanjem punog potencijala Obavještajne zajednice afričkih država i Frontexa

poduzimanje daljnjih mjera na temelju postojeće suradnje s Nigerom u okviru za partnerstvo u cilju uklanjanja migracijskog pritiska u smjeru sjevera, borbe protiv krijumčarenja i promicanja potpomognutog dobrovoljnog vraćanja.

6. POJAČANA SURADNJA S EGIPTOM, TUNISOM I ALŽIROM – SPREČAVANJE NEZAKONITE MIGRACIJE I PREMJEŠTANJA RUTA

U okviru zajedničkih mjera s Libijom potrebno je u najvećoj mogućoj mjeri smanjiti rizik od nastanka ruta u susjednim zemljama tako što će se u toj regiji produbiti dijalog i suradnja u području migracija. Zemlje kao što su Alžir, Egipat i Tunis, koje su domaćini velikom broju migranta, bile bi kandidati za potporu potpomognutom dobrovoljnom vraćanju. Tim zemljama bila bi potrebna dodatna pomoć za razvoj funkcionalnih sustava azila i pružanje potpore onima kojima je potrebna međunarodna zaštita. Suradnja s Ujedinjenim narodima i agencijama EU-a 34 i njihovo sudjelovanje u zajedničkim inicijativama, kao što je mreža Seahorse za Sredozemlje, mogli bi biti stabilniji. Time bi se promicala praktična suradnja i zajednički pristup za bolje upravljanje migracijama i spašavanje života na moru uz potpuno poštovanje ljudskih prava u skladu s međunarodnim standardima i standardima EU-a.

Sporazum o pridruživanju između EU-a i Egipta iz 2004. sadržavao je odredbe o suradnji u pogledu migracija, ali daljnji rad na tome bio je ograničen. Službeni dijalog između EU-a i Egipta obnovljen je u okviru revidirane europske susjedske politike, a prioriteti partnerstva između EU-a i Egipta 35 , koji čine sveobuhvatni politički okvir za upravljanje odnosima tijekom sljedećih godina, obuhvaćat će posebno poglavlje o jačanju suradnje u svim aspektima migracija i mobilnosti. Riječ je o vrlo važnom elementu političkih kontakata, što je nedavno potvrđeno posjetom nekoliko članova Komisije Kairu u jesen 2016., nakon čega je 22. siječnja uslijedio posjet visokih dužnosnika te se stoga EU nada da će uskoro započeti sveobuhvatna suradnja u području migracija s Egiptom. Tu će suradnju ojačati i brzo raspoređivanje europskog časnika za vezu zaduženog za migracije u Delegaciju EU-a u Egiptu.

Razmjeri tranzita kroz Tunis i broj odlazaka iz njega su niski. Međutim, rezultat okvira donesenog u partnerstvu za mobilnost, koje je sklopljeno u ožujku 2014., bolje je upravljanje operativnom i financijskom potporom. Odnosi u tom području sada se, zahvaljujući okviru za partnerstvo 36 , podižu na novu razinu. Zajedničkom komunikacijom o jačanju potpore EU-a Tunisu 37 predlaže se jačanje potpore EU-a u nizu pitanja, među ostalim u rješavanju glavnih uzroka nezakonite migracije te izradi i provedbi sveobuhvatne i učinkovite nacionalne migracijske politike i politike azila. To bi obuhvaćalo praktičnu suradnju u pitanjima vraćanja, mogućnosti za zakonitu migraciju i pružanja potpore kapacitetima Tunisa za sprečavanje nezakonite migracije. Potpora izgradnji kapaciteta u području upravljanja granicama pruža se u okviru projekta reforme sigurnosnog sektora u vrijednosti od 23 milijuna EUR. Predstojeće raspoređivanje europskog časnika za vezu zaduženog za migracije u Delegaciju EU-a u Tunisu bit će trajna potpora jačanju suradnje.

U listopadu 2016. Tunis i EU održali su i prvi krug pregovora o sporazumu o pojednostavnjenju izdavanja viza i sporazumu o ponovnom prihvatu. Brzim dovršetkom tih pregovora Tunis bi postao prva zemlja u južnom susjedstvu EU-a koja bi ostvarila korist od učinkovitog i ambicioznog sporazuma o pojednostavnjenju izdavanja viza. Sporazumom o ponovnom prihvatu odnosi u području migracija dobili bi čvrste temelje, a on bi trebao služiti kao sredstvo odvraćanja za potencijalne migrante u tranzitu. Poboljšana praktična suradnja u području ponovnog prihvata već bi mogla obuhvaćati bržu identifikaciju migranata i učinkovitije izdavanje potrebnih putnih isprava.

Prioriteti partnerstva između EU-a i Alžira 38 obuhvaćat će bliskiju suradnju u pitanjima migracija i mobilnosti, a u tijeku su rasprave s alžirskim tijelima o prvom projektu koji će se financirati u okviru Uzajamnog fonda EU-a za Afriku 39 . U razvoju te suradnje moći će se uzeti u obzir položaj Alžira kao zemlje podrijetla i zemlje tranzita.

Ključne mjere:

produbljivanje dijaloga i operativne suradnje s Egiptom, Tunisom i Alžirom u području upravljanja migracijskim tokovima

jačanje praktične suradnje s Europskom agencijom za graničnu i obalnu stražu, među ostalim i u području vraćanja.

7. MOBILIZACIJA FINANCIJSKIH SREDSTAVA ZA SJEVERNU AFRIKU

Iako glavni problem u rješavanju problema povezanih s migracijskim tokovima na središnjoj sredozemnoj ruti nije prvenstveno nedostatak financijskih sredstava, nego pronalazak partnera na terenu koji bi provodili mjere, brojne mjere predložene u ovoj Zajedničkoj komunikaciji, kao što je osposobljavanje i opremanje libijske obalne straže, poboljšanje uvjeta u centrima za migrante te jačanje potpomognutog dobrovoljnog vraćanja ili prekogranične i regionalne suradnje, iziskivat će financijska sredstva.

Neke od tih mjera mogu se financirati u okviru niza projekata koji su već u tijeku jer je već više od 50 milijuna EUR 40 izdvojeno za projekte povezane s migracijom u Libiji. Na raspolaganju će biti dodatna sredstva iz različitih izvora. Uzajamni fond EU-a za Afriku, odnosno njegov programski dio za sjevernu Afriku, glavni je namjenski instrument za te svrhe, s posebnim naglaskom na središnju sredozemnu rutu. Za 2017. za programski dio za sjevernu Afriku bit će izdvojena sredstva u iznosu od 200 milijuna EUR. Prednost će se dati projektima u području migracija koji se odnose na Libiju. Komisija će kasnije u 2017. ponovno preispitati dodatne potrebe za sredstvima s obzirom na napredak u provedbi mjera utvrđenih u ovoj Zajedničkoj komunikaciji i njihove rezultate na terenu te uzimajući u obzir dodatno djelovanje u 2018. Uzajamni fond EU-a za Afriku osmišljen je kako bi se omogućilo financiranje ne samo iz proračuna EU-a, nego i iz doprinosa država članica. Nacionalni financijski doprinosi za Uzajamni fond iznose 152 milijuna EUR. Države članice pružile su i znatnu potporu, posebno u obliku razmještanja resursa kao što su plovila i u okviru bilateralnih programa. Države članice pozivaju se da osiguraju doprinos programskom dijelu za sjevernu Afriku jednak doprinosu iz proračuna EU-a kako bi se proširio opseg djelovanja i maksimalno povećao učinak na terenu.

Uzajamni fond EU-a za Afriku pokazao se učinkovitim sredstvom za brzo djelovanje. Komisija već sada može zaključiti da će on i dalje biti važan instrument za mjere utvrđene u ovoj Zajedničkoj komunikaciji.

Ključne mjere:

mobilizacija 20 milijuna EUR za programski dio za sjevernu Afriku Uzajamnog fonda EU-a za Afriku, s glavnim naglaskom na projekte u području migracija koji se odnose na Libiju

države članice trebale bi osigurati doprinos programskom dijelu za sjevernu Afriku Uzajamnog fonda EU-a za Afriku jednak doprinosu iz proračuna EU-a.

8. ZAKLJUČAK

Jasno je da će se u nedostatku dodatnih mjera od proljeća 2017. nekontrolirana nezakonita migracija duž središnje sredozemne rute nastaviti na vrlo visokoj razni zabilježenoj tijekom 2016. Budući da velika većina migranata pokušava preći Sredozemno more s libijskih obala, države članice, a osobito one koje su najviše izložene priljevu migranata (Italija i Malta), blisko surađuju s libijskim tijelima u kontroli tih tokova i spašavanju života na moru. Europska unija trebala bi u potpunosti podupirati ta nastojanja. EU je tijekom protekle dvije godine u skladu s Europskim migracijskim programom osigurao niz mjera, politika i financijskih sredstava u cilju učinkovitog upravljanja izbjegličkom i migracijskom krizom, među ostalim duž središnje sredozemne rute, u svim pogledima i u duhu solidarnosti.

Ova se Zajednička komunikacija temelji na tim naporima i njome se utvrđuje dodatni niz sveobuhvatnih operativnih mjera koje svi akteri trebaju brzo poduzeti radi spašavanja života, borbe protiv krijumčarenja, poboljšanja uvjeta za migrante i izbjeglice u tranzitnim državama u sjevernoj Africi, poticanja vraćanja u zemlju podrijetla i, u konačnici, zaustavljanja migracijskih tokova. Naglasak je stavljen na sve ključne faze duž središnje sredozemne rute i u obzir se uzima širi regionalni kontekst. Iako ne postoji čudotvorno rješenje, sve te mjere zajedno mogle bi imati stvaran utjecaj i pridonijeti prekidanju poslovnog modela krijumčara i suzbijanju opasnih putovanja preko Sredozemlja. Uspjeh tih mjera zahtijevat će blisku suradnju relevantnih partnera u sjevernoj Africi i usklađene napore i obveze država članica i institucija EU-a te suradnju s međunarodnim organizacijama kao što su UNHCR i IOM. Neke od predloženih mjera mogu se u punom opsegu provesti tek nakon što situacija na terenu to omogući. Predloženim mjerama nadopunjuju se mjere već poduzete u okviru Europskog migracijskog programa, primjerice novi partnerski okvir za migracije s trećim zemljama i tekući napori na jačanju unutarnje politike EU-a, primjerice zajednički europski sustav azila i zajedničke mjere u pogledu vraćanja. Na temelju prethodno navedenog Komisija predlaže da šefovi država ili vlada na sastanku u Valletti 3. veljače podrže operativne mjere opisane u ovoj Zajedničkoj komunikaciji i utvrđene u Prilogu I.

(1)

Izvor: https://missingmigrants.iom.int/mediterranean.

(2)

Izvor: talijansko Ministarstvo unutarnjih poslova.

(3)

Procijenjeni broj migranata u Libiji iznosi 700 000 do 1 000 000. Oko 350 000 osoba smatra se interno raseljenim osobama (podaci Međunarodne organizacije za migracije (IOM)) koje se žele ili namjeravaju vratiti svojim kućama ili ostati u Libiji.

(4)

U skladu s Rezolucijom Vijeća sigurnosti UN-a 2259.

(5)

COM(2015) 240 final od 13. svibnja 2015.

(6)

Zaključci Europskog vijeća iz prosinca 2016. Vidi političku izjavu i akcijski plan s konferencije u Valletti. Sljedeći korak u tom postupku bit će sastanak visokih dužnosnika 8. i. 9. veljače.

(7)

COM (2016) 960 final od 14. prosinca 2016., Drugo izvješće o napretku: prvi rezultati okvira za partnerstvo s trećim zemljama na temelju Europskog migracijskog programa. Sljedeće izvješće donijet će se u ožujku 2017.

(8)

https://www.eu2017.mt/en/news/Pages/Speech-by-Prime-Minister-Joseph-Muscat-at-the-EP-Plenary-Session-on-the-Presidency-Priorities.aspx

(9)

Postojeći Akcijski plan EU-a o vraćanju donesen je 2015. (COM(2015) 453 final od 9. rujna 2015.).

(10)

Izvor: talijansko Ministarstvo unutarnjih poslova.

(11)

http://www.consilium.europa.eu/hr/press/press-releases/2016/03/18-eu-turkey-statement/

(12)

Austrija, Belgija, Bugarska, Cipar, Češka, Estonija, Finska, Francuska, Grčka, Italija, Latvija, Litva, Luksemburg, Mađarska, Malta, Nizozemska, Njemačka, Poljska, Portugal, Rumunjska, Slovačka, Slovenija, Španjolska, Švedska, Ujedinjena Kraljevina.

(13)

Austrija, Belgija, Bugarska, Češka, Danska, Estonija, Finska, Francuska, Grčka, Hrvatska, Island, Latvija, Litva, Luksemburg, Mađarska, Malta, Nizozemska, Norveška, Njemačka, Poljska, Portugal, Rumunjska, Slovačka, Slovenija, Španjolska, Švedska, Švicarska, Ujedinjena Kraljevina.

(14)

Trenutačna libijska obalna straža osnovana je 1996., a dužnost joj je izvršavanje suvereniteta države te kazneni progon u skladu s pravom UN-a i nacionalnim pravom. Obalna straža dijeli logistiku, zaposlenike i aktivnosti osposobljavanja s mornaricom. Opće je prihvaćeno mišljenje da je ona najoperativnije tijelo koje obavlja dužnosti obalne straže.

(15)

Cipar, Francuska, Grčka, Italija, Malta, Portugal i Španjolska.

(16)

Financira se u okviru Instrumenta za razvojnu suradnju. Osposobljavanje bi se moglo proširiti i na zaposlenike obalne straže iz Tunisa, Alžira i Egipta kad se te zemlje pridruže programu Seahorse.

(17)

Financiranje se može dobiti iz Kriznog uzajamnog fonda za stabilnost i borbu protiv glavnih uzroka nezakonite migracije i raseljavanja u Africi (Uzajamni fond EU-a za Afriku) te iz Europskog instrumenta za susjedstvo (ENI).

(18)

Potpisan je u okviru Regionalnog programa razvoja i zaštite za sjevernu Afriku.

(19)

Obveza brodova da pomognu plovilima u nuždi utvrđena je u tradiciji i u Međunarodnoj konvenciji o zaštiti ljudskih života na moru (SOLAS) iz 1974. Međunarodnom konvencijom o traganju i spašavanju na moru (SAR) iz 1979. utvrđeno je da su njezine stranke obvezne osigurati pružanje primjerenih usluga traganja i spašavanja u svojim obalnim vodama. Osim toga, stranke se potiče da sa susjednim državama sklope sporazume o traganju i spašavanju na moru u okviru kojih bi se uspostavile regije za traganje i spašavanje, zajednički upotrebljavali objekti te uspostavili zajednički postupci, aktivnosti osposobljavanja i posjeti časnika za vezu. U Konvenciji je utvrđeno da bi stranke trebale poduzeti mjere kojima bi se ubrzao ulazak jedinica za spašavanje iz drugih zemalja u njihove teritorijalne vode. Libija je ratificirala i konvenciju SOLAS i konvenciju SAR.

(20)

Podaci Eurosura – zahvaljujući Eurosurovim uslugama spajanja, kojima upravlja Europska agencija za graničnu i obalnu stražu, moguće je redovito praćenje polaznih točaka u trećim zemljama te uočavanje i praćenje sumnjivih plovila u Sredozemnom moru, a sve to s pomoću brodskih sustava za izvješćivanje, satelita i nadzornih letjelica.

(21)

Strategiju Europske unije za sigurnosnu zaštitu u pomorstvu (EUMSS) donijelo je Europsko vijeće u lipnju 2014. Riječ je o zajedničkom planu EU-a za poboljšanje pripreme EU-a za izazove kao što su opća sigurnost i mir te kontrola vanjskih granica, kao i njegove reakcije na te izazove.

(22)

Odbor regija radi na poboljšanju suradnje s libijskim jedinicama lokalne samouprave u pogledu raznih pitanja, uključujući migracije.

(23)

Potrebno je naglasiti da Libija odavno ovisi o znatnoj radnoj snazi koju čine migranti.

(24)

Projekt koji se financira sredstvima ENI-ja, 3 milijuna EUR (komponenta 1 projekta za potporu upravljanju migracijama i azilu koji se temelje na ljudskim pravima u Libiji).

(25)

Projekti u vrijednosti od ukupno 35 milijuna EUR financirani u okviru Europskog instrumenta za susjedstvo / Instrumenta za doprinos stabilnosti i miru / Instrumenta za razvojnu suradnju / humanitarne pomoći i Fonda za azil migracije i integraciju / projekta regionalnog razvoja.

(26)

Taj projekt dio je zajedničke inicijative Uzajamnog fonda EU-a za Afriku i IOM-a u vrijednosti od 100 milijuna EUR, čiji je cilj zaštita i reintegracija povratnika duž središnje sredozemne rute u četrnaest zemalja Sahela i regije jezera Čad, uključujući Libiju. Uz doprinose iz Njemačke (45 milijuna EUR) i Italije (22 milijuna EUR). U okviru te zajedničke inicijative u tom pogledu predviđena je zaštita 60 000 blokiranih migranata u teškom položaju, vraćanje 24 000 migranata i potpora njihovoj reintegraciji te informiranje i osvješćivanje 2000 zajednica na područjima izloženima migraciji i 200 000 migranata na ruti o opasnostima nezakonite migracije i mogućim alternativama. Mjerama se podržavaju i prikupljanje i analiza podataka u svakoj ciljanoj zemlji te na regionalnoj razini radi prilagodbe politika i mjera utemeljenih na dokazima te izgradnja kapaciteta vlada i lokalnih dionika kako bi se osigurala održivost mjera i odgovornost za njih.

(27)

Važan je i ishod prijedloga okvira Unije za preseljenje (COM(2016) 468 final od 13. srpnja 2016.).

(28)

U te svrhe mogle bi se iskoristiti i Eurosurove usluge spajanja.

(29)

Misija EUCAP Sahel Mali započeta je u siječnju 2015., nakon razmještanja misije EU-a za osposobljavanje u Mali u 2013., kako bi se poboljšali kapaciteti malijskih unutarnjih sigurnosnih snaga s namjerom poboljšanja njihove operativne učinkovitosti, ponovne uspostave njihova hijerarhijskog ustrojstva, jačanja uloge pravosudnih i administrativnih tijela u pogledu upravljanja misijama i njihova nadzora te njihova lakšeg prerazmještanja na sjeveru zemlje.

(30)

Misija EUCAP Sahel Niger započeta je u srpnju 2012. radi poboljšanja kapaciteta nigerskih sigurnosnih snaga u borbi protiv terorizma i organiziranog kriminala te doprinosa jačanju političke stabilnosti, sigurnosti i upravljanja u Nigeru. Misija od 2015. pridonosi boljoj kontroli migracijskih tokova i upravljanju njima radi borbe protiv nezakonite migracije i smanjenja razine s njom povezanog kriminala.

(31)

COM (2016) 960 final od 14. prosinca 2016., Drugo izvješće o napretku: prvi rezultati okvira za partnerstvo s trećim zemljama na temelju Europskog migracijskog programa.

(32)

Regionalni projekt u vrijednosti od 6,4 milijuna EUR (financiranje sredstvima ENI-ja) kojim se provodi sveobuhvatni i zajednički pristup jačanju učinkovitog dijaloga i suradnje u pitanjima migracije, mobilnosti i međunarodne zaštite u regiji južnog europskog susjedstva.

(33)

Regionalni projekt u vrijednosti od 1,9 milijuna EUR (financiranje NEAR – TS) kojim se pridonosi boljem planiranju migracija na gradskoj razini u regiji južnog Sredozemlja s pomoću suradnje među gradskim predstavnicima i stručnjacima u okviru posebne mreže u pet južnih i pet europskih gradova.

(34)

Agencija za europsku graničnu i obalnu stražu raspravlja s egipatskim tijelima o radnom dogovoru.

(35)

Iako su pregovori završeni, prioriteti partnerstva između EU-a i Egipta još nisu službeno doneseni.

(36)

COM(2016) 385 final, od 7. lipnja 2016.

(37)

JOIN(2016) 47 final od 29. rujna 2016.

(38)

Iako su pregovori završeni, prioriteti partnerstva između EU-a i Alžira još nisu službeno doneseni.

(39)

Taj projekt obuhvaća potporu statističkom istraživanju o migracijama, provedbi nacionalne strategije za sprečavanje trgovine ljudima i borbu protiv nje te zdravlju migranata (borba protiv raširenosti HIV-a i tuberkuloze).

(40)

Ta brojka obuhvaća 30,5 milijuna EUR za migracijske projekte u Libiji koji se financiraju u okviru Europskog instrumenta za susjedstvo, Instrumenta za doprinos stabilnosti i miru te programâ za regionalni razvoj i zaštitu, kao i 20 milijuna EUR iz Uzajamnog fonda EU-a za Afriku.