EUROPSKA KOMISIJA

Bruxelles, 29.6.2017.

COM(2017) 341 final

IZVJEŠĆE KOMISIJE EUROPSKOM PARLAMENTU I VIJEĆU

o razmjeni podataka iz kaznenih evidencija između država članica putem Europskog informacijskog sustava kaznene evidencije (ECRIS)

{SWD(2017) 242 final}

1. Uvod

Europski informacijski sustav kaznene evidencije (ECRIS) započeo je s radom u travnju 2012. Uređen je Okvirnom odlukom Vijeća 2009/315/PUP od 26. veljače 2009. o organizaciji i sadržaju razmjene podataka iz kaznene evidencije između država članica (Okvirna odluka) 1 i Odlukom Vijeća od 6. travnja 2009. o uspostavi Europskog informacijskog sustava kaznene evidencije (ECRIS) na temelju članka 11. Okvirne odluke 2009/316/PUP 2 .

Njegova je svrha poboljšati sigurnost građana u europskom području slobode, sigurnosti i pravde tako da se među državama članicama omogući učinkovita razmjena podataka o prethodnim osuđujućim kaznenim presudama koje su donijeli kazneni sudovi u EU-u.

Ovo je Izvješće prvo statističko izvješće Komisije koje se odnosi na razmjenu podataka iz kaznenih evidencija među državama članicama putem ECRIS-a, kako je predviđeno člankom 7. Odluke Vijeća 2009/316/PUP.

1.1. Opća načela sustava ECRIS 

ECRIS se temelji na decentraliziranoj strukturi međusobno povezujući države članice i omogućavajući im da učinkovito razmjenjuju podatke iz kaznene evidencije.

·Kako bi se mogla koristiti ECRIS-om, svaka država članica imenuje središnje tijelo (jedno ili više njih) kao jedinstvenu kontaktnu točku i povjerava mu sve odgovornosti iz Okvirne odluke o ECRIS-u.

·Podaci se razmjenjuju elektronički među središnjim tijelima država članica u standardiziranom formatu kojim se omogućava učinkovita i lako razumljiva komunikacija na svim jezicima EU-a i u kratkim rokovima od 10 do 20 dana.

·Država članica koja je osudila državljanina druge države članice pravno je obvezna putem ECRIS-a podatke o osuđujućoj presudi što je prije moguće proslijediti državi članici (ili više njih) čiji je dotična osoba državljanin, uključujući naknadna ažuriranja (obavijesti o novim osuđujućim presudama i ažuriranja).

·Država članica državljanstva stoga vodi središnji repozitorij svih osuđujućih presuda koje su protiv njezinih državljana donijeli kazneni sudovi u EU-u. Obvezna je pohranjivati i ažurirati sve podatke dobivene putem ECRIS-a i na zahtjev druge države članice dostaviti sve podatke iz kaznenih evidencija koristeći se odgovarajućom funkcijom sustava ECRIS (zahtjevi za podatke).

·Podaci o osuđujućim presudama moraju se razmjenjivati u svrhu kaznenog postupka, a mogu se razmjenjivati i u druge svrhe poput upravnih postupaka, zapošljavanja, izdavanja dozvola itd. ako je to dopušteno nacionalnim pravom.

·Iako je ECRIS osmišljen ponajviše radi razmjene podataka o građanima EU-a, putem njega je moguće razmjenjivati i podatke o državljanima trećih zemalja i osobama bez državljanstva (dalje u tekstu „TCN-ovi”). U istom paketu s ovim statističkim izvješćem Komisija je predložila normativnu dopunu kojom bi se stvorio središnji sustav ECRIS-TCN kako bi se putem ECRIS-a mogli učinkovito razmjenjivati podaci o TCN-ovima.

Prema Okvirnoj odluci države članice bile su obvezne uvesti sustav u pravnom i tehničkom smislu, međusobno se elektronički povezati i započeti s razmjenama u skladu s prethodno navedenim općim načelima do 27. travnja 2012.

1.2. Pravni temelji ECRIS-a i njegovi statistički podaci

Opća načela kojima se uređuju razmjena podataka i funkcioniranje sustava propisana su Okvirnom odlukom 2009/315/PUP.

Odlukom Vijeća 2009/316/PUP uspostavljen je standardizirani format za elektroničku razmjenu podataka iz nacionalnih kaznenih evidencija među državama članicama, posebno podataka o kaznenom djelu zbog kojeg je donesena osuđujuća presuda te sadržaju osuđujuće presude. Njome su isto tako utvrđena druga opća i tehnička sredstva provedbe povezana s organiziranjem i olakšavanjem razmjene podataka.

Vijeće je donijelo i dodatna detaljna pravila o upravljanju sustavom ECRIS, uključujući analizu poslovanja sustava, detaljne tehničke specifikacije i statističke podatke 3 .

U skladu s tim mehanizmima sustav automatski prikuplja statističke podatke koji ne sadržavaju osobne podatke, a svrha toga jest nadzor nad radom i djelotvornošću ECRIS-a, kao i nad usklađenošću razmjena među državama članicama s pravnim okvirom ECRIS-a.

U ECRIS-ovim detaljnim tehničkim specifikacijama trenutačno se navodi 225 pokazatelja koji su utvrđeni radi provedbe nadzora nad radom ECRIS-a. Te statističke podatke sustav generira automatski na nacionalnoj razini, a države članice šalju ih Europskoj komisiji jednom mjesečno.

U članku 7. Odluke Vijeća 2009/316/PUP navodi se sljedeće:

Službe Komisije redovito putem ECRIS-a objavljuju izvješće o razmjeni informacija iz kaznene evidencije koje se osobito temelje na statistici iz članka 6. stavka 2. Ovo se izvješće objavljuje prvi put godinu dana nakon dostave izvješća iz članka 13. stavka 3. Okvirne oluke.

Izvješće o provedbi navedene Okvirne odluke Vijeća 2009/315/PUP doneseno je 19. siječnja 2016. 4 Komisija je odlučila predstaviti svoje prvo statističko izvješće u skladu s člankom 7. u paketu, zajedno s Prijedlogom uredbe o uspostavi Europskog informacijskog sustava kaznene evidencije državljana trećih zemalja (sustav ECRIS-TCN) 5 , kojim će se nadopuniti trenutačni sustav ECRIS.

U ovom se Izvješću daje pregled upotrebe i praktične provedbe ECRIS-a otkad je sustav započeo s radom u travnju 2012. do 31. prosinca 2016., s naglaskom na 2016. godinu. Svrha je Izvješća predočiti podatke o usklađenosti razmjena među državama članicama s pravnim okvirom ECRIS-a i utvrditi probleme u pogledu učinkovitosti sustava s ciljem popravljanja stanja.

Iako je statističkim podacima koji daju opći pregled obuhvaćeno cijelo petogodišnje razdoblje rada ECRIS-a, komparativnim su statističkim podacima o svim državama članicama, kao i statističkim tablicama pojedinačnih država članica u odjeljku 2. Priloga obuhvaćene samo razmjene ECRIS-om u razdoblju od 2014. do 2016. Razlog za odabir zadnje tri godine rada ECRIS-a za ovu analizu jest činjenica da se 2014. međusobno povezao velik broj država članica, njih 25, te se stoga može smatrati da statistički podaci od tog trenutka daju reprezentativni pregled stvarnog stanja.

Izvješće se temelji na statističkim podacima koje sustav generira automatski i koje države članice šalju Europskoj komisiji. Od 225 statističkih pokazatelja utvrđenih za ECRIS odabrano ih je nekoliko kako bi se objavili samo najvažniji i najkorisniji statistički podaci.

Od država članica zatraženo je i da dostave statističke podatke o broju osuđujućih presuda donesenih na njihovu državnom području protiv državljana drugih država članica radi pružanja pregleda provedbe postupka obavješćivanja.

Izvješće uključuje podatke o osuđujućim presudama iz 24 države članice. Bugarska, Cipar, Danska i Slovenija nisu dostavili podatke Komisiji.

2. Glavni zaključci

·Svih je 28 država članica aktivno u ECRIS-u, ali nedostaje 24 % mogućih međusobnih povezivanja

Pet godina od pokretanja ECRIS-a rezultat je taj da je danas svih 28 država članica povezano sa sustavom ECRIS, a Slovenija i Portugal priključili su se u siječnju 2017. Međutim, ni jedna od država članica ne razmjenjuje podatke putem ECRIS-a sa svih ostalih 27 država članica. Na kraju 2016. uspostavljeno je samo 76 % od ukupnog broja mogućih međusobnih povezivanja. Krajnji cilj stoga još nije postignut, a to je da je svaka država članica povezana sa sustavom i da putem njega razmjenjuje podatke sa svim ostalim državama članicama.

·Godine 2016. razmijenjen je rekordan broj poruka, odnosno njih 2 milijuna

Od 300 000 poruka koje su do kraja 2012. razmijenile sve međusobno povezane države članice, broj razmijenjenih poruka 2016. iznosio je gotovo 2 milijuna, a svakog je mjeseca te godine razmijenjeno u prosjeku 165 000 poruka. Trenutačno broj godišnjih obavijesti o novim osuđujućim presudama, zahtjeva i odgovora na zahtjeve iznosi otprilike 350 000 po kategoriji. Kad je riječ o ukupnom broju te tri vrste poruka poslanih 2016., najaktivnije države članice bile su sljedeće: DE (24,9 %), zatim UK (13,7 %), IT (7,7 %), PL (6,6 %) i RO (5,5 %).

·Jednim od tri odgovora otkrivaju se prethodne osuđujuće kaznene presude

Od prve godine rada ECRIS-a na 31 % zahtjeva za podatke o prethodnim osuđujućim presudama protiv određene osobe odgovoreno je s podacima o prethodnim osuđujućim kaznenim presudama. To znači da je u 31 % zahtjeva dotična osoba već barem jednom bila osuđivana u nekoj od država članica Unije. Time se dokazuje da je ECRIS vrlo važan alat za dobivanje podataka iz kaznenih evidencija. Više od 105 000 odgovora poslanih 2016. sadržavalo je podatke o prethodnim osuđujućim kaznenim presudama.

·Broj obavijesti se stabilizira

Od 2014. kada je bilo međusobno povezano 25 država članica, broj obavijesti o novim osuđujućim presudama postupno se stabilizirao te je 2016. dosegao 330 000. To je uslijedilo nakon razdoblja znatnog početnog rasta kada su se nove države članice priključile mreži i međusobno se povezale. Očekuje se da će taj broj i dalje rasti kako se stopa međusobne povezanosti približava 100 %, neovisno o stopi izricanja osuđujućih presuda.

·Broj zahtjeva za podatke i odgovora na zahtjeve brzo je porastao

Broj zahtjeva za podatke i odgovora na te zahtjeve u posljednjih je pet godina brzo porastao te je 2016. dosegao 364 000 zahtjeva i 350 000 odgovora. To je pozitivan znak da su države članice sve svjesnije potrebe korištenja ECRIS-om radi traženja podataka u svrhu kaznenog postupka, kao i u druge svrhe poput zapošljavanja, posebno kad je riječ o zapošljavanju na radna mjesta koja uključuju izravan i redovit doticaj s djecom, u skladu s Direktivom 2011/93/EU 6 .

·Znatne razlike među aktivnostima koje države članice provode u sustavu ECRIS te u njihovu radnom opterećenju

Pojedine države članice šalju mnogo više zahtjeva za podatke nego što ih dobiju. To su 2016. bile DE, UK, AT i CZ. S druge je strane radno opterećenje pojedinih država članica veliko jer moraju odgovoriti na brojne zahtjeve, dok same šalju manje zahtjeva: PL, RO, SK, LT, IT, BG, LV, HU, HR, IE, EL, EE. Veliko radno opterećenje nekih drugih država članica uzrokovano je većinom time što državama članicama državljanstva počinitelja kaznenog djela moraju slati velik broj obavijesti o novim osuđujućim presudama, dok same šalju manje zahtjeva: IT, BE, ES, FR, CY.

·Ne šalju se obavijesti o svim osuđujućim presudama i ažuriranjima

Kad je riječ o broju obavijesti o novim osuđujućim presudama koje su poslane 2016., najaktivnije su države članice bile DE (29,7 % od svih poslanih obavijesti), IT (19,0 %), BE (13,6 %), UK (9,9 %), ES (9,0 %) i FR (5,2 %).

Za razliku od toga, neke države članice uopće ne šalju obavijesti o novim osuđujućim presudama (EL) ili šalju samo nekoliko obavijesti povezanih sa svojim stanovnicima koji su državljani neke druge države članice EU-a 7 (BG, EE, HR, LT, LV, MT, RO godine 2016.; BG, EE, LV, HR, LT godine 2015.; BG, EE, HR, LT, LV, RO, SK godine 2014.). Ne budu li se obavijesti o osuđujućim presudama slale sustavno i pouzdano, počinitelji kaznenih djela mogli bi pobjeći svojoj kriminalnoj prošlosti ili ponovno počiniti ista kaznena djela.

Ažuriranja dostavljenih podataka o osuđujućim presudama činila su u prosjeku 27 % svih obavijesti u 2016. Neke države članice uopće nisu ažurirale prethodno poslane obavijesti (BG, DK, EE, EL, LV, RO godine 2016.; BG, DK, FI, EL godine 2015.; DK, EE, FI, EL, HR, RO godine 2014.) ili su poslale malen broj takvih poruka (HR, LT, LU godine 2016.; EE, HR, LT, LU, LV, RO godine 2015.; BG, HU, IE, LT, LU, LV, SK godine 2014.). Neažuriranje podataka o osuđujućim presudama rezultira time da država članica državljanstva obrađuje i širi zastarjele i nepouzdane podatke o osuđujućim presudama.

·ECRIS se ne upotrebljava uvijek za traženje podataka o prethodnim osuđujućim presudama

Države članice koje su 2016. poslale najveći broj zahtjeva su sljedeće: DE (38,6 %), zatim UK (26,7 %), CZ (10,1 %), AT (6,9 %), ES (3,7 %) i FR (3,5 %). Međutim, neke države članice nisu uopće poslale zahtjeve za podatke (EL) ili su poslale tek nekoliko zahtjeva (BG, CY, HU, IT, MT, SK godine 2016.; BG, HU, IT, SK godine 2015.; BG, EE, HR, HU, IT, SK godine 2014.). To dovodi do situacije u kojoj kazneni sudovi mogu donijeti presudu ne znajući za prethodne osuđujuće presude u drugim državama članicama, što je suprotno zahtjevima utvrđenima u Okvirnoj odluci 2008/675/PUP 8 . Isto tako, ne bude li dovoljno podataka o prethodnim osuđujućim presudama, spriječit će se upotreba pouzdanih podataka o osuđujućim presudama u druge svrhe osim u svrhu kaznenog postupka (kao što su provjere prije zapošljavanja), što će dovesti do toga da sprečavanje kaznenih djela nije toliko učinkovito.

·Oko 14 000 zahtjeva za podatke (3,9 %) ostalo je 2016. bez odgovora

U većini država članica broj primljenih odgovora bio je neznatno niži od broja poslanih zahtjeva za podatke, a prosječna je razlika 2016. iznosila oko 3,9 %. Najveći postotak zaprimljenih zahtjeva ostao je neodgovoren u sljedećim državama članicama: CY (66,1 %), EL (34,9 %), IT (20 %) i LV (17,8 %).

·Na gotovo 13 000 zahtjeva (3,6 %) nije odgovoreno u zakonskom roku tijekom 2016.

Na gotovo 13 000 zahtjeva nije odgovoreno u zakonskom roku tijekom 2016. Riječ je o 3,6 % od ukupnog broja zahtjeva. Države članice kojima je bilo najteže pridržavati se rokova su sljedeće: EL (na 28,1 % zaprimljenih zahtjeva nije odgovoreno u roku), FI (21,5 %), EE (20,5 %), RO (9,3 %) i IT (5,28 %).

·ECRIS se sve više upotrebljava u druge svrhe osim u svrhu kaznenog postupka

Od početka rada ECRIS-a u prosjeku je 81 % svih zahtjeva podneseno u svrhu kaznenog postupka, dok je 19 % njih podneseno u druge svrhe osim u svrhu kaznenog postupka. Broj zahtjeva podnesenih u druge svrhe povećao se na 22 % u 2016. te je dosegao brojku od 79 000. Zahtjevi koje šalju pojedinci kako bi dobili podatke iz vlastite kaznene evidencije čine najveći dio zahtjeva podnesenih u druge svrhe osim u svrhu kaznenog postupka – 68 % svih zahtjeva podnesenih u druge svrhe i 15 % svih podnesenih zahtjeva.

·ECRIS se trenutačno rijetko upotrebljava za dobivanje podataka o TCN-ovima

U prosjeku se 90 % svih zahtjeva odnosi na građane EU-a, a oko 10 % njih na državljane trećih zemalja i osobe bez državljanstva. Broj zahtjeva za podatke o TCN-ovima 2016. premašio je 33 000. Očekuje se da će nadopunjavanje sustava ECRIS centraliziranim sustavom posvećenim TCN-ovima, kao što je Komisija predložila u dijelu paketa koji uključuje i ovo Izvješće, dovesti do znatnog povećanja broja zahtjeva u pogledu TCN-ova.

3. Razmjene ECRIS-om u brojkama

3.1. Povezane države članice

Smatra se da je država članica povezana sa sustavom ECRIS ako razmjenjuje podatke iz kaznenih evidencija s barem jednim povezanim partnerom. Do danas se svih 28 država članica povezalo sa sustavom ECRIS i razmjenjuje podatke iz kaznenih evidencija s barem jednom od ostalih država članica, a posljednje su se države članice (SI i PT) priključile u siječnju 2017. Za povijest povezivanja na mrežu ECRIS-a vidjeti odjeljak 1.1. Priloga.

ECRIS je decentralizirani sustav u kojem bi sve države članice trebale biti međusobno povezane. Pri tome je ukupan broj mogućih međusobnih povezivanja 756 (27 * 28). Iako su sve države članice sada povezane sa sustavom ECRIS, ni jedna od njih ne razmjenjuje podatke sa svih ostalih 27 država članica putem tog sustava. 

U sljedećoj je tablici prikazan broj međusobnih povezivanja u travnju 2017. po državama članicama.

Sustav ECRIS započeo je sa 173 međusobna povezivanja 2012. od mogućih 756 (ako je povezano 28 država članica). Na kraju 2016., odnosno pete godine rada sustava, uspostavljeno je 575 međusobnih povezivanja, što čini 76 % ukupnih mogućih međusobnih povezivanja i 88 % konkretnih međusobnih povezivanja (s tim da SI i PT u to vrijeme nisu bili povezani sa sustavom ECRIS). Za povećanje broja međusobnih povezivanja tijekom godina vidjeti odjeljak 1.1. Priloga.

Četiri države članice (AT, ES, UK i IE) ostvarile su 2017. najveći broj konkretnih međusobnih povezivanja (njih 26).

Krajnji cilj stoga još nije postignut, a to je da je svaka država članica povezana sa sustavom i da putem njega razmjenjuje podatke sa svim ostalim državama članicama.

3.2. Ukupan broj razmijenjenih poruka

U grafikonu u nastavku prikazan je brzorastući broj poruka razmijenjenih među povezanim državama članicama otkad je ECRIS započeo s radom u travnju 2012. pa do 31. prosinca 2016. Kada se analiziraju podaci za 2012. potrebno je imati na umu da je te godine sustav radio samo osam mjeseci.

Od 300 000 poruka koje su do kraja 2012. razmijenile sve međusobno povezane države članice, broj razmijenjenih poruka 2016. iznosio je gotovo 2 milijuna, a svakog je mjeseca te godine razmijenjeno u prosjeku 165 000 poruka. Taj broj obuhvaća sve vrste poruka: obavijesti, ažuriranja, zahtjeve, odgovore, odbijanja, druge odgovore, razmjene dodatnih podataka itd.

U grafikonu u nastavku prikazano je kretanje broja obavijesti, zahtjeva i odgovora na zahtjeve tijekom pet godina rada sustava ECRIS. Pri tome su u obzir uzete samo obavijesti o novim osuđujućim presudama, bez ažuriranja. Odgovori obuhvaćaju odgovore na zahtjeve, odbijanja zahtjeva i druge odgovore 9 .

Trenutačno broj obavijesti, zahtjeva i odgovora na zahtjeve iznosi otprilike 350 000 godišnje za svaku kategoriju. 

Od 2014., kada je 25 država članica bilo međusobno povezano, broj obavijesti o novim osuđujućim presudama postupno se stabilizirao nakon znatnog početnog rasta koji je bio povezan s priključivanjem novih država članica mreži i stvaranjem većeg broja međusobnih povezivanja. Očekuje se da će taj broj i dalje rasti kako se stopa međusobne povezanosti približava 100 %.

Suprotno tome, broj zahtjeva za podatke i odgovora na te zahtjeve ubrzano raste. To je pozitivan znak da su države članice sve svjesnije potrebe korištenja ECRIS-om radi traženja podataka tijekom kaznenog postupka kako bi se u obzir mogle uzeti prethodne osuđujuće presude u skladu s Okvirnom odlukom 2008/675/PUP. Tom pozitivnom trendu pridonosi i sve veći broj zahtjeva za podatke u druge svrhe osim u svrhu kaznenog postupka (npr. u svrhu zapošljavanja, posebno kad je riječ o zapošljavanju na radna mjesta koja uključuju redovit doticaj s djecom, u skladu s Direktivom 2011/93/EU).

3.3. Broj obavijesti, zahtjeva i odgovora po državama članicama

U grafikonu u nastavku prikazan je broj obavijesti o novim osuđujućim presudama, zahtjeva za podatke i odgovora koje su 2016. poslale sve međusobno povezane države članice. Za 2014. i 2015. godinu vidjeti odjeljak 1.2. Priloga.

Kad je riječ o ukupnom broju poslanih poruka sve tri vrste 10 , najaktivnije su države članice bile sljedeće:

– 2016.: DE (24,9 %), zatim UK (13,7 %), IT (7,7 %), PL (6,6 %) i RO (5,5 %),

– 2015.: DE (25,6 %), zatim UK (14,7 %), IT (9,1 %), PL (7,0 %) i RO (5,6 %),

– 2014.: DE (28,7 %), zatim IT (10,9 %), UK (9,7 %), FR (8,3 %) i PL (6,8 %).

Ti podaci ukazuju na to da postoje znatne razlike među aktivnostima koje države članice provode u sustavu ECRIS te u njihovu radnom opterećenju.

Neke države članice šalju puno više zahtjeva za podatke nego što ih dobivaju: DE, UK, AT, kao i CZ 2016. S druge je strane radno opterećenje pojedinih država članica veliko jer moraju odgovoriti na brojne zahtjeve, dok same šalju manje zahtjeva: PL, RO, SK, LT, IT, BG, LV, HU, HR, IE, EL, EE. Veliko radno opterećenje nekih drugih država članica uzrokovano je većinom time što državama članicama državljanstva počinitelja kaznenog djela moraju slati velik broj obavijesti o novim osuđujućim presudama, dok same šalju manje zahtjeva: IT, BE, ES, FR, CY.

3.4. Obavijesti

U grafikonu u nastavku prikazan je broj obavijesti koje su 2016. poslale sve međusobno povezane države članice, raščlanjen po obavijestima o novim osuđujućim presudama i obavijestima o ažuriranju prethodno poslanih obavijesti. Za 2014. i 2015. godinu vidjeti odjeljak 1.3. Priloga.

Broj obavijesti koje se godišnje šalju znatno se razlikuje među državama članicama te se kreće od nula obavijesti o novim osuđujućim presudama (EL) do gotovo 100 000 (DE). Pri analizi tih razlika potrebno je prije svega u obzir uzeti dva čimbenika: veličinu države i broj osuđujućih presuda državljana ostalih država članica (dalje u tekstu „stanovnici koji su državljani neke druge države članice EU-a”). Za detaljnu analizu statističkih podataka pojedinačnih država članica vidjeti odjeljak 2. Priloga.

Kad je riječ o slanju obavijesti o novim osuđujućim presudama, najaktivnije su države članice bile sljedeće:

– 2016.: DE (29,7 %), zatim IT (19,0 %), BE (13,6 %), UK (9,9 %), ES (9,0 %) i FR (5,2 %),

– 2015.: DE (28,7 %), zatim IT (19,8 %), BE (12,5 %), UK (11,4 %), FR (6,3 %) i ES (5,9 %),

– 2014.: DE (30,0 %), zatim IT (20,8 %), FR (11,2 %), BE (8,4 %), UK (7,9 %) i ES (5,8 %).

Uzimajući u obzir sve poslane obavijesti, uključujući ažuriranja, navedeno razvrstavanje izgleda uvelike slično, međutim, ES je s četvrtog mjesta 2014. i 2015. stigao do trećeg mjesta 2016.

Obavijesti o novim osuđujućim presudama i obavijesti o ažuriranju poslane 2016. činile su u prosjeku 73,2 %, odnosno 26,8 %. Za 2014. i 2015. godinu vidjeti odjeljak 1.3. Priloga. Taj se omjer znatno razlikuje među državama članicama i kreće se od toga da ažuriranja ima dvostruko više nego obavijesti (npr. AT, PL), preko gotovo jednakog broja kad riječ o obje navedene kategorije (npr. ES, NL), do toga da ažuriranja čine tek malen dio svih obavijesti (npr. BE, UK). Kad je riječ o Njemačkoj, koja šalje najveći broj svih obavijesti, ažuriranja čine oko 22 % svih poslanih obavijesti.

Na temelju detaljne analize statističkih podataka u tom su pogledu utvrđena dva problema.

Prvo, neke države članice uopće ne šalju obavijesti o novim osuđujućim presudama (EL) ili šalju samo nekoliko obavijesti povezanih sa svojim stanovnicima koji su državljani neke druge države članice EU-a (BG, EE, HR, LT, LV, MT, RO godine 2016.; BG, EE, LV, HR, LT godine 2015.; BG, EE, HR, LT, LV, RO, SK godine 2014.). Posljedično, osuđujuće presude o kojima nije poslana obavijest nisu registrirane u državama članicama državljanstva pa bi počinitelji kaznenih djela mogli izbjeći posljedice svoje kriminalne prošlosti.

Drugo, neke države članice uopće ne ažuriraju svoje prethodno poslane obavijesti (BG, DK, EE, EL, LV, RO godine 2016.; BG, DK, FI, EL godine 2015.; DK, EE, FI, EL, HR, RO godine 2014.) ili šalju malen broj takvih poruka (HR, LT, LU godine 2016.; EE, HR, LT, LU, LV, RO godine 2015.; BG, HU, IE, LT, LU, LV, SK godine 2014.). Ako država članica u kojoj je izrečena osuđujuća presuda ne ažurira podatke, država članica državljanstva obrađuje i širi zastarjele i nepouzdane podatke.

3.5. Zahtjevi za podatke

U grafikonu u nastavku uspoređuje se broj zahtjeva za podatke koje su 2016. poslale sve međusobno povezane države članice s brojem odgovora primljenih na te zahtjeve. Za 2014. i 2015. godinu vidjeti odjeljak 1.4. Priloga.

Broj zahtjeva za podatke koji se godišnje izdaju znatno se razlikuje među državama članicama te se kreće od nula (EL) do 140 000 zahtjeva (DE). Glavni čimbenik koji je potrebno uzeti u obzir pri analizi tih razlika jest broj državljana ostalih država članica koji borave u određenoj državi članici.

Kad je riječ o izdavanju zahtjeva, najaktivnije su države članice bile sljedeće:

– 2016.: DE (38,6 %), zatim UK (26,7 %), CZ (10,1 %), AT (6,9 %), ES (3,7 %) i FR (3,5 %),

– 2015.: DE (40,0 %), zatim UK (29,4 %), AT (8,2 %), FR (4,5 %), ES (4,0 %) i CZ (3,3 %),

– 2014.: DE (45,3 %), zatim UK (18,7 %), AT (13,7 %), FR (7,6 %), CZ (4,1 %) i NL (2,8 %).

Neke države članice uopće ne šalju zahtjeve (EL) ili šalju samo nekoliko zahtjeva povezanih sa svojim stanovnicima koji su državljani neke druge države članice EU-a (BG, CY, HU, IT, MT, EE, HR, LV, RO, SK godine 2016.; BG, HU, IT, EE, HR, LV, RO, CY, SK godine 2015.; BG, EE, HR, HU, IT, LV, CY, SK godine 2014.). To dovodi do situacije u kojoj kazneni sudovi mogu donijeti presude ne znajući za osuđujuće presude donesene u drugim državama članicama, što je suprotno zahtjevima utvrđenima u Okvirnoj odluci 2008/675/PUP o poštovanju prethodnih presuda u novom kaznenom postupku. Usto, umanjit će se preventivni učinak koji ima zahtjev za izdavanje potvrda iz kaznene evidencije u druge svrhe osim u svrhu kaznenog postupka, kao što je zapošljavanje.

Iz navedenih se podataka isto tako može zaključiti da se na neke zahtjeve za podatke nikad ne dobije odgovor. U većini je slučajeva broj primljenih odgovora neznatno niži od broja poslanih zahtjeva, a prosječna je razlika 2016. iznosila oko 3,9 %. Kad je riječ o državama članicama koje su najaktivnije u slanju zahtjeva, na 7 % zahtjeva iz DE (9 577), 4 % zahtjeva iz AT (869) i 2 % zahtjeva iz UK (1 709) poslanih 2016. odgovor nikad nije stigao.

3.6. Odgovori na zahtjeve

U grafikonu u nastavku prikazan je broj odgovora koje su 2016. poslale sve međusobno povezane države članice u usporedbi s brojem odgovarajućih zahtjeva za podatke koje su te države članice primile. Za 2014. i 2015. godinu vidjeti odjeljak 1.5. Priloga.

Broj primljenih zahtjeva i poslanih odgovora na te zahtjeve znatno se razlikuje među državama članicama i kreće se od 63 (MT) do 62 000 (PL) zahtjeva godišnje. Pri analizi tih razlika potrebno je prije svega u obzir uzeti dva čimbenika: ukupno stanovništvo po državi članici i broj njezinih državljana koji borave u drugim državama članicama. Za detaljnu analizu statističkih podataka pojedinačnih država članica vidjeti odjeljak 2. Priloga.

Države članice koje su zaprimile najveći broj zahtjeva za podatke i koje su posljedično odgovorile na najveći broj zahtjeva u apsolutnom smislu (ne nužno najveći broj u odnosu na broj primljenih zahtjeva) bile su sljedeće:

– 2016.: PL (17,4 % svih odgovora), zatim RO (16,2 %), SK (9,1 %), DE (6,2 %), IT (5,1 %) i FR (4,6 %),

– 2015.: PL (18,9 %), zatim RO (17,9 %), DE (7,5 %), IT (6,5 %), LT (5,2 %) i FR (4,9 %),

– 2014.: PL (20,0 %), zatim RO (13,0 %), DE (9,9 %), IT (8,5 %), FR (5,2 %) i LT (5,0 %).

Iako sve države članice u načelu odgovaraju na zahtjeve, na neke se zahtjeve za podatke nikad ne dobije odgovor. U većini slučajeva broj poslanih odgovora neznatno je niži od broja primljenih zahtjeva za podatke, a prosječna je razlika 2016. iznosila oko 3,9 %.

U slučaju država članica koje su 2016. primile najveći broj zahtjeva, Italija nije odgovorila na 20,4 % zahtjeva koje je primila (5 579), FR na 3,9 % (657), DE na 2,5 % (552), PL na 1,9 % (1 174), RO na 1,7 % (970) i SK na 0,1 % (47).

Države članice s najvećim postotkom neodgovorenih zahtjeva 2016. bile su sljedeće: CY (66,1 % primljenih zahtjeva), EL (34,9 %), IT (20,4 %) i LV (17,8 %).

3.7. Odgovori poslani izvan zakonskih rokova

Još jedan od problema je to što na neke od zahtjeva nije odgovoreno u zakonskim rokovima. U tablici u nastavku za svaku je državu članicu naveden broj odgovora koji su 2016. poslani izvan zakonskih rokova.

Godine 2016. na oko 13 000 zahtjeva nije odgovoreno u zakonskom roku. Riječ je o 3,6 % od ukupnog broja zahtjeva. Države članice kojima je bilo najteže pridržavati se rokova su sljedeće: EL (na 28,1 % zaprimljenih zahtjeva nije odgovoreno u roku), FI (21,5 %), EE (20,5 %), RO (9,3 %) i IT (5,28 %). Kad je riječ o odgovorima poslanima nakon isteka zakonskog roka, 27,33 % odgovora LT poslano je nakon isteka roka (4 198), 21,33 % odgovora IE (2 153), 19,56 % odgovora CY (134), 6,12 % odgovora RO (3 535) i 4,92 % odgovora PL (3 056).

3.8. Zahtjevi u svrhu kaznenog postupka i druge svrhe

U grafikonu u nastavku prikazan je omjer između zahtjeva poslanih u svrhu kaznenog postupka i onih poslanih u druge svrhe osim u svrhu kaznenog postupka u razdoblju od 2012. do 2016.

Od početka rada ECRIS-a u prosjeku je 81 % svih zahtjeva podneseno u svrhu kaznenog postupka, dok je 19 % njih podneseno u druge svrhe. Broj zahtjeva podnesenih 2016. u druge svrhe dosegao je brojku od 79 000.

Postotak zahtjeva podnesenih u druge svrhe u razdoblju od 2012. do 2014. bio je stabilan. Povećanje na 22 % u 2016. uzrokovano je uglavnom povećanjem broja zahtjeva u svrhu zapošljavanja kad je riječ o obavljanju profesionalnih ili dobrovoljnih djelatnosti koje uključuju izravan i redovit doticaj s djecom u skladu s Direktivom 2011/93/EU. Takvih je zahtjeva 2016. bilo gotovo 8 000, odnosno 10 % svih zahtjeva u druge svrhe, dok je 2012. njihov broj bio zanemariv (7 zahtjeva).

Zahtjevi koje šalju pojedinci kako bi dobili podatke iz vlastite kaznene evidencije činili su 2016. najveći dio zahtjeva podnesenih u druge svrhe osim u svrhu kaznenog postupka – 68 % svih zahtjeva podnesenih u druge svrhe i 15 % svih podnesenih zahtjeva. Sljedeći najveći broj zahtjeva odnosio se na zahtjeve nadležnog upravnog tijela u svrhu nekaznenog postupka (14 % zahtjeva u druge svrhe i 3,1 % svih podnesenih zahtjeva), zahtjeve koji se odnose na zapošljavanje u skladu s Direktivom 2011/93/EU (9,9 %, odnosno 2,2 %) i zahtjeve za izdavanje dozvole za nošenje oružja (3,5 %, odnosno 0,8 %).

Zahtjevi u važnu svrhu dobivanja nekog drugog državljanstva činili su tek oko 1,4 % svih zahtjeva u druge svrhe i 0,3 % svih zahtjeva.

Za više pojedinosti o broju zahtjeva po različitim kategorijama i svrhama u razdoblju do 2014. do 2016. vidjeti odjeljak 1.6. Priloga.

3.9. Zahtjevi koji se odnose na građane EU-a i TCN-ove

U grafikonima u nastavku prikazan je omjer između zahtjeva koji se odnose na građane EU-a i TCN-ove – na godišnjoj osnovi 11 i u prosjeku tijekom cijelog razdoblja rada ECRIS-a.

 

U prosjeku se 90 % svih zahtjeva odnosi na građane EU-a, a oko 10 % njih na državljane trećih zemalja. Udio zahtjeva koji se odnose na osobe bez državljanstva zanemariv je (0,03 %).

U prvoj je godini rada ECRIS-a postotak zahtjeva koji se odnosio na TCN-ove bio vrlo nizak (5 %). Taj se postotak udvostručio 2013. i otada je ostao stabilan. Broj zahtjeva za podatke o TCN-ovima 2016. premašio je 33 000.

Normativnom dopunom koju je predložila Komisija zajedno s ovim Izvješćem poboljšat će se sustav ECRIS u pogledu TCN-ova uvođenjem centraliziranog sustava posvećenog TCN-ovima, čime će se omogućiti učinkovito utvrđivanje država članica koje posjeduju podatke iz kaznenih evidencija u pogledu TCN-ova. Očekuje se da će ta mjera dovesti do znatnog povećanja broja zahtjeva u pogledu TCN-ova.

3.10. Odgovori koji sadržavaju podatke o osuđujućim presudama

U grafikonima u nastavku nalaze se podaci o udjelu odgovora na zahtjeve koji sadržavaju barem jednu osuđujuću presudu, odgovora koji ne sadržavaju ni jednu osuđujuću presudu 12 – na godišnjoj osnovi i u prosjeku tijekom razdoblja rada ECRIS-a.

 

Od prve godine rada ECRIS-a 31 % odgovora sadržavalo je podatke o prethodnim osuđujućim presudama. To znači da je u 31 % slučajeva dotična osoba već barem jednom bila osuđivana, što dokazuje da je ECRIS vrlo važan alat za dobivanje podataka iz kaznenih evidencija. Takvih je odgovora s podacima o osuđujućim presudama 2016. bilo 105 000. Odgovori u kojima nije bilo podataka o osuđujućim presudama činili su u posljednjih pet godina u prosjeku 63 %, a drugi odgovori 6 %.

(1)

     SL L 93, 7.4.2009., str. 23.

(2)

     SL L 93, 7.4.2009., str. 33.

(3)

     Člankom 6. stavkom 2. Odluke Vijeća 2009/316/PUP predviđa se da Vijeće donese provedbene mjere u pogledu ECRIS-a, posebno kad je riječ o uspostavi sustava i postupaka upisivanja kojima se omogućuje nadzor nad radom ECRIS-a te uspostavi statističkih podataka koji ne sadržavaju osobne podatke u vezi razmjene informacija iz kaznenih evidencija putem ECRIS-a.

(4)

     Izvješće Komisije Europskom parlamentu i Vijeću o provedbi Okvirne odluke Vijeća 2009/315/PUP od 26. veljače 2009. o organizaciji i sadržaju razmjene podataka iz kaznene evidencije između država članica, COM (2016) 6 final.

(5)

     COM(2017) 344 final.

(6)

     Direktiva 2011/93/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 13. prosinca 2011. o suzbijanju seksualnog zlostavljanja i seksualnog iskorištavanja djece i dječje pornografije, te o zamjeni Okvirne odluke Vijeća 2004/68/PUP, SL L 335, 17.12.2011., str. 1.

(7)

   Vidjeti statističke podatke Eurostata: http://ec.europa.eu/eurostat/statistics-explained/index.php/File:Non-    national_population_by_group_of_citizenship,_1_January_2016_(%C2%B9).png

(8)

     Okvirna odluka Vijeća 2008/675/PUP o poštovanju presuda među državama članicama Europske unije u novom kaznenom postupku, SL L 220, 15.8.2008., str. 32.

(9)

     Drugi odgovori obuhvaćaju na primjer slučajeve u kojima je pronađeno više osoba, slučajeve u kojima osoba nije državljanin države članice koja zaprima zahtjev itd.

(10)

     Za usporednu tablicu s najaktivnijim državama članicama u pogledu broja poslanih obavijesti, zahtjeva i odgovora (navedenih po kategoriji) vidjeti odjeljak 1.2. Priloga.

(11)

     Vidjeti i tablicu u odjeljku 1.7. Priloga.

(12)

     Vidjeti bilješku 9. Vidjeti i tablicu u odjeljku 1.8. Priloga.