2.3.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 81/124

Izvjestitelj:

David CROUGHAN

1.1.

Zajednička valuta i njezine institucije bile su stabilizirajući čimbenik tijekom svjetske financijske krize, a prije toga donijele su korist poduzećima i građanima u obliku niske inflacije i kamatnih stopa te lakše prekogranične trgovine i putovanja.

1.2.

Međutim, u dokumentu za razmatranje jasno se utvrđuje da je ekonomska i monetarna unija nepotpuna i da „gospodarska” komponenta zaostaje za „monetarnim” stupom u pogledu integracije na razini EU-a, što koči njezinu sposobnost da podupire monetarnu politiku i nacionalne gospodarske politike. Odluke da se isprave institucionalni i upravljački nedostaci, koji su dijelom uzrok kontinuirane slabosti europodručja, ne mogu se zauvijek odgađati. Postoji potreba jačanja političke volje da se učvrsti dimenzija „Unije” EMU-a.

1.3.

Okretanje k protekcionizmu i moguće ukidanje iznimno niskih kamatnih stopa i kvantitativnog popuštanja dovest će do mnogo neizvjesnijeg svijeta, uz ograničeno vrijeme za postizanje napretka. EGSO ponavlja svoju poruku političkim čelnicima da je još važnije da Europljani budu predani osjećaju zajedničkog cilja jačanjem svojeg utjecaja i moći dodatnom integracijom. Odbor snažno potiče Komisiju i Europsko vijeće da prije kraja mandata donesu odvažne odluke kako bi se unaprijedili nužni elementi upravljanja na razini EU-a.

1.4.

Jedan od najvažnijih elemenata za stabilnost uzlazna je konvergencija heterogenih gospodarstava. Zbog toga će nacionalni političari i socijalni partneri morati uključiti europsku dimenziju u svoja nacionalna razmatranja o gospodarskim i fiskalnim politikama. EGSO se zalaže za jaču „parlamentarizaciju” europodručja, uz veliki odbor EP-a koji bi obuhvaćao sve zastupnike u EP-u iz europodručja i iz zemalja koje mu žele pristupiti, u kombinaciji s boljom koordinacijom parlamentarnih zastupnika iz europodručja za pitanja u pogledu EMU-a.

1.5.

Nacionalne politike za gospodarski rast i dobrobit trebale bi u svrhu učinkovitosti, ravnoteže i pravednosti biti tako osmišljene i koordinirane da se u obzir uzme i opći interes europodručja; zbog demokratske odgovornosti i poistovjećivanja s procesom europskog semestra u njega treba uključiti Europski parlament, nacionalne parlamente, socijalne partnere i civilno društvo. Socijalna dimenzija treba se uključiti pod jednakim uvjetima kao i ekonomska dimenzija.

1.6.

EGSO priznaje nedostatke u upravljanju financijskim sektorom te u cijelosti podupire korake za dovršenje financijske unije, uključujući bankarsku uniju i uniju tržišta kapitala.

1.7.

Hitna rješenja potrebna su za rješavanje loših kredita, koji predstavljaju opterećenje financijskim i ljudskim resursima banaka u pogledu financiranja ulaganja te su odvraćajući faktor za ulagače koji se pribojavaju da bi povrat od novih ulaganja mogao biti usmjeren u otplatu loših kredita.

1.8.

Odbor podupire to da se do 2018. uspostavi povoljan okvir za uvođenje vrijednosnih papira osiguranih državnim obveznicama (SBBS), u skladu s prijedlogom iznesenim u dokumentu za razmatranje. U srednjoročnom i dugoročnom razdoblju bilo bi potrebno uvesti europsku sigurnu imovinu radi smanjenja volatilnosti financijskih tržišta i osiguravanja stabilnosti gospodarstava država članica u slučaju asimetričnog šoka.

1.9.

Proračun zasnovan na vlastitim sredstvima veći od 1 % BDP-a (koliko iznosi u VFO-u) potreban je za financiranje poboljšanog Europskog stabilizacijskog mehanizma, koji bi trebao prerasti u europski monetarni fond koji može financirati države članice u krizi te služiti kao pokriće za bankarski sektor. Veći proračun trebao bi također biti izvor za održavanje neophodnih razina ulaganja u produktivnu infrastrukturu europodručja, što bi donijelo prednosti za cijelu Europu. Pristup tim sredstvima trebao bi biti povezan s postizanjem dogovorenog napretka u pogledu gospodarskih i socijalnih standarda.

1.10.

Potrebna je fiskalna politika koja može potaknuti gospodarstvo europodručja u razdoblju pada gospodarske aktivnosti. U svojem trenutačnom obliku fiskalna pravila i preporuke za pojedinu zemlju djeluju prociklički i guraju slaba gospodarstva u još veću depresiju. Postupak u slučaju makroekonomske neravnoteže (MIP) važan je dio procesa semestra koji bi trebao biti u prvom planu u pogledu sprečavanja makroekonomske neravnoteže na razini europodručja. Potrebno je snažnije naglasiti štetan učinak na europodručje koji imaju države članice s kroničnim viškom u bilanci plaćanja.

1.11.

Odbor se zalaže za istraživanje alata za poboljšanje ekonomskog upravljanja u EMU-u, na primjer imenovanjem stalnog ministra financija europodručja, uz istodobno jamčenje potpune demokratske odgovornosti. Objedinjavanje kompetencija poboljšalo bi usklađenost politika EMU-a koje su trenutačno rascjepkane zbog brojnih različitih institucija.

2.1.

Europska komisija predstavila je 1. ožujka 2017. Bijelu knjigu o budućnosti Europe, nakon čega je objavljeno nekoliko dokumenata za razmatranje u različitim područjima kreiranja europskih politika. Ovo Mišljenje odnosi se na treći Dokument za razmatranje o produbljenju ekonomske i monetarne unije .

2.2.

Zajednička valuta i njezine institucije bile su stabilizirajući čimbenik tijekom svjetske financijske krize, a prije toga donijele su korist poduzećima i građanima u obliku niske inflacije i kamatnih stopa te olakšane prekogranične trgovine i putovanja.

2.3.

Međutim, u dokumentu za razmatranje jasno se utvrđuje da je ekonomska i monetarna unija nepotpuna i da „gospodarska” komponenta zaostaje za „monetarnim” stupom u pogledu integracije na razini EU-a, što koči njezinu sposobnost da u potpunosti podupire monetarnu politiku i nacionalne gospodarske politike. U dokumentu se uopće ne kritiziraju politike koje se provode odnosno donesene ili blokirane odluke. Postoji potreba jačanja političke volje da se učvrsti dimenzija „Unije” EMU-a.

2.4.

Europska unija mora riješiti vrlo važno sustavno pitanje: kako možemo stvoriti jedinstvenu valutu i provoditi jedinstvenu monetarnu politiku, a nastaviti s političkim odabirom da gospodarska i fiskalna politika ostanu na nacionalnoj razini.

2.5.

Kriza je jasno pokazala koliko je to nevjerojatno. Neobjedinjavanje potrebnih elemenata suvereniteta i nestvaranje uzajamnog povjerenja između država članica rezultiralo je nedostatkom solidarnosti. Do divergencije heterogenih gospodarstava europodručja došlo je uslijed slabe i beznadno nepotpune koordinacije gospodarskih i fiskalnih politika, u okviru koje je za uvođenje kriznih mjera potreban međuvladin postupak. Ne iznenađuje da se europodručje podijelilo tako da države vjerovnici diktiraju uvjete državama dužnicima, a imenovanje ministra financija europodručja nije bilo na vidiku.

3.1.

Tijekom posljednjih nekoliko godina EGSO je u mnogim mišljenjima pozvao na produbljenje EMU-a (4). Odbor stoga pozdravlja i slaže se s argumentima Komisije za dovršetak ekonomske i monetarne unije te napominje da se gospodarske okolnosti razlikuju od države do države, što dovodi do prilično različitih percepcija izazova s kojima se suočava europodručje. Snažniji EMU zahtijeva snažniju konvergenciju.

3.2.

EGSO je svjestan različitih stavova unutar država članica o budućnosti Europe, što predstavlja odraz njihove povijesti i heterogenosti. Međutim, odluke da se isprave institucionalni i upravljački nedostaci, koji su dijelom uzrok kontinuirane slabosti europodručja, stalnih neravnoteža te vrlo različitih gospodarskih i socijalnih rezultata u državama članicama, ne mogu se zauvijek odgađati (5).

3.3.

Nismo uspjeli postići uzlaznu konvergenciju država članica, za koju su neki smatrali da će proizaći iz jedinstvene monetarne politike. Zanemarivanje nekih aspekata konkurentnosti u realnom gospodarstvu dovelo je do divergencije, što je jedinstvenu monetarnu politiku učinilo neprikladnom za mnoge države članice, pa je skovan izraz „jedno rješenje za sve nije rješenje ni za koga”. EGSO je već izrazio zadršku u pogledu toga da bi „Izvješće petorice predsjednika” praćeno „Bijelom knjigom” moglo dovesti do gubljenja zamaha i hitnosti.

3.4.

Sada postoji potreba za ostvarivanjem napretka na svim područjima, gospodarskom i socijalnom, financijskom, fiskalnom i političkom, kako bi se stvorili nužni uvjeti za objedinjavanje osnovnih elemenata suvereniteta, bez straha od moralnog hazarda, kako bi se zajamčilo da EU djeluje za dobrobit sviju. Time će se zamijeniti neoptimalne strukture trenutačnog upravljanja te omogućiti EU-u, a posebice europodručju da ponovno steknu povjerenje građana i ulagača te da imaju punopravnu ulogu u zbivanjima na globalnoj razini.

3.5.

Odbor je zabrinut da je nakon krize, Izvješća četvorice predsjednika iz 2012. i Izvješća petorice predsjednika iz 2015. postignut nedovoljno opipljiv napredak za stvarno produbljivanje EMU-a. Veliku zabrinutost izaziva nedostatak hitnosti u provođenju ključnih institucionalnih reformi kako bi se postigao demokratski legitimitet za donošenje izvršnih odluka te osigurala provedba i ispunjavanje obveza. Ta praznina u upravljanju potiče veće okretanje prema populizmu i nacionalnim i protekcionističkim rješenjima u nekim državama članicama.

3.6.

Globalni svijet u kojem djelujemo sve je neizvjesniji uz zemlje koje se od slobodne trgovine okreću k protekcionizmu; iznimno niske kamatne stope i kvantitativno popuštanje, na kojima počiva oporavak u velikom broju razvijenih zemalja, moraju uskoro prestati, uz nepredvidive i vjerojatno štetne posljedice. Sve je manje vremena za postizanje napretka.

3.7.

Potpuna fiskalna i politička unija mogu biti srednjoročni i dugoročni projekti, ali potrebne su ključne kratkoročne mjere u tom smjeru kako bi se ojačao EMU i osigurala veća stabilnost. EGSO ponavlja svoju poruku političkim čelnicima da je još važnije da Europljani budu predani osjećaju zajedničkog cilja jačanjem svojeg utjecaja i moći dodatnom integracijom.

3.8.

Odbor snažno potiče Komisiju i Europsko vijeće da prije kraja mandata donesu odvažne odluke uz nužnu i punu uključenost Europskog parlamenta kako bi se unaprijedili nužni elementi upravljanja na razini EU-a. Odgađanje neugodne zadaće provedbe ključne reforme za kasniji mandat dovodi do inercije, za koju ni tržišta ni građani možda neće imati strpljenja.

4.1.

EGSO priznaje nedostatke u upravljanju financijskim sektorom te u cijelosti podupire korake za dovršenje financijske unije, uključujući bankarsku uniju i uniju tržišta kapitala.

4.2.

Dovršenje bankarske unije temeljno je za produbljenje EMU-a. Rascjepkano tržište i propisi bili su značajni čimbenici koji su kočili rješavanje financijske krize. EGSO priznaje da je mnogo postignuto na području koordinacije sektora, no poziva sve sudionike da u najvećoj mogućoj mjeri ubrzaju dovršenje bankarske unije.

4.3.

Osobito je važno dovršiti rad u pogledu bankarske unije kako bi se ojačali financijska integracija i podjela rizika putem financijskih tržišta. Hitno je potrebno do 2019. na temelju Europskog stabilizacijskog mehanizma uspostaviti zajednički zaštitni mehanizam za jedinstveni fond za sanaciju kako bi se zajamčilo odgovarajuće, brzo i učinkovito djelovanje. Time bi se također uklonila moguća politička pristranost. EGSO podupire ideju da Europski stabilizacijski mehanizam, nakon što ga se podvede pod zakonodavstvo EU-a, također preuzme ulogu europskog monetarnog fonda te da ima pristup proračunskom instrumentu utemeljenom na vlastitim sredstvima.

4.4.

Potrebno je, uz uzimanje u obzir već postojećih nacionalnih sustava, bez odlaganja raditi na uvođenju europskog sustava osiguranja depozita (6) kako bi se zajamčila ujednačena bolja zaštita štednje na depozitnim računima diljem Europske unije.

4.5.

Kako bi se zajamčio napredak na tim područjima, potrebno je sveobuhvatno riješiti pitanje loših kredita (7), čiji se broj znatno povećao tijekom krize. Loši krediti predstavljaju opterećenje financijskim i ljudskim resursima banaka u pogledu financiranja novih ulaganja, koja su ključna za rast. ESB, Komisija i vlade trebali bi se udružiti u pogledu rješavanja tog pitanja koje je posljedica krize, i to na temelju vodećeg načela da se održivi dug servisira, a neodrživi dug brzo rješava. Nedostatak brzog sanacijskog postupka odvraća moguće ulagače od novih ulaganja jer se oni pribojavaju da bi se novi prihodi mogli iskoristiti za podmirenje starih kredita.

4.6.

Bolji okvir za restrukturiranje i nesolventnost na razini europodručja među temeljnim je elementima oporavka od krize, što zahtijeva uporabu sekundarnih tržišta s posebnim stručnim znanjem. EGSO zagovara izvlačenje pouka iz primjera uspostave loših banaka. EMU treba inteligentna i održiva rješenja za loše kredite koji su trenutačno i dalje razlog za zabrinutost.

4.7.

EGSO snažno potiče Komisiju da ustraje u uspostavi unije tržišta kapitala, koja bi bila važan izvor dodatnih sredstava za veća poduzeća te bi imala važnu ulogu u podjeli rizika. Odbor priznaje da to neće biti dodatni izvor sredstava za MSP-ove, posebice mala i mikro poduzeća. Stoga će bankarstvo i dalje imati ključnu ulogu te će se od banaka zahtijevati da se usredotoče na zadovoljavanje potreba realnog gospodarstva, za što je potrebno ostvariti ravnopravan pristup i održivo bankovno financiranje u svim državama članicama (8).

4.8.

U kratkoročnom razdoblju (do 2018.) Odbor podupire uspostavu povoljnog okvira za uvođenje vrijednosnih papira osiguranih državnim obveznicama (SBBS), u skladu s prijedlogom iznesenim u dokumentu za razmatranje i nacrtu programa rada Komisije za 2018. Te vrijednosnice imaju potencijal za prekid sprege između države i banaka deprivilegiranjem državnih obveznica i diversifikacijom bankovnih bilanci, uz istodobno izbjegavanje uzajamne podjele duga. Nužno je savjetovanje s pružateljima financijskih usluga kako bi se osiguralo odgovarajuće regulatorno postupanje i potaknula podjela rizika u privatnom sektoru.

4.9.

U srednjoročnom i dugoročnom razdoblju (do 2025.) bilo bi potrebno uspostaviti europsku sigurnu imovinu, sličnu državnim obveznicama SAD-a, radi smanjenja volatilnosti financijskih tržišta i osiguravanja stabilnosti gospodarstava država članica u slučaju asimetričnog šoka. EGSO odavno zagovara uporabu obveznica Unije i euroobveznica (9). Raspravljalo se i o drugim sličnim prijedlozima, kao što su fond za otkup dugova i fond kratkoročnih obveznica. Slijedom zaključaka stručne skupine uspostavljene u svrhu analize prednosti i rizika povezanih s različitim opcijama za izdavanje zajedničkih dužničkih obveznica, Komisija sad treba iznijeti konkretan prijedlog o tome koji instrument upotrijebiti i u kojem vremenskom okviru (10). Kako bi se izbjegao moralni hazard, državama članicama trebalo bi omogućiti primjenu tog instrumenta pod uvjetom da ispunjavaju preporuke iznesene u preporukama za pojedinu zemlju.

5.1.

Odbor pozdravlja to što se u dokumentu izričito priznaje činjenica da je uzlazna konvergencija prema otpornijim gospodarskim i socijalnim strukturama jedan od ključnih elemenata za snažniji EMU. Uvažava li se heterogenost država članica, ne smiju postojati politike utemeljene na načelu „jedno rješenje za sve” koje zahtijevaju usklađivanje svih država članica, no potreban je zajednički pristup u pogledu određenih ishoda.

5.2.

Slabost gospodarske i fiskalne politike u EMU-u u biti se temelji na manjku europske političke volje da se omogući uključenost EU-a u nacionalne gospodarske i fiskalne politike. EGSO je već naglasio da je potreban poboljšani i ojačani makroekonomski dijalog, posebice sa zemljama europodručja, što bi pomoglo da se dimenzija europodručja snažnije odražava na nacionalnoj razini. Također je potrebno uspostaviti sustav izvršnog donošenja odluka koji će biti demokratskiji od Vijeća ministara, čiji članovi pojedinačno odgovaraju samo svojim nacionalnim parlamentima, a ne europodručju kao cjelini.

5.3.

EGSO pozdravlja prijedloge Komisije za daljnje jačanje europskog semestra. Nacionalne politike za gospodarski rast i dobrobit trebale bi u svrhu učinkovitosti, ravnoteže i pravednosti biti tako osmišljene i koordinirane da se u obzir uzme i opći interes europodručja; zbog demokratske odgovornosti i poistovjećivanja s procesima europskog semestra, koji obuhvaća različite nacionalne i europske politike, u njih treba uključiti Komisiju, Europsko vijeće, Europski parlament, nacionalne parlamente, socijalne partnere i civilno društvo. Taj je proces u vrlo ograničenoj mjeri već započeo, no zahtijeva viši stupanj sudjelovanja na nacionalnoj razini te sporazum svih uključenih strana. Time bi se ojačao euro, a pojednostavljeni i transparentniji semestar potaknuo bi prijeko potrebnu bolju provedbu reformi.

5.4.

Smanjenje makroekonomskih neravnoteža ključno je za europsku stabilizaciju. Takve neravnoteže prije su se privremeno rješavale devalvacijom valute. Sada bez tog alata dolazi do vrlo bolnih unutarnjih devalvacija koje uzrokuju ozbiljne poteškoće u pogledu velike nezaposlenosti i negativnog rasta. Radi stabilnosti europodručja i izbjegavanja takvih teških prilagodbi potrebno je spriječiti stvaranje makroekonomskih neravnoteža.

5.5.

Stoga makroekonomski dijalog na nacionalnoj razini treba uzeti u obzir tu europsku dimenziju. Rano otkrivanje i izbjegavanje makroekonomskih neravnoteža, koje su odraz različite razine konkurentnosti, u širem je smislu (vidjeti točku 5.6) ključan element procesa semestra. Nacionalna politika trebala bi biti dobro obaviještena o utjecaju koji bi predložene politike imale na njihovu konkurentnost u europodručju te uzimati u obzir kretanja u europodručju koja mogu zahtijevati odgovor u pogledu konkurentnosti. Doprinos lokalnih dužnosnika Komisije za europski semestar i neovisnih nacionalnih odbora za produktivnost, povezanih s mrežom europodručja, mogao bi biti od koristi time što bi odražavao gospodarsku i socijalnu politiku (11).

5.6.

Važan element tih rasprava jest socijalna dimenzija, koja se dosad zanemarivala u procesu semestra, zbog čega se povećao socijalni deficit EU-a, što je pak negativno utjecalo na život milijuna europskih građana. To također potiče trend antieuropskog populizma i općeg nezadovoljstva EU-om. Revidirana definicija konkurentnosti („konkurentnost 2.0”) (12) koja obuhvaća „sposobnost zemlje da ispuni ciljeve koji uključuju i druge pokazatelje osim BDP-a” te koja se mjeri na temelju triju stupova, odnosno dohotka, socijalnih čimbenika i održivosti, mogla bi dovesti do sveobuhvatnijeg procesa semestra.

5.7.

EGSO se slaže da bi se provedba nacionalnih politika u nadležnosti država članica mogla koordinirati u procesu europskog semestra (13).

5.8.

Odbor podupire povezivanje pristupa sredstvima EU-a i mogućem stabilizacijskom instrumentu s postizanjem dogovorenog napretka u pogledu gospodarskih i socijalnih standarda, uz nužne promjene uslijed digitalizacije, pri čemu su sva ta dostignuća usmjerena na dobrobit građana. To bi se pratilo u okviru europskog semestra (14). Gospodarstva koja ozbiljno zaostaju, a nastoje provesti preporuke za pojedinu zemlju, trebala bi ispunjavati uvjete za potporu sredstvima kohezijskog fonda za produktivna ulaganja, što bi im pomoglo da nadoknade zaostajanje ili osiguraju osnovnu infrastrukturu od koje će koristi imati cijeli EU.

5.9.

EGSO se slaže da je trenutačni proračun EU-a od samo 1 % BDP-a premali i nije osmišljen za djelovanje u svrhu stabilizacije te će biti još neprikladniji nakon Brexita. Odbor podupire stajalište da bi europodručje u slučaju ozbiljnih asimetričnih šokova imalo znatnih koristi od snažnog kapaciteta za stabilizaciju (15). Odbor priznaje da takva funkcija ne bi trebala dovesti do stalnih prijenosa sredstava niti do moralnog hazarda.

5.10.

EGSO podupire prijedlog da se razmotre mogućnosti izgradnje fiskalnog kapaciteta za europodručje, čiji bi cilj bio održati nužne razine ulaganja u produktivnu infrastrukturu europodručja, npr. u području prometa, revitalizacije gradova, obrazovanja, istraživanja i zelene transformacije (16). Fiskalni kapacitet mogao bi biti i izvor sredstava za Europski stabilizacijski mehanizam, koji bi s vremenom trebao prerasti u europski monetarni fond za financiranje fondova za upravljanje krizom.

5.11.

Za postizanje gospodarske integracije Europe i blagostanja te sprečavanje sve većih socijalnih nejednakosti potreban je učinkovit plan ulaganja kojim će se uz pomoć rasta, socijalne kohezije i solidarnosti ostvarivati prihodi. EGSO je pružio potporu tome da se omogući potpuna primjena zlatnog pravila na produktivna javna ulaganja, što bi trebalo biti uključeno u izmjenu fiskalnih pravila.

5.12.

Pristup temeljen na fiskalnim pravilima treba se poboljšati i razviti prije sljedećeg mandata kako bi se spriječile procikličke politike. Trebaju se uzeti u obzir prevladavajući lokalni uvjeti. Strukturna ravnoteža pokazala se nepouzdanom i neutvrdivom varijablom da bi se na njoj temeljile provedive promjene politike preko postupka preporuka za pojedinu zemlju.

5.13.

Prevelik se naglasak stavlja na smanjenje duga kroz ponekad kontraproduktivnu fiskalnu konsolidaciju umjesto na plodonosniju mjeru povećanja rasta BDP-a. U procesu europskog semestra kudikamo veća težina pridaje se smanjenju godišnjeg deficita središnje države kao rješenju za visoki udio duga u BDP-u umjesto mjerama za povećanje rasta BDP-a, što bi dalo više rezultata (17).

5.14.

EGSO smatra da bi do 2019. trebalo provesti promjene za ispravak „postojeće situacije [koja] prikriva očiglednu činjenicu da raspodjela fiskalne prilagodbe među državama članicama u ovom trenutku nije optimalna” (18).

5.15.

Postupak u slučaju makroekonomske neravnoteže (MIP) važan je dio procesa semestra koji bi trebao biti u prvom planu u pogledu sprečavanja makroekonomske neravnoteže na razini europodručja. Potrebno je otkloniti inherentnu asimetriju u kojoj se stalne pozitivne neravnoteže ne sankcioniraju, a negativne neravnoteže podliježu kazni (19). Ne samo da financijska kazna lošu situaciju čini gorom nego kronični viškovi u određenim državama članicama mogu još pogoršati stanje deficita u susjednoj državi.

6.1.

EMU nije sam sebi svrhom, već predstavlja sredstvo za najbolje iskorištavanje mogućnosti ostvarivanja održivog rasta, dobrih radnih mjesta, gospodarske i socijalne uzlazne konvergencije, stabilnosti i blagostanja za sve države članice na temelju zajedničkog djelovanja, gospodarske odgovornosti koja je neodvojiva od solidarnosti te smanjenja rizika koje je neodvojivo od podjele rizika. Europodručje mora poduzeti te potrebne pomake, no također se treba otvoriti i drugim državama članicama. EGSO se slaže da su potrebne veća transparentnost, dobra komunikacija i veća uključenost socijalnih partnera i civilnog društva te da bi to, uz istaknutiju ulogu nacionalnih parlamenata u postupku odlučivanja, doprinijelo demokratskoj odgovornosti.

6.2.

EGSO se zalaže za jaču „parlamentarizaciju” europodručja, uz veliki odbor EP-a koji bi obuhvaćao sve zastupnike u EP-u iz europodručja i iz zemalja koje mu žele pristupiti, u kombinaciji s boljom koordinacijom parlamentarnih zastupnika iz europodručja za pitanja u pogledu EMU-a (COSAC+) (20). Kako je navedeno u točkama 5.2 i 5.3, Europski parlament posebice, ali i nacionalni parlamenti, socijalni partneri i civilno društvo u cjelini trebali bi imati glavnu ulogu u demokratizaciji procesa semestra.

6.3.

Odbor se zalaže za razmatranje alata za poboljšanje ekonomskog upravljanja u EMU-u, na primjer imenovanjem stalnog ministra financija europodručja, uz istodobno jamčenje potpune demokratske odgovornosti. Objedinjavanje kompetencija poboljšalo bi usklađenost politika EMU-a koje su trenutačno rascjepkane zbog brojnih različitih institucija. Potrebno je ab initio uspostaviti fiskalnu politiku europodručja, uz ministra financija koji utvrđuje kako to treba postići. Trenutačna fiskalna politika zbroj je proračunskih salda svih država članica, a smjer fiskalne politike za europodručje slučajan je.

6.4.

EGSO pozdravlja predloženo jačanje Europskog stabilizacijskog mehanizma s ciljem njegova razvoja u potpuno funkcionalan instrument za upravljanje krizama. Njegovim razvojem u europski monetarni fond bez prekoračenja okvira europskih ugovora te uz istaknutu ulogu Europskog parlamenta poboljšao bi se demokratski legitimitet i ubrzalo donošenje odluka.

6.5.

Treba odustati od primjene međuvladina pristupa kao metode upravljanja Europskom unijom, a fiskalna pravila trebaju se revidirati prije uključivanja u pravo EU-a.