13.10.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 345/37


Mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora „Od Deklaracije iz Corka 2.0 do konkretnih mjera”

(samoinicijativno mišljenje)

(2017/C 345/06)

Izvjestiteljica:

Sofia BJÖRNSSON

Odluka Plenarne skupštine

26.1.2017.

Pravni temelj:

pravilo 29. stavak 2. Poslovnika

 

(samoinicijativno mišljenje)

Nadležna stručna skupina:

Stručna skupina za poljoprivredu, ruralni razvoj i zaštitu okoliša

Datum usvajanja u Stručnoj skupini:

15.6.2017.

Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:

6.7.2017.

Plenarno zasjedanje br.:

526

Rezultat glasovanja

(za/protiv/suzdržani):

123/0/0

1.   Zaključci i preporuke

1.1.

EGSO pozdravlja Deklaraciju iz Corka 2.0 i konferenciju iz koje je u rujnu 2016. godine Deklaracija proizašla. U Deklaraciji se i dalje snažno podupire politika EU-a za ruralna područja.

1.2.

Ruralna područja u EU-u neujednačena su i njihove se značajke razlikuju među državama članicama i unutar njih. EGSO smatra da iz tih razlika proizlazi nužnost utvrđivanja ključnih područja pri korištenju dostupnih sredstava EU-a te nužnost provedbe strateškog pristupa. Polazna točka trebali bi biti prioriteti pojedinih država članica i njihovih regija te, što je još važnije, inicijative samog stanovništva ruralnih područja. Obavezna procjena učinka političkih odluka i strategija na ruralna područja omogućava da se specifični odnosi ruralnih područja razmotre i uzmu u obzir.

1.3.

Ruralni razvoj je horizontalno pitanje i obuhvaća sva područja politike. Potrebna je dosljednija politika za ruralna područja i regionalni razvoj, a za to je potreban solidan proračun za europske strukturne i investicijske fondove. EGSO utvrđuje da je Europski poljoprivredni fond za ruralni razvoj (EPFRR) najvažniji europski strukturni i investicijski fond u pogledu ruralnog razvoja te naglašava da bi se ostali europski strukturni i investicijski fondovi, kao što su Europski fond za regionalni razvoj (EFRR) i Europski socijalni fond (ESF), u tom području trebali u većoj mjeri koristiti.

1.4.

Postoje brojne polazišne točke za pojednostavljenje politike. EGSO smatra da je kako na razini EU-a tako i na razini pojedinih država i regija potrebno pojednostavljenje propisa za europske strukturne i investicijske fondove. Sadašnji je sustav tako složen da se stanovnici uopće ne usude zatražiti potporu.

1.5.

U mnogim dijelovima Europe, osobito u ruralnim područjima, i dalje nedostaju stabilna rješenja u području internetske komunikacije. EGSO to smatra vrlo problematičnim. Ruralna područja trebaju širokopojasni pristup zbog vlastite sigurnosti, primjerice funkcionalne telefonske veze, ali i u pogledu životnog standarda. Širokopojasni pristup može biti jedan od čimbenika koji ponajprije mladi uzimaju u obzir kad odlučuju o tome hoće li ostati na selu ili ga napustiti. Za poduzeća i poduzetnike pristup širokopojasnim uslugama predstavlja nužnost.

1.6.

Poljoprivreda ima veliku važnost za ruralna područja zbog svoje snažne ovisnosti o tlu. Poljoprivreda je nezamjenjiva ključna značajka ruralnih područja; ona društvo opskrbljuje održivim prehrambenim namirnicama te je također pokretač razvoja ruralnih područja. Stoga EGSO smatra razumljivim da je najveći dio sredstava potpore iz EPFRR-a predviđen za poljoprivredu. Dobri uvjeti za mlade seljake preduvjet su dugoročne održivosti poljoprivredne proizvodnje.

1.7.

EGSO naglašava da je za održivi razvoj potrebno pogodno okruženje za inovacije.

1.8.

EGSO utvrđuje da su 17 ciljeva održivog razvoja Ujedinjenih naroda i Pariški klimatski sporazum (COP21) sveobuhvatni ciljevi, koji se odnose na sva područja politike EU-a, osobito politiku ruralnog razvoja. Regionalne i lokalne vlasti koje djeluju u ruralnim područjima trebaju se aktivno uključiti u provedbu međunarodnih obaveza.

2.   Opće napomene

Cork 2.0

2.1.

Komisija je 1996. godine organizirala konferenciju u irskom gradu Corku. Iz te konferencije je proizašla Deklaracija iz Corka, kojom su postavljeni temelji drugog stupa zajedničke poljoprivredne politike (ZPP) i programa ruralnog razvoja. U jesen 2016. Komisija je organizirala drugu konferenciju u Corku, koja je zaključena donošenjem Deklaracije iz Corka 2.0. Deklaracija je usvojena širokim konsenzusom na konferenciji koju je organizirala Glavna uprava za poljoprivredu i ruralni razvoj.

2.2.

Otprilike 340 sudionika iz većine država članica EU-a zastupalo je civilno društvo kao i vlasti na nacionalnoj, regionalnoj te razini EU-a, uključujući i EGSO. Na kraju je predstavljena deklaracija pod nazivom „Bolji život u ruralnim područjima”, koji su sudionici implicitno prihvatili. Polazna točka Deklaracije je politika EU-a za poljoprivredu i ruralna područja.

2.3.

No njezin je opseg donekle širi s obzirom na to da upućuje na ciljeve održivog razvoja Ujedinjenih naroda (Program održivog razvoja do 2030.) (1) i Pariški klimatski sporazum (COP21) (2).

2.4.

U uvodu se navode razlozi donošenja Deklaracije, a u nastavku deset smjernica politike:

točka 1.: promicanje ruralnog blagostanja,

točka 2.: jačanje ruralnih lanaca vrijednosti,

točka 3.: ulaganja u održivost i dinamiku ruralnih područja,

točka 4.: očuvanje ruralnog okoliša,

točka 5.: upravljanje prirodnim resursima,

točka 6.: poticanje mjera za zaštitu klime,

točka 7.: poticanje znanja i inovacija,

točka 8.: unapređenje mehanizama za upravljanje u ruralnim područjima,

točka 9.: poticanje i pojednostavljenje provedbe politike,

točka 10.: učinkovitost i odgovornost politika.

2.5.

Deklaracija se temelji na sveobuhvatnom pristupu ruralnom razvoju; opseg i sadržaj prednosti su Deklaracije s obzirom na to da obuhvaća sve nužne aspekte opstanka i održivosti ruralnih područja EU-a. Međutim, EGSO smatra da je opseg istodobno i nedostatak jer iz njega proizlazi složenost koja onemogućuje stavljanje naglaska na razini EU-a. U pogledu velikih izazova s kojima se suočavaju ruralna područja EGSO ističe da se dostupna sredstva trebaju usmjereno upotrijebiti kako bi se zajamčili konkretni rezultati. Polazne točke trebali bi biti prioriteti pojedinih država članica, odnosno regija te, što je još važnije, inicijativa samog stanovništva ruralnih područja.

2.6.

Deklaracija iz Corka 2.0 po svojem je sadržaju slična deklaraciji iz 1996., no razlikuje se po tome što obuhvaća također klimatsku politiku i digitalizaciju.

2.7.

EGSO smatra da ima važnu ulogu u provedbi Deklaracije i traži od Komisije da u budućnosti predstavi izvješća o napretku provedbe.

Fondovi EU-a za ruralni razvoj

2.8.

U svim državama članicama EU-a postoje programi ruralnog razvoja na nacionalnoj ili regionalnoj razini, koji se dijelom financiraju iz EPFRR-a, a dijelom nacionalnim (javnim ili privatnim) sredstvima. Programi obuhvaćaju mjere kojima se ostvaruje doprinos u trima aspektima održivog razvoja – ekološkom, socijalnom i gospodarskom. Izrađuje ih pojedina država članica ili regija, a odobrava Komisija.

2.9.

EPFRR je dio europskih strukturnih i investicijskih fondova, kao i Kohezijski fond, Europski fond za regionalni razvoj (EFRR), Europski socijalni fond (ESF) i Europski fond za pomorstvo i ribarstvo (EFPR). Za tehničku provedbu europskih strukturnih i investicijskih fondova vrijede zajedničke odredbe (3). Osim toga, svaka je zemlja za fondove donijela zajedničke sporazume o partnerstvu u kojima se utvrđuju prioriteti u okviru provedbe mjera. To je dio provedbe ciljeva iz Strategije Europa 2020. Dakle, postoji povezanost fondova i strategije njihovog zajedničkog djelovanja.

2.10.

U okviru EPFRR-a postoje mreže za ruralna područja, koje dijelom djeluju na razini EU-a kao Europska mreža za ruralni razvoj, a dijelom na nacionalnoj i regionalnoj razini. Te su mreže platforme za ostvarivanje kontakata i razmjenu iskustava te se njima poboljšavaju preduvjeti za pravilnu provedbu programa za ruralna područja i ispunjavanje njihovih ciljeva.

2.11.

Odbor regija proveo je istraživanje kako bi se doznalo u kojoj se mjeri europski strukturni i investicijski fondovi koriste u području ruralnog razvoja (4). Ne iznenađuje podatak da se većina sredstava u tu svrhu koristila te se i dalje koristi iz EPFRR-a. U usporedbi s time, udio ostalih fondova neznatan je do prilično neznatan. EGSO se zalaže za povećanje tog udjela s obzirom na to da je ruralni razvoj horizontalno pitanje od ključne važnosti za koheziju Unije.

2.12.

Europski strukturni i investicijski fondovi bili su i ostat će najvažnije sredstvo EU-a za ostvarivanje ciljeva utvrđenih Deklaracijom iz Corka. Sljedeće razdoblje financiranja EU-a počinje 2021. godine, a izrada mjera za to razdoblje bit će ključna za ostvarivanje ciljeva utvrđenih Deklaracijom iz Corka 2.0. EGSO pored toga utvrđuje da je za provedbu Deklaracije i političkih ciljeva potreban solidan proračun za europske strukturne i investicijske fondove.

3.   Daljnje mjere

Procjena učinka na ruralna područja

3.1.

U 1. točki Deklaracije potiče se uspostava mehanizma za procjenu učinka na ruralna područja, kojim se jamči da se potencijal ruralnih područja odražava u mjerama i strategijama EU-a. Poljoprivredna politika i politika ruralnog razvoja trebale bi se temeljiti na identitetu i dinamici ruralnih područja te provedbi višesektorskih pristupa. Osim toga, tim bi se politikama trebala poticati održivost, socijalna uključenost i lokalni razvoj.

3.2.

Procjena učinka na ruralna područja podrazumijeva da se specifični odnosi ruralnih područja objektivno i sustavno razmotre i uzmu u obzir. Ona može biti sredstvo za utvrđivanje mjere u kojoj odluke politika utječu na ruralna područja kako bi se izbjegle negativne posljedice.

3.3.

Procjena učinka na ruralna područja provodi se npr. u Finskoj, Ujedinjenoj Kraljevini i Kanadi. Ona može biti obvezna ili dobrovoljna. Od 2016. u Sjevernoj Irskoj takva je procjena propisana zakonom. Sustavi pojedinih zemalja slični su.

3.4.

Kako bi procjena bila djelotvorna, ona treba biti obvezna. Njome se donositeljima političkih odluka treba pružiti osnovan temelj za donošenje odluka. Procjena učinka na ruralna područja koja je ograničena na ispitivanja i zaključke, a ne utječe na donošenje odluka, bila bi besmislena.

3.5.

Osim toga, treba biti svjestan činjenice da u EU-u i državama članicama ne postoji jedno ruralno područje, nego mnogo različitih ruralnih područja, od kojih svako ima različite mogućnosti i značajke. Kako bi ruralni razvoj bio uspješan to se stanje treba odražavati u procjeni učinka na ruralna područja te u politikama na razini EU-a i u državama članicama. Stanovnici ruralnih područja imaju važnu ulogu u stvaranju i razvoju lokalnog identiteta, kao i u raspravi i odlukama u kojoj mjeri bi se trebala zadržati ruralna priroda.

Inicijativa LEADER i lokalni razvoj pod vodstvom zajednice

3.6.

U 8. točki Deklaracije navodi se da je potrebno nastaviti uspjeh inicijative LEADER i pristupa odozdo prema gore u okviru te inicijative. EGSO je u brojnim dokumentima iznio svoja stajališta o kohezijskoj politici EU-a i partnerstvima u okviru te politike, metodi LEADER, a i o novoj metodi u okviru lokalnog razvoja pod vodstvom zajednice.

3.7.

EGSO je podržao zaključke analize koje je Komisija predstavila u svojem trećem izvješću o gospodarskoj i socijalnoj koheziji iz 2004., kojima se utvrđuje politički cilj uklanjanja razlika, sprečavanja teritorijalne neuravnoteženosti i povezivanja regionalne i sektorske politike kako bi se pridonijelo uravnoteženijem razvoju (5).

3.8.

Međutim, EGSO ustvrđuje da taj cilj nije postignut i da je potrebna mnogo snažnije integrirana politika za ruralna područja i regionalni razvoj.

3.9.

EGSO također pozdravlja načelo partnerstva kao učinkovit način promicanja programa u okviru europskih strukturnih i investicijskih fondova. Načelo partnerstva ne podrazumijeva samo sudjelovanje tradicionalnih gospodarskih i socijalnih dionika, nego i organizacija civilnog društva, partnera u području okoliša, nevladinih organizacija, kao i organizacija za promicanje jednakosti muškaraca i žena.

3.10.

Metoda LEADER je pouzdan razvojni instrument koji javnom sektoru i civilnom društvu omogućuje sklapanje lokalnih partnerstava. EGSO je još 2011. ustvrdio da bi za tu metodu trebala biti dostupna i sredstva iz svih europskih strukturnih i investicijskih fondova Ona je bila je i pozitivan čimbenik u poboljšanom povezivanju grada i sela (6). Metoda se može primjenjivati i u urbanom okruženju, što prema stajalištu EGSO-a ne smije biti nauštrb razvoja ruralnih područja.

3.11.

U programskom razdoblju 2014.–2020. lokalni razvoj pod vodstvom zajednice u okviru metode LEADER utvrđen je kao novi instrument koji se može zajednički financirati iz četiriju europskih strukturnih i investicijskih fondova. Lokalnom razvoju najučinkovitije mogu pridonijeti oni koji na dotičnom području žive, rade i koji ga poznaju.

3.12.

Najmanje pet posto sredstava iz Europskog poljoprivrednog fonda za ruralni razvoj (EPFRR) trebalo bi se izdvajati za lokalni razvoj koji vodi zajednica. Njegova je učinkovita i jednostavna uporaba gotovo nemoguća zbog strukture koja zahtijeva da se pri korištenju sredstvima jednog fonda poštuju četiri različita pravilnika. Komisija bi prije nadolazećeg programskog razdoblja trebala iznijeti prijedloge za znatno pojednostavnjenje i donju granicu za udio financijskih sredstva iz fondova kako bi lokalni razvoj pod vodstvom zajednice u cijelosti ostvario svoj potencijal kao instrument i u ruralnim i u gradskim područjima.

Usluge i zapošljavanje

3.13.

Usluge i zapošljavanje odlučujući su čimbenici kad je riječ o tome u kojoj mjeri ljudi žele ili su u mogućnosti ostati živjeti na ruralnom području ili iz njega iseliti. Općenito, u EU-u prevladava trend iseljavanja iz ruralnih područja, čime se stvara začarani krug i smanjuje mogućnost ostvarivanja ciljeva EU-a i Ujedinjenih naroda o održivom razvoju. Demografski razvoj može postati izazov u budućnosti; kako mlade tako i starije osobe u ruralnim područjima trebaju uvjete za dobru kvalitetu života.

3.14.

Moguće su razlike između gradskih i ruralnih područja u pogledu dostupnosti temeljnih javnih i komercijalnih usluga u području obrazovanja, zdravstva i skrbi, pošte, prodavaonica namirnica, javnog prijevoza itd. To ljudima može biti ključno pri odabiru mjesta u kojem žele, odnosno mogu živjeti. Obiteljima s djecom može, primjerice, dostupnost ustanova za skrb o djeci biti ključna kad odlučuju o radnom mjestu. U nekim je dijelovima Europe dostupnost usluga općenito lošija u ruralnim područjima nego u gradovima. U okviru prostornog planiranja taj bi problem trebalo uzeti u obzir kako bi se osiguralo da kvaliteta života u ruralnim područjima ne bude narušena.

3.15.

U više zemalja EU-a nezaposlenost je veća u ruralnim područjima nego u gradovima. Međutim, u tom pogledu postoje velike razlike, koje se odražavaju u statističkim podacima Eurostata (7). Istodobno neka poduzeća imaju teškoće u pronalasku kvalificirane radne snage u ruralnim područjima. Iz toga se može utvrditi neuravnoteženost ponude i potražnje na objema stranama. Mladi koji se žele obrazovati uglavnom odlaze u područja u kojima se nalaze sveučilišta i visoka učilišta i više se ne vraćaju.

3.16.

Primanje migranata, te posebice njihovih obitelji, predstavlja sada te će također u budućnosti predstavljati izazov za stanovnike ruralnih područja. Treba bi potaknuti nastojanje za postizanjem međusobnog poštovanja te njegovo očuvanje. Ruralna područja mogla bi migrantskim obiteljima ponuditi dobre uvjete života. U zemljama s velikim brojem migranata, npr. izbjeglica, i velikom migracijom radne snage pronalazak zaposlenja može predstavljati izazov; migracija međutim može i stvoriti mogućnosti za zapošljavanje.

3.17.

U 3. i 7. točki Deklaracije osobiti naglasak stavlja se na pitanja zapošljavanja i obrazovanja. Pitanja usluga dotiču se uglavnom neizravno. EGSO smatra da inicijative Unije imaju izravnu i neizravnu važnost za razvoj, osobito za stvaranje radnih mjesta s pomoću potpora za poduzeća. Pristup uslugama većim je dijelom u nadležnosti pojedinih država članica, no europski strukturni i investicijski fondovi mogu pritom djelovati kao katalizatori.

Poljoprivreda i ruralni razvoj

3.18.

Poljoprivredna i šumska zemljišta čine približno 85 % kopnene površine EU-a, a između zemalja i regija postoje velike razlike. Kulturni krajolik preduvjet je za proizvodnju prehrambenih proizvoda i hrane za životinje te energije i vlakana; pored toga on predstavlja i izvor za održavanje i dostupnost kolektivnih dobara, primjerice raznolike flore i faune. Krajolik ruralnih područja razlikuje se od gradskih područja – on se smatra jedinstvena značajka ruralnih područja EU-a; poljoprivreda ima veliku važnost za ruralna područja zbog svoje snažne ovisnosti o tlu. Četvrta i peta točka Deklaracije bave se očuvanjem ruralnog okoliša i upravljanjem prirodnim resursima. Preduvjeti za održivo korištenje i upravljanje ključni su za „unutarnju vrijednost” krajolika, kvalitetu vode i biološku raznolikost.

3.19.

Poljoprivredna se proizvodnja u Deklaraciji spominje, no uglavnom neizravno. Iz teksta se može zaključiti da se poljoprivredna proizvodnja (hrane) do određenog stupnja sama po sebi podrazumijeva. Kao što je prethodno navedeno, pitanja očuvanja i upravljanja okolišem i prirodnim resursima izravnije se razmatraju. EGSO ukazuje na činjenicu da je poljoprivreda nezamjenjiva ključna značajka ruralnih područja; s jedne strane zato što društvo opskrbljuje održivo proizvedenim prehrambenim namirnicama, i s druge strane zato što je pokretač razvoja ruralnih područja. Zaposleni u poljoprivrednom i šumarskom sektoru čine znatan udio ruralnog stanovništva, pridonose stvaranju radnih mjesta i potražnji za uslugama. U tom je kontekstu važno da početnici u poslovima u području poljoprivrede, osobito mladi, dobiju priliku za preuzimanje poljoprivrednih gospodarstava i razvoj svoje djelatnosti. Udio mladih poljoprivrednika je neznatan te je potrebno olakšati smjenu generacija.

3.20.

Kako bi poljoprivredna proizvodnja bila održiva potrebno je uravnotežiti tri dimenzije održivog razvoja, a to su gospodarstvo, socijalna dimenzija i okoliš. Gospodarski aspekti u nekim slučajevima mogu biti ključni za upravljanje. Primjer za to su raznovrsne livade i pašnjaci, koji sve više nestaju jer je farmski uzgoj životinja za ispašu sve manje isplativ, što pak ima negativan utjecaj na biološku raznolikost. To jasno pokazuje da nedostatak tržišne održivosti poduzeća može imati negativan utjecaj na okoliš te da poljoprivrednici trebaju primati ekološku naknadu.

3.21.

EGSO smatra da je poljoprivreda područje u okviru ruralnog razvoja za koje su sredstva EPFRR-a od ključne važnosti te da to trebaju i ostati. Najveći dio sredstava potpore iz EPFRR-a opravdano je predviđen za bavljenje poljoprivredom, npr. u obliku ekoloških naknada, stjecanja dodatnih kvalifikacija, naknada za područja s prirodnim ograničenjima i potpora za ulaganja. Ostala područja EPFRR-a, primjerice energija, širokopojasna pokrivenost i poticanje inovacija, pozitivno utječu na ruralna područja u širem smislu. Pritom je poljoprivreda istodobno sasvim uobičajena poduzetnička djelatnost i stoga se ta ciljna skupina ne smije isključiti iz ostalih strukturnih i investicijskih fondova.

3.22.

Današnji poljoprivrednici i šumari oblikuju krajolik, ali i pridonose očuvanju krajolika koji su oblikovale prethodne generacije. Za mnoge je kultivirani krajolik važan čimbenik visokog životnog standarda od neprocjenjive važnosti u pogledu slobodnog vremena, opuštanja na svježem zraku i turizma. Vrijednost krajolika i tla na razne načine može pridonijeti poduzetništvu i osiguranju prihoda.

3.23.

Uravnoteženiji teritorijalni razvoj trebao bi obuhvaćati i prijelaz na održivije prehrambene sustave (8). Razvoj sveobuhvatnog pristupa prehrambenim sustavima ključan je kako bi se svladali gospodarski, ekološki i socijalni izazovi u okviru proizvodnje i konzumacije prehrambenih proizvoda te kako bi se uspješno provele inicijative na više razina i u više sektora. U te se inicijative ubraja, primjerice, promicanje kratkih lanaca opskrbe u cilju poticanja ruralnog razvoja tako što se potrošačima nudi zdrava i svježa hrana (9). Korist bi od toga ostvarilo i dotično gospodarstvo i poljoprivredna proizvodnja.

Inovacije

3.24.

Važnost koju inovacije koje pridonose nastanku i realizaciji novih ideja imaju za ruralni razvoj ne može se dovoljno istaknuti. Inovativna rješenja preduvjet su za održivije društvo u kojemu ruralna područja pridonose sve većem kružnom i ekološki usmjerenom gospodarstvu te klimatski povoljnijim rješenjima i u kojem se s manje ulaganja proizvodi više. Prijenos znanja i pristup znanju predstavljaju ključni čimbenik za provedbu inovativnih ideja.

3.25.

Nove tehnologije te novi i inovativni proizvodni procesi dobar su preduvjet za održiviju poljoprivrednu proizvodnju te kao posljedicu toga i više norme u području zaštite životinja kao i za to da se s manje uloženih resursa proizvede više, primjerice s manje gnojiva i sredstava za zaštitu bilja. Nove tehnologije i uporaba inovacija u mnogim slučajevima zahtijevaju velika ulaganja, što za samostalnog poduzetnika u poljoprivredni može značiti visok rizik. Poduzetnik se često ne može sam nositi s tim rizikom. Potrebno je uspostaviti potpore za ulaganje, npr. u okviru programa ruralnog razvoja, kako bi se poduprle tehnologije i postupci za kojima vlada potražnja u društvu. Moguć je unutrašnji sukob između tehničkog napretka poljoprivrede i ponude radnih mjesta s obzirom na to da sve veća mehanizacija i strukturni razvoj u mnogim slučajevima uzrokuju gubitak radnih mjesta, unatoč činjenici da razvoj također može dovesti do gospodarski stabilnijih radnih mjesta.

3.26.

Strategije za provedbu inovacija trebaju se temeljiti na potražnji, a ne na dostupnim sredstvima. U 7. točki Deklaracije naglašava se da je potrebno više znanja i tehničkih i socijalnih inovacija te da dionici trebaju više surađivati pri korištenju informacija i njihovu širenju. U tom bi kontekstu pomogle inicijative Zajednice, kao što je Europsko partnerstvo za inovacije, odnosno Europsko inovacijsko partnerstvo za poljoprivrednu produktivnost i održivost (EIP-Agri), koje svojim pristupom odozdo prema gore omogućuje umrežavanje, komunikaciju i razmjenu među dionicima na različitim razinama, a uzima u obzir i poduzetničku aktivnost u praksi. U svrhu daljnjeg poticanja inovacija u ruralnim područjima moglo bi se podržati „inovacijske posrednike”.

Digitalizacija

3.27.

U današnjem je društvu pristup vrlo brzim širokopojasnim uslugama sastavni dio infrastrukture i preduvjet za funkcionalno društvo gradskih i ruralnih područja. Širokopojasni priključak utječe kako na dostupnost radne snage, tako i na pristup zapošljavanju. Prevladava trend prema kojemu se događanja sve više odvijaju na internetu. U mnogim dijelovima Europe, osobito u ruralnim područjima, i dalje nedostaju stabilna rješenja. EGSO to smatra vrlo problematičnim. Ruralna područja trebaju širokopojasni pristup zbog vlastite sigurnosti, primjerice funkcionalne telefonske veze, ali i u pogledu životnog standarda, a primjer za to je funkcionalna televizija. Širokopojasni pristup može biti jedan od čimbenika koji ponajprije mladi uzimaju u obzir kad odlučuju o tome hoće li ostati na selu ili ga napustiti. Za poduzeća je postojanje širokopojasnog priključka nužno jer bez funkcionalnog širokopojasnog priključka ona uglavnom ne mogu obavljati svoju djelatnost. Mogući primjeri su: sve raširenije bezgotovinsko plaćanje, knjigovodstvo, elektroničko poslovanje ili komunikacija s kupcima. Poljoprivredno poduzetništvo primjer je područja u kojem IKT uz pomoć novih tehničkih rješenja postaje sve važniji.

3.28.

U Deklaraciji se naglašavaju nužnost i mogućnosti digitalizacije. EGSO smatra da se trebaju poduprijeti područja u kojima tržišne snage nisu dovoljne za uvođenje širokopojasnih priključaka, što je česta pojava u ruralnim područjima. EGSO smatra da bi EFRR trebao biti najvažniji izvor za poticanje infrastrukture, a da bi se EPFRR trebao koristiti za manje, ciljane projekte. Europska investicijska banka i EFSU mogu pomoći u tom pogledu, kroz npr. korištenje inovativnih financijskih instrumenata.

Važnost ruralnih područja za kružno gospodarstvo i klimatske promjene

3.29.

Ruralna su područja iznimno važna za kružno gospodarstvo. Pitanjem kružnoga gospodarstva bavi se 6. točka Deklaracije (poticanje klimatske politike), no ono ima i druge prednosti, na koje EGSO ukazuje u svojem mišljenju „Paket za kružno gospodarstvo” (10). Potreban je održiv krug između grada i sela, i to ne samo po pitanju resursa, nego i potpore poljoprivredi i smanjene uporabe resursa. Na taj bi način ruralna područja znatno pridonijela društvu koje je snažnije usmjereno na kružno gospodarstvo jer bi s jedne strane omogućila uporabu otpadnih tvari kao resursa, primjerice gnojiva ili poboljšivača tla, a s druge strane proizvodnju obnovljive energije i biomaterijala.

3.30.

Korak prema smanjenju emisija koje imaju negativan utjecaj na klimu jest smanjena uporaba fosilnih goriva i povećana uporaba obnovljivih izvora energije. Ruralna područja mogu ostvariti znatan doprinos i u ovom pogledu, i to proizvodnjom solarne energije te energije vjetra i vode, ali i bioenergije. Međutim, proizvodnja energije iz obnovljivih izvora može pridonijeti osjetnom opterećenju za čovjeka i okoliš i stoga se trebaju uzeti u obzir svi aspekti održivog razvoja.

3.31.

Potrebno je ublažiti učinke klimatskih promjena, ali im se i prilagoditi. Zbog raširene uporabe u poljoprivredne svrhe ruralna područja i šume imaju velik potencijal kao ponori ugljika, čime pridonose smanjenju emisija štetnih za klimu, dok je za nastanak emisija odgovorna sama proizvodnja. Za smanjenje tih emisija trebaju se upotrijebiti najbolje dostupne tehnologije. Potrebno je poticati unapređenje vještina na svim razinama, od proizvođača do donositelja političkih odluka, uzimajući u obzir mogućnosti za ulaganja.

3.32.

Sve u svemu, može se ustvrditi da ruralna područja imaju izniman potencijal zahvaljujući kojemu mogu pridonijeti održivom društvu i ostvarenju ciljeva održivog razvoja Ujedinjenih naroda (Program održivog razvoja do 2030.) i Pariškog klimatskog sporazuma (COP21), na koje Deklaracija iz Corka 2.0 jasno upućuje. No izazovi su veliki te su za njihovo rješavanje potrebna znatna ulaganja – u prenesenom, ali i doslovnom značenju.

Pojednostavnjenje

3.33.

Često se ističe da su potpore u okviru sredstava EU-a previše složene za korisnike, ali i za administraciju. Deveta točka Deklaracije bavi se pitanjem složenosti te politike. EGSO smatra da je kako na razini EU-a tako i na razini pojedinih država i regija potrebna pojednostavljena provedba politika. Trenutni sustav je toliko složen da brojni potencijalni podnositelji zahtjeva uopće ne podnose zahtjev, pri čemu složenost predstavlja prepreku za provedbu i postizanje ciljeva politike. Određeni se zahtjevi u načelu ne mogu pravilno ispuniti bez pomoći savjetnika. U središtu se mora nalaziti pravna sigurnost pojedinca.

3.34.

Administrativna pravila za europske strukturne i investicijske fondove za trenutno programsko razdoblje 2014.–2020. utvrđena su u zajedničkoj uredbi (11). Načelno je to pozitivna mjera jer bolja koordinacija pridonosi većoj učinkovitosti, osobito pri sudjelovanju u izvršavanju javnih ovlasti, dok podnositelji zahtjeva vjerojatno imaju manju korist s obzirom na to da isti korisnik rijetko podnosi zahtjev za sredstva iz različitih fondova. Zemlje u kojima se lokalni razvoj potiče s pomoću više fondova trebale bi više primjenjivati mjere lokalnog razvoja pod vodstvom zajednice. Učinak zajedničkih propisa trebao bi se dodatno ispitati.

3.35.

Trenutačna politika ruralnog razvoja provodi se u okviru EPFRR-a programima za ruralni razvoj, uzimajući u obzir prioritete i ključna područja. Tako je nastao sustav izrazito fragmentiranih programskih sredstava jer podjela na mjere, ključna područja i prioritete obuhvaća različite proračunske stavke i linije. To utječe na preglednost programa i uzrokuje povećano administrativno opterećenje, što pak negativno utječe na resurse za provedbu programa i smanjuje mogućnost ostvarivanja ciljeva tih programa.

3.36.

Deseta točka Deklaracije bavi se učinkovitošću i odgovornošću politika. To su istodobno smjernice za mjere koje će po pitanju proračuna provesti Komisija, koja je 2015. godine pokrenula inicijativu za proračun EU-a usmjeren na rezultate. Građani i porezni obveznici trebaju znati kakve posljedice imaju pristupi politika i u kojoj se mjeri ciljevi politika ostvaruju.

Bruxelles, 6. srpnja 2017.

Predsjednik Europskog gospodarskog i socijalnog odbora

Georges DASSIS


(1)  Mišljenje „Budući koraci za održivu europsku budućnost: europske mjere za održivost” (vidjeti str. 15. ovoga Službenog lista).

(2)  Mišljenje „Razdoblje nakon Pariza” (SL C 75, 10.3.2017., str. 103.).

(3)  Uredba (EU) br. 1303/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013..

(4)  http://cor.europa.eu/en/documentation/studies/Documents/Evolution-Budget-Dedicated-Rural-Development-Policy.pdf

(5)  Mišljenje „Teritorijalna kohezija” (SL C 228, 22.9.2009 str. 123.).

(6)  Mišljenje „LEADER kao instrument lokalnog razvoja” (SL C 376, 22.12.2011., str. 15.).

(7)  http://ec.europa.eu/eurostat/statistics-explained/index.php/Unemployment_statistics_at_regional_level

(8)  Mišljenje „Održiviji prehrambeni sustavi” (SL C 303, 19.8.2016, str. 64.).

(9)  To je predmet samoinicijativnog mišljenja EGSO-a „Doprinos civilnog društva razvoju sveobuhvatne prehrambene politike u EU-u” koje bi trebalo biti usvojeno u prosincu 2017.

(10)  Mišljenje EGSO-a „Paket o kružnom gospodarstvu” (SL C 264, 20.7.2016., str. 98.).

(11)  Uredba (EU) br. 1303/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013.: http://eur-lex.europa.eu/legal-content/FR/TXT/?qid=1489147469173&uri=CELEX:32013R1303