2.3.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 81/167

Izvjestitelj:

Pavel TRANTINA (CZ/III)

Suizvjestitelj:

Antonello PEZZINI (GRI-IT)

1.1.

EGSO pozdravlja predmetne inicijative i slaže se s načelima na kojima se one temelje, ali bi ipak želio iskoristiti ovu priliku da izloži svoje stavove u vezi s važnošću osiguravanja potrebnih sredstava za podupiranje procesa poboljšanja obrazovnih sustava u Europi kako bi se postiglo visokokvalitetno obrazovanje za sve, kao i s važnošću poboljšanja mogućnosti da se obrazovanjem odgovori na društvene izazove te učenici i studenti učinkovito pripreme za kvalitetan život i rad. Oslanjajući se na vlastite vrijednosti, Europa može i mora imati vodeću inovativnu ulogu u izgradnji održivog i uključivog gospodarstva. Gospodarstvo te vrste trebalo bi biti u stanju povećati konkurentnost i osigurati budućnost svog posebnog socijalnog modela. Suradnja na polju obrazovanja daje istinski smisao samom konceptu EU-a te promiče sliku o „zajednici”, odnosno EU-u, kao nečem konstruktivnom.

1.2.

S obzirom na trenutno političko stanje u Europi EGSO poziva Komisiju i države članice da u obrazovne politike uključe potrebu za priznavanjem vrijednosti kulturne raznolikosti i tolerancije kao dodatnog područja na kojem se može poticati aktivno građanstvo u sklopu ciljeva EU-a usmjerenih na promicanje temeljnih vrijednosti EU-a. Svi smo odgovorni za obrazovanje građana i podizanje njihove svijesti o zajedničkoj europskoj povijesti i vrijednostima, kao i o važnosti tolerancije i ljudskih prava.

1.3.

EGSO smatra da je potrebna ambicioznija inicijativa kako bi se moglo odgovoriti na sve veće izazove današnjice; inicijativa koja bi vodila prema sveobuhvatnijoj obrazovnoj strategiji kojom bi se promijenila postojeća paradigma radi podupiranja naše djece i mladih te osiguravanja brzih rješenja za postojeće izazove.

1.4.

Unapređenje statusa učitelja, nastavnika i ravnatelja škola te podrška za njih od presudne su važnosti za poboljšanje obrazovanja. Potrebno je osigurati dodatno osposobljavanje ne samo za učitelje, nastavnike i ravnatelje škola, već i za osobe koje educiraju djecu i mlade ljude u stvarnom životu izvan obrazovnih ustanova, primjerice za roditelje, zajednicu i osobe koje pružaju neformalno obrazovanje. Važno je stvarati saveze s tim skupinama.

1.5.

Državama članicama potrebno je dati konkretnije prijedloge u vezi s obrazovanjem i potporom za učitelje i nastavnike, pored ostalog i u vezi s unapređenjem školskog okruženja kao dijela njihovih radnih uvjeta i uvjeta učenja učenika. Neki prijedlozi mogli bi se iznijeti u okviru europskog semestra, kao dio preporuka za pojedinu zemlju.

1.6.

Imajući u vidu predstojeći samit o obrazovanju na visokoj razini koji se planira za početak 2018., a domaćin će mu biti Komisija, EGSO snažno potiče države članice da naprave znatan pozitivan pomak i uspostave – među ostalim, oslanjajući se na učinkovite socijalne i civilne dijaloge – sustave obrazovanja, osposobljavanja i cjeloživotnog učenja koji će korisnicima osigurati obećavajuću budućnost u Europi.

1.7.

EGSO smatra da su sljedeća dva elementa ključna za poboljšanje i modernizaciju obrazovnih sustava: dostupnost dostatnih i pravedno raspodijeljenih financijskih sredstava i koordinirano upravljanje u okviru visokokvalitetnog i učinkovitog socijalnog dijaloga. To bi se trebalo u većoj mjeri uvažiti u budućim raspravama. Resursi za obrazovanje ne bi trebali biti usmjereni isključivo na rezultate, već i na uključivost za učenike/studente iz sredina u nepovoljnom položaju i izbjeglice.

1.8.

EU mora povećati ulaganja u obrazovanje i osposobljavanje te istraživanje i inovacije povećanjem sredstava dodijeljenih programima Erasmus+ i Obzor 2020. te programima koji se predviđaju nakon njih. To bi moglo povećati broj radnih mjesta u budućnosti te stvoriti nove mogućnosti.

1.9.

Nadalje, EGSO bi želio naglasiti važnost učinkovitog uključivanja socijalnih partnera i drugih organizacija civilnog društva u taj proces.

1.10.

Premda se predmetna komunikacija bavi uglavnom školama i visokim obrazovanjem, potrebno je posvetiti pozornost i suradnji i vezama između formalnog, neformalnog i informalnog učenja te priznavanju rezultata tih vidova učenja.

1.11.

EGSO ističe važnost usvajanja sveobuhvatnog pristupa poduzetništvu. Svim edukatorima potrebni su definirani ciljevi učenja o poduzetništvu kako bi se u učionice uvele učinkovite metode učenja o tome. Razvijanje socijalnih projekata u školi i izvan nje pruža idealnu priliku za usvajanje tih vještina i nužnog načina razmišljanja, a i doprinosi boljem povezivanju s drugim okruženjima za učenje.

1.12.

EGSO vjeruje da šira svrha obrazovanja počiva u ravnoteži i uskoj suradnji između predmeta STEM te društvenih i humanističkih znanosti. EGSO stoga poziva na interdisciplinarniji pristup obrazovanju i cjeloživotnom učenju s težištem na partnerstvima i mogućnošću fleksibilnog odabira koji ne obuhvaća samo jednu razinu obrazovanja i određeno područje studija.

2.1.

Nakon komunikacije o poboljšanju i modernizaciji obrazovanja (7. prosinca 2016.) Europska komisija pokrenula je 30. svibnja 2017. novu inicijativu za mlade o školama i visokom obrazovanju pod nazivom Strategija za visokokvalitetno, uključivo obrazovanje okrenuto budućnosti. Taj paket obuhvaća dva obnovljena programa EU-a za modernizaciju obrazovanja, jedan za škole, a drugi za visoko obrazovanje.

2.2.

Kad je riječ o školama, na temelju činjeničnog stanja u državama članicama utvrđena su tri područja na kojima je potrebno poduzeti mjere i na kojima potpora EU-a može pomoći u rješavanju važnih izazova:

2.3.

Komisija predlaže dopunu mjera koje poduzimaju države članice na ta tri područja podržavanjem uzajamnog učenja, jačanjem baze podataka o dobrim praksama u obrazovanju i pružanjem pomoći na polju nacionalnih reformi u državama članicama koje to žele. Ta podrška uključuje sljedeće: jačanje razvoja kompetencija i međukulturnog učenja uz pomoć partnerstava škola, mobilnosti i projekata eTwinninga u okviru programa Erasmus+; jačanje uzajamnog učenja tijekom karijere i stručnog usavršavanja učitelja, nastavnika i ravnatelja škola; i uspostavu novih mehanizama potpore za države članice koje traže pomoć pri oblikovanju i provedbi obrazovnih reformi.

2.4.

Obnovljena strategija za visoko obrazovanje oslanja se na program modernizacije iz 2011. godine. Komisija u predmetnoj komunikaciji iznosi planove za četiri ključna područja:

2.5.

Naposljetku, kako bi se osiguralo da visoko obrazovanje može pomoći u poticanju rasta i otvaranju novih radnih mjesta, sveučilišta moraju osmisliti kurikulume u skladu s postojećim ili očekivanim potrebama gospodarstva i društva, a potencijalnim studentima potrebne su ažurirane, pouzdane informacije koje će im pomoći da odluče koji studijski program da odaberu. Stoga je Komisija, kao dio Novog programa vještina za Europu, predstavila i paralelni prijedlog preporuke Vijeća o praćenju osoba s diplomom kojim će se uz osobe sa završenim visokim obrazovanjem obuhvatiti i osobe sa strukovnim obrazovanjem i osposobljavanjem. To bi trebalo potaknuti i poduprijeti tijela država članica u nastojanju da poboljšaju kvalitetu i dostupnost informacija o napretku osoba s diplomom u karijeri ili daljnjem obrazovanju nakon završetka studija.

3.1.

EGSO pozdravlja predmetne inicijative i želio bi izložiti svoje stavove u vezi s važnošću osiguravanja potrebnih sredstava za podupiranje procesa poboljšanja obrazovnih sustava u Europi kako bi se postiglo visokokvalitetno obrazovanje za sve, kao i s važnošću poboljšanja mogućnosti da se obrazovanjem odgovori na društvene izazove te učenici i studenti učinkovito pripreme za kvalitetan život i rad. Slaže se s naglaskom koji se stavlja na rani i predškolski odgoj i obrazovanje, ulaganje u obrazovanje učitelja i nastavnika, promicanje suradnje među različitim dionicima, unapređenje upravljanja školama, sinergiju s istraživanjem te opću usmjerenost na socijalnu uključenost.

3.2.

Često se ističe da je obrazovanje ključni faktor smanjenja socioekonomske nejednakosti i promicanja socijalne uključenosti (1), no u nedavnoj preporuci Komisije za europski stup socijalnih prava, kao i u Pariškoj deklaraciji (2) iz 2015. godine, napominje se da je u većini zemalja EU-a nejednakost sve veća. Promjene do kojih dolazi diljem svijeta, a koje utječu na rad, društva i potražnju za vještinama, nikada nisu bile tako brze; EU bi stoga trebao potaknuti države članice da prilagode svoje obrazovne sustave tim novim okolnostima. Kontinuirana procjena neusklađenosti postojećih i potrebnih vještina te rezultata na tržištu rada trebala bi pomoći u tome. Kako bi se izgradilo društvo u kojem svi doista imaju jednake mogućnosti, nužno je i osigurati da kurikulumi i prakse poučavanja postanu fleksibilniji, inovativni i sveobuhvatni tako što će se proučiti brojni primjeri najboljih praksi istaknuti tijekom proteklih godina.

3.3.

Imajući to na umu, EGSO smatra da je važno napomenuti da je obrazovanje zajedničko dobro te bi trebalo ostati ključni instrument promicanja javnog interesa putem ulaganja usmjerenih na smanjenje privatnih i javnih troškova nedovoljnog obrazovanja na brojnim područjima kao što su sprečavanje nasilja, poboljšanje zdravlja uz pomoć sporta i promicanja dobrobiti, podizanje svijesti u vezi s klimatskim promjenama i jamčenje socijalnog mira u sve raznolikijim društvima. U tom pogledu, reforme obrazovanja ne bi trebale biti usmjerene samo na prenošenje skupova vještina, kompetencija i znanja sutrašnjice koji će mladim ljudima biti potrebni za ulazak na tržište rada, već i na jačanje sposobnosti učenika da odgovore na hitna društvena pitanja koja utječu na svakodnevni život europskih građana.

3.4.

Prijelaz s jedne razine obrazovanja na drugu i suradnja između različitih pružatelja obrazovanja kako u formalnom tako i u neformalnom okruženju iziskuju posebnu pozornost u strategiji koju Komisija planira. EGSO pozdravlja naglasak koji se stavlja na izgradnju uključivih i povezanih sustava visokog obrazovanja i na poticanje škola da razviju bolje veze i suradnju s ustanovama visokog obrazovanja na području znanosti, tehnologije, inženjerstva i matematike (STEM), no vjeruje da šira svrha obrazovanja počiva u ravnoteži i uskoj suradnji između predmeta STEM te društvenih i humanističkih znanosti. EGSO stoga poziva na interdisciplinarniji pristup obrazovanju i cjeloživotnom učenju s težištem na partnerstvima i mogućnošću fleksibilnog odabira koji ne obuhvaća samo jednu razinu obrazovanja i određeno područje studija. Takvim bi se pristupom pomoglo i u smanjenju različitih nejednakosti, primjerice nejednakosti u zastupljenosti žena i muškaraca u predmetima STEM, i u znanosti općenito, jer bi se uklonili stereotipični pogledi na to što je primjerenije i/ili uobičajeno s obzirom na spol, rasu ili druga osobna obilježja.

3.5.

Odbor ponovo (3) poziva Komisiju da djeluje proaktivnije kad je riječ o uvođenju inovativnijih rješenja na području obrazovanja i razvijanja vještina, kao i o praćenju i promicanju praksi i inovativnih pristupa kojima se države članice već služe. EGSO čvrsto vjeruje da je došao trenutak za istinsku promjenu paradigme u pogledu ciljeva i funkcioniranja sektora obrazovanja i osposobljavanja, kao i u pogledu poimanja njegovog mjesta i uloge u društvu, te za uvažavanje činjenice da je i samo obrazovanje čimbenik produktivnosti. Proaktivnost na razini EU-a ključni je element u oblikovanju boljeg obrazovanja za budućnost.

3.6.

EGSO je u jednom od svojih prethodnih mišljenja naveo da „su poticanje svih dionika i potpora u stvaranju „obrazovnih partnerstava” u društvu, uključujući škole, poduzeća, gradska vijeća, socijalne partnere, organizacije civilnog društva, omladinske NVO-e, osobe koje rade s mladima i druge radnike zajednice, roditelje i učenike u školama za osmišljavanje i provedbu obrazovnih programa ključni za […] promjenu obrasca u obrazovanju” (4).

3.7.

Već od ranih školskih godina mladim je ljudima potrebno pomagati u razvijanju portfelja kompetencija koje ne odražavaju samo njihovo znanje već i vještine, inovativnost, kreativnost, kritički duh i njihovu svijest o zajedničkoj europskoj povijesti. U tom profilu kompetencija važno mjesto trebaju imati i različite digitalne vještine, međuljudska i timska iskustva te sposobnost uvažavanja različitih kultura. To bi se trebalo ostvariti uz pomoć edukatora i voditelja mladih.

3.8.

Izvorni naziv inicijative („Inicijativa za mlade”) šalje krivu poruku jer se čini da je ona usmjerena isključivo na mlade, dok se u sustav formalnog obrazovanja uključuje sve veći broj odraslih osoba. Žalosno je da se pojam „odrasle osobe” u komunikaciji o visokom obrazovanju gotovo i ne spominje, premda visoko obrazovanje može imati ključnu ulogu u cjeloživotnom učenju za sve dobne skupine, kao i u obnavljanju vještina, kompetencija i znanja zaposlenih i nezaposlenih osoba.

3.9.

Ključni je element za poboljšanje i modernizaciju obrazovnih sustava osiguravanje dostatnih i pravedno raspodijeljenih financijskih sredstava i koordinirano upravljanje u okviru visokokvalitetnog i učinkovitog socijalnog dijaloga. U svojim radnim dokumentima Komisija to ne uvažava u dovoljnoj mjeri te ne stavlja dovoljno naglaska na činjenicu da se resursi u obrazovanju ne bi smjeli usredotočivati samo na uspjeh, već i na uključivanje pojedinačnih učenika iz sredina u nepovoljnom položaju te na integraciju izbjeglica. Nadalje, Komisija jedva da priznaje važnost savjetovanja s različitim dionicima, a naročito organizacijama civilnog društva, i njihovog uključivanja u taj proces.

4.1.

Osnovne „tvrde” vještine jesu potrebne, ali jednako tako i „meke” i horizontalne vještine, kompetencije i znanje.

4.1.1.

EGSO ističe važnost toga da Komisija osigura da države članice usvoje sveobuhvatnu definiciju potreba učenika, odnosno da budu uključene i „tvrde” i „meke” vještine, kao i kompetencije i međudisciplinarno znanje. Ta tri aspekta trebala bi ne samo pokrivati kapacitete potrebne za rad već i obuhvatiti širu svrhu kontinuiranog osobnog razvoja svih pojedinaca tijekom cijelog života. Poboljšanja u obrazovanju, naročito u sustavima visokog obrazovanja, stoga također trebaju biti usredotočena na bolje načine za poticanje aktivnog građanstva, osnaživanja mladih, cjeloživotnog učenja te znanja o funkcioniranju EU-a i prednostima koje on donosi. Ne smijemo zaboraviti da obrazovanje samo po sebi ne može riješiti socioekonomske razlike te da su sinergije s komplementarnim socijalnim politikama i politikama zapošljavanja preduvjet za održivija rješenja.

4.1.2.

Potrebno je obratiti posebnu pozornost na razvoj takozvanih „mekih” vještina jer ih poslodavci sve više cijene, a one su korisne i izvan radnog okružja. EGSO stoga potiče mjere poput onih navedenih u komunikaciji Komisije: projekti za procjenu kreativnosti, rješavanje problema, suradnja (5), timski rad i kritičko razmišljanje. Kreatorima politika potrebno je osigurati odgovarajuću potporu i osposobljavanje kako bi mogli razumjeti sveukupnu dimenziju tih vještina.

4.1.3.

EGSO pozdravlja potporu za suradnju između sveučilišta i svijeta rada, no potonji ne bi smio biti ograničen na poslovni sektor. Izgradnja partnerstava između poduzeća i obrazovnih ustanova ne bi se smjela opravdavati samo na temelju kriterija jesu li mladi ljudi „izravno zapošljivi” ili nisu. Poduzeća moraju biti u mogućnosti u potpunosti iskoristiti ljudski potencijal mobiliziranjem pravih vještina i omogućavanjem da nove prilike koje donosi digitalna revolucija budu dostupne svim dobnim skupinama. Poduzeća bi također trebala podupirati mlade ljude u nastavljanju osposobljavanja nakon što stupe u svijet rada: obrazovanje je kontinuirani proces koji ne može zadovoljiti sve potrebe u ograničenom broju godina formalnog obrazovanja.

4.1.4.

Međutim, kao što je EGSO već istaknuo, potrebno je poticati „uvođenje dvojnog sustava obrazovanja i osposobljavanja u škole, kombinirajući učenje u učionici s praktičnim radom, povećavajući svijest obrazovnih vlasti i poduzeća o važnosti takvih inicijativa” (6). Radno iskustvo za školske učenike i veća povezanost između škola, industrije, sveučilišta i istraživanja ključni su za stvaranje stručnih i održivih radnih mjesta za mlade.

4.1.5.

Unatoč potrebi za „tvrdim” vještinama ekonomija ne može nametati smjer (visokom) obrazovanju. Drugim riječima, inicijativama kao što su praćenje osoba s diplomom na razini sustava trebalo bi se osigurati da programi visokog obrazovanja i kurikulumi ne budu utemeljeni na instrumentaliziranom ishodu obrazovanja, kao što su plaće ili razina zaposlenosti osoba s diplomom. Neke države članice već posjeduju vlastite sustave praćenja, pa bi ih potencijalni novi sustav na razini EU-a trebao objediniti. U svakom slučaju, taj se sustav ne smije koristiti za opravdavanje strogih mjera štednje u kurikulumima humanističkih i društvenih znanosti.

4.2.

Podrška za učitelje/nastavnike u cilju visokokvalitetnog poučavanja i cjeloživotnog učenja

4.2.1.

U „digitalnom dobu obrazovanja” korištenje tehnologije u obrazovanju mora biti korisno za proces učenja: na primjer, naučiti kako se kodira nije samo po sebi svrha; učenici moraju shvatiti logiku kodiranja i usvojiti skup vještina potrebnih za korištenje tehnoloških sredstava koja se razvijaju u okruženjima u kojima uče i žive.

4.2.2.

Iako IKT pruža mogućnosti u brojnim područjima, ujedno otvara vrata stvarnim opasnostima kao što su kiberkriminalitet i opasan i štetan sadržaj te istodobno povećava komercijalizaciju usluga i omogućuje tehnološki nadzor i zlouporabu osobnih podataka. Stoga treba povećati razinu digitalne pismenost te time sve građane oboružati pravim alatima kako bi se mogli uključiti u budući svijet rada. IKT se proširio na sve razine industrije i usluga, zbog čega mora postati sastavnim dijelom cjeloživotnog učenja.

4.2.3.

Poboljšanjima u digitalnom obrazovanju također je potrebno mladim ljudima pomoći da jasnije razluče informacije od znanja, da razviju kritičko razmišljanje i odgovarajuću medijsku pismenost, kao i da budu u stanju, primjerice, prepoznati „lažne vijesti” ili zaštititi svoju privatnost na internetu.

4.2.4.

Premda se predmetna komunikacija bavi uglavnom školama i visokim obrazovanjem, nije posvećeno dovoljno pozornosti suradnji i vezama između formalnog, neformalnog i informalnog učenja, kao što je naglašeno u zaključcima Vijeća (7) iz 2012. o „partnerstvima i fleksibilnim načinima učenja za cjeloživotno razvijanje vještina”. Do današnjeg dana samo je pola država članica EU-a uspostavilo sveobuhvatne strategije za cjeloživotno učenje (8). U tom pogledu tehnologije mogu biti korisne i kad je riječ o diversificiranim pristupima obrazovanju.

4.2.5.

Komisija već godinama radi na razvijanju mreža EU-a i promicanju suradnje za razmjenu najboljih praksi i uzajamno učenje. Međutim, bilo bi zanimljivo saznati u kojoj mjeri edukatori doista podržavaju te instrumente i mehanizme. Vrlo je vjerojatno da brojni učitelji, nastavnici i edukatori i dalje nisu svjesni svih potpora, financijskih sredstava i resursa za osposobljavanje koji su im dostupni na razini EU-a. Države članice trebale bi među svoje prioritete uvrstiti unapređenje izgradnje kapaciteta i radnih uvjeta, kao i bolje plaće za učitelje i nastavnike.

4.2.6.

Slijedom preporuka Komisije države članice moraju olakšati cjeloživotno učenje za edukatore, učitelje i nastavnike te povećati njihovu mobilnost, primjerice uz pomoć programa Erasmus+. Potrebno je obratiti posebnu pozornost poboljšanju participativnih aspekata poučavanja jer se pokazalo da je to odlična pedagoška mjera koja učenicima omogućuje da usvoje znanje i razviju određene horizontalne vještine, primjerice komunikacijske. To bi predstavljalo i izvanredno preusmjeravanje s obrazovanja u kojem je težište na učitelju i nastavniku na obrazovanje u čijem je središtu učenik, a učitelj/nastavnik postaje posrednik u učenju.

4.3.

Poduzetničko učenje kroz socijalne projekte

4.3.1.

Obrazovanjem se moraju poboljšati ključne kompetencije, vještine i stavovi koji su potrebni za uspjeh u životu nakon završavanja formalnog obrazovanja, primjerice timski rad i upravljanje projektima. Taj novi skup vještina ne samo da bi pomogao u povećanju zapošljivosti već bi poboljšao sposobnost budućih odraslih osoba da pojedinačno i kolektivno stvaraju vlastita radna mjesta. Učenje kroz djelovanje i učenje na iskustvu alternativni su pristupi učenju koji mogu povećati sposobnost zadržavanja znanja te su korisni za razvijanje praktičnih vještina, za razliku od stručnosti na određenom području.

4.3.2.

EGSO ističe važnost usvajanja sveobuhvatnog pristupa poduzetništvu koristeći se prednostima okvira EntreComp (9). Razvijanje socijalnih projekata u školi i izvan nje pruža idealnu priliku za usvajanje tih vještina i nužnog načina razmišljanja, a i doprinosi boljem povezivanju s drugim okruženjima za učenje. U vezi s time, potpora inicijativi Europske snage solidarnosti za mlade ljude u školama i visokom obrazovanju mora biti ključna mjera za države članice. Povrh toga, postoji sve veći interes za socijalno poduzetništvo, što je također način zadovoljavanja želja mladih za smislenim zaposlenjem.

4.3.3.

Poduzetništvo je snažan pokretač gospodarskog rasta i stvaranja radnih mjesta. Pozornost je potrebno obratiti posebno na razvijanje poduzetničkih vještina. Kao što je EGSO već napomenuo, obrazovanje o poduzetništvu diljem Europe, u svim kurikulumima i kao dio cjeloživotnog učenja i dalje iziskuje stvarnu predanost donositelja odluka. Ambicija, kreativnost i poduzetništvo moraju se sami po sebi cijeniti i poticati te ih se ne smije miješati s poslovnom aktivnošću ili ostvarivanjem dobiti. Kreativnost se razvija kroz učenje u formalnim i neformalnim sustavima. Edukatori moraju biti u potpunosti uključeni kako bi osigurali da se prenosi ispravna poruka. Učitelji i nastavnici mogu imati negativan stav prema uskoj definiciji poduzetništva kad se smatra da ono podrazumijeva samo pokretanja poslovanja, ali bi mogli biti otvoreniji širem konceptu koji predstavlja ključne životne kompetencije. Moglo bi se upotrijebiti „poduzetničko stepenište” radi razvijanja aktivnosti i poučavanja kako bi poduzetnički duh zaživio u učionicama (10).

4.3.4.

Bez obzira na to hoće li pokrenuti poslovanje ili osnovati socijalno poduzeće, mladi ljudi kojima je osigurano učenje o poduzetništvu razvijaju poslovno znanje te osnovne vještine i stavove, uključujući kreativnost, poduzetnost, ustrajnost, sposobnost timskog rada, razumijevanje rizika i osjećaj za odgovornost. To je poduzetnički mentalni sklop koji poduzetnicima pomaže da pretvore ideje u djela, a uz to znatno povećava zapošljivost. Za sve su edukatore potrebni definirani rezultati učenja o poduzetništvu kako bi se u učionice uvele učinkovite metode učenja o tome. Države članice stoga bi već od osnovne škole trebale poticati poduzetničke vještine novim i kreativnim načinima poučavanja i učenja, uz naglasak – od srednje škole do visokog obrazovanja – na pokretanju poduzeća kao jednoj od mogućnosti za karijeru. Stjecanje praktičnih iskustava, putem učenja utemeljenog na rješavanju problema i povezivanja s poduzećima, trebalo bi se koristiti u svim disciplinama i biti prilagođeno svim razinama obrazovanja.